lutka iz izloga

čovjek izgovori oko šesnajst tisuća riječi dnevno. ja mislim da ja izgovorim duplo manje. ja nisam neka pričalica ja sam više slušalica.

i onda su me danas natjerali da u dva sata izgovorim pa sigurno pet tisuća riječi i osjećam se ko da mi je neko dobro isklofao mozak. đizus. još sam ja klepetala bez razmišljanja, šta bi tek bilo da sam morala razmišljat. što bi tek bilo da sam bila predavač na fakultetu. pa to kad otklepećeš fino odeš u kabinet, otključaš ormarić, odšerafiš glavu, pospremiš ju na drugu policu, zaključaš, ugasiš svijetlo i odeš doma. dođeš doma, skineš cipele, skineš čarape, izađeš na terasu, objesiš čarape na štrik, pozdraviš susjedu s viklerima na drugom katu šta te snima ispod oka s pljugom u ruci, opereš ruke, pojedeš večeru, odgledaš dnevnik, pročitaš današnje novine, poljubiš muža, legneš na svoju stranu kreveta i umreš do ujutro. i onda susjeda podamfa pljugu, uđe u kuhinju i kaže svome dragome...ma jesi vidio ti onu našu gospođu docenticu, žena sva blijeda, objesila na štrik čarape zajedno s cipelama...a di ide ovaj svijet, gospe moja...

a gospe moja, trkeljala ga ja danas i trkeljala za intervju za gloriju i zadnje pitanje više nije išlo...mucala sam, ko onaj moj tata, a zvali su ga muco, za pravo...i zašto si počela pisati blog?...pa počela sam pisati blog, ma u biti kako sam se razbolila i zaključila da oko svega toga je....ne ne ne, zašto si počela pisati blog?....aha, pa ovako, ja sam počela pisati blog jer sam htjela, htjela sam, šta sam ono htjela?...evo da ti ponovim još jednom.pitanje je glasilo: zašto si počela pisati blog?....mmmm.ja ne mogu više...

i sigurno neću dva dana pričat. ma neću ni jednu riječ reć. već sam napisala spisak za kupovinu i sutra ću doć teti u konzumu i dati joj papirić. ona će pročitati k-r-u-h i m-l-i-j-e-k-o, možda mislit da sam malo zaostala pa dignut svih deset prstiju u zrak al za svaki slučaj još polako izreći deeeeseeeeetkuuuunaaaaa, ja ću platiti, otići kući, pojesti doručak, skuhati kavu i opet nešto napisati. a kad me drugi put pitaju neka kažem nešto o sebi stisnut ću play na ipodu. svirat će moj životopis i povijest bolesti.