Kradljivica
Kada ću
opet se igrati
ribice i brod crtati
leptire i sunce i travu
naslikati?
Brzinski srčem kavu
vruću
pokušavajući upristojiti kuću
tebe i sebe
U glavi mi već kuha
posvuda mrve od kruha
a na sred kuće papiri stoje
bez crta bez boje
Sreća moja raste
ona hoće laste
i let
i cijeli svijet na dlanu
Meni talenta za to fali
Nije da nismo znali
al još nije bilo u planu
da odrasteš
Teško ću se na to navići
Momci će ubrzo u kuću stići
neki će slikati
drugi će da pišu
Slagat će ti rime
draže od mojih
Mene će pregaziti vrijeme
i sretnije teme
Ne mogu a da se ne pitam:
Zašto više o sreći ne pišemo?
I zašto smo tužniji kada odrastemo?
Sjedim i rišem
Evo znam nacrtati lastu
i leptire i sunce i travu
al ne znam crtati osmijeh
na licima sjetnih
onih manje sretnih
što letom hrle u vrli svijet
Nadam se
mojoj se curi
previše ne žuri
čaroliju sreće prerasti
Potajice ću krasti
osmijehe iz njenog djetinjstva
i čuvati ih
za dane poslije
da joj ih dam
srećom da oslika dan
kada odlete laste
kada odraste
|