lutka iz izloga

znači...danas su izbori! e pa ja biram nove noge...ove bole i ne daju spavat, i neće hodat i svađaju se s mišićima i već sam se naljutila na njih. još se noćas probudim i skinem jednu čarapu pa se probudim za dva sata i skužim da nisam stigla drugu jer sam valjda zaspala, ili je ta noga s drugom pobjegla jer joj je bilo zima. ma šta ja znam, čudne su te moje noge. neću im više kupit ni nove tenke, ni nove hlače, čarape, tajice...nič.

aha i danas su dakle izbori. dobro mi je to jer mogu cijeli dan birat. mislim to je moje građansko pravo, kaj ne? e pa onda danas biram pit sok od jabuke umjesto soka od cikle...biram remen umjesto steznika, dugu kosu umjesto marame, pivo umjesto kupinovog vina....aaaa no no, kupinovo vino je pošteno i ne petlja se u politiku. ne dam ja njega.

meni je smiješno kako uvijek kad idem na te izbore to sve bude ful ozbiljno. ljudi obično ne idu sami, već sa svojim obiteljima,ili u paru, fino se obuku i počešljaju, ma sigurno i kosu operu...zapravo izgledaju mi ko da idu na misu. sve je tako tiho, svi pričaju malo ispod glasa i mjerkaju jedni druge...aha, aha ovaj će sigurno glasat za ustaše, a živi mi tu još u kvartu, stoka, a vidi onu komunjaru s petog kata...i onda dođem ja sa svojom sestrom koja vadi fotić i viče: daaaj daaaj stani da te fotkam, aj tu sad, jel se sjećaš bijedo kad smo tu išle na tjelesni, a tu na doručak?! pa se pofotkamo i krenemo doma, pa se sjetimo da nismo glasale pa se opet vraćamo. da nas neko vidi vjerojatno nam ne bi dopustio uopće da glasamo. uf, profesorica iz povijesti, ne daj bože.

pa dobro onda, idem izvuć iz ormara neku finu košulju, hlače na crtu, mokasine, pitat mamu da mi posudi svoj šešir i jen, dva, jen, dva mi smo vojska....