Neki dan sam gledala emisiju Europski dnevnik na Kapital TV-u (ovom prilikom pohvaljujem ovu televiziju za nekoliko odličnih DRUGAČIJIH emisija, samo im je prijevod pun gramatičkih pogrešaka). Bila je priča o Fincima, njihovoj tradicionalnoj usoljenoj haringi. Prije kojih deset godina njihova je valada krenula u akciju kojom je Fince željela odučiti od ove poslastice, ali i općenito od pretjerane konzumacije soli jer su tada imali najveću stopu smrtnosti od visokog krvnog tlaka u Europi. I gle situacije sada, nakon tih deset godina akcije – smrtnost od ovoga se smanjila za čak 80 posto! Primjerice – finski kruh ima duplo manje soli od njemačkog! Ovo je tek jedna u nizu akcija. Kod njih na proizvodima navodno stoji koliko ima, između ostalog i soli.
Naravno, sve to povezujem s Hrvatskom. Opet nismo ni blizu i opet nikoga nije briga što uopće jedemo. Ne znam jeste li primijetili da na nekim proizvodima na hrvatskom stoji tek šturo objašnjenje o sastojcima, dok primjerice na engleskom ili slovenskom stoje i sastojci koji na hrvatskom uopće nisu navedeni. Najviše što se kod nas može dobiti je informacija je li u proizvodu koji od alergena.
I kada ćemo mi dočekati da se naša Jaca, Šuker ili Čobankvić (svi redom pretili, a uvjerena sam da im je to od nezdrave hrane) odluče pozvati Hrvate da nečeg jedu manje ili više ili barem donijeti zakon po kojem bismo znali što jedemo?
Post je objavljen 05.11.2010. u 10:34 sati.