lutka iz izloga

osjećala sam uvijek određenu odbojnost prema čitanju putopisa a sad ću ja napisat jedan. evo baš imam potrebu. ne...nije to bila odbojnost, već predrasuda, putopisi su dosadni. ne znam na kakvu sam to ubitačinu prvu naišla ali znam da nakon toga bi mi prsti otpali, kad god bih i jedan primila u ruke i uvijek bih se morala ispričavati: oprostite, zaista ne znam šta je s tim mojim prstima, ma jeste li vi meni raspoloženi za jednu limunadu?

bauljam po zadarskom arhipelagu. zadarska bura šamara me, evo jutros pošteno, živčana za popizdit. jučerašnje jugo napravilo joj nereda po cilom otoku pa rinta ko blesava...rastjerala sve oblake, smirila i more i da vidiš tišine, nitko ni makac.
ja hodam po otoku i uvjeravam sebe samu da će se rodit koji leđni mišić. stupam, stišćem, brojim, ajmo, ajnc, cvaj, jedan vrijedan.kafići, tri ukupno u cijelome mjestu su otvoreni. nijedne mušterije na vidiku.vlasnica sama čita novine, ima pred sobom cijelu zbirku tjednih.tetura pijan mornar, nekoliko metara od mene, pozdravljam ga. učili su me, u malim mjestima uvijek pozdravljaš svakoga. na putu stoji i neki magarac, pjeva cijelu ljestvicu od do do do.pozdravljam i njega.mislim da je preskočio fa ali magarcima je to ionako teško. dobro bi mi došla topla pašta fažol sa salatom od kupusa, ili pašta bobol, sad je sezona boba. silazim dolje na obalu i promatram stanje. nema ni jednog morskog ježa, jel to znači da je more prljavo? malo dalje riva se urušila. mjesna zajednica nije intervenirala u popravak a turistička sezona samo što nije počela. opet će biti plačkanja.

čujem samo tišinu. u mozgu mi je potpuna praznina. to je dobro jer dan je tek počeo. ustajem i idem napunit kantu. čekaju me otočke bube baje i morske zlaje.