eto ti ga na. ni probudila se nisam, a počelo je. postoperativni šokovi, valjda. crijeva. pričaju cijelo jutro. nije da ih razumijem, iskreno, da u mom tijelu su, da moja su, al kako bih vam rekla, to su neki čudni zvukovi, u nekim intervalima se javljaju...podsjećaju me na neke morske valove....e tako ko da morski valovi pričaju. no dobro znam da morski valovi ne pričaju. no hoćete li saslušat moj problem ili ne? problem je ozbiljan jer crijeva plaču, baš ridaju, imaju taj šok neki i mislim da žele tužbu dizat. da da, tužbu protiv one sprave šta ih je nasilno vodom punila. e da, moja crijeva su silovana. povraćala su nakon toga jako puno, bilo je čak i krvi. jel ima svjedoka? pa kako ne? evo ja sam svjedok...ja, jedna kupaona, ručnik, školjka, mislim da je bio i neki mrav tamo. da strašna je to jedna priča. izbit će pravi škandal. završit ćemo i kod oprah i kod jerry springera i gdje god treba samo da zla sprava više ne muči. jer to nije način.
i plaču vam jadna crijeva cijelo jutro. evo plahte su mokre od suza. a vani i kiša pada. a nisu crijeva inače taka. mislim jesu čudna malo, nepredvidiva...oh oh. kad se sjetim samo, dovest u nezgodnu situaciju znaju samo tako. pa i nasmijat nekad. a ono kad se naljute pa neće ništa. e to mi je najgore. pa su tvrdoglava. pa ja kažem....ajde crijeva, ajde šta ste tako škrta pa kupit ću vam malo jogurta i suhih šljiva i palente i graha, oćete graha? a ona niš. e onda mi dođe da poludim. al sad nisu takva, sad svašta pričaju i traže pomoć i evo sve odvjetnike sam nazvala već i novinare i satelitske antene i mars i svi su počeli učit crijevni jezik i rekli nos problemos... nos? nemoj sad petljat još u to sve i nos... pobjedit ćemo sve sprave da nam više probleme ne prave.
|