lutka iz izloga

ponedjeljak, 05.04.2010.

uvijek sam mislila da imam neke super moći. za sve je kriva moja mama...bila mi je uvijek sumnjiva kako zna neke stvari koje sam radila ili pričala s prijateljicama kad sam bila mala tako da sam bila uvjerena da se pretvara u neke od njih. zapravo sam bila sigurna da je to sve ista osoba. u svoju teoriju sam još više vjerovala jer mi prijateljice nisu smjele dolaziti doma a onda bih razmislila i skužila da u biti mamu i određenu djevojčicu nisam nikad vidjela zajedno. i gotovo, cijelo djetinjstvo sam vjerovala da je moja mama vještica. al ne zla.

onda sam se nadala da ako sam ja njezina kćer imam također super moći....i puno sam vježbala. sjela bih za stol sa praznim tanjurom, zatvorila oči, čvrsto stisnula šake i zamišljala bananu. ba na na na nana. otvorila oči i ništa. pa opet. ba ba stara baba nana. otvorila ništa.jebenti bananu.a tanjur se smije i kaže a vid male budale.nakon pola sata došla bi mama s placa i donjela banane a ja prestravljena pobjegla u kupaonu. znala sam, ona je vještica. onda bih u kupaoni buljila namušena u vešmašinu dok ne bih bila skroz hipnotizirana od onog vrtećeg bubnja i mislila da imam najstrašnije vrteće oči na svijetu i išla plašit sestru. ona bi me samo pogledala i rekla...kak si glupa.

no ja i dalje ne bih odustajala...prva osoba koju sam morala uvjerit u svoje super moći bila je upravo ona, moja mlađa sestra.pokusi, ili bolje reći maltretiranja su počela. kupale smo se uvijek zajedno u kadi, mama bi napunila vodom, ubacila nas unutra, naše barbike bebe i išla kuhat ručak. ja bih sestru tjerala da bude uvijek na strani odvoda jer je mene bilo strah da me ne povuće al bih glumila čarobnicu i dizala ćep ćiriburajući...vidi vidi kako je kada žedna.ona bi jadna plakala od užasa a ja bih pokupila šamarčinu.
stavila sam jednom malo sapuna u usta i radila one balone od sapunice, ona me zadivljeno gledala i stvarno mislila da sam posebna a ja sam mislila da će me mama prodat ciganima kad me skuži. bilo mi je otrovno u ustima cijelu noć.

kad sam odrasla naučila sam da su super moći nevidljive al se mogu osjetit. i da svi ljudi imaju super moći i prenose ih energijom. neke mi se sviđaju neke ne a po njima uglavnom i biramo prijatelje. također sam naučila da su super zabavne. pa sam tako sinoć vikala ovom svom.. duudo, duuudo, kako se baca kletva? jel ti znaš? ajde ajde baci kletvu na ovu košulju, brzo brzo!...a on je sav smotan u brzini mahnuo rukom u krug i prstom prema košulji viknuo jebenti pasa.

- Komentari (4) - Isprintaj - #