konačno sam skupila snage raspakirat se...
više od tjedan dana da sam u zgu
i lagano se spoznaja da ću tu i ostati marinira u mene
ljeto se približilo kraju bez da sam to primjetila, kraj me zaobišao i od iza ugla iskočio ispred mene
kao da uvijek dođem s mora s nekim idealima i onda se grčevito držim za njih- nekim novim spoznajama o tome što ja Zapravo želim u životu i planovima kako ću preustrojit život na način da što više sliči Idealnom da bih jednog dana samo prešla na taj Idealni sa što manje šokova i šavova
dok sam na moru si govorim- ne smijem zaboravit
ne smijem zaboravit sve ovo
ne smijem se ufurat u rutinu opet
(zapravo iskreno, dio mene na moru čvrsto vjeruje da se nikad neće vratit u zagreb...)
(i onda kad se vraćam u zg sam uvjerena da je to samo nakratko i da ću bit u zgu jako kratko i onda otić natrag pod svaku cijenu)
i tako živim u toj ideji neko vrijeme i teško mi se raspakirat kad s jednom nogom stojim izvan stana i planiram planiram planiram di ću iduće i koliko imam vremena
i činjenicu da apsolutno nemam ništa nula novaca izmaštaram do nebitnosti
šta će mi novci!, kažem si
stopirat ću! ponijet ću hranu od doma! prodat ću sve stvari koje mogu prodat!
anarhija!
to si ja mislim.
i onda, polako ali sigurno, crni oblak zagrebačkog smoga obavije me sa svih strana i koliko god gurala njuškicu van na sunce
i koliko god vjerovala da ću ga izbjeć
u nekom trenutku ga počnem prihvaćati kao realnost.
u nekom trenutku se pomirim s lošosti življenja u gradu i uopće zaboravim kako je divno živjeti pod zvijezdama.
ostane mi to samo još jedna avantura koju gledam u sjećanjima i slikama, ali i dalje znam da je to jedini prirodan način. bar za mene.
i da ću jednom, stvarno, ostvariti taj svoj ideal i ubrat neku kuću negdje na osami, makar morala progutat kapitalistička govna i kupit ju na kredit za 30 godina.
ali dogodit će se.
i onda gledam mesiju i tako sam ljubomorna. znam da mu je ultrateško i smiješna je i klišej situacija što mislim da je takav život idealan jer je on daleko od idealnog i gledajuć slike koje objavljuje iz ovog udobnog zagrebačkog stana ne mogu ni zamisliti što je sve prolazio i koju je cijenu platio (siromaštvo, pustinjaštvo, društvena osuda i otuđenost, itd) da izbrije takav život.
i realno, ne znam jesam li uopće sposobna za to i spremna za takva odricanja.
ali, sanjam o tome i dalje.
a u zagrebu još ima nedovršenog posla. možda je ovo mirenje s realnošću i vraćanje u identitet jedna vrijedna škola da mi pokaže da i tu mogu biti slobodna. da je sloboda nešto što sjaji iznutra, i da doista ne trebam otić na kraj svijeta na stijenu da bi mi postala dio svakodnevice (iako je lakše na stijeni, jebo me pas)
a taj nedovršen posao nisam sigurna koji je, ali ga osjećam. dok sam se raspakiravala sam shvatila da je moj život zasada ovdje. da moram isplest mrežu do kraja i da bi bilo krajnje neprirodno i nepotpuno ostaviti ga.
u retrospektivi, ovo ljeto je nastavilo tradiciju započetu prije par godina dok sam počela izbrijavat camping-đir.. naučilo me još jednom da ništa nije zdravo za gotovo, da si na kraju dana prepušten sebi i da je realan život onaj u prirodi i sa prirodom i za prirodu a da su realni odnosi među ljudima oni koji te griju i prave ti društvo i kad su ti ljudi nezamislivo daleko od tebe...
mislila sam si još otić na neku zen budističku radionicu o kojoj nema ništa na internetu u istru u neko eko-selo u 9.mj. na datume kad u zgu isto imam neke planove.
ali shvatila sam, to nije moj život. zakaj bi izbrijavala nešto sam zato jer mogu i jer mi je to u kakti području interesa... u zen budizmu tražila bi zamjenu za moojija, a u stvarnosti mi ne treba zen budizam
tražila bi nastavak ljeta a zapravo trebam nać mirenje s jeseni
ne bi ništa dobila s tim. moj život su moji planovi koje sam imala za to razdoblje, amen
plus realno, moje srce je s moojijem i nigdje drugdje neću nać ništa jer mi u ničem drugom nije srce
tako stoje stvari kad sjedneš i razmisliš
i puno je lakše prihvatit situaciju u kojoj se nalaziš i kontekst i činjenicu da me neke stvari u zgu muče
i da ne možeš otić dok ih ne riješiš jer bi te inače mogli optužit za bijeg (a stvarno si ni kriv ni dužan!)
~~~~~~~~~~~valovi~~~~~~
evo jedan kul Q&A sa gurujijem- jako jednostavno, jako izravno i jasno, istinito :) :