lutka iz izloga

napokon, napokon je otišlo ono zlo od 2009. godine i evo nas, jiiiiiiiha, điiiiiiha u 2010. jao kako bu nam svima super ove godine. ma kaj ne bude? naravno da bude...evo ja već ozdravila, garantirano.

sinoć sam se našla možda prvi put u životu da na tulumu, sjedim sa svojom pljoskicom u kojoj je kupinovo vino (jer to je jedini alkohol koji mi je dozvoljeno piti, i to umjereno naravno) i gledam ekipu. još sa tim svojim outfitom! kako mi je od kemoterapije odselila sva kosa na jug pa se vraća u proljeće, furam marame. i onda s tim marama izgledam stvarno ko pravi gusar, fali mi samo papagaj na ramenu. al papagaj isto odletio na jug. a ča ću! a onaj steznik oko leđa je isto posebno simpatičan, aj bar sakrije trbušinu. sinoć je jedna cura zabrijala: kao, gle ti nju koliki remen si je stavila oko haljine, vidiš, vidiš, nije loše.hih. a na pretprošlom tulumu me jedan dečko pito da zakaj sam si stavila taj steznik za bordanje.heh.
e da dobro, i sjedim ja tako na tulumu, nemrem plesat, nemrem cugat, nemrem švrljat okolo, ma nemrem niš, i gledam ekipu kako je pijana i ful su smiješni. u biti su svi jako kao cool i nisu baš svijesni svog stanja. pa tako smijem se ja njima, smiju se oni meni. i cijelu večer smijem se ja njima, smiju se oni meni. i baš smo se nasmijali. i uopće nije loše tako, jedna nova dimenzija. a malo sam se brinula da bi mi moglo biti dosadno a ovako oni svi blesavi trkeljaju gluposti i zabavljaju me. nije to loše uopće, ma kaki.

u utorak idem u bolnicu na svoje terapijice. idem se družit malo sa starijim gospođama...slušat opet iste priče: kako tako mlada pa rak, ma bude bogek pomogo, jadni smo svi mi, pa puno uzdaha, pa opet malo o bogu, pa onda malo pripovjetki o susjedi, tetki, ćukunbabi, fikusu koji su isto imali tumor, abla abla. da, rekli su mi u dubravi da sam najmlađi bolesnik s takvom dijagnozom. bemu miša, ča ćemo sad!!!
eh, al upoznala sam ja u bolnici još jednu curku mojih godina. našnjofale smo se i odmah postale kompanjonke. to tak ide, ne? ona tu našu bolnicu zove brod a ja nju pink...a kad je pljunuta. i s obzirom da mi se neda više baljezgat jer sam umorna ko kobila pasteam našu prepisku od danas...a ono, sebi za uspomenu, a ono, mozda nekog zanima kak se razgovaraju mladi...mladi tumoraši...buaha

JA: ej pink...jesi idući tjedan na brdu? ponesem šampanjac, malo francuske, ogledalo i marame...a? ti uzmi mikrofon ;)

ONA: ..........., pa sretna nam nova, da pokazemo toj gamadi ko je boss :)
Stima sve do mikrofona, to si ne zelis, a i mislim da bi nas izbacili s broda :) u cetvrtak se javljam na duznost. Ti??

JA: ma daaaa...najsretnija i najspretnija i naj...etnija!
e ja se ukrcavam u utorak, u srijedu me morske sirene hrane nektarom i u četvrtak ti onda prepuštam jahtu stara, imam novu jahtu e :)
dobro, dobro, bitno da te vidim onakvu blesavu pa da odem nasmijana doma ;)

ONA: al u cetvrtak bus jos tam, jelda jelda? pa nemres doma dok te JA ne otpustim :)
i rijesi uljeza da me smjeste u tvoju kabinu ;)
nova jahta?? izdajico :p

JA: kaj si luda, ak treba otrovat ću se samo da me duže zadrže kako bih tebe dočekala! piii...pa nisam ja sedlo sisala, ili veslo, šta više :)
tuko, jahtu tebi prepuštam....jahtu s kabinom, all for u! daaaa, daaaaa!


i tak...hrk hrk