Indijanka vegetarijanka
29.08.2014., petak
Španicirfest
|
Prošle nedjelje bila sam u Varaždinu na Špancirfestu. To mi je uvijek lijep događaj i jako mi se sviđa. Krenuli smo pod suncem i na 24 stupnja, a kad smo došli tamo, kiša i svega 14 stupnjeva, a samo sat i pol vožnje udaljeno. Kako je teško špancirati pod kišom odosmo u kino, crtić. Ondje mi pak nisu dali da unesem vrećicu u kojoj je bilo nešto što sam kupila u trgovini odjećom… Takvo što nikad mi se nije dogodilo u Cinestaru u Zagrebu i jako me je neugodno iznenadilo. I poslije, kad sam vrećicu ostavila u autu, onaj tip na ulazu mi je zavirivao u malu torbu koju sam nosila u ruci, valjda misleći da ću u nečem tako malenom moći prokrijumčariti čips. Nakon kina srećom pa je kiša prestala. Španciranje dakle. Sve je manje-više isto kao i lani, ali opet ima neku draž i šarm. A ljudi mnogo mnogo više nego lani. Redovi za langoše dugački po deset metara, ako ne i dulji. Fini su, s bijelim lukom ili sami. Kao i banane s čokoladom. Sve u svemu, lijepo je bilo, usprkos kiši i hladnoći. Varaždin mi se jako sviđa, ima taj neki šarm, uvijek se tamo osjećam jako romantično i ne bih imala ništa protiv da je to ustvari glavni grad Hrvatske kao što je bio u 18. stoljeću. :) Evo i par slikica dok mi baterije nisu drop dead, a ja nisam imala rezervne:        Oznake: špancirfest, varaždin |
28.08.2014., četvrtak
Kavom protiv komaraca
Komarci ove godine ne da grizu nego ubijaju. Gdje god kreneš, evo ih na desetine, na stotine. Evo jednog dobrog recepta protiv komaraca kojeg sam nedavno saznala. Dakle, zapali se mljevena kava (ne nesica već obična kava) i onda ona tinja i tjera komarce. Doista dobro rješenje za terase i slična mjesta. Je li isplativo ne znam, ali imam neke stare kave i odlično mi služi za ovu svrhu.  |
27.08.2014., srijeda
Razgovor ugodni naroda susjedskog
|
Žalila se susjeda svom sinu na psa. Što god ostave ne stolu pas dođe i pojede. Budući je velik, nije mu problem bilo što dohvatiti. Susjeda: Ne razumijem, kako kod susjede na stolu može cijeli dan stajati pet kila mesa, a njezini psi to neće ni taknuti? (ta osoba o kojoj se priča sam ja, mada ne znam da sam ikad ostavila pet kila mesa na stolu da stoji cijeli dan) Susjedin sin: Ali, mama, kako ti ne znaš da su susjedini psi vegetarijanci? Ja: Ha ha ha. EVERYBODY (VERY, VERY SURPRISED): HAHAHAHAHA…. Oznake: susjedi, razgovor, meso, pas |
26.08.2014., utorak
Zalazak
|
Ljeto je, a jesen je ljeto je, a zima je, nebo se narančasti ptice prozeblo cvrkuću rijeka je mirna samo prividno, velika je i mutna. Magla je iznad šume iznad rijeke prevlači se poput hladetinaste mase. Zec trči preko livade lovi ga pas lovi, lovi šumarak je spas. Sunce se spušta sve niže i dublje u rijeku, u zemlju nestaje kopni srče ga voda žvače ga zemlja ostaje samo u mom pogledu dok udišem zrak punim plućima. Vlaga mi prožima stanice miris zemlje miris trave vlažnog sjemena ugodno lijepo erotično kemijsko orgazmično zalazi dan odlazi sunce i sitni dijelovi topline s njim. Ostaje studentkast zrak na mojim ušima vlažnost na mojim trepavicama i osmijeh olakšanja na mojim usnama.   Oznake: zalazak sunca |
25.08.2014., ponedjeljak
Neću ti ništa
|
Splitski glazbenici pod nazivom TBF imaju spot za pjesmu 'Neću ti ništa'. Doduše, spot više nije novi, objavljen je još u lipnju, ali nisam se prije sjetila pisati o njemu. Dakle, radi se o tome da se u spotu koristi meso životinja koje služi kao meso ljudi. Čovjek je iznerviran katastrofalnim stanjem u prometu pa one koji ne poštuju pravila namjerava 'kuvat dan i noć, dok ne postanu toć' baš kao što se to inače radi sa životinjskim mesom. U pjesmi se također mnogo koriste riječi iz mesarskog žargona kao što su – raščeretim te, sikira u leđa, pa ti nabijem u dupe (da, da, mesari i ovo rade svojim žrtvama životinjama, još dok su žive zapravo), mlatim po glavurdi, raspolim te kukom, opizdim te palicom drvenom, zabijena u čelo, zabijena u vrat, užarenim čelikom na čelo i da ne nabrajam dalje. Vjerujem kako meso koje se svježe (bez termičke obrade) koristi u spotu mnogima diže želudac, samo ne znam je li zato što iz kontektsa ispada da je to ljudsko meso ili zato jer je to friško meso (vjerojatno meso neke krave, sudeći prema velikim kostima i očima na stolu). U svakom slučaju, ako se izuzme dio teksta koji govori o prometnom kaosu, veći dio može se odnositi i na životinje koje nevine ginu po klaonicama. Zapravo je spot dobar jer više ističe to životinjsko meso koje je kao nekakav predmet požude ljudskog nepca nego što dočarava kaos u prometu i kaznu koja slijedi onima koji ga izazivaju. Još ga nisam vidjela na TV-u i zapravo se i ne čudim zašto. Preoduran je. Ali zapravo je vrlo realan. Štoviše, u mesnicama i klaonicama je 100 puta gore. Oznake: tbf, Neću ti ništa, meso, promet |
22.08.2014., petak
Kako sam ubila soma?
|
Sin i muž vole ići pecati. Prije su mene zvali, ali nekako nisu imali sreće kad ja idem. Tjerala sam im ribe. Nisam bukćkala po vodi. Ne, ništa takvoga. Samo sam trebala podignuti dva prsta, staviti ih pred svoje oči, a potom pred njihove. Smijala sam se da sam ih urekla. Ali stvarno je djelovalo. Kako, nemam pojma. Doista nisam Baba Jaga, iako je to baš kul ženska. I tako. Sada oni radije idu sami na pecanje. Prije par dana su išli i uhvatili soma. Donijeli ga kući i stavili u vanjski lavabo s vodom. Bio je već mrak. Odlučili da će ga tako ostaviti do jutra. Ma kakvog jutra? Neće imati dovoljno kisika i patit će se dok ne umre. Ako ga vi ne ubijete, ja ću. Životinja se neće patiti. I okrenem se na peti. Dva para lijepih očiju zure u mene, osjećam probadanje na leđima. Vide me. Doživljavaju me. Ajde i to je nešto. Okrenem se još jednom, dignem prst kažiprst i kažem da sam jako ozbiljna. Ako ga treba ubiti, neka ga ubiju brzo i odmah, a ne da se životinja satima pati. Čujem tupi udarac. Gotovo. Za čas je očišćen i pospremljen za ručak za sutra. Ok, mogla sam smisliti nešto bolje, neki gerilski oblik borbe, probuditi se u 3 sata u noći i somića odnijeti u rijeku. Ali stara sam ja za to. Umorna. Jednostavno ne mogu. A i smatram da, budući bi oni svejedno pojeli ribu, bolje je da su njega uhvatili nego kupili u trgovini zapakiranu u plitici iz uzgoja i vjerojatno uvoza. Možda sam i licemjerna. Raspalite po meni. Oznake: pecanje, riba, licemjerje |
21.08.2014., četvrtak
Velika Gospa
|
Prvi put sam išla na hodočašće za Veliku Gospu u prošli petak. Išlo se u jedno selo, oko 7 – 8 km udaljeno. Bilo je oko 300 ljudi u procesiji. Neki obuveni, neki bosi. Molilo se i pjevalo, a najviše pričalo. Okrijepa pripremljena svako malo kao da je put doista dugačak. Meni je od svega bila najvažnija i najljepša šetnja. Doista odličan doživljaj i sasvim drugačije kad si tako u gomili nego kad šetaš sam i svako malo se moraš micati automobilima. Ovako smo imali i policijsku pratnju i svi su nas zaobilazili u širokom luku. Nakon toga obiteljski ručak i začudo svi dobro raspoloženi. Možda Velika Gospa doista čuda čini? Poslije ručka odlazak u šumu s psima. Gljive. Djedovi, lisičarke i crne trube. Rekli bismo po gljivama da je jesen, a ne sredina kolovoza. Nakon svega, navečer slijedi pučka veselica u istom tom selu u koje se hodočastilo. Dakle, ajmo još jednom tamo. Pravi vašar. Lunapark, muzika uživo i to svakih deset metara druga, štandovi s drangulijama, tombola. Idemo na veliki ringišpil. Mamaaaaa, odgurni meeeee! Mamaaaaa! A mama se mora koncentrirati na jednu točku tako da joj nije zlo od vrtnje. Kad smo završili svi malo posrćemo, ali dobro, idemo dalje. Zaboravih štandove s pićima i hranom. Hoćeš pivu? Ne, želim mineralnu. Ajde gemišt. Ne, želim mineralnu. Miris pečenog mesa ljepljiv je u zraku i izaziva mi dizanje želuca. Pečenica, kotlovina, hot dog, pečene kobasice. Za mene dakako ništa nema. Hoćeš kokice? Ma neću, dosta mi je već i tih kokica. Gle, tamo se kolo pleše. Oho, to nisam dugo vidjela. Plešu i mladi i stari. Čak mladih ima više nego starih. Dvojica svirača, jedan svira harmoniku, drugi sintisajzer, stoje u krugu, oko njih kolo. Ovi ljudi zbilja drže ritam i sve to jako dugo traje. Trebaš imati kondiciju da otplešeš kolo, čini se. Gle one tri dame tamo. Napravile svoje malo kolo. Skockane i elegantne. Baš su lijepe. Lijepo ih je gledati. Ljepljiv miris znoja spaja se s ljepljivim mirisom mesa. Zabava ide dalje. I nitko ništa ne pita. Oznake: Velika Gospa |
20.08.2014., srijeda
Izmrcvareno meso
|
'Možda znamo više nego što želimo priznati, potiskujući to znanje u tamne kutke naše memorije – poričemo ga. Kad jedemo meso tvornički uzgojenih životinja, hranimo se, doslovno, izmrcvarenim mesom. Sve češće, izmrcvarenim postaje i naše vlastito meso.' 'Jesti životinje' Jonathan Safran Foer Oznake: jesti životinje, Jonathan Safran Foer |
19.08.2014., utorak
Sentimentalnost
|
U knjizi 'Jesti životinje' Jonathan Safran Foer bavi se svim aspektima prehrane mesom. Jedan aspekt je svakako taj da se vegeterijancima nabija na nos da su sentimentalni u prevelikoj mjeri te da trebaju više prirodno shvaćati stvari. Upravo o toj sentimentalnosti autor piše: 'Dvojica prijatelja naručuju ručak. Jedan kaže: 'Baš mi se jede hamburger.' I naruči ga. Drugi kaže: 'Jede mi se hamburger.' Ali sjeti se da postoje stvari koje su mu važnije od toga kako je u određenom trenutku raspoložen i naruči nešto drugo. Tko je ovdje sentimentalist?' Oznake: sentimentalnost, vegetarijanstvo |
18.08.2014., ponedjeljak
Fast food hrana
Peter Augustus, Amerikanac, napravio je seriju fotografija kako bi ljudima osvijestio što se nalazi i njihovoj fast food hrani mesnoga porijekla. Na sve ga je, kaže potaknula selidba u Hong Kong te je želio podignuti razinu svijesti o hrani koja se konzumira u ovakvim restoranima. Kaže da su mu u Hong Kongu najupečatljivije bile mesnice u kojima se moglo vidjeti, za razliku od američkih, odakle meso dolazi, da to nije samo komad koji je pao s neba već dolazi od žive životinje. Otkada je snimio ove fotografije zanima se odakle meso dolazi i kako je životinja uzgojena te će na osnovi svog istraživanja također napraviti seriju fotografija, a također i odlučiti hoće li određeno meso jesti ili ne.    Oznake: fast food, fotografije, meso, Peter Augustus |
14.08.2014., četvrtak
Svježa krv iz klaonice u rijeku
|
Prenosim tekst s jednog bosanskog web portala, o tome kako je lokalni mesar u rijeku ispustio svježu krv na šok i nevjericu brojnih turista (kukulele, jadni, kako im je samo strašno bilo!). Posebno je zanimljivo kako se u članku ističe šokiranost turista prizorom, a zapravo nitko ne primjećuje što se krije iza te svježe krvi izlivene u rijeku. Jednako kao što se ne vizualizira što se nalazi iza 'svježih i sočnih komada mesa' u trgovinama. 'Stotine turista, naročito stranih, bilo je šokirano prizorom u kojem su mogli vidjeti kako se u čistu Neretvu ulijeva velika količina svježe krvi... A ona je doticala iz klaonice mesara Maksumića... Bio je to šok koji će zapamtiti za sva vremena. Enjoy Bosnia! Prošli vikend je, zbog lijepog vremena koje je stiglo u BiH, bio top sezona za brojne turiste, naročito strane, u području rijeke Neretve i Boračkog jezera. Na stotine čamaca i hiljade raftera spuštalo se niz ovu prelijepu rijeku koja je još uvijek očuvana u području iznad Konjica. Ali, lokalni mesar i poduzetnik Maksumić uspio je svima da sledi krv u venama i priredi događaj koji će pamiti čitav život. U nedelju, 10. avgusta, u popodnevnim satima, upravo kada je najveći broj raftera prolazio kroz to produčje, poznati hercegovački mesar pustio je svježu krv iz svoje klaonice, koja se nalazi nekih 200 metara udaljena od Neretve. Vrlo brzo je Neretva pocrvenjela od svježe krvi, a pocrvenjele su i brojne domaće agencije koje dovode sve veći broj stranih gostiju na ova atraktivna turistička odredišta. Na licu mjesta bila je i ekipa DEPO Portala, koja je fotografski zablježila ovaj nemili događaj koji se ne može nazvati nikako drugačije nego „sramota“. Trenutrak zbog kojeg se stidite što ste Bosanac i Hercegovac! Postavlja se pitanje ko je dozvolio jednom mesaru da na ovaj način uzurpira nacionalno prirodno blago ove zemlje? Šta rade nadležne službe kako bi se zaustavilo i sankcionisalo ovako neodgovorno ponašanje lokalnih privrednika - moćnika, i na kraju krajeva, zna li načelnik opštine Konjic Emir Bubalo šta znači biti odgovoran, i ima li on uoće „osjećaj koji se zove – sramota“?!'  Više fotografija na: Krv iz klaonice u rijeku Oznake: klaonica, krv, rijeka, bosna |
13.08.2014., srijeda
Krpelj koji će vas pretvoriti u vegetarijanca
On je vrsta krpelja 'Amblyomma americanum' i prenosi razne bolesti, a jedna od njih je i da čovjek kojeg upikne postane alergičan na meso. On naime u svom tijelu ima jednu vrstu šećera koja se može pronaći kod nekih sisavaca koji nisu primati. Međutim, kada dospije u krvotok čovjeka preko tog krpelja, stvar postaje drugačija. Naime, tijelo protiv njega stvara antitijela i bori se protiv njega. Na kraju se stvara alergijska reakcija koja nije nimalo bezopasna – teško disanje te osjećaj vatre u cijelom tijelu i to svaki puta kada osoba pojede meso. Prije nekoliko godina prvi slučajevi ovakve alergije primijećeni su u Australiji, a sada se isto pojavilo i u Sjedinjenim Državama. Alergijska reakcija obično se tretira u bolnici, ali svaki puta kada osoba ponovo pojede meso, ponovno se javi i to u gorem obliku nego prijašnjeg puta. Reakcija se može javiti i do osam sati od kada se pojelo meso pa je ponekad teško otkriti uzrok. Također, i neke vrste mliječnih proizvoda mogu izazvati istu reakciju kod osoba koje je ugrizao ovaj krpelj.  Oznake: krpelj, meso, alergija |
12.08.2014., utorak
Martin Page: Kako sam postao glup
|
Antoine je student, ima 25 godina i jednog dana odlučuje postati glup. Shvaća da njegovo preveliko razmišljanje i analitičnost ne donose ništa dobroga nikome, a posebno ne njemu samome. Iskušava najrazličitije načine da postane gluplji, da otupi svoj energični i analitićki um te se tako uklopi u društvo. Prvo odlučuje postati aolkoholičar, potom odlazi na tečaj za samoubojstvo, a na kraju i kod psihologa koji mu daje tablete koje, vidi vraga pomažu. Antoine postaje čovjekom kakve je do tada prezirao i, hej, sreće li, uklopi se u društvo. Na kraju ga ipak grupica starih prijatelja uspije na najčudniji mogući način oteti od tog načina života… Antoine je opet onaj stari i tada upoznaje, sasvim slučajno, djevojku koja je podjednako neprilagođena nao i on. I naravno, potrebna je samo jedna osoba, ali prava, da ispuni pustinju u duši. Na trenutke veoma humorističan, na trenutke bolno iskren i životni, roman je u svakoj rečenici duhovit i zanimljiv. CITATI: 'Već je mnogo puta utvrdio da je inteligencija riječ koja označava dobro sročene i lijepo izražene budalaštine, da je toliko zastranila da je nerijetko bolje biti tup nego zakleti intelektualac. Inteligencija nas čini nesretnima, osamljenima, bijednima, dok privid inteligencije nudi besmrtnost preko novinskog papira kao i divljenje onih koji vjeruju u to što pročitaju.' 'Nalazim se u posranom svijetu, ali živ sam i ne bojim se.' 'Imao je malo prijatelja jer je patio od one vrste nedruštvenosti koja potječe od viška tolerancije i razumijevanja. Njegove raznolike sklonosti, bez isključivosti, protjerale su ga iz skupina koje su se stvarale prema averzijama.' 'Činilo mu se da je ljudsko biće toliko široko i bogato da nema veće taštine na ovome svijetu nego biti odveć siguran u sebe u odnosu na druge, u odnosu na nepoznato, i na nesigurnosti koje se kriju u svakome.' 'Ali inteligencija je dvostruko zlo: izaziva patnju, a nitko ne pomišlja je smatrati bolešću.' 'Inteligencija je nedostatak. Kao što živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa, mislim da je biti inteligentan gore nego biti glup jer onaj tko je glup to ne shvaća, dok netko inteligentan, makar je skroman i smjeran, neizbježno to zna.' 'Zapisano je u Knjizi Propovjednikovoj da onaj tko povećava svoje znanje, povećava svoju bol.' 'Kršćani imaju sreće jer ih se tako mlade upozorava na opasnost od inteligencije. Oni će je se čitav život znati čuvati. Blaženi siromašni duhom.' 'Inteligencija je evolucijski promašaj.' 'Činjenica da mislim i nastojim shvatiti nikad mi ništa nije donijela nego je uvijek igrala protiv mene. Razmišljanje nije prirodna operacija, ono ranjava, kao da otkriva krhotine boce izmiješane s bodljikavom žicom. Ne uspijevam zaustaviti svoj mozak, usporiti mu ritam. Osjećam se poput lokomotive, poput stare lokomotive koja juri tračnicama i nikad se neće moći zaustaviti jer njezin je ugljen, gorivo koje joj daje vrtoglavu snagu, čitav svijet.' Nastojati nešto shvatiti društveno je samoubojstvo. To znači više ne uživati u životu, a da se, unatoč samima sebi, ne osjećamo poput ptice grabljivice ili strvinara koji komada predmet proučavanja.' 'Nije moguće živjeti ako ste previše svjesni, ako previše mislite.' 'Kod ljudi glupost ne dolazi od njihova nedostatka inteligencije već od nedostatka hrabrosti' (iz knjige Michaela Cimenta o Kubricku). 'Ali Antoineu je bilo jasno da se glupost nalazi više u načinu na kojima se stvarima pristupa i kako ih se ocjenjuje nego o samim stvarima.' '-Probudite se, Antoine. Ne mašta se o nečijoj osobnosti. Od toga se ne diže. Možda je to šteta, ali tako je. Ja tu ništa ne mogu.' (ovo je Antoineu rekla zaposlenica u agenciji za sklapanje parova) 'Šalite se? Nemam vremena za gubljenje s ljudima koji žele biti voljeni zbog svoje osobnosti. Da ste barem lijepi, lako biste našli djevojke koje bi vas voljele zbog vaše duhovitosti i dobrote. Ali ovako… Mladiću, nismo ovdje da propovijedamo moral, da kažemo ovo je dobro ili loše, jednostavno svijet tako funkcionira htjeli vi to ili ne, to je tako pa onda iskoristite sve prilike koje imate.' (ista zaposlenica) Oznake: Martin Page, Kako sam postao glup |
08.08.2014., petak
Austrijski vege proizvodi
Evo, muž je za poslom bio u Austriji i iznenadio me vege proizvodima odande. U trgovini je jedna cijela rashladna vitrina puna takvih proizvoda. Ovdje su oni koji su meni kupljeni: A ovdje je i cijena:  Bon appetit! Njam. Oznake: vege proizvodi |
07.08.2014., četvrtak
Pjesma
|
Uvijek je lijepo kad se dobije podrška pa je tako i meni stigao jedan email s jednom lijepom pjesmom. Uvijek mi je drago kada vidim ljude koje zanimaju ovakve teme i koji su k tome inspirirani za napisati nešto svoje. Hvala, Gorane, samo tako nastavi! :) Nije to ništa što donijeti će pare al možda uspije pokrenut svijest da pas se ne prodaje dok toliko zdravih negdje zatvoreni leže samo zato da ih se na kraju ubije bezveze Gladni mršavi zatvoreni i pretučeni do jučer u autu na kauču a danas samo u sjeni bez obzira što osjećaju i što imamo isteorgane tretiraju ih nekad gore nego ameri navodne talibane Android iPhone Mac il novi tablet nemaju puno smisla jer život nije gadget Facebook/Instagram kao veliki digitalni supermarket Gdje ne prodaje se roba nego jedan krivi aspekt Hipsteri još uvijek u svemu vide maltezere nabildani tipovi hoće staforde al ne i pekinezere a kad obična si Bo, Flekica ili Žućka jebiga stari - živo mi se fućka Ako idem na godišnji ne mogu ga povest S frendicom na Zrću ću radije dane provest Tlaka je tražit gdje bi ga se moglo odvest A što će s njim poslije biti ne uklapa se u kontekst U 21. stoljeću zakon se crni na bjelini: 60 dana garantirano ih čeka u cjelini Osim ako prije nešto krivo se ne dogodi Jer ne možeš uvijek znati kako se tamo vrijeme provodi A ako ne izađu u tom roku: možda za neke nove ne bude višemjesta a onda dobro znaš da za stare izbor ne može biti cesta A da ih ono što ljudi zovu savjest ne bi jako peklo kažu eutanazija za - stari sorry vrijeme je isteklo As-Eko Pakrac Tip-Tip i Pula neke je lako nać al neke nemoš ni preko facebooka il googlea Pokupsko Cerje i ukupno preko dvadeset takvih lokacija Dvadeset prvo stoljeće evropa gdje to ide ova nacija Oznake: pjesma, Podrška, email, Psi, društvene mreže, površnost |
06.08.2014., srijeda
Christian Oster: Moja kućna pomoćnica
|
Christian Oster francuski je pisac rođen 1949. godine. U ovoj knjizi opisuje pedestogodišnjaka koji je nedavno izašao iz ljubavne veze koja ga je jako povrijedila te pronalazi oglas za posao jedne kućne pomoćnice i odluči joj se javiti. Ubrzo se sve pretvara u ljubavnu vezu, ali više iz neke potrebe, želje da se pobjedi samoća i sva ružna sjećanja nego što se doista radi o ljubavi. Pisac me je oduševio svojim tankoćutnim opisivanjem, prije svega osjećaja i što sve glavnom liku prolazi kroz glavu u određenim trenucima, ali me je jednako tako neugodno iznenadio krajem koji je sušta suprotnost cijelom romanu – sve se događa naglo i veoma, veoma površno. Hebiga, a ne može sve biti dobro. Valjda. CITAT: 'Moj život je međutim dobivao na intenzitetu. Moja unutrašnjost bila je sve bolje i bolje održavana…' Ovaj mi se citat najviše svidio. Jednako kako trebamo čistiti prašinu i kositi travnjak, tako trebamo i održavati svoju unutrašnjost. Dakako, postavlja se pitanje može li čovjek sam održavati svoju unutrašnjost jednako kao što primjerice može sam održavati svoju živicu. Možemo li doista sve sami ili nam ipak za to treba pomoć drugih, nekome samo ljudi, nekome samo životinja, nekome i ljudi i životinja? Teško je na to pitanje dati odgovor. Smatram da smo ipak druželjubiva bića i iako mnogo toga ovisi o tome kako ćemo si nešto interpretirati i koliku ćemo vrijednost nečemu dati, smatram da ipak svoju unutrašnjost ne možemo baš uvijek i stalno održavati sami. I upravo tu izviru svi problemi ljudske komunikacije i odnosa. Oznake: Christian Oster, Moja kućna pomoćnica |
04.08.2014., ponedjeljak
Doreen Virtue: Kako čuti svoje anđele
|
Ima li drugih bića na ovom svijetu osim nas, koji smo vidljivi i materijalni? Ovo pitanje staro je koliko i ljudska povijest. Mnogo je sumnjičavih, a jednako tako je i mnogo onih koji su uvjereni u postojanje drugih bića na svijetu. Spadam u ovu drugu skupinu. Autorica ove knjige je doktorica psihologije koja se bavi vidovnjaštvom. U knjizi opisuje tko su anđeli te daje upute kako im se treba obratiti i kako ih tražiti. Oni su pozitivna bića koja rade u službi ljubavi. Ne treba ih se bojati i nikad nas neće povrijediti iako se primjerice u filmovima često prikazuju bića pod nazivom pali anđeli kao nešto negativno. No, u praksi se zapravo redom radi o pozitivnim bićima, o ljubavi u raznim formama. CITAT: '…kad se svim silama trudimo nešto postignuti, tada se zapravo blokiramo. To je stoga što svaka vrsta pritiska proizlazi iz straha koji pak potječe iz ega, a ego definitivno ne potječe iz psihe. Prevelik trud ulažemo kad se, duboko u sebi, plašimo da nešto nećemo uspjeti postignuti pa pokušavamo silom u tome uspjeti. Potisnuta negativnost, međutim, može poništiti sate i sate truda utrošenog u prethodne pozitivne pokušaje. Strah postaje negativna molitva koja, nažaalost, privlači predviđanja proizašla iz ega.' Oznake: Doreen Virtue, Kako pronaći svoje anđele |
01.08.2014., petak
Strpljenje
|
Kažu… treba imati strpljenja. Ali, do kada? Koliko? Ne mogu, a da se ne složim s ovom dolje lady: 'Nemam vise strpljenja za neke stvari;ne zato sto sam postala arogantna,jednostavno zato sto sam dosla do jedne tocke u mom zivotu da ne gubim vise vrijeme na ono sto me rastuzi ili ranjava. Nemam vise strpljenja za cinizam,pretjerane kritike i zahtijeve bilo koje vrste. Ne posvecujem vise niti jednu minutu onome koji laze ili zeli manipulirati. Odlucila sam da ne volim one koji me ne vole i da se ne osmjehujem onima koji se meni ne osmjehuju.Nemam vise strpljenja za one koji ne vole zivotinje. U prijateljstvu me smeta nedostatak lojalnosti i izdaja i nemam vise strpljenja za to. ....................................................................................................... I Narocito....... nemam vise strpljenja sa onima koji ne zasluzuju moje strpljenje.' Meryl Streep Oznake: Meryl Streep, strpljenje |
