Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

22.07.2015., srijeda

Razgrađivači

pogreb photo sprovod_zpsmweia7rc.jpg

Harry je izbjegavao sprovode i vjenčanja. Za njega je sve to bilo jedno te isto sranje. Ali danas je bio tu. Bob je bio njegov najbolji prijatelj i upravo je pokapao oca.
Stari svećenik mrmorio je nad otvorenim grobom.
Harry je iz prvog reda promatrao Bobovo lice. Niz obraze kotrljale su mu se krupne suze. Ulagao je silan napor da se ne raspadne.
Otkud sad to, čudio se Harry znajući koliko su se Bob i stari Fritz mrzili. Pod krovom tog nemilosrdnog vojnika Bob je otrpio isuviše nepravdi, prečesto je bio obezvrijeđen, prezren, okrutno kažnjen i ismijan da bi samo tako oprostio. Što se Harryja ticalo, imao je legitimno pravo da svakog dana u 7 ujutro, uz zvukove nacionalne himne, piša starom po grobu.

Haryja je mučio trbuh. Bolovi su započeli i prije no što je došao na pogreb. Krvio je za to poširana jaja od jučer, kozji sir i domaći ajvar tete Dragice. U crijevima se zbivala prava mala digestivna drama, neprestano je nešto klokotalo, cviljukalo, zavijalo, čule su se mukle podvodne detonacije. A onda ga podbode oštra bol u donjem dijelu abdomena! Trenutno poblijedi ispustivši prigušen jauk. Malo se presvine u struku, ne bi li si olakšao muku, a zatim poče ritmički naprezati trbušne mišiće sve dok bol ne posusta. Odahne. Uspravi se. U unutrašnjem džepu sakoa potraži pamučnu maramicu. Otre s čela krupne kapi znoja. Huh, muke po Harryju, pomisli. Utaman pristigne nova pošiljka bola. Postupi navlas isto. Tja, što mu je drugo preostalo nego da sišće-napinje-stišće-napinje taj zapušteni musculus rectus abdominis. Kontrakcije na kraju istjeraše pasanca iz rupe! Glasan prdež propara zrak. Brzinu zvuka ubrzo sustigne nesnosan smrad. Tužan skup se skanjivao čepeći noseve. Sumpor, zatrepće upozoravajuća crvena lampica u sektoru svećenikovog mozga zaduženog za nadnaravno.

Bože, koliko sveti možemo biti s tom tjelešnoću, pravdao se Harry pred samim sobom, sa svim tim prđenjem, smradnim šupcima, kiselim zadahom iz usta, pokvarenim zubima, vonjem mokraće, isparavanjima, izlučevinama, neukrotivim dlakama, zastrašujućim izraslinama, rascvalim bradavicama, prištićima, aknama, lišajevima, gljivama, krvavim periodama, noćnim polucijama, gumastom spermom, rasprslim hemeroidima, mirisom govana i krvi, zelenom sluzi, naslagama smegme te ostalim užasima svakodnevice. A tek bolesti! Jednom je pročitao da prosječan zapadnjak tijekom života iz svoje stražnjice iskipa 15 tona izmeta. 15 tona iz tog sićušnog, patetičnog rektuma! Zbilja impresivna brojka.
U tom trenutku imao je viziju. Stari Fritz čučao je nag na vrhu brda od poserotine, kenjao je svoje posljednje govance. Crvenu u licu ječao je kao svinjče. Mučio se, nesumnjivo. A onda je napokon uspio ispustiti ciglicu. Spazivši Harryja, uputio mu je značajan pogled, visoko podigao pobjednički palac i rasplinuo se u Ništavilo.

Surealan prizor, tako apsurdan, a opet toliko moćan u svojoj metaforičnosti, najbolji prikaz naših života i nastojanja stigao je kao nenadano otkrovenje, natjeravši Harryja u luđački smijeh. Počeo se smijati glasno i nezajažljivo. Smijao se i smijao, nikako da prestane. Ubrzo su sve oči bile uprte u njega. No čovječe, saberi se, koji ti je vrag! Nemoj od pogreba činiti lakrdiju! Sramotno! Stari moj, za ovo mi duguješ dobro objašnjenje, u mislima ga je korio Bob. Čak je i svećenik prestao s čitanjem Novog zavjeta. (Možda se to ipak Belzebub muva ovuda.)
Oprostite, izustio je Harry slegnuvši ramenima u znak isprike, a onda iznova prasnuo u smijeh.
Nije bilo pomoći. Morao je pobjeći. Sjurio se niz Aleju tišine, no još dugo je među nadgrobnim spomenicima odzvanjao njegov smijeh.

Glazba za ugođaj: Samuel Barber - Adagio for Strings, op.11

- 18:52 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>