Marketing
Gladni u Međugorju
Sa likovnim kolonijama vam je isto kao i sa vjenčanjima, možete ih podnijeti tek određen broj. U mom slučaju pet. Do tada sam već bio ispunio kvotu, međutim kada mi je poštar Lala uročio pozivnicu da sudjelujem u likovnoj koloniji Međugorje XXX (podatci poznati uredništvu) rekao sam, moram poći, moram osjetiti ima li ondje ičega, možda čak – s obzirom da imam kvalitetne nadčulne antene – ugledam Gospu i postanem smjeran kršćanin, a ne ovaj gadni, osamljeni, zajedljiv, nerealizirani, prezira vrijedan intelektualac!
Stoga sam otpisao: zahvaljujem na pozivu, bit će mi čast i zadovoljstvo sudjelovati u vašoj koloniji. Vidamo se uskoro...
Spremio sam slikarski pribor, ali ne i uljene boje, i sjeo na ponoćni bus. Vozilo je bilo gotovo prazno. Tek nekolicina sumnjivih lica i niti jedan komad. Sklopio sam vjeđe i spavao glavninu puta.
Na granici policajac je uzeo moju putovnicu na provjeru. Zašto baš meni, nikada nisam uspio dokučiti.
U Međugorje smo pristigli oko 8 izjutra. Uspostavilo se da su svi putnici redom bili umjetnici.
Sa dvojicom sam sjeo na pivo. Ostali su nekamo otprhnuli.
Janko je bio je amater-slikar iz Letovanića, ali ne samo da je bio amater-slikar iz Letovanića, bio je i poduzetnik, kupovao je karakteristične drvene kuće tog podneblja s namjerom da načini turističku atrakciju, etno selo. Bio je ponosni vlasnik tri kuće i slikao ih je napamet, jednu za drugom, kako ću se kasnije imati priliku uvjeriti. Zapravo, samo to je slikao.
Šime je bio osnovnoškolski profesor te naturalizirani Zagrepčanin iz Brčkog.
Pijuckali smo piće dok se nije pojavio pomoćnik organizatora i poveo nas u sjemenište, mjesto gdje smo imali noćiti narednih dana.
Profesor mi je legao, činio se dovoljno opuštenim i dovoljno depresivnim da bih se s njim mogao družit, a i ja sam njemu nekako sjeo. Sporazumjeli smo se da dijelimo samostansku ćeliju.
Sad, kad netko veli sjemenište, pred očima mi redovito iskrsne slika svećeničkih pripravnika što se izgubljeni vrte u krug, poput derviša, ili se poput ortodoksnih Židova pred Zidom plača kimaju naprijed-nazad gornjim dijelom tijela, ti mladići-jangsteri nabreklih muda i ukrućenih udova što u seksualnoj groznici cvile i zazivlju Boga: ne dovedi nas u napast! Trude se ostati smjerni, oduprijeti se zovu požude, ne pokleknuti i zgrabiti vlastito spolovilo te istresi to žuljavo sjeme na pod! Sjeme u sjemeništu! Gomila sjemena u sjemeništu! Pače hektolitri sjemena u sjemeništu!
Stupivši u sobu, infracrvenim pogledom slikara-forenzičara, bez da sam prethodno upotrijebio kakav reagens, razabrao sam tragove grijeha na bijelim zidovima. Obilatog grijeha! Momci su bili slabi i bili su grješni.
Odložio sam ranac na pod i pomislio, pa dobro, spavao sam i na zašpricanijim mjestima. Mislim, u vlastitoj sobi.
Tijekom tog likovno-kolonijalnog razdoblja zadaća nam je bila načiniti što više slika. Slike su potom u trebale završiti na nekoj aukciji u jednom od viđenijih zagrebačkih hotela, a prikupljeni iznosi bio je namijenjen Komuni za narkiće, pošto vrt svetog Franje u kojem smo radili jest bio komuna za narkiće.
Imali smo izbor slikati u tek ožbukanoj prostoriji - štalici – ili u pinjol šumarku.
Izabrao sam šumarak. Ukoliko se Bog manifestira u ovom krajoliku ja sam spreman uhvatiti ga za bradu, razmišljao sam. Promatrač, kako pokazuje sveti Gral kvantne fizike – Double Slit Experiment – nepojmljivo važan jest.
I tako sam slikao međugorski šumarak. Prvog dana posudio sam nekoliko akrilnih boja od Letovanića. Rezultat i nije bio loš s obzirom na oskudna izražajna sredstva. Studenti širokobriješke akademije odmah su asocirali – August Macke. Jah-jah, naravno! Svaki kutak likovnog svijeta istražen je i ma što god da čovjek učini to uvijek podsjeća na već viđeno. Pa se povlače paralele: Repin, Renoir, Matisse, Picasso, Courbet, Serov, Tizian, Dearain, Nolde, Soutine, Dufy, Kooning, Hodgkin, Calder, Masson, Jawlensky, Rottluff, Kirchner... – August Macke - složio sam se jer mi se sviđala jedna studentica.
Macke, August, 1914, v. 62,5 × 75,3 cm, ulje -platno
Sutradan sam ponovo pokušao ući u trag esencijalnim silama. Ovog puta promijenio sam taktiku i tehniku, maskirao sam se u grm i uzeo akvarel! Slagao sam boje u poetskom skladu kada se pojavio glavni organizator.
- Super ti je to, ali daj naslikaj jednog Gladnog – rekao je baršunastim glasom.
Sad, Gladni je slika koju sam bio naslikao 1995., u strahu i očaju, nakon ratnog, postakademskog i tranzicijskog šoka. Njome sam anticipirao svoju bijednu i neunosnu slikarsku budućnosti, a čini se i hrvatsku budućnost. Slika je bila reproducirana u nekom katalogu i na osnov nje uručen mi je poziv za sudjelovanje u koloniji, kasnije sam pokopčao.
- Huh, Gladni – frknuo sam – davno je to bilo! Ne mogu se ponovo ufurati u taj film. Sada radim na posve drugačiji način.
- Jedan mali gladni – rekao je on. – Mali, mali gladni. Možeš ti to. Kako ne!
- Dobro, vidjet ću što mogu učiniti – rekao sam tek da ga se riješim.
Gladni, 1995, v. 80x60cm, ulje-platno
Naredni dan ponovo sam slikao šumarak u potrazi za Gospom. No Gospe niotkuda. Umjesto nje ukazao se organizator.
- Šumarak? – upitao je razočarano.
- A, je – rekao sam.
- A gladni? Mali gladni?
- Gladni, nix – slegnuo sam nemoćno ramenima.
Smračio se. Najmanje 5 tisuća kunića raspršilo se u ružičastom oblaku dima. Do završetka kolonije nije me niti pogledao. Bilo je jasno da žali što me pozvao. Na određen način osjećao sam krivnju što sam ga iznevjerio.
Posljednjeg dana dao sam sve od sebe da uprizorim tog prokletog Gladnog, no nešto u meni je nadjačalo i ponovo sam naslikao pejzaž. Fantastična vizija i susret s Gospom je izostao.
Bio sam blago rečeno utučen. Tu večer zaputio sam se u birtiju Kod vidjelice, na kraj mjesta. Ondje sam zatekao hodočasnike iz Irske. Sjeo sam s dvije gospođe iz Belfasta od 60 i nešto godina, i tipom od cirka 55, i oblijevao sam se do kasno u noć. - Bože što su ti mogli popiti! Kada se astenična baba odrvenila, njezina mi je kolegica došapnula:
- Njoj su Englezi ubili dvoje djece!
A onda je cimnula prema tipu.
- A on radi u Mancehsteru!!!
Pridigao sam se lelujavo i zapjevao:
If you had the luck of the Irish
You'd be sorry and wish you were dead...
To je prenulo ovo dvoje uspavanih. Ustali su i pridružili mi se u pjesmi.
You should have the luck of the Irish
And you'd wish you was English instead!
Konobar nas je promatrao pogledom punim prezira. Pokazao sam mu srednji prst.
To vam je uglavnom pripovijest. No, što sam zapravo kanio reći? Nakon tri pive čini mi se da sam se malo pogubio. Aha, da, pa to da unatoč stečenom znanju i tituli akademskog slikara je nisam profesionalac, nipošto, jer profesionalac je uvijek na nivou, on je u stanju razdvojiti osjećaje od uma za veći benefit, u slavu novca. Ako se profesionalca angažira da naslika govno lokalnog despota, on će ga spremno naslikati; ukoliko mu se naredi da sam sebe pojebe u dupe s drškom kista, bez da ga prethodno namaže lanenim uljem, učinit će to; da uljepša lice ružne infantkinje ne treba mu niti reći, naravno da će to učiniti prema vlastitom nahođenju...
Ili da se prebacimo u literarni milje, tamo stvari još žešće zaudaraju: ukoliko se od profesionalnog pisca zatraži da napiše biografiju u prvom licu korumpiranog političara, beskrupuloznog tajkuna, heroja tranzicije i privatizacije, nezasitnog pohlepnog bankara, vjernog sljedbenika ekonomske doktrine psihopata Miltona Friedmana, generala-kamionđije i sadističkog narodnog junaka okrvavljenih ruku, on će kao pisac iz sjene spremno prihvatiti tu opciju; napisat će i bespoštedan, denuncirajući članak političkog protivnika za dnevne novine; i korporacijski roman pod naslovom Punoglavci; i humanistički govor državnog poglavara pred Ujedinjenim narodima; i dogovorenu korespondenciju s crnim vragom ukoliko to od njega zahtijeva njegov urednik; i banalan scenarij za tv sapunicu; i libreto za soft-porn operu, i tako dalje, i tako dalje, i zar tako dalje?
Slikari, pisci, glazbenici, glumci… Gomile i gomile ljudi bez umjetničkog i moralnog integriteta. Svi redom profesionalci, do srži! Strictly business i no hard feelings. – Da se smrzneš!
Muzika za ugođaj: John Lennon, Luck Of The Irish
Post je objavljen 27.10.2014. u 09:54 sati.