Indijanka vegetarijanka

30.11.2010., utorak

O plastičnim vrećicama i još ponekoj stvari

Neki dan kupim nešto u trgovini i čim je trgovkinja krenula po vrećicu, kažem: 'Ne treba vrećica, hvala.' Ali ona nije odustajala već je mirno stavila stvari u vrećicu i rekla: 'Ma ima vrećica, zašto ne bi?!'

E, sad, što sam trebala? Upustiti se u raspravu o plastičnim vrećicama? Ma kakvi, to uopće ne bi ništa donijelo. A budući kod mene uvijek pobjede ljubaznost i strpljenje, eto pustila sam joj neka radi što želi. A zapravo sam joj htjela reći puno toga što joj se sigurno ne bi svidjelo.

A sad pitanje – zašto se kaže da se trebamo ponašati prema drugima onako kako želimo da se drugi ponašaju prema nama, a to uopće nije istina? Barem u mom slučaju. Ovdje ne govorim o ovoj u trgovini već općenito u životu. Zaista želim širiti poštovanje prema životu, toleranciju, ljubaznost... ali gotovo pa nikad ne dobijam ovo za uzvrat.

29.11.2010., ponedjeljak

Sva bijeda kolinja

Sinoć slušam u Dnevniku da je ovo godine trostruko manje kolinja u Hrvatskoj. Da li da se radujem ili ne? Ne, ne radujem se. Jer Hrvati i dalje gutaju meso u velikim količinama. Ako su smanjili broj kolinja, znači da kupuju više u trgovinama i tako se opet ubija isti, a možda čak i veći broj nesretnih životinja.

Ovih dana mi je stvarno zlo od života. Svi pričaju ili o kolinju ili o pečenicama za Božić. Jučer jedan tip, tek završio s kolinjem, još smrdi po dimu i svinjskom mesu, priča: 'Imali smo četiri prasca, nijednog nismo dobro pogodili pištoljem...'

Za one koji ne znaju: pištolj je sprava kojim se svinja pogodi u glavu kako bi se omamila i lakše zaklala. Međutim, rijetko tko zna pogoditi u pravo mjesto (a i kad pogodi, ona je opet samo omamljena, ne i mrtva!) pa tako znam tužne priče kako je jadna svinja nakon tretmana ovim pištoljem još više se prepala i trčala po dvorištu ili kud već stigne, dok su krvožedni išli za njom i hvatali je tražeći pogodan trenutak da joj zabiju nož u vrat. A kad se zabije nož u vrat, ona se još dugo trza... a krvožedni hvataju krv za krvavice...

I sve to ususret Božiću, najvećem kršćanskom blagdanu koji bi trebao biti simbol mira i dobre volje. I dok se mnogi klanjaju na oltaru i kunu u Boga i tradiciju, čim izađu direktno (kolinja) ili indirektno (meso iz trgovina) ubijaju najnevinije od najnevinijih.

I dok prolazim ulicama i osjećam miris dima i mesa u zraku i gledam jadne obješene svinjske polovice ne mogu, a da me ne podsjete na ljudska tjelesa. Tako smo slični, blijedi, krvavi... Ali jedino čovjek ima pištolj i nož u ruci.

26.11.2010., petak

Uz Dan zahvalnosti

OK, moram priznati da mi je prije u silnim serijama i filmovima išao pomalo na živce taj američki Dan zahvalnosti. No, zapravo nisam znala o čemu se radi. Zaista bi bilo lijepo da i mi imamo jedan Dan zahvalnosti (osim Dana domovinske zahvalnosti). Evo što stoji iza cijele priče:

U povijesti se na taj dan izražavala zahvalnost Bogu zbog dobre žetve, a danas se želi izreći zahvala i poštovanje Bogu, obitelji, prijateljima za sva materijalna dobra, ali i veze (prijateljske, ljubavne i slične).

Stanovnici SAD-a vjeruju u priču iz jednog hladnog dana kasne jeseni 1621. godine, kada je 46 britanskih doseljenika - od ukupno njih stotinu - jedva preživjelo svoju prvu zimu u Novom svijetu. Tog su dana večerali plodove žetve s pripadnicima plemena američkih Indijanaca Wampanoag u državi Massachusetts. Tih 46 ljudi ne bi preživjelo da im nisu pomogli Indijanci koji su ih naučili svim potrebnim vještinama preživljavanja, bilo da se radi o lovu ili ribolovu, skupljanju jestivih plodova ili obrađivanju zemlje i stočarstvu. Ta lijepa i stoljećima ukrašavana priča donosi poseban osjećaj topline u omiljeni obiteljski praznik u SAD-u.

Dan zahvalnosti obilježavaju i u nizozemskom gradu Leidenu, u Grenadi, Kanadi te u Liberiji, ali dakako, svatko na svoj datum. U SAD-u je to četvrti četvrtak u studenom, ove godine je bio 25. studenog.

25.11.2010., četvrtak

Braća Kaulitz iz Tokio Hotela na PETA-inom plakatu

Blizanci Tom i Bill Kaulitz iz njemačkog benda Tokio Hotel vegetarijanci su već niz godina pa zato nikoga nije iznenadila njihova odluka da snime pomalo uznemirujući plakat za PETA-u.

Bill Kaulitz o svemu kaže: 'Ljudi gledaju u te životinje i misle: 'Ovo je zabavno, i životinje se zabavljaju.' No njihova je stvarnost znatno drukčija. Morate zamisliti kako je životinjama koje već godinama nastupaju u cirkusima. Cirkusi jednostavno moraju biti zabranjeni. Ima dovoljno jednako zanimljivih alternativa cirkusima sa životinjama!'

Tom Kaulitz kaže da obično roditelji vode djecu u takve cirkuse, a djeca ne znaju razliku. Zato je upravo na odraslima da ih nauče.

Ovdje je plakat i video sa snimanja plakata:

Image and video hosting by TinyPic



24.11.2010., srijeda

Sve više Amerikanaca bira vegetarijanski Dan zahvalnosti

Dan zahvalnosti Amerikanci ove godine slave 25. studenog (obilježavaju ga svakog četvrtog četvrtka u studenom). Kod njih je tradiconalni objed za ovaj blagdan pečena purica, no čini se kako se ove godine znatno više njih odlučuje za bezmesne opcije. Naime, jedna američka tvrtka prodaje tzv. TOFURKEYS (to bi bilo kao puretina od tofua, dakle 100% obrok bez mesa) te kažu da im prodaja konstantno raste još od 1995., godine. Primjerice, te godine su prodali 500 tofurkeysa, a prošle godine su prodali njih 340.000. Također,ove godine već imaju 10 posto veće narudžbe s obzirom na 2009. godinu.

Kako bi bilo lijepo da i Hrvati naprave nešto slično, pa za Božić umjesto tradicionalne pečenice, puretine, bakalara i sličnog jedu nešto bezmesno!!!!

23.11.2010., utorak

Gdje je najveća gužva?

Evo, u nedjelju sam bila u Areni na Cirque du Soleil, a nakon cirkusa, dakako neozaobilazan je i obilazak Arena Centra. Gužva, svjetla, uf, sve me to tako umara. Sva sreća naišla na Bio&Bio trgovinu i kupila dvije odlične vege kobasice (njam, predobre su!). I dok u ovoj trgovini nije bilo nikoga osim mene i prodavača u trenutku kada sam kročila unutra, kasnije naiđem na veeeeeeeliku gužvu i pomislim: 'A što je to?!'. Vidim tri reda, u svakom redu po petnaestak ljudi (ako ne i više), čekaju nešto. Kad malo bolje pogledam, imam što i vidjeti – to čekaju u McDonaldsu.

Koma.

22.11.2010., ponedjeljak

Video o zabrani plastičnih vrećica

Green Sangha, neprofitna američka organizacija koja se bavi pitanjima zaštite okoliša, snimila je video u kojem sve ljude poziva na manje korištenje plastičnih vrećica te njihovu zamjenu onim platnenima i drugima koje se mogu koristiti više puta.




20.11.2010., subota

Užas našeg društva

Danas neću pisati konkretno o vegetarijanstvu ili Indijancima, mada je tema indirektno vezana uz ovo, posebno vegetarijanstvo. Dakle, čitam članak na Tportalu pod naslovom 'Neznanje i homofobija hrvatskih srednjoškolaca (http://www.tportal.hr/portalplus/teen/97122/Neznanje-i-homofobija-hrvatskih-srednjoskolaca.html ) o GONG-ovom istraživanju. Pokazalo se da srednjoškolci nemaju pojma tko je kod nas na vlasti te smatraju da je homoseksualnost bolest. A ovo su tek dvije od niza poraznih statistika do kojih se došlo israživanjem. No, da bi stvar bila još gora, svekoliko čitateljstvo se obrušilo na autora članka nazvajući ga/ju pederom i ostalim pogrdnim imenima. I što je još gore, velika većina čitateljstva. Novinar je napisao: 'Nažalost, srednjoškolci su iskazali golemu količinu homofobije'. Većini je zasmetalo ovo 'nažalost' i čini se kako je umjesto toga trebalo pisati 'nasreću' da bi svi bili zadovoljniji.

Po tko zna koji put se pitam u kakvom mi to smrdanom i smrdljivom društvu živimo. Uvijek nekoga progonimo, Srbe, homoseksualce, metalce, dečke s kokoticom... a na kraju (ili početku, redoslijed uopće nije bitan), i vegetarijance. Je li toliko grozno biti različit? I zašto to svima toliko smeta? Čini se da na ova pitanja nikada neću spoznati odgovore.

19.11.2010., petak

Navajo mantra

'Kada ste nervozni, dezorijentirani, emocionalno lomljivi, ponavaljanje određene mantre može potpuno promijeniti stanje vašeg uma', kaže tibetanski lama Sogyal Rinpoche.

Indijanski Navajo narod vjeruje da možemo biti sretni samo kada smo u ravnoteži s Majkom Zemljom. Ovdje je jedna mantra pomoću koje se može postići upravo to:

Neka hodam sretno.
Neka hodam sretno uz velike tamne oblake.
Neka hodam sretno uz velike pljuskove kiše.
Neka hodam sretno uz velike biljke.
Neka hodam sretno po stazama peluda.
Neka hodam sretno.
Neka hodam onakav kakav sam bio nekad davno.

18.11.2010., četvrtak

Kako je Sarah Palin izgubila glasove vegetarijanaca?

Oduvijek mi je bilo nešto antipatično u njoj, a evo, kopajući po bespućima mreže, naišla sam na članak o tome kako je izgubila naklonost vegetarijanaca i to zbog zbirke memoara 'Going Rouge'. Ovdje je samo nekoliko njezinih 'mudrih' citata iz knjige:

'Kada bi mi na večeru došao vegan, pripremila bih mu nekakvu salatu, a onda bih mu objasnila svoju povijest mesojedstva. Ako Bog nije želio da ljudi jedu meso, zašto je životinje napravio od mesa?'

- No, i ljudi su napravljeni od mesa, zašto onda ne bi probala i ljudsko meso? Osim toga, prva Božja zapovijed je: 'Ne ubij!' Zašto svi misle da se to odnosi samo na ljude?

'Volim životinje – odmah do svog pire krumpira na tanjuru.'

- Ovo bi kao trebao biti nekakv humor?

17.11.2010., srijeda

Floyd Westerman, SIOUX:

'Moj djed preživio je na ovoj Zemlji bez da je koristio išta što nije moglo biti vraćeno u tlo. Cijeli bi svijet mogao iz toga nešto naučiti.'

Naši djedovi su znali kako živjeti u harmoniji. Oni nisu stvorili otrove i tehnologiju koji uništavaju. Nisu donosili odluke koje su se temeljile na pohlepi i sebičnosti. Nisu uzimali više nego što su mogli iskoristiti. Njihove misli i postupci bili su vezani uz poštovanje. Moramo raditi stvari koje iskazuju poštovanje prema Majci Zemlji.

16.11.2010., utorak

Ručak kod rodbine

Za vikend posjet rodbini. Nismo se dugo vidjeli, daleko su. Iako znaju da ne jedem meso, morali smo, izgleda, još jednom ponoviti gradivo. I oko toga napraviti veliku frku.

Mislili smo da jedeš barem ribu.

Je l' ti bilo teško?

Zašto si prestala jesti meso? Zbog životinja.

Podsmijeh.

Od tolike priče oko mesa, neće ga ni dijete jesti. A onda svi opet na njega krenuše:

Ajde, barem malo. Ajde, od mesa ćeš biti velik, nećeš valjda biti sitan i mršav.

Od svega toga na kraju sam dobila – probavne probleme.

13.11.2010., subota

Svjetski milijarderi postaju vegani

Sve više svjetskih milijardera otkriva prednosti veganske prehrane pa su tako, između ostalih, poznati graditelj kasina Steve Wynn, bivši predsjednik SAD-a Bill Clinton, glavni direktor Forda Bill Ford, suosnivač Twittera Biz Stone, glumac Alec Baldvin, pa čak i Mike Tyson od reda svi - vegani.

Predsjednica međunarodne udruge People for Ethical Treatment of Animals (PETA) Ingrid Newkirk tomu se ne čudi i kaže: 'Milijarderi su pametni. Jednostavno do sad nisu imali dovoljno informacija da bi prihvatili ovaj zdraviji način života.'

Trenutno u SAD-u živi oko 9 milijuna vegetarijanaca, što je četiri puta više nego 1994. godine.

Izvor: www.businessweek.com

12.11.2010., petak

F. Scott Fitzgerald: Neobična priča o Benjaminu Buttonu

Uvijek do sada mi je knjiga bila bolja od filma koji je snimljen prema knjizi. No, evo, dogodilo se i ovo – ipak mi je film bolji nego ova knjiga. No, ni sama knjiga nije loša. Sve ima dosta sličnosti, ali i različitosti. Primjerice, u knjizi je dijete kada je već bilo rođeno, bilo starac od preko 70 godina, a u filmu je to dijete s licem starca... Sve u svemu, zanimljivo.

11.11.2010., četvrtak

Mahatma Gandhi reče:

'Veličina nacije i njezinog moralnog napretka može se vidjeti po načinu na koji se odnosi prema životinjama'.

Gledano po ovome, nacija nam je u komi, a tako i jest. Samo što većina gleda u materijalno bogatsvo kao mjerilo...

10.11.2010., srijeda

Američki hot dog ide k'o alva

Jučer naletjeh na emisiju 'In Magazin' i prilog o tome što se novo može pojesti u Zagrebu. Prvio je bio američki hot dog. Vlasnik kaže da je već nakon mjesec dana u plusu. Planira se proširi i u druge gradove. Tu je i grčki gyros punjen piletinom kojem isto super ide. Onda belgijski vafli koji još ne daju podatke o poslovanju. Na kraju i horseburger. Vlasnik kaže da je u početku imao problema, ali sada je bolje te se nada da će ljude uvjeriti kako je konjsko meso najzdravije. Onda i pomfri centar u Rijeci koji se također širi u druge gradove jer mu super ide... Nešto zdravije i s više povrća dakako nije bilo ni spomenuto, ako uopće postoji.

I što reći nakon ovoga? Meso i još mesa, nezdravo, prženo, prerađeno... A u prilogu je predstavljeno kao fino i jako zdravo. Nije ni čudo da Hrvati toliko boluju od krvožilnih bolesti.

09.11.2010., utorak

'Zdravlje iz prirode'

Prije par tjedana kupila sam časopis 'Zdravlje iz prirode'. I onda se totalno razočarala. Časopis koji ima naslov po kojem bi se zaključilo da se biljkama daje prednost, a onda u jednom članku pod naslovom 'Bildanje imuniteta' pod brojem jedan za bildanje imuniteta stoji:

'Dovoljan unos proteina, voća i povrća najjednostavniji je način za poboljšanje imuniteta. Osobe koje ne jedu meso imaju slabiji imunitet.'

Ovo čak ne želim ni komentirati!

A, onda drugi članak o poznatom travaru Sadiku Sadikoviću i o tome kako on tvrdi da je čovjek stvoren za biljnu hranu:

'Čovjek je stvoren za biljnu hranu, a to se vidi po njegovim zubima, želucu i crijevima, smatrao je Sadiković. Meso ga samo kvari pa ljudi kad jedu tešku hranu kao govedinu, svinjetinu i svinjsku mast lako naginju svim mogućim bolestima, slažu oko srca nepotrebno salo i teško se odupiru jačim bolestima.'

Dakle, u jednom članku hvale travara i njegova stajališta, a već u drugom to sve bacaju u vodu i pišu nešto drugo. Ja ih sigurno više nikada neću kupiti.

08.11.2010., ponedjeljak

Indijanci tuže SAD zbog solarnih ploča u pustinji

Nekoliko indijanskih plemena diglo je tužbu protiv SAD-a jer grade solarni kompleks u pustinji. Indijanci tvrde kako im kompleks narušava područje na kojem žive, a što je još važnije, ugrožava jednu vrstu guštera koji igra veliku ulogu u njihovoj mitologiji. Kompleks bi proizvodio 709 megawatta energije od sunca u pustinji Sonoran. Indijanci tvrde kako su izvođači radova prekršili mnogo zakona te nemaju niz dozvola koje bi trebali imati. U tvrtki se pravdaju da će solarna elekrana donijeti posao za 700 ljudi na njezinoj izgradnju plus za 160 ljudi kada elektrana bude u upotrebi. U pustinju su već dovezene solarne ploče, a projekt je stopiran zbog indijanskih zahtjeva. No, mnogi kažu, tek privremeno.

05.11.2010., petak

O soli u Finskoj

Neki dan sam gledala emisiju Europski dnevnik na Kapital TV-u (ovom prilikom pohvaljujem ovu televiziju za nekoliko odličnih DRUGAČIJIH emisija, samo im je prijevod pun gramatičkih pogrešaka). Bila je priča o Fincima, njihovoj tradicionalnoj usoljenoj haringi. Prije kojih deset godina njihova je valada krenula u akciju kojom je Fince željela odučiti od ove poslastice, ali i općenito od pretjerane konzumacije soli jer su tada imali najveću stopu smrtnosti od visokog krvnog tlaka u Europi. I gle situacije sada, nakon tih deset godina akcije – smrtnost od ovoga se smanjila za čak 80 posto! Primjerice – finski kruh ima duplo manje soli od njemačkog! Ovo je tek jedna u nizu akcija. Kod njih na proizvodima navodno stoji koliko ima, između ostalog i soli.

Naravno, sve to povezujem s Hrvatskom. Opet nismo ni blizu i opet nikoga nije briga što uopće jedemo. Ne znam jeste li primijetili da na nekim proizvodima na hrvatskom stoji tek šturo objašnjenje o sastojcima, dok primjerice na engleskom ili slovenskom stoje i sastojci koji na hrvatskom uopće nisu navedeni. Najviše što se kod nas može dobiti je informacija je li u proizvodu koji od alergena.

I kada ćemo mi dočekati da se naša Jaca, Šuker ili Čobankvić (svi redom pretili, a uvjerena sam da im je to od nezdrave hrane) odluče pozvati Hrvate da nečeg jedu manje ili više ili barem donijeti zakon po kojem bismo znali što jedemo?

04.11.2010., četvrtak

Evo još jedne sunčanice

Jučer u šetnji šumom iznenađenje – evo jedne sunčanice! Uz dosta starih crnih truba i ove sunčanice te nekoliko nejestivih velikih/šarenih gnojištarki nije bilo drugih gljiva. Ali zato je šetnja super, lišće opalo, na tlu stvorilo mekani tepih.

A danas će biti odlična juha od ove sunčanice:

Sunčanica/e
Glavica crvenog luka
Češanj – dva bijelog luka
Litra vode
Sol i papar

Crveni luk nasjeckati i zdinstati na malo maslinovog ulja. Kad je pri kraju dodati natrganu sunčanicu i kratko prodinstati. Uliti vodu i kuhati oko 15 minuta. Na kraju dodati bijeli luk i sol i papar i – guštati.

03.11.2010., srijeda

Ustrijelio ženu umjesto šljuke

... ovaj naslov čitam danas na jednoj web stranici, o Talijanu koji je na otoku Cresu pucao u šljuku, a pogodio svoju ženu koja je slučajno izašla iz automobila kada je začula lavež pasa. Žena je srećom, kao i šljuka, ostala živa. Ali šljuku zapravo u cijeloj priči nitko nije ni spomenuo, osim u naslovu po kojem se daje zaključiti da ju je metak zabišao. A kako bi bilo da je stajalo: Ubio šljuku umjesto žene? Dakako, onda bi to bila još crnja kronika, ali opet bi ubijanje šljuke i ovako i onako bilo – normalno.

Ovo je samo jedna u nizu nesreća koje su se dogodile u lovu. Čini se kako su Talijani, ali i Nijemci, a ne zaboravimo ni Hrvate strastveni lovci pa tako u mom kraju svakog vikenda vidim mnoštvo automobila stranih tablica koji dolaze u lovački turizam. Preko nekoliko puta lovci nisu ubili životinju (sreća po životinje), ali su ustrijelili kolegu lovca (nesreća po njega). Jednom je devetnaestogodišnji lovac išao u lov i stao na minu i pozdravio se sa životom.

Dakle, čemu lov? Čemu to divljanje po šumama kojim se straše životinje, masakriraju ih (znam priče da jako često životinju ustrijele, ali im pobjegne, a onda danima umire u mukama), čemu dovođenje u opasnost i ljudskih života? Još jedna besmislica u i ovako besmislenom životu modernog čovjeka.

Usporedimo lov starih naroda, primjerice Indijanaca, i današnji lov. Prije je to bila borba za opstanak, a životinje su slijedili dok im ne bi došli sasvim blizu sigurni da će je ubiti. Potom bi je zamolili za oprost, a sve ono što su uzeli od životinje upotrijebili bi. Danas je lov postao hajka, iživljavanje, ni blizu kako to mnogi nazivaju prirodnom načinu života. Trbušasti lovci koji jedva mogu potrčati ciljaju izdaleka, možda pogode, ali ne tako da se životinji uskrati mnogo patnje... hajmo, horuk, nabrzaka, a poslije ćemo gulaš i alkohol, narodno veselje okupano krvlju neke nevine životinje.

02.11.2010., utorak

Tajvanski potpredsjednik pozvao na manju konzumaciju mesa

Ovo se od naših političara neće čuti sigurno još pedeset godina, ako ne i dulje. Naime, tajvanski potpredsjednik Vincent Siew ozbiljno se obratio svojoj javnosti ponukavši ih da jedu manje mesa te više lokalno uzgojenog povrća kako bi se smanjila emisija ugljičnog i ostalih štetnih plinova te se stvorila eko država. Rekao je kako je emisija štetnih plinova veliki problem, već sada ima velik utjecaj na ljude, a imat će još veći kod sljedećih generacija. Uspio je prikupiti podršku oko 200 kompanija koje će se uključiti u kampanju smanjenja zagađenja, među kojima je i rezanje konzumacije mesa jedan od najvažnijih koraka. Upozoreno je da industrija stoke emitira jednu od najvećih stopa štetnih plinova pa je od svega što je čovjek napravio ovo jedna od najvećih globalnih prijetnji. Ljude je pozvao da barem jednom tjedno ili mjesečno ne jedu meso, ako ne mogu to činiti češće.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.