Jazzzlo

utorak, 29.03.2011.

Trebam malo života bez stresa

Znam, svi trebate. Svima je dosta svega, ili barem dosta većeg dijela vaše svakodnevice. U redu. Ovo je moj blog i meni treba mjesec dana bez stresa. Ne želim prodavati stan, poštovati rokove, trčati po gradu, biti u strahu od kašnjenja na dogovore i odgovarati na pitanja o kilaži, iščekivati sudska rješenja i odlaziti na sastanke stanara na kojima se već 10 godina raspravljaju iste teme bez kvoruma. Treba mi mjesec dana ničega, apsolutne ladovine.
U međuvremenu, kako je sve to u istoj kategoriji sa letećim svinjama i Hrvatskom bez korupcije, moram pokušati ranije ići na spavanje i hraniti se nečim što nije čisti rafinirani šećer. Za početak.
Supermen je danas rođendavao. Kad sam ga jutros nazvala pio je kavi i čitao novine u društvu svoje bolje polovice. I on loše spava i pod stresom je. Zato što ga tijelo ne sluša pa je na prisilnom mirovanju, a nije navikao. Postane li ikad bolje? Mislim to sa stresom. Kako život postane komplicirana nakupina stresnih incidenata? Nije li za očekivati da s godinama postane bolje ili barem lakše?
U vremenu i prostoru u kojemu živimo nije za očekivati bitno poboljšanje ili značajniju promjenu. Nakon stresa oko školovanja slijedi stres oko traženja posla. Kada i ako ga nađete brinete se da ga zadržite i da vas plaćaju dok radite. Uskoro se razočarate u posao, poslodavca, radne kolege i s grčem u stomaku svako jutro ustajete iz kreveta. Molite se da vam roditelji požive dovoljno dugo i zadrže svoje poslove ne bi li vam mogli biti jamci za kredit kad se odlučite na stres stjecanja nekretnine. Počinjete razmišljati o uparivanju, obitelji, prokreaciji. Strepite nad zdravljem i budućnošću svog potomstva dok desetljećima otplaćujete kamate, a glavnica se čini svjetlosnim godinama daleko. Uplaćujete u dobrovoljni mirovinski fond jer strepite radi malverzacija u onim ne tako dobrovoljnim. Uplaćujete dopunsko zdravstveno jer smo se smrdljivo amerikanizirali do te mjere da rutinski odlazak liječniku može rezultirati višednevnim boravkom u bolnici (stress related illnesses) za koji ćete morati podići kredit. Ne želite se baviti politikom ali se politika i te kako bavi vama. U srednjim 40-ima počinjete razmišljati o opravdanosti uplaćivanja posmrtne pripomoći za sebe jer ste shvatili kako će troškovi pogreba financijski dotući vašu nejač. Noćima ne spavate jer niste sigurni koliko je dobra ideja bila kredit u švicarcima. Ignorirate početak paradentoze jer iole kvalitetniji stomatolog već godinama ima samo privatnu praksu, a vi još niste dobili na lotu....
Što je to što nas drži da se kolektivno ne samoubijemo? Što je to što nas tjera da nastavljamo i iz dana u dan prkosimo svim statistikama ove zemlje? U mom slučaju riječ je o čistoj inerciji, furam se da mi je svejedno i puštam da se kotrljam i dalje. Koja je vaša priča?

29.03.2011. u 20:39 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< ožujak, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Travanj 2014 (2)
Veljača 2014 (2)
Svibanj 2013 (2)
Studeni 2012 (1)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (7)
Prosinac 2011 (12)
Studeni 2011 (10)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (11)
Travanj 2011 (23)
Ožujak 2011 (25)
Veljača 2011 (28)
Siječanj 2011 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

pisanjem do mentalnog zdravlja

Linkovi

Hypem.com
The Hype Machine

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Glazba za držanje na okupu

Trenutna glazbena stvarnost

Stalna postava:

Waits - izbornik
Cash - dušebrižnik
Cave - kreator igre