Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

27.10.2014., ponedjeljak

Gladni u Međugorju

Sa likovnim kolonijama vam je isto kao i sa vjenčanjima, možete ih podnijeti tek određen broj. U mom slučaju pet. Do tada sam već bio ispunio kvotu, međutim kada mi je poštar Lala uročio pozivnicu da sudjelujem u likovnoj koloniji Međugorje XXX (podatci poznati uredništvu) rekao sam, moram poći, moram osjetiti ima li ondje ičega, možda čak – s obzirom da imam kvalitetne nadčulne antene – ugledam Gospu i postanem smjeran kršćanin, a ne ovaj gadni, osamljeni, zajedljiv, nerealizirani, prezira vrijedan intelektualac!
Stoga sam otpisao: zahvaljujem na pozivu, bit će mi čast i zadovoljstvo sudjelovati u vašoj koloniji. Vidamo se uskoro...
Spremio sam slikarski pribor, ali ne i uljene boje, i sjeo na ponoćni bus. Vozilo je bilo gotovo prazno. Tek nekolicina sumnjivih lica i niti jedan komad. Sklopio sam vjeđe i spavao glavninu puta.
Na granici policajac je uzeo moju putovnicu na provjeru. Zašto baš meni, nikada nisam uspio dokučiti.
U Međugorje smo pristigli oko 8 izjutra. Uspostavilo se da su svi putnici redom bili umjetnici.
Sa dvojicom sam sjeo na pivo. Ostali su nekamo otprhnuli.
Janko je bio je amater-slikar iz Letovanića, ali ne samo da je bio amater-slikar iz Letovanića, bio je i poduzetnik, kupovao je karakteristične drvene kuće tog podneblja s namjerom da načini turističku atrakciju, etno selo. Bio je ponosni vlasnik tri kuće i slikao ih je napamet, jednu za drugom, kako ću se kasnije imati priliku uvjeriti. Zapravo, samo to je slikao.
Šime je bio osnovnoškolski profesor te naturalizirani Zagrepčanin iz Brčkog.
Pijuckali smo piće dok se nije pojavio pomoćnik organizatora i poveo nas u sjemenište, mjesto gdje smo imali noćiti narednih dana.
Profesor mi je legao, činio se dovoljno opuštenim i dovoljno depresivnim da bih se s njim mogao družit, a i ja sam njemu nekako sjeo. Sporazumjeli smo se da dijelimo samostansku ćeliju.
Sad, kad netko veli sjemenište, pred očima mi redovito iskrsne slika svećeničkih pripravnika što se izgubljeni vrte u krug, poput derviša, ili se poput ortodoksnih Židova pred Zidom plača kimaju naprijed-nazad gornjim dijelom tijela, ti mladići-jangsteri nabreklih muda i ukrućenih udova što u seksualnoj groznici cvile i zazivlju Boga: ne dovedi nas u napast! Trude se ostati smjerni, oduprijeti se zovu požude, ne pokleknuti i zgrabiti vlastito spolovilo te istresi to žuljavo sjeme na pod! Sjeme u sjemeništu! Gomila sjemena u sjemeništu! Pače hektolitri sjemena u sjemeništu!
Stupivši u sobu, infracrvenim pogledom slikara-forenzičara, bez da sam prethodno upotrijebio kakav reagens, razabrao sam tragove grijeha na bijelim zidovima. Obilatog grijeha! Momci su bili slabi i bili su grješni.
Odložio sam ranac na pod i pomislio, pa dobro, spavao sam i na zašpricanijim mjestima. Mislim, u vlastitoj sobi.

Tijekom tog likovno-kolonijalnog razdoblja zadaća nam je bila načiniti što više slika. Slike su potom u trebale završiti na nekoj aukciji u jednom od viđenijih zagrebačkih hotela, a prikupljeni iznosi bio je namijenjen Komuni za narkiće, pošto vrt svetog Franje u kojem smo radili jest bio komuna za narkiće.
Imali smo izbor slikati u tek ožbukanoj prostoriji - štalici – ili u pinjol šumarku.
Izabrao sam šumarak. Ukoliko se Bog manifestira u ovom krajoliku ja sam spreman uhvatiti ga za bradu, razmišljao sam. Promatrač, kako pokazuje sveti Gral kvantne fizike – Double Slit Experiment – nepojmljivo važan jest.

I tako sam slikao međugorski šumarak. Prvog dana posudio sam nekoliko akrilnih boja od Letovanića. Rezultat i nije bio loš s obzirom na oskudna izražajna sredstva. Studenti širokobriješke akademije odmah su asocirali – August Macke. Jah-jah, naravno! Svaki kutak likovnog svijeta istražen je i ma što god da čovjek učini to uvijek podsjeća na već viđeno. Pa se povlače paralele: Repin, Renoir, Matisse, Picasso, Courbet, Serov, Tizian, Dearain, Nolde, Soutine, Dufy, Kooning, Hodgkin, Calder, Masson, Jawlensky, Rottluff, Kirchner... – August Macke - složio sam se jer mi se sviđala jedna studentica.

august macke photo macke_zps31ff15b6.jpg
Macke, August, 1914, v. 62,5 × 75,3 cm, ulje -platno


Sutradan sam ponovo pokušao ući u trag esencijalnim silama. Ovog puta promijenio sam taktiku i tehniku, maskirao sam se u grm i uzeo akvarel! Slagao sam boje u poetskom skladu kada se pojavio glavni organizator.
- Super ti je to, ali daj naslikaj jednog Gladnog – rekao je baršunastim glasom.
Sad, Gladni je slika koju sam bio naslikao 1995., u strahu i očaju, nakon ratnog, postakademskog i tranzicijskog šoka. Njome sam anticipirao svoju bijednu i neunosnu slikarsku budućnosti, a čini se i hrvatsku budućnost. Slika je bila reproducirana u nekom katalogu i na osnov nje uručen mi je poziv za sudjelovanje u koloniji, kasnije sam pokopčao.
- Huh, Gladni – frknuo sam – davno je to bilo! Ne mogu se ponovo ufurati u taj film. Sada radim na posve drugačiji način.
- Jedan mali gladni – rekao je on. – Mali, mali gladni. Možeš ti to. Kako ne!
- Dobro, vidjet ću što mogu učiniti – rekao sam tek da ga se riješim.

gladni photo gladni1_zps7f2eb703.jpg
Gladni, 1995, v. 80x60cm, ulje-platno


Naredni dan ponovo sam slikao šumarak u potrazi za Gospom. No Gospe niotkuda. Umjesto nje ukazao se organizator.
- Šumarak? – upitao je razočarano.
- A, je – rekao sam.
- A gladni? Mali gladni?
- Gladni, nix – slegnuo sam nemoćno ramenima.
Smračio se. Najmanje 5 tisuća kunića raspršilo se u ružičastom oblaku dima. Do završetka kolonije nije me niti pogledao. Bilo je jasno da žali što me pozvao. Na određen način osjećao sam krivnju što sam ga iznevjerio.
Posljednjeg dana dao sam sve od sebe da uprizorim tog prokletog Gladnog, no nešto u meni je nadjačalo i ponovo sam naslikao pejzaž. Fantastična vizija i susret s Gospom je izostao.
Bio sam blago rečeno utučen. Tu večer zaputio sam se u birtiju Kod vidjelice, na kraj mjesta. Ondje sam zatekao hodočasnike iz Irske. Sjeo sam s dvije gospođe iz Belfasta od 60 i nešto godina, i tipom od cirka 55, i oblijevao sam se do kasno u noć. - Bože što su ti mogli popiti! Kada se astenična baba odrvenila, njezina mi je kolegica došapnula:
- Njoj su Englezi ubili dvoje djece!
A onda je cimnula prema tipu.
- A on radi u Mancehsteru!!!
Pridigao sam se lelujavo i zapjevao:

If you had the luck of the Irish
You'd be sorry and wish you were dead...

To je prenulo ovo dvoje uspavanih. Ustali su i pridružili mi se u pjesmi.

You should have the luck of the Irish
And you'd wish you was English instead!

Konobar nas je promatrao pogledom punim prezira. Pokazao sam mu srednji prst.

To vam je uglavnom pripovijest. No, što sam zapravo kanio reći? Nakon tri pive čini mi se da sam se malo pogubio. Aha, da, pa to da unatoč stečenom znanju i tituli akademskog slikara je nisam profesionalac, nipošto, jer profesionalac je uvijek na nivou, on je u stanju razdvojiti osjećaje od uma za veći benefit, u slavu novca. Ako se profesionalca angažira da naslika govno lokalnog despota, on će ga spremno naslikati; ukoliko mu se naredi da sam sebe pojebe u dupe s drškom kista, bez da ga prethodno namaže lanenim uljem, učinit će to; da uljepša lice ružne infantkinje ne treba mu niti reći, naravno da će to učiniti prema vlastitom nahođenju...
Ili da se prebacimo u literarni milje, tamo stvari još žešće zaudaraju: ukoliko se od profesionalnog pisca zatraži da napiše biografiju u prvom licu korumpiranog političara, beskrupuloznog tajkuna, heroja tranzicije i privatizacije, nezasitnog pohlepnog bankara, vjernog sljedbenika ekonomske doktrine psihopata Miltona Friedmana, generala-kamionđije i sadističkog narodnog junaka okrvavljenih ruku, on će kao pisac iz sjene spremno prihvatiti tu opciju; napisat će i bespoštedan, denuncirajući članak političkog protivnika za dnevne novine; i korporacijski roman pod naslovom Punoglavci; i humanistički govor državnog poglavara pred Ujedinjenim narodima; i dogovorenu korespondenciju s crnim vragom ukoliko to od njega zahtijeva njegov urednik; i banalan scenarij za tv sapunicu; i libreto za soft-porn operu, i tako dalje, i tako dalje, i zar tako dalje?

Slikari, pisci, glazbenici, glumci… Gomile i gomile ljudi bez umjetničkog i moralnog integriteta. Svi redom profesionalci, do srži! Strictly business i no hard feelings. – Da se smrzneš!

Muzika za ugođaj: John Lennon, Luck Of The Irish
- 09:54 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>