Prošle nedjelje bila sam u Varaždinu na Špancirfestu. To mi je uvijek lijep događaj i jako mi se sviđa. Krenuli smo pod suncem i na 24 stupnja, a kad smo došli tamo, kiša i svega 14 stupnjeva, a samo sat i pol vožnje udaljeno. Kako je teško špancirati pod kišom odosmo u kino, crtić. Ondje mi pak nisu dali da unesem vrećicu u kojoj je bilo nešto što sam kupila u trgovini odjećom… Takvo što nikad mi se nije dogodilo u Cinestaru u Zagrebu i jako me je neugodno iznenadilo. I poslije, kad sam vrećicu ostavila u autu, onaj tip na ulazu mi je zavirivao u malu torbu koju sam nosila u ruci, valjda misleći da ću u nečem tako malenom moći prokrijumčariti čips. Nakon kina srećom pa je kiša prestala. Španciranje dakle. Sve je manje-više isto kao i lani, ali opet ima neku draž i šarm. A ljudi mnogo mnogo više nego lani. Redovi za langoše dugački po deset metara, ako ne i dulji. Fini su, s bijelim lukom ili sami. Kao i banane s čokoladom. Sve u svemu, lijepo je bilo, usprkos kiši i hladnoći. Varaždin mi se jako sviđa, ima taj neki šarm, uvijek se tamo osjećam jako romantično i ne bih imala ništa protiv da je to ustvari glavni grad Hrvatske kao što je bio u 18. stoljeću. :)
Evo i par slikica dok mi baterije nisu drop dead, a ja nisam imala rezervne:
Post je objavljen 29.08.2014. u 14:54 sati.