Mesija je umjetnik života. On si je izgradio kuću na osami. On si je napravio vjetrenjače od motorića starih printera koje je našao po smetlištima. On iz tih vjetrenjača ima besplatnu struju na koju puni i-pad, sluša muziku i osvjetljava svoje imanje led lampicama.
On je high-tech seljak. Zna sve o struji, kao mali tesla je. Pokazao mi je kako najlakše do struje kad si u divljini, "uvijek sa sobom moraš imat žice". Najveća strast mu je obnovljiva energija a solarni paneli i 12 volti prije svega.
On ima permakulturicu ispred kuće i poznaje svo samoniklo bilje pa si može kuhat besplatno, živi od zemlje a nekad si i ulovi ribu na stijenju malo dalje. On nevjetojatno dobro kuha i kuži hranu i zdravu prehranu.
On magarčića nekad osedla a voli ga kao rođenog brata. Voli sve životinje i razumije, kad ih gleda iz očiju mu sije ljubav i povezanost. On kao da je došao iz druge dimenzije.
Mesija se bavi fotografijom i vj-ingom, to je studirao. Snimio je 4 dokumentarca.
No, srce Mesijino je u prirodi i nikad neće biti nigdje drugdje.
Prehodao je sve planine uzduž i popreko, zna sve izvore vode i svo bilje, pa vodi survival trekking ture gdje god pikiraš i iz cijelog svijeta mu dolaze avanturisti da se na par dana prikopčaju na lifestyle koji njega fura cijele godine.
Kaže on da nikad ne vodi nigdje gdje nije prehodao više puta, a turu koji vodi sljedeću preći je išao još jednom, da se uvjeri da na 10% puta koji ne poznaje nema mina.
Već 13 godina samo hoda i lunja, otišavši od svoje tuzlanske familije, sa snovima i ogromnom ljubavi u srcu prema divljini i miru, sići s nama u komižu uvijek mu je šok.
Dvadesetak razvaljenih gojzerica ovjesio je uz zidove svoje suhozidne kućice (kojoj je ove godine podario krov i sada sjedi i čeka kišu da vidi da li prokišnjava i da napuni bunar) i one svjedoče njegovim neumornim stopalima koja uvijek zadaju tempo taman da te iscijedi do krajnjih granica. Onda te posjedne, zapali vatru od ružmarina, rogača ili masline (najbrže gori i kaže on, najfiniji je dim ako dođe do hrane) i skuva u 5 minut maništru.
A presmiješan je, možda i najduhovitija osoba koju znam.
Ležali smo mi tako u kampu čekajući trajekt u 5.30 i promatrali zvijezde, a on mi je pričao o svemu što ti priroda daje, staroj arhitekturi i tradicionalnom životu komiže.
Zvonila je budilica S.-u a Mesija se dere- jebo trajekt!!!
Lijepo nam je bilo, ko će sad ustat.
Ispraksala si se, vitkija i spretnija si, sori šta se nisam baš javljao, nikako da se skrasim, nikako da dopizdi ovo điberenje.
Oke je Mesija, kužim te skroz, volim ko nikog, tebe i duge dredove koje želim izvuć ti ispod glave i podmetnut sebi kao jastuk.
Perceptivno i najperceptivnije oko tvoje sa vječno raširenim zjenicama i neprekinutim gejzom koji probija najdeblje zidine i isijava svemir nadam se gledat ću još puno dana u svom životu.
Post je objavljen 12.08.2013. u 13:33 sati.