Hitna biopsija obavljena. Neugodno, vrlo neugodno. Potpuno zblesavljenu me na ulazu u bolnički krug zveknila rampa po glavi. Portir koji rukuje istom tom rampom me nije vidio na vrijeme. Valjda. Ne vjerujem da je to učinio namjerno. Nisam baš izgledala kao netko komu treba dobar udarac u glavu. Više kao netko komu se to baš nedavno dogodilo. No… eto… imam manju čvorugu na vrhu glave. Drugi ću put bolje gledati. Poslala sam Mom poruku kad sam stigla na odjel, prijavila susret moje glave s rampom i pitala je li to neki znak.
Onda me sestra s nadmorske visine od cca 3000 m upitala što nisam ranije došla jer svi moraju doći do 12. I neka sad znam da ću morati čekati i ona ne zna kada će i hoće li doktorica doći. I svi znaju da se mora doći do 12. tststststs….
Ja sam se, naravno, ispričala, pokušala objasniti o čemu je riječ, opet se ispričala, opet pokušala objasniti, izgovorila prezime dotorese br. 1 pa dotorese br. 2, i oooppppeetttt ponovila da je meni rečeno neka dođem u 12,30 (iliti polajedan). Sva zatečena, kao da su joj upravo rekli da plaća kasni, je ponovila "dotoresa br.2? rekli ste dotoresa br.2?!" Jamanjaodmakovazrna: "Da…" "Dotoresa br.2 danas uopće ne radi! Danas radi dotoresa-nijebitnokoja! S kim ste vi to dogovorili?!" Jamanjaodhiggsovogbozona: "Ali nisam ja ništa dogovarala, dotoresa br. 1 je nazvala dotoresu br.2…." Sestra s nadmorske visine je procijedila da će ona sad to provjeriti. Ostala sam sjediti. Ja i moji upitnici sami u čekaonici odjela koji me uvijek podsjeća na mesnicu/klaonicu. Kakogod, sestra s nadmorske visine se ukazala i rekla da će dotoresa doći kako je zakazano. Eto na. Onda mi je bilo neugodno jer će onda misliti da imam neku vezu, a ja nemam vezu, nego karcinom. Ne tako strašan i rješiv, samo da naglasim.
Sve što se kasnije unutra događalo je bljuv i bljak. Dotoresa br. 2 je bila na visini zadatka, sve izvrstan 5. Ja nisam bila na visini i svjesna sam da mi je ovogodišnja nagrada za postojana-kao-klisurina izmakla za mrvicu krvi u obrazima, ali bit će prilike za popravak.
Ležanje koje nije moj izbor i odluka mi ne prija. Satima. Moj me smjestio k'o vrlo ozbiljnu bolesnicu, sve nadohvat ruke, samo lezi i ne mijenjaj parkete dok me nema. Ok, neću parkete, pločice mi danas idu na živce. Idem ja sutra na posao, nemam ja vremena za ovo.
U sred sastanka danas. Zvoni mobitel i čim sam vidjela tko zove sve je bilo jasno. Prekratko je vrijeme prošlo od pregleda da bi bilo dobrih vijesti. Kaže sestra "svakako dođite čim prije da se dogovorite s doktoricom za dalje". Ne kaže što je. Priznajem da su mi se ruke počele tresti. K'o dvije šibe da su mi izbile iz ramena i trepere ispred mene. I onda neka se vratim na sastanak i neka budem koherentna u izlaganju planova za iduće razdoblje…
Carcinoma in Situ sam pročitala trenutak prije nego sam ušla u ordinaciju. Najbolja sestra na svijetu mi je predala nalaz nekoliko minuta prije, ali nisam otvorila. Carcinoma in Situ sam pročitala dok sam jednom rukom hvatala kvaku, a drugom držala nalaz. Hebo me nalaz. I znatiželja isto. Onda sam počela hvatati zrak, kao kvaku malo prije - iz nekoliko pokušaja do uspjeha. Cerim se. Sjedim u ordinaciji i cerim se. Divna mlada dotoresa se silno trudi doprijeti do mene. Govori što i kako dalje. Moramo provjeriti, potvrditi, biopsija, patologija, nalazi… If… then… Onda opet.
Želim li da me ona naruči? Želim. Srijeda poslije 12? Ne mogu tada, posao. Zapravo, kad malo bolje razmislim, možemo li sve ovo odgoditi do rujna jer nemam vremena za ovo do tada? Sad se i ona ceri. Kaže da ne može. Ne mogu na posao poslije biopsije, moram doma odmarati. Pa kad da to još uguram… Sutra? Ajde sutra… Sutra u pola jedan. Nemojte mi se smijati, ali je li pola jedan dvanaestipo ili jedanipo? Sve ću Vam napisati, jedanipo je to. Sve će biti dobro, nemojte unaprijed brinuti.
Naravno da će biti dobro, sad sam Vam rekla da nemam vremena za ovo prije rujna.
Izlazim i zahvaljujem se. Zahvaljujem se i sestri. Prepuna sam zahvalnosti.
Noćas sam sanjala da je Moj poginuo pa sam se probudila prestrašena i tražila ga po krevetu. Jutros sam mu to prepričavala uz kavu pa me zagrlio. Dok smo danas išli doma poslije svega, držao je moju šaku skupljenu unutar svoga dlana kao malog ptića. Rekla sam mu da ne želim biti kljakava i ne želim biti bolesna da me netko treba njegovati. On je rekao dobro. I držao moju šaku na sigurnom.
| < | veljača, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
pisanjem do mentalnog zdravlja
Hypem.com
The Hype Machine
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Trenutna glazbena stvarnost
Stalna postava:
Waits - izbornik
Cash - dušebrižnik
Cave - kreator igre