...Petrova draga se preselila u novi stan. Negdje iznad Britanca, uzbrdo pa lijevo.
Valjda. Siječanj, sjeverni vjetar brije kroz noć, Petar ju prati do tog novog stana.
Ulaze tiho, gospođa gadarica bi već trebala spavati. Starija gospođa gazdarica,
udovica, sama, stereotipna priča. Stan je bio stanodavkin vršnjak, ako ne i koju
godinu stariji. Ni zidovi ni namještaj nisu izgledali bolje. Petar i njegova stoje u
kuhinji i ljube se pred rastanak. Vruće je, neko je tu bio zimogrozan. Ne riskiraju
više od toga, oboje su tu tek prvo veče. Petrova skida kaput, ostaje u vesti i
hlačama. Petar ne skida ništa, ni kožnu bundu, ni kapu ni šal. Ali ni svoje usne s
njenih. Žvaka Efekta, one zelene male. Krene joj otkopčavati hlače. Nemoj, ne
znamo jel spava...Da. Petar joj svlači hlače i gaćice taman do ispod guze. Kao za
možebitnu hitnu intervenciju. Okreće joj guzu prema sebi, stišće uz stol. Kreće,
onako ubundan, prisilno utišan, ali odlučan. Traje neko vrijeme, Petar skida kapu
i šal koji mu sad tamo dolje ionako smeta, jakna je i dalje na njemu. Vruće je do
besvjesti, riskantno, ali slatko. Petar završava, mokar je ko miš.U tišini vrća šal,
navlači kapu, poljubac i odlazi. Zakopčava kožnjak. Vani ga dočekuju noć, pustoš
i ledeni vjetar. Hladnoća se probija kroz njegovu bundu i vlažnu odjeću do skroz
mokre kože. Kritično je, ima dosta hodanja do doma. Misli na događaje od maloprije.
Prodor hladnoće nekako popušta. Par dana kasnije, usred bijelog dana Petar ponovo
dolazi u stan. Sjede i pričaju za onim istim stolom, nevini kao anđeli. Pojavljuje se
gazdarica, gleda u Petra. Petrova ih službeno upoznaje – Ovo je Petar, moj dečko.
Stanodavka malo gleda Petra, malo nju i kaže – Nismo se tako dogovorili… Dva
dana kasnije Petrova draga preselila se u novi stan. Starija gospođa gazdarica, udovica,
sama, stereotipna priča. Bar je bilo bliže Petru.

Oznake: priče