Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

11.08.2014., ponedjeljak

D. Bobović u raljama postmodernizma

photo dp_merlinka_zpsa11e2dd6.jpg

Alen Bobović, sin Dragutina Bobovića, znamenitog crtača, grafičara, slikara, kipara, fotografa, a u posljednje vrijeme i pisca, zarađivao je svoj džeparac na način da je ocu pomagao šrafirati crteže, otiskivati i kolorirati grafike, kontaktirati galeriste i obavljati druge sitne umjetničke poslove. Mlad momak, unatoč talentu, nije bio zainteresiran za umjetnost, no bio je to, kako se to običava reći easy money, novac koji mu je trebao da svoj mozak i tijelo ispuni halucinogenim supstancama što su, po njegovom osobnom shvaćanju i uvjerenju, otvarala vrata percepcije na daleko spektakularniji i dublji način no što je to činila umjetnost. Naravno, D. Bobović poput svakog pravog oca nije imao blage veze na što mu sin troši novac, a ako ćemo pravo, nije ga niti bilo briga.

Prilikom otvorenja neke izložbe G. Sedlar, Bobovićev kolega slikar, u neobaveznom ćaskanju otkrio je način kako se on nosi s ponudom i potražnjom na slikarskom tržištu u neoliberalnom okruženju.

- Ti Kinezi su savršeni replikatori – uzbuđeno je viknuo, a potom utišanim glasom dometnuo – ja im mejlnem nekoliko orginala, naznačim tehniku, dimenzije u kojima želim da slike budu izrađene, te broj željenih komada i za jedno mjesec-dva dobijem natrag savršene kopije vlastitih slika za malu lovu. Među nama govoreći, te kopije počesto nadmašuju orginale, duktus je snažniji, ekspresivniji, boje nekako svježije, dišu…
Nakon tog razgovora D. Bobović zahvalio je sinu na suradnji, kontaktirao kineske artiste i dogovorio posao po povoljnijoj cijeni.

Tri mjeseca kasnije zaprimio je poveću pošiljku crteža, slika i grafika te ostao frapiran: slike su, uistinu, baš kao što je ustvrdio G. Sedlar, bile savršene, pa čak i bolje od originala; duktus je bio snažniji, ekspresivniji i boje su doista nekako disale… Međutim, G. Sedlar bio je apstraktni slikar, dok je D. Bobović bio čisti figurativac. Svi Bobovićevi likovi redom, od sv. Jerolima, sv. Ane, sv. Ivana Krstitelja i drugih svetaca, pa do Merlinke, Severine, Đurđice Barlović te inih persona iz popularne kulture kojima se D. Bobović, na svoj specifični, patološko- forenzičarski način bavio, imali su ovom prilikom azijatske oči! – O, dio mio, zavapio je užasnut. Naime, za tjedan dana imao je ugovoren termin za predstavljanje novih radova u milanskoj Scali i nije znao što da čini. Uzbuđeno je hodao atelijerom amo-tamo. Vremena za sanaciju štete nije bilo. Naposljetku je odlučio riskirati, natočio si je veliku čašu viskija, stisnuo zube i prepustio se fatumu. U trenutku krajnjeg očaja naivno je pomislio: možda neće primijetiti.

Talijanska kritika bila je, naprosto, oduševljena. Pisalo se o zaokretu u likovnom pristupu D. Bobovića, o dojmljivom djelu, o bistrini uma i oka, o nevjerojatnoj pronicljivosti, o rijetko intelektualnom slikaru, o peckavom humoru, o anticipiranju vanjštine sutrašnjeg europljanina, o kineskoj kulturnoj revoluciji što napokon pušta korijenje i na europskom tlu, o nekrologu za Europu (vukle su se paralele sa starom Grčkom i padom Rimskog Carstva), o smrti prije dosegnute katarze, lamentiralo se nad otvorenim grobom; neki su sa šovinistički obojenim perom pisali o epidemiji kosookih, o kulturogenu itd., a sve to na onaj pompozan pseudo-intelektualni, pseudo-znanstveni, pseudo-filozofski način teoretičara umjetnosti koji kao da je ispao iz nekog generatora postmodernističkog žargona.

Tko bi se nadao takvom raspletu stvari, pomislio je Bobović palcem češkajući guste, raščupane obrve, nagnut nad La Voce del Popolo u kafiću Eccola. Nije mu preostalo ništa drugo doli da se čitav dan zadovoljno osmjehuje.
- 13:59 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>