prekidi stvarnosti
Društveni život u kampu mijenja se iz sata u sat. Dolaskom mesije u naše društvo ponavlja se priča od prošle godine- brutalno suočavanje s realnošću i perspektiva jednog pustinjaka na sve naše brije i brijice. Kanađanina više nema a s. je tu ukrasan, zasad. Nekad se osjećam izolirano jer imam puno previše misli i emocija koje ne ispoljavam jer..kako da pričaš, kako da kažeš. Kritike i manipulacije mesije uzburkale su ego družine i upoznajemo strane sebe koje su duboko zakopane iza granica naših osobnosti. Taj mesija fakat..nemam riječi. Morat ću posvetit nekoliko kartica da ga dočaram. "Vi svi niste normalni" je li u pravu kad to kaže ili je on taj koji nije normalan? Ili je on taj koji je malo čudan a mi svi smo izletnici u njegov svijet u kojem vladaju potpuno drukčija pravila, bliža fizičarima i tesli nego purgerima i poeziji. Fali mi perspektive iznad perspektive, sve je puno subjektivizma. Želim bit iznad oblaka a ne u magli, a samim ovim zapisima osjetim promjene u svojoj percepciji. |