Neki dan kupim nešto u trgovini i čim je trgovkinja krenula po vrećicu, kažem: 'Ne treba vrećica, hvala.' Ali ona nije odustajala već je mirno stavila stvari u vrećicu i rekla: 'Ma ima vrećica, zašto ne bi?!'
E, sad, što sam trebala? Upustiti se u raspravu o plastičnim vrećicama? Ma kakvi, to uopće ne bi ništa donijelo. A budući kod mene uvijek pobjede ljubaznost i strpljenje, eto pustila sam joj neka radi što želi. A zapravo sam joj htjela reći puno toga što joj se sigurno ne bi svidjelo.
A sad pitanje – zašto se kaže da se trebamo ponašati prema drugima onako kako želimo da se drugi ponašaju prema nama, a to uopće nije istina? Barem u mom slučaju. Ovdje ne govorim o ovoj u trgovini već općenito u životu. Zaista želim širiti poštovanje prema životu, toleranciju, ljubaznost... ali gotovo pa nikad ne dobijam ovo za uzvrat.
Post je objavljen 30.11.2010. u 09:58 sati.