Večera se polako slijegala. Ponoć je već debelo prošla. Otišli su u njenu spavaću sobu. Petar ju je zvao pećina. Kasnije je i Plamena prihvatila taj naziv. Prozori na zapadu. Rolete vječno spuštene. Sunce nije imalo pristup. A ni svjetlo nije bilo dobrodošlo. Petar se skinuo gol. Ostavio odjeću na sušilu i prošetao se do svoje strane kreveta. To mora da je bio prizor. Opak i seksi. Legao i pokrio se. Namjestio si jastuk. Imala je samo jedan. Taj je bio za njega. Plamena je učinila isto. Ali malo drugačije. Pogasila je svjetla. Skinula se. Pazila da ju Petar ne vidi s leđa. Brzo i spretno uskočila u krevet. Stisnula se uz Petra. Prilijepila se sisama za njegova prsa. Imala je male sise. Ali krasne. Čvrste, skoro kao silikonske. Glatke. Tople. Žive. S tvrdim bradavicama. A rekla mu je jednom da nema sise. Bogme ih je imala. A imala je i jedan problem. Onako sama sa sobom. Kao da drugačiji uopće i postoje. Nije bila zadovoljna svojim izgledom. Uglavnom građom. Jako nije bila zadovoljna. Pogotovo guzicom. Nije htjela da ju Petar vidi s leđa. A već ju je vidio. Nije imao nikakvih primjedbi. Svejedno. Jel mi guzica jako visi. Uopće nije visjela. Jel izgledam ko muško. Jel mi guzica izgleda ko muška. Petar nije bio poznavatelj muških guzica. Ženskih već je. To mu je jako zamjerala. Petar je bio kriv zbog svih dobrih ženskih guzica na svijetu. Kako se nositi s takvim teretom. Nije bilo šanse za to. Ni za neke druge stvari. Jel da uopće nemam struka. Imala je i struk. I mali šlauhić, doduše. Đaba ju je Petar hvalio da nema ni trunke celulita. Da nema ni strije. A stvarno nije imala. A i da je imala.

Oznake: priče