|
|
utorak, 31.01.2012.
Zapadnoevropski novac srednjeg vijeka (od V do XIV stoljeća)
Medieval Western European Coins (since 5th until 14th Century)
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Pod naletima barbara koji su dolazili iz prostranih stepa Istoka i uzdrmano ustancima robova palo je Rimsko carstvo. I kada je 476. godine svrgnut posljednji rimski car na zapadu, Romul Augustus, definitivno je propao stari društveni sistem, za razliku od istočnog dijela bivšeg Rimskog carstva gdje je ostao Bizant.
U ovim ratovima i ustancima stanovništvo je tako mnogo stradalo da je privreda na tom velikom području, koje je obuhvaćalo zapadni dio bivšeg Rimskog carstva, skoro zamrla.
Slabljenje centralne vlasti dovelo je do stvararanja novih, više ili manje nezavisnih oblasti. Sve se ovo odrazilo na količinu i kvalitetu kovanog novca.
U prvo vrijeme korišten je stari, zatečeni rimski novac ili novac Bizanta. S vremenom se je počela osjećati nestašica novca, pa su kraljevi Vizigota, Ostrogota, Burgunda i Langobarda počeli kovati vlastiti novac, koji je bio gruba imitacija rimskog ili bizantskog. No iako šematiziran i primitivnog izgleda, novac ranog srednjeg vijeka nije ništa manje interesantan za numizmatičare i istraživače kao izvor informacija o vremenu kada je bio iskovan.
S obzirom da je novac kovan po ugledu na raniji rimski ili tuđi, bizantski, govori nam o uzajamnim odnosima barbarskih kraljeva s državom na čijim su ruševinama oni stvarali svoju državu, i kršćanskom crkvom. Kujući novac po ranijim uzorima barbarski su vladari na jednu stranu novca stavljali svoj portret, veoma jednostavan, s titulom, dok je na drugoj strani križ. U slučajevima kada na novcu nema portreta vladara, na obima stranama novca nalazi se križ ili kraljevi inicijali. Pojedini barbarski kraljevi kuju novac s likom bizantskog cara te sa svojim monogramom na obrnutoj strani. Tako Teodorik (471.-526.), koji je proveo mladost na dvoru u Carigradu kao vazal, kuje novac s likom cara Justina I i natpisom “D. N. IUSTINUS AVG” na aversu, dok je na reversu njegov monogram. Sebe je Teodorik inače smatrao nasljednikom Augusta, te prigodom posjeta Rimu 500. godine kuje novac s Romulom i Remom te natpisom “INVICTA ROMA”. Na novcu ostrogotskog kralja Atalarika (526.-534.) na prednjoj je strani šematizirani lik samog kralja i natpis “FELIX RAVENNA” - Sretna Ravena. Vladar je prikazan s krunom, duge kose i bez brade i brkova. Na stražnjoj strani novca je lovorov vijenac saslovima “D. N.”, te kraljevim monogramom i križom.
Karakteristika novca ranog srednjeg vijeka je gruba slika, u nekim slučajevima veoma šematizirana, loša kvaliteta izradbe i metala. Uopće uzevši, niska je umjetnička kvaliteta, što ukazuje na nazadovanje umjetnosti i kulture u državama koje su osnovane na ruševinama Rimskog carstva.
I kraljevi iz dinastije Merovinga su kovali novac po ugledu na bizantski. Kralj Teodabert I (534.-547.) čak kuje i zlatan novac (539.) koji je veoma sličan zlatnom solidusu. Na aversu je lik kralja s krunom i natpis “D. N. THEODEBERTUS VICTOR”, dok je na reversu anđeo s krizom i kuglom u ruci. Okolo je natpis “VICTORIA AVGG” a ispod nogu anđela je “CONOB”. Za razliku od bizantskog originala, po kojem je rađen, ovaj novac je grublje izradbe.
Uslijed pasivnog karaktera trgovine s Istokom došlo je do odliva dragocjenih metala iz Evrope. Stari rudnici ili nisu radili ili su davali male količine zlata i srebra. Zbog toga je u pojedinim dijelovima Zapadne Evrope došlo do nestašice novca, pa su se počeli upotrebljavati novčani surogati, lan, ili lanene i vunene tkanine. Tako se u Francuskoj 12 denara izjednačilo s pola lakta tkanine.
Krajem VIII i početkom IX stoljeća došlo je do promjene u zemljišnim odnosima. Završeno je bilo pretvaranje slobodnih seljaka u kmetove. Privreda je i dalje ostala naturalna, ali je došlo do razvitka trgovine. Ovome je donekle pridonio rast stanovništva, čiji se broj povećao poslije krvavih ratova u V stoljeću. Došlo je i do aktiviranja novih a i starih nalazišta srebra, a s time i do pojave novih tipova srebrnog novca, koji nije više kovan samo po ugledu na stare i strane uzorke. Dolazi i do prvih pokušaja centraliziranja kovanja novca.
Izgled i težina srebrnog novca, koji je bio u upotrebi, mijenjao se od mjesta do mjesta kovanja, i - kako izgleda - samo kovanje nije bilo pod nekom jakom kontrolom. Da bi donekle sredio ovakvo stanje Karlo Veliki (768.-814.) je 790. godine izvršio novčanu reformu, kojom je u upotrebu uveden srebrni peni jedinstvenog izgleda i težine. Iz jedne težinske funte srebra kovano je 240 komada ovog srebrnog novca, čija je pojedinačna težina bila 1,705 grama. Na jednoj strani ovog novca je križ i Karlovo ime, dok je na drugoj strani bio kraljev monogram i naziv mjesta gdje je novac kovan. Istodobno je bila uvedena i nova obračunska vrijednost - šiling, čija je vrijednost bila 12 penija.
Sličnu reformu izvršio je u Engleskoj kralj Ofa (757.-796.). U Karlovom carstvu ovaj srebrni novac u praktičnoj je upotrebi bio samo u Italiji i zemljama zapadno od Rajne. U Njemačkoj je i pored stalnih pokušaja da upotreba novca postane obavezna, trampa je i dalje ostala dominantna.
Jedini novac koji je stvarno kovan sve do XIII stoljeća ostaje srebrni peni, vrlo mala jedinica, ali i jedina, koja je stvarno bila potrebna u svakodnevnoj upotrebi.
I Karlo Veliki podliježe starijim shvaćanjima, te kuje novac s očiglednim rimskim utjecajima. Poslije 25. XII 800. godine, kada je dobio carsku titulu, kuje penije na kojima je prikazan u rimskoj togi i s lovorovim vijencem. Okolo je natpis . “D(ominus) N(oster) KARLUS IMP(erator) AVG(us-tus) REX F(ranciae) ET L(angobardorum), ili samo sa skraćenim tekstom “KAROLUS IM AVG”.
I pored zabrane da se novac ne smije kovati van rezidencije cara, u stvarnosti je bilo drukčije. Novac kovan od raznih vazala uspješno se suprotstavljao ovoj zabrani.
Razvitak feudalizma dovodi do daljnje decentralizacije pa se ubrzo po Karlovoj smrti njegovo carstvo raspalo. Njegovi su nasljednici pokušali da održe centralizirani novčani sistem, ali je kovanje novca postala stvar prestiža kod feudalaca i crkvenih velikodostojanstvenika. Kovači novca tako postaju “aristokracija ranog srednjeg vijeka”. Karlo Ćelavi (840.-877.) izdaje 864. g. edikt o novčanom kovanju. U ovom ediktu točno je nabrojeno gdje kovači novca mogu raditi na teritoriju njegova kraljevstva.
I usprkos svim pokušajima centralizacija kovanja novca nije uspjela. S porastom rascjepkanosti pored imena kralja na novcu sve se češće pojavljuju i imena biskupa, baruna i ostalih feudalaca. Ubrzo se ime kralja u potpunosti gubi s novca koji nije kovan u njegovoj kovnici. Svaki malo jači feudalac težio je da kuje svoj novac, jer mu je to donosilo velike prihode.
Iz vremena Karla III Prostodušnog (893.-923.) potiče prva povelja, kojom se daje jednom biskupu pravo kovanja novca. Kasnije su se slične privilegije povećavale. Pravo kovanja novca, predmet prisvajanja kao i ostala prava, ulazi - da tako kažemo - u promet; ono se ustupa, prodaje, izdaje u zakup. Vrlo rano, postavši vlasnici svoga novca, vlastela počinju smatrati da je nedovoljna dobit koju je donosila tolerancija, dopuštena razlika u količini metala koji ulazi u kovani novac. Oni su htjeli da još više izvuku koristi od svog prava na kovanje novca. Iz određene količine srebra, dobijenog iz rudnika ili topljenjem tuđeg novca, kovano je sve više i više novca, koji je bio sve lošiji i lošiji, kako u pogledu kvalitete metala, tako i u pogledu težine. Uskoro je ovaj loš novac počeo utjecati na cijene roba, koja je sve skuplja, i time je padala njegova kupovna moć. Vlastela se nisu ustezala da špekuliraju svojim novcem utoliko prije, što se ni kraljevi, kao nosioci vrhovne vlasti, nisu ustezali da to čine.
Novac raznih država i feudalaca bio je različite kvalitete, te je u mnogome ometao razvitak trgovine. Pasivan položaj trgovine doveo je privredu do teškog položaja. Zapadna Evropa nije gotovo ništa izvozila, dok je s Istoka uvozila gotovo sve luksuzne predmete: svilu, porculan, posuđe, fino prerađenu kožu i si. Sav uvoz je trebalo plaćati zlatom i srebrom.
Viteštvo je gramzljivo gledalo na bogati Istok, maštajući o zauzimanju zemalja, o čijem su se bogatstvu ispredale legende. Kmetstvo se opet nadalo da će na Istoku dobiti slobodu, svećenstvo je pak računalo da će uvećati svoje prihode i utjecaj pokrštavanjem.
Godine 1096. papa Urban II ocijenio je da je konačno došao trenutak ostvarenje toga cilja, i kolone križara, koji su svoje ime dobili po crvenom križu koji su ušivali na lijevu stranu plašta, krenuše na Istok. Učesnici pohoda su pod parolom da idu da oslobode grob Krista osvojili prostrana područja Bliskog Istoka. Po povratku donosili su bogat plijen. Zlatni kružići u grbovima starih plemićkih porodica podsjećaju na to, da su njihovi predci učestvovali u jednom od križarskih ratova. Ti zlatni kružići su simboli solidusa, zlatnog bizantskog novca. Ovi pohodi su pridonijeli da se veliki feudalci još više obogate, kao i crkva i plemstvo, što je dovelo do podsticaja evropske trgovine.
Razvitak trgovine doveo je do pojave vrijednijeg novca nego što je to bio sitni srebrni novac, koji je mnogo izgubio od svoje vrijednosti. Tako su se u Njemačkoj oko 1130. godine počeli kovati srebrni brakteati. Na ovom novcu većeg promjera ali zato tanjim od penija, lik se nalazi samo na jednoj strani. Uslijed tankoće pločice, od koje je kovan, njega nije bilo moguće kovati s obje strane.
Centri potrošnje i razmjene, trgovački gradovi, sve su više morali pribjegavati trgovini dobrim novcem, da bi uspješnije i lakše mogli regulirati svoje potrebe. Da bi odgovorili ovom zahtjevu, Venecija 1205., Firenza oko 1235., Francuska oko 1265., Flandrija oko 1275., Engleska 1279. te Češka 1296. godine počinju kovati srebrni novac dobre kvalitete i težine - groš.
Uslijed povećanja trgovine i potrebe plaćanja sve većih novčanih svota, došlo je i do “povratka” zlatnog novca.
Godine 1227. grad Marseilles je dobio pravo kovanja zlatnog novca, ali ovo pravo nije ostvareno. Jedno kratko vrijeme od 1231.-1250. godine car Friedrich II Hochenstauffen je u Messini i Brindisiju kovao zlatni novac za Siciliju. Ovaj novac je kasnije nazvan “Augustalis”. Na aversu je lik mladog cara u rimskoj togi i s lovorovim vijencem na glavi. Na reversu je carski orao i ime cara. Novac je veoma lijep i visoke umjetničke kvalitete. Ali tek od 1252. godine u Genovi i Firenzi se je počeo kovati zlatni novac, koji je imao široku upotrebu u trgovini.
Pojava zlatnog novca otvorila je novo poglavlje u povijesti srednjovjekovne numizmatike. Srebrni novac se uglavnom otada koristi za sitnu unutrašnju trgovinu.
Ubrzo se zlatni novac počeo kovati i u drugim gradovima Italije, koja je imala najrazvijeniju trgovinu s Istokom. Tako se u Perugii od 1259., Lucci od 1273. i u Milanu od kraja XIII stoljeća kuje zlatni novac. U većini slučajeva ovaj je novac kovan po ugledu na fiorentinski florin. Na aversu florina je stilizirani liljan i grb grada, dok je na reversu zaštitnik grada sv. Ivan Krstitelj. Od 1285. godine i Venecija, grad-država velike moći, kuje svoj zlatni novac “dukat”. Na jednoj strani novca je dužd, koji kleči i prima zastavu od sv. Marka, dok je na reversu Isus u mandorli. Venecijanski dukat, koji je kasnije na Levantu nazvan “cekin”, u vrijeme dužda Dona (1545.-1553.), ubrzo je postao univerzalni novac. Osim u Italiji do pojave zlatnog novca došlo je i u Engleskoj, oko 1257. godine, ali je sistematsko kovanje počelo tek od Edvarda III (1327.-1377.). U Francuskoj je Luj IX u 1266. godini kovao novac od zlata, koji je bio ograničeno rasprostranjen. Ovaj je tip novca na aversu imao štit s liljanima, dok je okolo kraljevo ime i titula. Na reversu je križ te napis “CRISTUS VINCIT, CRISTUS REGNAT, CRISTUS IMPERAT” - Krist po-bjeđuje, Krist kraljuje, Krist caruje”. Do kontinuiranog kovanja zlatnog novca dolazi tek za Filipa IV (1285.-1314.) poslije zapljene dobara Templarskog reda, kada se je počeo kovati “Ecu”.
U Španjolskoj emiri iz Kordobe nisu nikad prestajali kovati novac od zlata, i s napretkom rekonkviste, kršćanski kraljevi su nastavili to kovanje, kao u Toledu 1175. godine.
Po ugledu na talijanski zlatni novac u prvoj četvrtini XIV stoljeća, sličan novac se počeo kovati i u Flandriji i Brabantu. Oko 1325. g. novac od zlata se kuje u Češkoj i Mađarskoj, za Karla Roberta (1308.-1342.), prvog kralja Anžuvinske dinastije. I ovaj je novac kovan po ugledu na florin. Na aversu je liljan i legenda +CARO-LV.REX. Na reversu je Ivan Krstitelj i natpis S.IOHANNES B(aptista). Težina ovog florina je bila 3,558 grama.
Veliko značenje za evropsku ekonomiju, prije svega za samu Njemačku, imao je rajnski gulden, koji je kovan po ugledu na florin počevši od 1340. -1350. godine.
Tijekom XIV stoljeća kovanje zlatna novca zahvaća sve veći broj država širom Evrope. Osim relativno istih po težini florina i dukata (oko 3,5 gra-ma), pojavile su se i mnoge druge vrste zlatnog novca različitih težina i naziva.
Zlatni novac je imao dominantnu ulogu u novčanom prometu sve do pojave velikog srebrnog novca talira krajem XV stoljeća u njemačkim zemljama, odakle se postupno proširio po cijeloj Evropi pod različitim nazivima.
Literatura
1. J. Le Goff: Srednjovekovna civilizacija Zapadne Evrope, Beograd 1974.
2. A. D. Udaljcov: Istorija srednjeg veka I, Beograd 1969.
3. R. Lopez: Rođenje Evrope, Zagreb 1978.
4. Ž. Kalmet: Feudalno društvo, Sarajevo 1964.
5. M. Ugričić: Novčani sistem Jugoslavije, Beograd 1968.
6. Grupa autora: Rani srednji vek, Beograd 1976.
7. O. P. Wenger: Kleine Miinzkunde, Berlin 1970.
8. E. Kučerenki: Numizmatika v škole, Moskva 1968.
9. N. F. Kolesnicki: Istorija srednjih vekov, Moskva 1980.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol br. 36, HND, Zagreb, 1984.
Ključne riječi: kovani novac, kovanice, Europa, srednji vijek
Keywords: coins, Europe, medieval
Novi numizmatički katalog: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije – 2. izdanje, 2011. – 40 EUR + poštarina - NARUČI!
|
- 21:32 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 30.01.2012.
Slovenija 2 eura 2012. – 10. obljetnica uvedbe euro gotovine
Slovenia 2 Euros 2012 – 10th Anniversary of Euro Cash
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Slovenija 2 eura 2012. – 10. obljetnica uvedbe euro gotovine - ref: Viščević #87
Nakon uvedbe eura kao knjigovodstvene valute 1999. godine, 12 članica Europske unije pustilo je 1. siječnja 2002. u optjecaj euro kovanice i novčanice.
10 godina nakon uvođenja euro gotovine, kovanice i novčanice eura su zakonsko sredstvo plaćanja u 17 zemalja članica euro-zone (Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Njemačka, Nizozemska, Portugal, Španjolska, Slovenija, Cipar, Malta, Slovačka i Estonija).
U optjecaju se nalazi sedam različitih novčanica eura koje su jednake u svim zemljama. Osam različitih nominalnih vrijednosti kovanica imaju zajedničko naličje i razlikuju se samo po (nacionalnim) obilježjima na licu.
Države članice euro-zone već po treći put izdaju prigodnu kovanicu od 2 eura sa zajedničkim motivom. Motiv je izabran na temelju javnog natječaja kojeg je raspisala Europska komisija. Na natječaj je pristiglo 800 radova između kojih je komisija izabrala pet motiva i objavila ih na internetu s pozivom da građani euro-zone glasaju za, njima najbolji, prijedlog. Glasalo je oko 35.000 ljudi i izabralo je kao najbolji (s 35% glasova) motiv austrijskog dizajnera Helmuta Andexlingera.
Motivi na licu kovanice simboliziraju način na koji se euro gotovina „uvukla“ u živote ljudi, trgovinu, industriju i energiju.
Slovenska verzija ove prigodne kovanice je identična originalnom predlošku, te sadrži natpis „SLOVENIJA“.
Sve kovanice otkovane su u kovnici Kremnica u emisiji od 1 milijun primjeraka.
Izvor: Banka Slovenije
Ključne riječi: kovani novac, kovanice, Slovenija, 2 eura, 2012.
Keywords: coins, Slovenia, 2 euros, 2012
Novi numizmatički katalog: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije – 2. izdanje, 2011. – 40 EUR + poštarina - NARUČI!
|
- 00:17 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 29.01.2012.
Ponuda srebrnjaka na CBM-store.com
Ponuda srebrnjaka na CBM-store.com.
Kontakt za narudžbe: orders.cbm.store@gmail.com
Za kupce iz Hrvatske, dostava iz Hrvatske (po troškovima HP-a). Za kupce iz Slovenije i ostalih zemalja, dostava iz Slovenije po troškovima Pošte Slovenije.
Za narudžbe iznad 100 EUR - dostava je besplatna.
Ostali uvjeti na www.cbm-store.com
Australia
1 florin 1918 ... KM# 27 ... VF- ... 13,60 € ... 11.31 g., 0.925 Ag
50 pence 1966 ... KM# 67 ... VF+ ... 8,00 € ... 13.28 g., 0.8 Ag
Austria
7 kreutzer 1802c ... KM# 2129 ... VF- ... 4,80 € ... 4.68 g., 0.25 Ag
1 florin 1861A ... KM# 2219 ... XF ... 12,00 € ... 12.34 g., 0.9 Ag
1 florin 1879 ... KM# 2222 ... VF ... 9,00 € ... 12.34 g., 0.9 Ag
1 florin 1879 ... KM# 2222 ... VF ... 9,00 € ... 12.34 g., 0.9 Ag
1 florin 1879 ... KM# 2222 ... VF ... 9,00 € ... 12.34 g., 0.9 Ag
1 florin 1879 ... KM# 2222 ... VF ... 9,00 € ... 12.34 g., 0.9 Ag
1 florin 1879 ... KM# 2222 ... VF ... 9,00 € ... 12.34 g., 0.9 Ag
1 florin 1879 ... KM# 2222 ... VF ... 9,00 € ... 12.34 g., 0.9 Ag
1 florin 1879 ... KM# 2222 ... VF ... 9,00 € ... 12.34 g., 0.9 Ag
1 florin 1879 ... KM# 2222 ... VF ... 9,00 € ... 12.34 g., 0.9 Ag
1 florin 1879 ... KM# 2222 ... F ... 8,00 € ... 12.34 g., 0.9 Ag
1 krone 1893 ... KM# 2804 ... VF- ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1893 ... KM# 2804 ... VF ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1893 ... KM# 2804 ... F ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1893 ... KM# 2804 ... F ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1893 ... KM# 2804 ... F ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1893 ... KM# 2804 ... F ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1894 ... KM# 2804 ... F ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1894 ... KM# 2804 ... VF ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1894 ... KM# 2804 ... F ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1894 ... KM# 2804 ... F ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1894 ... KM# 2804 ... F ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1894 ... KM# 2804 ... F ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1894 ... KM# 2804 ... F ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1895 ... KM# 2804 ... VF- ... 5,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1895 ... KM# 2804 ... VF- ... 5,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1895 ... KM# 2804 ... VF- ... 5,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1895 ... KM# 2804 ... VF- ... 5,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1896 ... KM# 2804 ... F ... 7,50 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1896 ... KM# 2804 ... VF- ... 11,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1896 ... KM# 2804 ... VF- ... 11,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1901 ... KM# 2804 ... VF ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1901 ... KM# 2804 ... VF ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1901 ... KM# 2804 ... VF ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1901 ... KM# 2804 ... VF ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1901 ... KM# 2804 ... VF ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1901 ... KM# 2804 ... VF- ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1901 ... KM# 2804 ... VF- ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1901 ... KM# 2804 ... VF- ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1903 ... KM# 2804 ... VF- ... 4,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1903 ... KM# 2804 ... VF- ... 4,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1903 ... KM# 2804 ... VF- ... 4,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1908 ... KM# 2808 ... VF ... 3,50 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1908 ... KM# 2808 ... VF ... 3,50 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1908 ... KM# 2808 ... VF ... 3,50 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1908 ... KM# 2808 ... VF ... 3,50 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1908 ... KM# 2808 ... VF ... 3,50 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1913 ... KM# 2820 ... VF ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1913 ... KM# 2820 ... XF ... 4,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1914 ... KM# 2820 ... VF- ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1914 ... KM# 2820 ... XF ... 4,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1915 ... KM# 2820 ... VF- ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1915 ... KM# 2820 ... VF ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1915 ... KM# 2820 ... XF ... 4,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 krone 1916 ... KM# 2820 ... VF ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
2 kronen 1912 ... KM# 2821 ... VF+ ... 6,50 € ... 10 g., 0.835 Ag
1/2 schilling 1925 ... KM# 2839 ... XF ... 2,70 € ... 3 g., 0.64 Ag
1 schilling 1925 ... KM# 2840 ... VF ... 3,90 € ... 6 g., 0.64 Ag
1 schilling 1925 ... KM# 2840 ... XF ... 3,90 € ... 6.10 g., 0.64 Ag
10 schilling 1957 ... KM# 2882 ... VF- ... 4,80 € ... 7.50 g., 0.64 Ag
10 schilling 1958 ... KM# 2882 ... VF ... 4,80 € ... 7.50 g., 0.64 Ag
10 schilling 1958 ... KM# 2882 ... VF ... 4,80 € ... 7.50 g., 0.64 Ag
25 schilling 1970 ... KM# 2907 ... XF+ ... 12,00 € ... 13 g., 0.8 Ag
25 schilling 1973 ... KM# 2915 ... UNC ... 9,00 € ... 13 g., 0.8 Ag
50 schilling 1959 ... KM# 2888 ... VF ... 15,00 € ... 20 g., 0.9 Ag
50 schilling 1972 ... KM# 2913 ... UNC ... 18,00 € ... 20 g., 0.9 Ag
50 schilling 1974 ... KM# 2919 ... UNC ... 12,00 € ... 20 g., 0.64 Ag
50 schilling 1974 ... KM# 2919 ... XF ... 11,00 € ... 20 g., 0.64 Ag
50 schilling 1974 ... KM# 2921 ... UNC ... 12,00 € ... 20 g., 0.64 Ag
50 schilling 1974 ... KM# 2921 ... UNC ... 12,00 € ... 20 g., 0.64 Ag
50 schilling 1974 ... KM# 2922 ... UNC ... 12,00 € ... 20 g., 0.64 Ag
50 schilling 1974 ... KM# 2922 ... UNC ... 12,00 € ... 20 g., 0.64 Ag
Austrian Netherlands
1/4 kronenthaler 1788A ... KM# 38 ... F+ ... 20,00 € ... 7.36 g., 0.873 Ag
1/4 kronenthaler 1788B ... KM# 38 ... VF- ... 30,00 € ... 7.36 g., 0.873 Ag
1/4 kronenthaler 1789B ... KM# 38 ... F+ ... 20,00 € ... 7.36 g., 0.873 Ag
1/4 kronenthaler 1790A ... KM# 38 ... F+ ... 20,00 € ... 7.36 g., 0.873 Ag
1/4 kronenthaler 1790A ... KM# 38 ... F ... 14,00 € ... 7.36 g., 0.873 Ag
1/4 kronenthaler 1797B ... KM# 60 ... F ... 10,00 € ... 7.36 g., 0.873 Ag
1/2 kronenthaler 1791H ... KM# 41 ... F ... 21,80 € ... 14.72 g., 0.873 Ag
1 kronenthaler 1797C ... KM# 62.1 ... F- ... 27,20 € ... 29.44 g., 0.873 Ag
Canada
25 cents 1958 ... KM# 52 ... VF- ... 4,60 € ... 5.8319 g. 0.8 Ag
5 dollars 1973 ... KM# 84 ... UNC ... 18,00 € ... 24.30 g.0.925 Ag
5 dollars 1973 ... KM# 85 ... UNC ... 18,00 € ... 24.30 g.0.925 Ag
10 dollars 1973 ... KM# 86.1 ... UNC ... 35,00 € ... 48.60 g. 0.925 Ag
10 dollars 1973 ... KM# 87 ... UNC ... 35,00 € ... 48.60 g. 0.925 Ag
20 dollars 1985 ... KM# 145 ... Proof ... 25,00 € ... 33.63 g. 0.925 Ag
20 dollars 1985 ... KM# 146 ... Proof ... 25,00 € ... 33.63 g. 0.925 Ag
20 dollars 1986 ... KM# 150 ... Proof ... 25,00 € ... 33.63 g. 0.925 Ag
20 dollars 1986 ... KM# 147 ... Proof ... 25,00 € ... 33.63 g. 0.925 Ag
20 dollars 1986 ... KM# 148 ... Proof ... 25,00 € ... 33.63 g. 0.925 Ag
20 dollars 1986 ... KM# 151 ... Proof ... 25,00 € ... 33.63 g. 0.925 Ag
20 dollars 1987 ... KM# 155 ... Proof-fingerprints ... 22,00 € ... 33.63 g. 0.925 Ag
20 dollars 1987 ... KM# 156 ... Proof ... 25,00 € ... 33.63 g. 0.925 Ag
20 dollars 1987 ... KM# 159 ... Proof ... 25,00 € ... 33.63 g. 0.925 Ag
20 dollars 1987 ... KM# 160 ... Proof-fingerprints ... 22,00 € ... 33.63 g. 0.925 Ag
Czechoslovakia
IESEM RAŽEN Z ČESKEHO KOVU 1918-1928 ... n/l ... VF ... 15,00 € ... 34 mm / 20.1 g / .987 Ag
Fiji
1 florin 1938 ... KM# 13 ... VF+ ... 17,20 € ... 11.3104 g., 0.5 Ag
France
50 centimes 1917 ... KM# 854 ... VF- ... 2,10 € ... 2.50 g., 0.835 Ag
50 centimes 1917 ... KM# 854 ... VF ... 2,10 € ... 2.50 g., 0.835 Ag
5 francs 1962 ... KM# 926 ... VF ... 10,00 € ... 12 g., 0.835 Ag
100 francs 1983 ... KM# 951.1 ... UNC- ... 17,00 € ... 15 g., 0.9 Ag
Germany
5 mark 1951F ... KM# 112.1 ... VF ... 7,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1966D ... KM# 112.1 ... VF ... 7,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1970D ... KM# 112.1 ... VF ... 7,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1971G ... KM# 112.1 ... VF ... 7,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1972G ... KM# 112.1 ... VF ... 7,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1973D ... KM# 112.1 ... VF ... 7,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1951F ... KM# 112.1 ... VF ... 5,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1966F ... KM# 112.1 ... VF ... 5,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1968D ... KM# 123.1 ... VF ... 5,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1968G ... KM# 122 ... Proof ... 8,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1969G ... KM# 125.1 ... XF ... 6,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1970F ... KM# 127 ... UNC ... 7,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1971D ... KM# 129 ... VF ... 5,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1971D ... KM# 129 ... XF+ ... 6,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1971D ... KM# 129 ... XF+ ... 6,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1971G ... KM# 128.1 ... XF+ ... 6,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1971G ... KM# 128.1 ... XF+ ... 6,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1973G ... KM# 137 ... XF+ ... 6,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1973G ... KM# 137 ... XF+ ... 6,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1973J ... KM# 136 ... XF+ ... 6,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1973J ... KM# 136 ... XF+ ... 6,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1974D ... KM# 112.1 ... VF ... 5,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1974D ... KM# 139 ... XF+ ... 6,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1974D ... KM# 139 ... XF+ ... 6,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1974D ... KM# 139 ... XF+ ... 6,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1974F ... KM# 138 ... XF ... 6,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1974F ... KM# 138 ... XF+ ... 6,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1974F ... KM# 138 ... XF+ ... 6,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1974F ... KM# 138 ... XF+ ... 6,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1974G ... KM# 112.1 ... VF ... 5,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1974J ... KM# 112.1 ... VF ... 5,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1975F ... KM# 142.1 ... XF ... 6,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1975F ... KM# 142.1 ... UNC ... 7,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1975F ... KM# 142.1 ... UNC ... 7,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1975G ... KM# 143 ... XF ... 6,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1975G ... KM# 143 ... UNC ... 7,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1975J ... KM# 141 ... XF ... 6,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1975J ... KM# 141 ... UNC ... 7,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1975J ... KM# 141 ... UNC ... 7,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1975J ... KM# 141 ... UNC ... 7,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1976D ... KM# 144 ... UNC ... 7,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1976D ... KM# 144 ... UNC ... 7,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1976D ... KM# 144 ... UNC ... 7,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1977G ... KM# 146 ... XF ... 6,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1977G ... KM# 146 ... Proof ... 8,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1977G ... KM# 146 ... XF+ ... 6,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1977J ... KM# 145 ... XF+ ... 6,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1978D ... KM# 147 ... XF ... 6,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1978D ... KM# 147 ... XF+ ... 6,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1978D ... KM# 147 ... XF+ ... 6,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1978F ... KM# 148 ... XF+ ... 6,50 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1978F ... KM# 148 ... XF ... 6,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1978F ... KM# 148 ... XF ... 6,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1979J ... KM# 150 ... XF ... 6,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1979J ... KM# 150 ... XF ... 6,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1979J ... KM# 150 ... XF ... 6,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1979J ... KM# 150 ... XF ... 6,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
5 mark 1979J ... KM# 150 ... XF ... 6,00 € ... 11.20 g., 0.625 Ag
10 mark 1972G ... KM# 133 ... XF ... 8,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972G ... KM# 133 ... XF ... 8,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972G ... KM# 135 ... XF ... 8,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972G ... KM# 132 ... XF ... 8,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972G ... KM# 132 ... XF ... 8,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972D ... KM# 130 ... VF+ ... 8,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972D ... KM# 130 ... VF+ ... 8,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972F ... KM# 130 ... VF+ ... 8,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972F ... KM# 130 ... VF+ ... 8,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972G ... KM# 130 ... VF+ ... 8,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972G ... KM# 130 ... VF+ ... 8,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972J ... KM# 130 ... VF ... 7,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972J ... KM# 130 ... VF+ ... 8,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972J ... KM# 130 ... VF+ ... 8,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972D ... KM# 131 ... VF ... 7,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972D ... KM# 131 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972D ... KM# 131 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972F ... KM# 131 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972F ... KM# 131 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972F ... KM# 131 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972G ... KM# 131 ... VF+ ... 8,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972G ... KM# 131 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972G ... KM# 131 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972J ... KM# 131 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972J ... KM# 131 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972D ... KM# 132 ... VF ... 7,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972D ... KM# 132 ... VF ... 7,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972F ... KM# 132 ... VF ... 7,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972F ... KM# 132 ... VF ... 7,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972G ... KM# 132 ... VF ... 7,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972J ... KM# 132 ... VF ... 7,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972D ... KM# 133 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972D ... KM# 133 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972D ... KM# 133 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972F ... KM# 133 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972F ... KM# 133 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972G ... KM# 133 ... UNC ... 11,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972J ... KM# 133 ... UNC ... 11,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972D ... KM# 134.1 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972F ... KM# 134.1 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972G ... KM# 134.1 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972G ... KM# 134.1 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972J ... KM# 134.1 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972D ... KM# 135 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972F ... KM# 135 ... VF+ ... 8,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972F ... KM# 135 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972G ... KM# 135 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972J ... KM# 135 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1972J ... KM# 135 ... XF ... 9,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
10 mark 1997J ... KM# 189.1 ... BU ... 12,00 € ... 15.50 g., 0.625 Ag
Medals:
World Soccer Championship in Germany 1974 UNC 13 g. 1. Ag / logo
World Soccer Championship in Germany 1974 UNC 13 g. 1. Ag / Frankfurt
World Soccer Championship in Germany 1974 UNC 13 g. 1. Ag / Düsseldorf
World Soccer Championship in Germany 1974 UNC 13 g. 1. Ag / Hannover
World Soccer Championship in Germany 1974 UNC 13 g. 1. Ag / Dortmund
World Soccer Championship in Germany 1974 UNC 13 g. 1. Ag / Berlin
World Soccer Championship in Germany 1974 UNC 13 g. 1. Ag / Stuttgart
World Soccer Championship in Germany 1974 UNC 13 g. 1. Ag / Gelsenkirchen
World Soccer Championship in Germany 1974 UNC 13 g. 1. Ag / Hamburg
World Soccer Championship in Germany 1974 UNC 13 g. 1. Ag / München
Price for set: 80,00 € 130 g. 1. Ag / in box with certificate
World Soccer Championship in Germany 1974 UNC 8,00 € 13 g. 1. Ag / Düsseldorf
Hungary
1 forint 1879 ... KM# 453.1 ... VF ... 15,00 € ... 12.3457 g., 0.9 Ag
1 forint 1879 ... KM# 453.1 ... F ... 12,50 € ... 12.3457 g., 0.9 Ag
1 forint 1879 ... KM# 453.1 ... VF ... 12,50 € ... 12.3457 g., 0.9 Ag
1 forint 1879 ... KM# 453.1 ... VF ... 12,50 € ... 12.3457 g., 0.9 Ag
1 forint 1879 ... KM# 453.1 ... VF ... 12,50 € ... 12.3457 g., 0.9 Ag
1 forint 1887 ... KM# 469 ... VF- ... 9,00 € ... 12.3457 g., 0.9 Ag
1 korona 1893 ... KM# 484 ... VF ... 3,50 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1893 ... KM# 484 ... VF ... 3,50 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1893 ... KM# 484 ... VF ... 3,50 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1893 ... KM# 484 ... VF ... 3,50 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1893 ... KM# 484 ... VF ... 3,50 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1893 ... KM# 484 ... VF ... 3,50 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1893 ... KM# 484 ... VF ... 3,50 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1893 ... KM# 484 ... VF- ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1893 ... KM# 484 ... VF- ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1893 ... KM# 484 ... F ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1894 ... KM# 484 ... VF- ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1894 ... KM# 484 ... VF- ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1894 ... KM# 484 ... VF ... 3,25 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1894 ... KM# 484 ... VF ... 3,25 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1894 ... KM# 484 ... VF ... 3,25 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1894 ... KM# 484 ... VF ... 3,25 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1894 ... KM# 484 ... VF- ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1895 ... KM# 484 ... VF- ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1895 ... KM# 484 ... F+ ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1895 ... KM# 484 ... F ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1895 ... KM# 484 ... VF ... 3,25 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1895 ... KM# 484 ... VF ... 3,25 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1895 ... KM# 484 ... VF ... 3,25 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1895 ... KM# 484 ... VF- ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1895 ... KM# 484 ... F ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1895 ... KM# 484 ... F ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1895 ... KM# 484 ... F ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1895 ... KM# 484 ... F ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1895 ... KM# 484 ... F ... 2,90 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1896 ... KM# 484 ... VF- ... 5,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1896 ... KM# 484 ... VF ... 6,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1896 ... KM# 484 ... VF ... 6,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1896 ... KM# 484 ... VF ... 6,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1896 ... KM# 484 ... VF ... 6,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1896 ... KM# 487 ... VF ... 5,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1896 ... KM# 487 ... VF ... 5,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1912 ... KM# 492 ... XF ... 10,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1912 ... KM# 492 ... XF ... 10,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1914 ... KM# 484 ... VF ... 3,25 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1915 ... KM# 484 ... VF ... 3,25 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1915 ... KM# 492 ... VF ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1915 ... KM# 492 ... XF ... 4,50 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1915 ... KM# 492 ... XF ... 4,50 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1915 ... KM# 492 ... XF ... 4,50 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1915 ... KM# 492 ... VF ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1915 ... KM# 492 ... VF ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1915 ... KM# 492 ... VF ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1915 ... KM# 492 ... VF ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1915 ... KM# 492 ... F ... 2,80 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 korona 1915 ... KM# 492 ... VF ... 3,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
2 korona 1912 ... KM# 493 ... VF ... 6,00 € ... 10 g., 0.835 Ag
2 korona 1912 ... KM# 493 ... VF ... 6,00 € ... 10 g., 0.835 Ag
2 korona 1912 ... KM# 493 ... VF ... 6,00 € ... 10 g., 0.835 Ag
2 korona 1912 ... KM# 493 ... VF ... 6,00 € ... 10 g., 0.835 Ag
2 korona 1912 ... KM# 493 ... XF ... 7,50 € ... 10 g., 0.835 Ag
2 korona 1912 ... KM# 493 ... VF ... 6,00 € ... 10 g., 0.835 Ag
2 korona 1912 ... KM# 493 ... VF ... 6,00 € ... 10 g., 0.835 Ag
2 korona 1913 ... KM# 493 ... VF ... 6,00 € ... 10 g., 0.835 Ag
2 korona 1913 ... KM# 493 ... VF ... 6,00 € ... 10 g., 0.835 Ag
2 korona 1913 ... KM# 493 ... VF ... 6,00 € ... 10 g., 0.835 Ag
2 korona 1913 ... KM# 493 ... VF ... 6,00 € ... 10 g., 0.835 Ag
5 korona 1900 ... KM# 488 ... VF ... 20,00 € ... 24 g., 0.9 Ag
5 korona 1900 ... KM# 488 ... VF ... 20,00 € ... 24 g., 0.9 Ag
5 forint 1947 ... KM# 534a ... XF ... 4,50 € ... 12 g., 0.5 Ag
India
1 rupee 1840.(b) ... KM# 457.? ... VF ... 25,00 € ... 11.66 g., 0.917 Ag
Italy
10 lire 1927 ... KM# 68.1 ... VF ... 25,00 € ... 10 g., 0.835 Ag
20 lire 1928 ... KM# 69 ... XF ... 320,00 € ... 15 g., 0.8 Ag
500 lire 1958 ... KM# 98 ... VF ... 6,30 € ... 11 g., 0.835 Ag
500 lire 1958 ... KM# 98 ... VF ... 7,00 € ... 11 g., 0.835 Ag
500 lire 1958 ... KM# 98 ... F ... 6,50 € ... 11 g., 0.835 Ag
500 lire 1959 ... KM# 98 ... VF ... 7,00 € ... 11 g., 0.835 Ag
500 lire 1959 ... KM# 98 ... XF ... 8,00 € ... 11 g., 0.835 Ag
500 lire 1960 ... KM# 98 ... VF ... 7,00 € ... 11 g., 0.835 Ag
500 lire 1960 ... KM# 98 ... VF ... 7,00 € ... 11 g., 0.835 Ag
500 lire 1961 ... KM# 99 ... VF ... 10,00 € ... 11 g., 0.835 Ag
500 lire 1961 ... KM# 99 ... VF ... 8,00 € ... 11 g., 0.835 Ag
500 lire 1961 ... KM# 98 ... VF ... 7,00 € ... 11 g., 0.835 Ag
500 lire 1964 ... KM# 98 ... VF ... 7,00 € ... 11 g., 0.835 Ag
500 lire 1965 ... KM# 100 ... XF+ ... 8,50 € ... 11 g., 0.835 Ag
500 lire 1966 ... KM# 98 ... UNC ... 9,00 € ... 11 g., 0.835 Ag
500 lire 1966 ... KM# 98 ... VF ... 7,50 € ... 11 g., 0.835 Ag
500 lire 1967 ... KM# 98 ... UNC ... 9,00 € ... 11 g., 0.835 Ag
500 lire 1970 ... KM# 98 ... UNC ... 9,00 € ... 11 g., 0.835 Ag
500 lire 1981 ... KM# 110 ... UNC ... 9,00 € ... 11 g., 0.835 Ag
1000 lire 1970 ... KM# 101 ... XF+ ... 10,00 € ... 14.60 g., 0.835 Ag
Latvia
2 lati 1925 ... KM# 8 ... VF ... 8,90 € ... 10 g., 0.835 Ag
Mexico
5 pesos 1951 ... KM# 467 ... VF ... 15,00 € ... 27.78 g., 0.72 Ag
25 pesos 1968 ... KM# 479.1 ... XF ... 12,00 € ... 22.50 g., 0.72 Ag
Mozambique
20 escudos 1960 ... KM# 80 ... VF+ ... 7,20 € ... 10 g., 0.72 Ag
Netherlands
10 gulden 1970 ... KM# 195 ... XF ... 14,00 € ... 25 g., 0.72 Ag
10 gulden 1973 ... KM# 196 ... UNC ... 15,00 € ... 25 g., 0.72 Ag
New Guinea
1 shilling 1936 ... KM# 5 ... XF ... 10,20 € ... 5.38 g., 0.925 Ag
1 shilling 1938 ... KM# 8 ... XF ... 10,20 € ... 5.38 g., 0.925 Ag
Poland
200 zlotych 1974 ... Y# 72 ... XF ... 6,00 € ... 14.47 g., 0.625 Ag
Ragusa (Dubrovnik)
1 tallero 1762 ... KM# 18 ... VG ... 80,00 € ... Ag
Romania
200 lei 1942 ... KM# 63 ... VF ... 5,50 € ... 6 g., 0.835 Ag
500 lei 1941 ... KM# 60 ... VF ... 15,50 € ... 25 g., 0.835 Ag
Russia
10 kopeek 1908- ... Y# 20a.2 ... VF ... 4,10 € ... Ag
10 kopeek 1913BC ... Y# 20a.2 ... VF ... 2,10 € ... 1.7996 g., 0.5 Ag
15 kopeek 1866! I ... Y# 21 ... F+ ... 6,10 € ... Ag
15 kopeek 1914BC ... Y# 21a.2 ... VF ... 4,80 € ... 2.6994 g., 0.5 Ag
15 kopeek 1907- ... Y# 21a.2 ... VF ... 3,40 € ... 2.6994 g., 0.5 Ag
15 kopeek 1915BC ... Y# 21a.3 ... XF ... 4,80 € ... 2.6994 g., 0.5 Ag
20 kopeek 1906- ... Y# 22a.1 ... VF ... 3,40 € ... 3.5992 g., 0.5 Ag
50 kopeek 1921 ... Y# 83 ... VF ... 20,50 € ... 9.9980 g., 0.9 Ag
50 kopeek 1922 ... Y# 83 ... XF ... 20,40 € ... Ag
Serbia
1 dinar 1879 ... KM# 10 ... F ... 7,00 € ... VI# 9.1 / 5 g (0,1342 oz ASW)
2 dinara 1879 ... KM# 11 ... F ... 10,00 € ... VI# 11.1 / 10 g (0,2684 oz ASW)
50 para 1915 ... KM# 24.1 ... VF ... 3,00 € ... 2.50 g., 0.835 Ag
50 para 1915 ... KM# 24.1 ... XF ... 4,90 € ... 2.50 g., 0.835 Ag
50 para 1915 ... KM# 24.1 ... VF ... 3,00 € ... 2.50 g., 0.835 Ag
50 para 1915 ... KM# 24.1 ... VF ... 3,00 € ... 2.50 g., 0.835 Ag
1 dinar 1897 ... KM# 21 ... VF ... 5,00 € ... VI# 19 / 5 g (0,1342 oz ASW)
1 dinar 1897 ... KM# 21 ... VF ... 5,10 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 dinar 1897 ... KM# 21 ... F ... 3,00 € ... VI# 19 / 5 g (0,1342 oz ASW)
1 dinar 1904 ... KM# 25.1 ... VF ... 6,00 € ... VI# 20.1 / 5 g (0,1342 oz ASW)
1 dinar 1912 ... KM# 25.1 ... VF ... 5,10 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 dinar 1912 ... KM# 25.1 ... VF ... 5,00 € ... VI# 20.3 / 5 g (0,1342 oz ASW)
1 dinar 1912 ... KM# 25.1 ... VF ... 5,00 € ... VI# 20.3 / 5 g (0,1342 oz ASW)
1 dinar 1912 ... KM# 25.1 ... VF ... 5,00 € ... VI# 20.3 / 5 g (0,1342 oz ASW)
1 dinar 1912 ... KM# 25.1 ... VF ... 5,00 € ... VI# 20.3 / 5 g (0,1342 oz ASW)
1 dinar 1912 ... KM# 25.1 ... VF ... 5,00 € ... VI# 20.3 / 5 g (0,1342 oz ASW)
1 dinar 1915 ... KM# 25.1 ... XF ... 6,00 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 dinar 1915 ... KM# 25.1 ... XF ... 6,20 € ... 5 g., 0.835 Ag
1 dinar 1915 ... KM# 25.1 ... XF ... 6,00 € ... VI# 20.4 / 5 g (0,1342 oz ASW)
1 dinar 1915 ... KM# 25.1 ... XF ... 6,00 € ... VI# 20.4 / 5 g (0,1342 oz ASW)
1 dinar 1915 ... KM# 25.1 ... XF ... 6,00 € ... VI# 20.4 / 5 g (0,1342 oz ASW)
1 dinar 1915 ... KM# 25.1 ... XF ... 6,00 € ... VI# 20.4 / 5 g (0,1342 oz ASW)
1 dinar 1915 ... KM# 25.1 ... XF ... 6,00 € ... VI# 20.4 / 5 g (0,1342 oz ASW)
1 dinar 1915 ... KM# 25.1 ... VF ... 4,00 € ... VI# 20.4 / 5 g (0,1342 oz ASW)
1 dinar 1915 ... KM# 25.1 ... VF ... 4,00 € ... VI# 20.4 / 5 g (0,1342 oz ASW)
1 dinar 1915 ... KM# 25.1 ... VF ... 4,00 € ... VI# 20.4 / 5 g (0,1342 oz ASW)
2 dinara 1897 ... KM# 21 ... VF ... 7,00 € ... VI# 21 / 10 g (0,2684 oz ASW)
Slovakia
20 korun 1941 ... KM# 7.1 ... UNC ... 13,70 € ... 15 g., 0.5 Ag
Sweden
1 krona 1949 ... KM# 814 ... F+ ... 2,70 € ... 7 g., 0.4 Ag
United States of America
1/4 dollar 1918S ... KM# 145 ... VF- ... 22,40 € ... 6.25 g., 0.9 Ag
1/4 dollar 1943 ... KM# 164 ... F ... 5,50 € ... 6.25 g., 0.9 Ag
1/2 dollar 1964 ... KM# 202 ... XF ... 11,20 € ... 12.50 g., 0.9 Ag
1/2 dollar 1964 ... KM# 202 ... VF+ ... 8,50 € ... 12.50 g., 0.9 Ag
1/2 dollar 1966 ... KM# 202a ... VF ... 3,50 € ... 11.50 g., 0.4 Ag
1/2 dollar 1966 ... KM# 202a ... VF ... 3,50 € ... 11.50 g., 0.4 Ag
1/2 dollar 1967 ... KM# 202a ... VF+ ... 4,60 € ... 11.50 g., 0.4 Ag
1/2 dollar 1967 ... KM# 202a ... VF+ ... 4,60 € ... 11.50 g., 0.4 Ag
1/2 dollar 1967 ... KM# 202a ... VF ... 3,50 € ... 11.50 g., 0.4 Ag
1/2 dollar 1911D ... KM# 116 ... F ... 27,20 € ... 12.50 g., 0.9 Ag
1/2 dollar 1968D ... KM# 202a ... VF ... 3,50 € ... 11.50 g., 0.4 Ag
1/2 dollar 1969D ... KM# 202a ... VF ... 4,50 € ... 11.50 g., 0.4 Ag
1 dollar 1983 ... KM# 209 ... Proof ... 17,00 € ... Ag
1 dollar 1983 ... KM# 209 ... Proof ... 17,00 € ... Ag
1 dollar 1983 ... KM# 209 ... Proof ... 17,00 € ... Ag
1 dollar 1984 ... KM# 210 ... Proof-fingerprints ... 16,00 € ... Ag
1 dollar 1984 ... KM# 210 ... Proof ... 17,00 € ... Ag
Yugoslavia
20 dinara 1938 ... KM# 23 ... XF+ ... 7,50 € ... 9 g., 0.75 Ag
50 dinara 1932 ... KM# 16 ... VF ... 70,00 € ... Belgrade / Position A - on/a / Ag
50 dinara 1938 ... KM# 24 ... VF ... 12,30 € ... Position A - on/a / 15 g., 0.75 Ag
50 dinara 1938 ... KM# 24 ... VF ... 12,30 € ... 15 g., 0.75 Ag
50 dinara 1938 ... KM# 24 ... VF ... 12,30 € ... 15 g., 0.75 Ag
50 dinara 1938 ... KM# 24 ... VF ... 12,30 € ... 15 g., 0.75 Ag
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
|
- 01:54 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
subota, 28.01.2012.
Novi hrvatski zlatnik: 10 kuna 2012. - “Čipkarstvo u Hrvatskoj”
New Croatian Gold Coin: 10 kuna 2012. - “Lacemaking in Croatia”
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Hrvatska narodna banka u suradnji s Hrvatskim novčarskim zavodom d.o.o. iz Zagreba izdaje prigodni zlatni kovani novac “Čipkarstvo u Hrvatskoj” s motivima paške i lepoglavske čipke, koje su dio hrvatske kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a.
Prigodni zlatni kovani novac izdaje se u apoenu od 10 kuna, u količini ne većoj od 5000 komada i u ukupnom iznosu ne većem od 50.000,00 kuna.
Prigodni zlatni kovani novac bit će izrađen od zlata stupnja čistoće 999/1000, u specijalnoj tehnici kovanja kojom se postiže kakvoća polirane ploče, s visokosjajnim ravnim površinama i matiranim reljefnim detaljima prigodnih motiva. Zlatni kovani novac imat će masu od 0,5 grama i promjer od 11 milimetra.
Prigodni zlatni kovani novac od 10 kuna s lica izgleda ovako: na okrugloj plohi kovanog novca prikaz je paške čipke, iznimnoga ručnog rada u formi podloška okruglog oblika, gdje se uzorak končanim nitima šije iglom od središta prema obodu. Između ruba kovanog novca i ruba prikaza paške čipke ispisan je tekst “ČIPKARSTVO U HRVATSKOJ”.
Prigodni zlatni kovani novac od 10 kuna s naličja izgleda ovako: u središnjem dijelu polukruga prikaz je lepoglavske čipke, iznimnoga ručnog rada u formi podloška pravokutnog oblika, gdje se uzorak končanim nitima prepliće pomoću parnog broja drvenih batića te su motivi uvijek izrađeni u kombinaciji gustog i rijetkog pletiva. U gornjem polukrugu kovanog novca, između prikaza lepoglavske čipke i gornjeg ruba kovanog novca, jedno ispod drugog u tri retka, prikaz je grba Republike Hrvatske te ispisi nominalne vrijednosti “10” i naziva novčanice jedince “kuna”. Ispod prikaza lepoglavske čipke ispisana je godina izdanja “2012.”. Kružno uz rub kovanog novca ispisan je tekst “REPUBLIKA HRVATSKA”.
Autor je idejnoga i likovnog rješenja prigodnoga zlatnoga kovanog novca od 10 kuna Stjepan Divković, akademski kipar.
Prigodni zlatni kovani novac prodavat će se po cijeni od 366,00 kuna za komad, uvećanoj za PDV.
Prodaju prigodnoga zlatnoga kovanog novca obavljat će Hrvatski novčarski zavod d.o.o. iz Zagreba.
Prigodni zlatni kovani novac iz pustit će se u prodaju 2. siječnja 2012.
Izvori: Hrvatska narodna banka i Narodne novine
Ključne riječi: kovani novac, kovanice, Hrvatska, zlatnik, 10 kuna, 2012., čipkarstvo
Keywords: coins, gold coins, Croatia, 10 kunas, 2012, lacemaking
Novi numizmatički katalog: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije – 2. izdanje, 2011. – 40 EUR + poštarina - NARUČI!
|
- 02:46 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
petak, 27.01.2012.
Novi hrvatski srebrnjak: 200 kuna 2011. - “300. obljetnica rođenja Ruđera Josipa Boškovića”
New Croatian Silver Coin: 200 kuna 2011. - “300th Anniversary of the Birth of Ruđer Josip Bošković”
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Hrvatska narodna banka u suradnji s Hrvatskim novčarskim zavodom d.o.o. iz Zagreba izdaje prigodni srebrni kovani novac u povodu 300. obljetnice rođenja Ruđera Josipa Boškovića, isusovca, astronoma, geodeta, matematičara, diplomata i filozofa, koji se smatra jednim od najistaknutijih svjetskih znanstvenika svoga vremena.
Prigodni srebrni kovani novac izdaje se u apoenu od 200 kuna, u količini ne većoj od 5000 komada i u ukupnom iznosu ne većem od 1.000.000,00 kuna.
Prigodni srebrni kovani novac bit će izrađen od srebra stupnja čistoće 925/1000, u specijalnoj tehnici kovanja kojom se postiže kakvoća polirane ploče, s visokosjajnim ravnim površinama i matiranim reljefnim detaljima prigodnih motiva. Srebrni kovani novac imat će masu od 33,63 grama i promjer od 40 milimetara.
Prigodni srebrni kovani novac od 200 kuna s lica izgleda ovako: u središnjem dijelu prikaz je poprsja Ruđera Josipa Boškovića. U gornjem polukrugu, uz rub, ispisan je tekst “RUĐER JOSIP BOŠKOVIĆ”. U ravnini središnje vodoravne osi plohe, uz lijevi rub, ispisana je godina “1711.”, a uz desni rub ispisana je godina “2011.”.
Prigodni srebrni kovani novac od 200 kuna s naličja izgleda ovako: u središnjem dijelu prikaz je kupole bazilike sv. Petra u Rimu, na kojoj je, po nalogu pape Benedikta XIV., Ruđer Josip Bošković u XVIII. stoljeću uspješno sanirao pukotine nastale tijekom vremena na kupoli i apsidama, spasivši tako od potpunog urušavanja ovo nenadmašno Michelangelovo djelo. U gornjem polukrugu, uz rub, ispisan je tekst “REPUBLIKA HRVATSKA”. Uz desni rub središnjeg dijela donjeg polukruga prikaz je grba Republike Hrvatske, a uz lijevi rub ispisana je u dva retka, jedan ispod drugog, brojčana oznaka nominalne vrijednosti “200” i naziv novčane jedinice “KUNA”.
Obod je prigodnoga srebrnoga kovanog novca od 200 kuna gladak i ima utisnute tehničke podatke “Ag 925/1000 33,63 g ř 40 mm PP HNZ”.
Autor je idejnoga i likovnog rješenja za lice prigodnoga srebrnoga kovanog novca od 200 kuna Stjepan Divković, a autor idejnoga i likovnog rješenja za naličje je Damir Mataušić, obojica akademski kipari.
Prigodni srebrni kovani novac prodavat će se u Republici Hrvatskoj po cijeni od 416,00 kuna za komad, uvećanoj za PDV.
Prodaju prigodnoga srebrnoga kovanog novca obavljat će Hrvatski novčarski zavod d.o.o. iz Zagreba.
Prigodni srebrni kovani novac pustit će se u prodaju 23. prosinca 2011.
Izvori: Hrvatska narodna banka i Narodne novine
Ključne riječi: kovani novac, kovanice, Hrvatska, srebrnjak, 200 kuna, 2011., Ruđer Bošković
Keywords: coins, silver coins, Croatia, 200 kunas, 2011, Rudjer Boskovich
Novi numizmatički katalog: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije – 2. izdanje, 2011. – 40 EUR + poštarina - NARUČI!
|
- 02:44 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 26.01.2012.
Austrougarsko žigosanje banknota Kraljevine Srbije 1916. godine
Austro-Hungarian Overstamping of Serbian Banknotes in 1916
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Primjer žigosane srpske novčanice od 10 dinara 02.01.1893. (slika: katalog Barac) - ref: Viščević #22.33
Potkraj 1915. zauzeše njemačke, austrougarske i bugarske brojčano nadmoćne vojne snage Srbiju. Kako je Srbija, među Centralnim silama, pripadala interesnom krugu Austrougarske monarhije, ova je etablirala u Beogradu svoju privremenu vojnu upravu pod imenom “K.u.K. Militär General Gouvernement in Serbien.” U okupiranoj Srbiji ostao je i nadalje srpski novac - banknote i metalni - u opticaju u nominalnoj vrijednosti. Međutim, da se zatečena novčana masa ne bi na bilo koji način povećala, odredila je austrougarska vojna uprava da se žigošu srpske banknote.(1) Stoga je naloženo beogradskoj Bezirkskommando i pokrajinskim Kreiskommandama da obave žigosanje. U tu svrhu nabavljeni su i dostavljeni komandama posebni žigovi.
Žigovi su bili veličine 60 x 55 mm, ovalnog oblika s 1916. ozakonjenim novim grbom Austro ugarske monarhije i tekstom: K.u.K. MILITÄR GENERAL GOUVERNEMENT IN SERBIEN. Ispod grba oblo BEZIRKSKOMMANDO, mnogo češće KREISKOMMANDO, i u dnu, kao nastavak prvog teksta, odgovarajući naziv mjesta komande (zapovjedništva). Priljubljen uz okvir s vanjske strane nalazi se vijenac od stiliziranih cvjetova i grančica za lakše utvrđivanje mogućih krivotvorina.
U okupiranoj Srbiji imao je samo Beograd Bezirkskommando, dok su okružna zapovjedništva (Kreiskommando) postojala u slijede ćim mjestima: Beograd (šire područje) za neposrednu okolicu, Čačak, Gornji Milanovac, Kragujevac, Kruševac, Mitrovica, Novi Pazar, Prijepolje, Šabac, Smederevo (Semendria), Užice i Valjevo.
Ove vojne vlasti prežigosale su s obje strane slijedeće, tada u opticaju banknote:
10 dinara - banknota sa srebrnim pokrićem od 14. I 1887.
10 dinara - banknota sa srebrnim pokrićem od 2. I 1893.
20 dinara - bankonota sa zlatnim pokrićem od 5. I 1905.
20 dinara - spomenuta banknota sa zlatnim pokrićem s pretiskom “sa srebrnim pokrićem”
50 dinara - banknota sa srebrnim pokrićem od 1. VIII 1914.
100 dinara - banknota sa srebrnim pokrićem od 5. I 1905. datirana.
Boja žigosanja je razna, prema tome kakva se tinta za žigove našla pri ruci: ljubičasta, plava, crvena ili crna, odnosno kako slijedi: za Beograd - ljubičasta, za Beograd (Land) šire područje - ljubičasta; Čačak - crna, ljubičasta; Gornji Milanovac - ljubičasta; Kragujevac - ljubičasta, crvena; Kruševac - ljubičasta; Novi Pazar - ljubičasta; Piijepolje - ljubičasta; Smederevo - ljubičasta, plava; Šabac - ljubičasta, plava; Užice - ljubičasta, plava; i Valjevo - ljubičasta.(3)
31. XII. 1914. bilo je u Srbiji u opticaju banknota u vrijednosti od 167,260.000 dinara. Ovaj se iznos u toku rata do 1916. povećao i dosegao 298,800.000 dinara. Samo je po sebi razumljivo da je Privilegirana srpska narodna banka, koja je preselila na otok Krf, prenijela sa sobom također i određenu količinu banknota. Ipak, veći je dio ostao na okupiranom teritoriju i bio, prema tome, žigosan.
Kako je već spomenuto, u opticaju je također ostao srpski kovani novac, koji se nije mogao obilježiti bilo kakvim razlikovnim znakom. Kraljevina Srbija je najveći dio svog kovanog novca kovala u Kremnicu (Kremnitz), odnosno u Beču. Nakon izbijanja rata - da bi se uklonila nestašica kovanog novca za izvraćanje - u siječnju 1915. naručila je u kovnici novca u Parizu veću količinu kovanog novca od 50 para, te 1 i 2 dinara. Od toga je prva pošiljka od 2 milijuna stigla u ožujku 1915. i pretežno je ostala na okupiranom teritoriju. S tim se našlo u okupiranoj Srbiji kovanog novca u vrijednosti od negdje oko 10 milijuna dinara, od toga su otkovi od 1 i 2 pare od bronce, 5, 10 i 20 para od nikla i 50 para, 1 i 2 dinara od srebra u opticaju. S godinom 1917. bio je zlatnik od 20 dinara, a pojavili su se zlatnici 5, 10 i 20 para donijeti iz Soluna 1918. godine.
U okupiranoj Srbiji su bili u prometu osim srpskog novca, također krune i filiri kao banknote ili kovani novac Austrougarske monarhije(2) a u područjima okupiranim po Bugarima također bugarske banknote i kovani novac. 2 srpska dinara vrijedila su kao 1 austrougarska kruna, odnosno 1 bugarski lev. Vrijednost njemačke marke bila je 2,5 dinara.
2. IX 1918. iskrcane borbene snage Antante u Solunu probile su linije fronta Centralnih sila i uz sudjelovanje novo organizirane srpske vojske oslobodiše u dva mjeseca Srbiju. Austro-ugarska monarhija se raspala i na bivšem njezinom teritoriju nastale su nove države. Južnoslavenske zemlje ujediniše se u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).
U takvim okolnostima u veljači 1919. g. vrati se Privilegirana srpska narodna banka u Beograd i počne žigosane banknote, o kojima smo govorili, povlačiti i uništavati. Ovaj svoj posao obavila je u tolikoj mjeri uspješno, da danas vrijedi kao raritet onodobna srpska banknota s austrougarskim žigom (vidi slike).
Žig KREISKOMMANDO BELGRAD LAND (Okružno zapovjedništvo)
Žig KREISKOMMANDO - Čačak / Kruševac
Žig BEZIRKSKOMMANDO BELGRAD na drž. novčanici za Crnu Goru
Literatura
1. Regulation Nr. 23 od 9. VI. 1916. (Verordnungsblatt der K. u. K. Militärverwaltung in Serbien, br. 5 od 28. VI. 1916, Beograd, str. 5)
2. Regulation Nr. 22 od 9. VI. 1916, ibidem str. 4.
3. V. Mihailović - D. Glogonjac: Katalog novca Srbije i Crne Gore 1868-1918, Beograd 1973. g.
Autori: Ing. Gjuro Krasnov i dr. Mihaly Kupa
Izvor: Obol br. 36, HND, Zagreb, 1984.
Slike: Barac, Borna, Papirni novac bivše Jugoslavije i zemalja na području bivše Jugoslavije, Obol naklada, 1. izdanje, Zagreb, 2002.
Ključne riječi: papirni novac, novčanice, Srbija, Austro-Ugarska, I. Svjetski rat, 1916
Keywords: paper money, banknotes, Serbia, Austria, Hungary, World War I, 1916
 Otkup starog novca u Srbiji - isplata odmah!
|
- 21:32 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
srijeda, 25.01.2012.
Austrougarsko žigosanje državnih novčanica (uputnica) Kraljevine Crne Gore, 1916.
Austro-Hungarian Overstamping of Montenegrin Banknotes in 1916
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Primjer žigosane crnogorske novčanice od 50 perpera 24.07.1914. (katalog Barac) - ref: Viščević #27.3
Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine knjaževina Orna Gora postaje nezavisnom državom. Na sjednici Narodne skupštine na Cetinju 15. VIII 1910. Crna Gora je proglašena kraljevinom.
Kraljevina Crna Gora bila je prije početka I svjetskog rata u vrlo dobrim ekonomskim i političkim odnosima s Austrougarskom monarhijom. U ekonomskom pogledu bili su dobriod nosi toliko razvijeni da su crnogorske novčane vrijednosti važile u Austrougarskoj bez mijenjanja kao zakonito platežno sredstvo.
Zakon o novcu Crne Gore je donijet 1910. godine. Njime je i službeni crnogorski perper vezan za “krunski tečaj”.(1)
Međutim, početkom I svjetskog rata kraljevina Crna Gora priklonila se silama Antante, i tako se našla u ratnom stanju s Austrougarskom monarhjom. Mala se Crna Gora nije mogla dugo opirati znatno snažnijem protivniku. Nakon pada Lovćenske tvrđave, u prosincu 1915, austrougarska vojska zauzima Peć i u siječnju 1916. Cetinje, čime je praktički izvršena potpuna okupacija Crne Gore.
Za upravljanje okupiranom Crnom Gorom formirala je Austrougarska monarhija provizorno vojno upravno tijelo “K. u. K. MILITÄR GOUVERNEMENT IN MONTENEGRO” sa sjedištem u Cetinju, a za provođenje naredbi ovog višeg upravnog tijela sedam okružnih zapovjedništava (Kreiskomando) u gradovima: Cetinje, Peć, Kolašin, Nikšić, Plevlje, Podgorica i Stari Bar.
Ljeti 1916. naredila je ova vojna uprava da se obavi posebno žigosanje crnogorskih državnih novčanica,(2) koje su se nalazile u opticaju, s namjerom da se utvrdi kolika se količina novčanica zatekla na okupiranom području, a također i zato da bi se spriječio porast ove novčane mase uvozom iz inozemstva.
Novčanice su žigosane okruglim žigom promje ra 50 mm. U gornjoj polovici kruga nalazi se novi, 1916. ozakonjeni grb Austrougarske monarhije. Ispod grba je vodoravni natpis “KREISKOMANDO”, a oko grba i ovog natpisa tekst “K. u. K. MILITÄR GENERAL GOUVERNEMENT IN MONTENEGRO”, kao i ime mjesta odnosno zapovjedništva. Izvan okvira žiga nalazi se vijenac od stiliziranih cvjetova i grančica. Dotiče se ruba kružnog žiga i čini s njim cjelinu. Svrha mu je zacijelo da se žig teže krivotvori, a po nekim finesama olakša prepoznavanje mogućih krivotvorina, žigosanje novčanica obavljeno je na obje strane.
Prema upotrebljenim slovima u tekstu razliku ju se tri tipa žigova:
1) Tekst u žigu složen samo iz velikih tiskanih slova;
2) Tekst složen samo iz malih tiskanih slova;
3) Ime mjesta u tekstu velikim tiskanim slovima, dok je ostali tekst složen od malih tiskanih slova. Iz pridodanih slika na kraju ovog priloga vddi se, koji su tipovi žigova bili upotrijebljeni u raznim okružnim komandama.
Za žigosanje upotrebijena je tinta za žigove koja se gdje našla i inače bila u upotrebi: ljubičasta, crvena, crna, odnosno kako slijedi: Drugo izdanje: Cetinje - crna, ljubičasta, crvena; Peć - crvena, plava; Kolašin - ljubičasta; Nikšić - plava, ljubičasta; Pljevlje - ljubičasta; Podgorica - ljubičasta; Stari Bar - ljubičasta, crvena. Treće izdanje: Cetinje - ljubičasta, crvena; ostala mjesta kao u drugom izdanju.(3)
Žigosane su crnogorske novčanice drugog i trećeg izdanja, koje su tiskane i puštene u opticaj na osnovi zakona od 25. VII 1914. Ukupna im je vrijednost bila negdje oko pet milijuna perpera. Tiskane su u Državnoj tiskari u Cetinju. Državne novčanice drugog izdanja, veličine 155 x 107 mm, tiskane su na smeđkasto-bijelom papiru, ćirilicom, u serijama A, B, V i G (ćirilicom). Državne novčanice trećeg izdanja tiskane su na tankom bijelom papiru u slijedećim dimenzijama: 1, 2 i 5 perpera 135x98 mm, 10 i 20 perpera 158 x 104 mm, i 50 i 100 perpera 187 x 110 mm. Državne novčanice drugog izdanja iz dane su u vrijednostima od 5, 10, 20, 50 i 100 perpera, a trećeg izdanja u vrijednostima od 1, 2, 5, 10, 20, 50 i 100 perpera.
Spomenuli smo već da su crnogorske državne novčanice žigosane s obje strane. Do sada nema potvrda da je koja novčanica žigosana s dva razna tipa žiga: jednim s jedne a drugim s druge strane. Stoga je u posebnom interesu svakog sabirača novčanica, da žigosanje i s te strane temeljito proučava.
Do sada je poznat jedan jedini primjerak državne novčanice kraljevine Crne Gore od jed nogperpera trećeg izdanja, koji je žigosan žigom vojne uprave za Srbiju: “K. u. K. MILITÄR GENERAL GOUVERNEMENT IN SERBIEN, BEZIRKSKOMANDO BELGRAD”. Sva ostala žigosanja, napose slijedeća: “Stener und Zollamt Kolašin”, “Cetinje” itd. nisu službena, već ili krivotvorena ili načinjena “isključivo za sabirače”.
Crnogorski kovani novac - izrađen u Glavnoj kovnici u Beču - ostao je, razumije se, bez oznake u punoj vrijednosti u opticaju.
Vrijednost pak crnogorskih državnih novčani ca smanjena je za 50% glasom odnosne naredbe(4) od nominale. 1 papirni perper izjednačen je po vrijednost s 50 crnogorskih kovanih para, odnosno s 50 austrougarskih filira.
Istovremeno su uvedene u zakoniti opticaj državne novčanice i kovani novac Austrougarske monarhije u prije naznačenim proporcijama. U svibnju 1917. izdala je austrougarska vojna uprava nove državne novčanice umjesto potpuno dotrajalih i oštećenih crnogorskih državnih novčanica, koje su povučene iz opticaja. Stare državne novčanice čuvane su u blagajnama vojnih zapovjedništava kao pokriće za novoizdane. To je ujedno objašnjenje što je ostao sačuvan velik dio ovih žigosanih crnogorskih državnih novčanica, te da ih ima doista mnogo u svakoj zbirci papirnih novčanica.
KREISKOMMANDO PLEVJE
KREISKOMMANDO PLEVLJE
KREISKOMMANDO PLEVLJE
KREISKOMMANDO CETINJE
Literatura
1. Enciklopedija Jugoslavije, Zagreb, 1955. g.
2. Regulation No. 9 od 16. VI. 1916. Verordnungsblatt der K. U. K. Militärwaltung in Montenegro, 2 br. 27. VI. 1916. str. 6.
3. V. Mihailović - D. Glogonjac: Katalog novca Srbije i Crne Gore, Beograd, 1973.
4. Regulation No. 8 ibidem str. 5.
Autori: Ing. Gjuro Krasnov i dr. Mihaly Kupa
Izvor: Obol br. 36, HND, Zagreb, 1984.
Slike: Barac, Borna, Papirni novac bivše Jugoslavije i zemalja na području bivše Jugoslavije, Obol naklada, 1. izdanje, Zagreb, 2002.
Ključne riječi: papirni novac, novčanice, Crna Gora, Austro-Ugarska, I. Svjetski rat, 1916
Keywords: paper money, banknotes, Montenegro, Austria, Hungary, World War I, 1916
Novi numizmatički katalog: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije – 2. izdanje, 2011. – 40 EUR + poštarina - NARUČI!
|
- 22:24 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
utorak, 24.01.2012.
Nove novčanice Srbije: 500 i 1000 dinara 2011. s novim grbom
New Serbian Banknotes: 500 and 1000 Dinars Dated 2011 with New Coat of Arms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Srbija 500 dinara 2011. s novim državnim grbom
Srbija 1000 dinara 2011. s novim državnim grbom
(...) U opticaju će od 30. decembra biti i novčanice od 500 i 1000 dinara s delimično izmenjenim obeležjima.
Novčanice od 500 i 1000 dinara na licu zadržavaju isto likovno rešenje, dok im je na naličju izmenjen Veliki grb Republike Srbije. Izmena je u skladu sa Uredbom o utvrđivanju izvornika Velikog i Malog grba, izvornika zastave i notnog zapisa himne Republike Srbije. Izmenjena je i godina izdanja („2011“).
Novčanica od 500 dinara biće paralelno u opticaju s prethodnim izdanjima ove novčanice iz 2004. i 2007. godine, a novčanica od 1000 dinara paralelno u opticaju s prethodnim izdanjima ove novčanice iz 2003. i 2006. godine. (...)
Izvor: Narodna banka Srbije
Ključne riječi: papirni novac, novčanice, Srbija, 500 dinara, 1000 dinara, 2011.
Keywords: paper money, banknotes, Serbia, 500 dinars, 1000 dinars, 2011
Zamena nekonvertibilnih novčanica - isplata odmah!
|
- 00:18 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 22.01.2012.
Dokle tako?! Osvrt na politiku izdavanja našeg jubilarnog „novca“
Overview of our Commemorative Coins Issuing Policy
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
1. Polazne teoretske pretpostavke
Novac u klasičnom zlatnom važenju jeste punovrijedni zlatni novac(1), koji u sebi ima inkorporiranu određenu količinu društveno-potrebnog radnog vremena, pa omogućuje razmjenu roba kao tzv. opći ekvivalent. Za takav metal-robu može se dobiti svaka druga potrebna roba. Smatra se da je ovakav novac tzv. stvarni novac, tj. takav, koji ima svoju materijalnu (vlastitu) i funkcionalnu (kao sredstvo razmjene) vrijednost. Da ne bi dolazilo do teškoća kod utvrđivanja (relativno vrlo male) količine i (relativno raznolike) finoće takvog novca-robe, država svojim tzv. kovničkim propisima određuje i garantira njegovu težinu, finoću, dozvoljeno odstupanje, oblik i ornamentiku, i tako omogućuje tzv. numerički sustav plaćanja (u kojem se novac samo broji). Da bi se omogućile sitnije kupnje postoji tzv. sitni novac, iskovan iz lošijeg metala, no njime se mogu obavljati plaćanja samo do određenog iznosa. Preko tog (iznosa) bi se prodavač smatrao oštećenim, jer bi morao dati “dobru” robu za “loši” novac. Ovaj se novac - poput papirnog - prima u vjeri da se može konvertirati za novac stvarne (veće) vrijednosti. Država, izdajući sitni novac (iz lošijeg metala) na njemu zarađuje.
Zlatni novac(2) u suvremenim uvjetima papirne valute teško da je novac u ekonomskom značenju: ne upotrebljava se kao sredstvo razmjene. Formalno-pravno bi se mogao uzeti kao novac, ali uz neke uvjete:
1. da ima apoene koji odgovaraju važećem novčanom sustavu države izdatnika;
2. da ga je izdala ista monetarna vlast koja je izdala i “normalni” novac;
3. da je iskovan prema odgovarajućim (važećim) kovničkim propisima;
4. te da postoji obveza da se u prometu prima po nominali.
Suvremene pak države nerijetko kao da čine sve kako bi otežale da se ovakav “novac”(3) može barem formalno-pravno uzeti kao novac. One ga puštaju u promet čak s oznakom proizvođača (kao što se radi kod nakita od plemenitog metala), emitiraju ga u specijalnoj visokosjajnoj tehnici zaštićenog plastičnim ovojem (što ga čini tehnički nepodesnim za svakodnevni promet), ne emitiraju ga već “prodaju” (po cijeni iznad nominale), nerijetko mu ne priznaju niti liberatornu moć, pošto se takvim “novcem” ne može izmiriti čak niti dug prema državi-izdatniku. Za ove “novce” donose se ad hoc kovnički propisi, tako da isti apoeni raznih prigodnih izdanja mogu imati i različite finoće i težine istog plemenitog metala. Na ovaj način gubi se i privid kako se radi o nekakvom “normalnom” novcu.
Obavlja se, dakle, transformacija novca u tzv. numizmatičku vrednotu. Dokle to može ići a da se ne pređe granica dopuštenog, pokušat ću prikazati nastavno.
2. Zakonska osnova za izdavanje naših jubilaraca
Pravni temelj izdavanju naših jubilaraca je važeći Zakon o prigodnom kovanom novcu, objavljen u SI. listu SFR Jugoslavije broj 35 od 20. lipnja 1980. godine. Prema ovom propisu Narodna banka Jugoslavije izdaje prigodni kovani novac u povodu političkih, povijesnih, znanstvenih, kulturnih, sportskih ili humanitarnih događaja, koji su od općeg značenja za SFR Jugoslaviju ili su od međunarodnog značenja. U jednoj se godini prigodni kovani novac može izdati u povodu najviše dva događaja. Prigodni je kovani novac zakonsko sredstvo plaćanja na teritoriju SFR Jugoslavije.
Prigodni kovani novac izrađuje se od zlata i srebra, te od metali iz kojih se izrađuje kovani novac što je u opticaju.
Visinu emisije, apoenski sastav i osnovna obilježja prigodnog kovanog novca određuje Savezno izvršno vijeće na prijedlog Narodne banke Jugoslavije.
Ovaj novac izrađuje specijalizirana organizacija u sastavu Narodne banke Jugoslavije, ali ga Narodna banka može izrađivati i kod drugih specijaliziranih organizacija u zemlji.
Prigodni kovani novac, izrađen iz metala iz kojih se izrađuje kovani novac koji je u opticaju, i od drugih metala iskovanih u običnoj tehnici, pušta se u opticaj po njegovoj nominalnoj vrijednosti. Onaj izrađen od zlata i srebra u specijalnoj tehnici, a i onaj u specijalnom pakiranju, prodaje se po cijeni većoj od njegove nominalne vrijednosti. Prodajnu cijenu u zemlji i inozemstvu određuje Narodna banka Jugoslavije.
Zanimljivo bi bilo utvrditi da li su ovakvi jubilarci zaista novac i u slučaju kad imaju takav apoenski sastav koji naprosto ne korespondira recentnom (važećom) novcu, da li je novac u pravnom smislu i onaj koji se “prodaje” po višoj cijeni, što biva ako ga izdaje specijalizirana organizacija koja ga žigoše svojim znakom proizvođača (kao što postupa s nakitom od plemenitog metala). Ako to nije novac koji valja da ima formalno-pravna obilježja istaknuta u prvom dijelu ovog rada, što je onda. Numizmatičari ga sabiru, ali kao što, gdje ga sistematizirati? Očito da valja sastaviti prihvatljivu shemu svega onoga što numizmatičari sabiru i pokušati utvrditi gdje je u toj shemi ovakav “novac”. Označavam ga s navodnicima, da istaknem razliku između “redovnog” kovanog novca i takvog kojem na (pripadajućem) atestu piše da je zakonsko sredstvo plaćanja, iako to ni u formalnopravnom ni ekonomskom smislu nije.
Zanimljivo bi bilo i kritički analizirati odredbu po kojoj je specijalno pakiranje relevantno za određivanje “prodajne cijene” iznad nominale. Očito da upakiran novac nije podesan da bude normalno sredstvo razmjene u svakodnevnom prometu, makar cirkulirao i po svojoj nominalnoj vrijednosti.
Prije nego li pokušam dati obećanu shemu držim za korisno ukratko prikazati dosadašnje naše jubilarce, bez pretenzije da ih opišem detaljno kao što se to radi u katalozima. Dajem, gdje je to potrebno, samo nužne karakteristike i najkraći komentar.
3. Prikaz naših jubilaraca
3.1. Prikaz i opis
Kovane jubilarce podijelit ću na one prije i poslije Zakona o prigodnom kovanom novcu. Zainteresirane za detalje upućujem na izvorni tekst ovog Zakona, a ovdje ističem tek dvije stvari:
• Zakonska odredba da se prigodni kovani novac izrađuje od zlata i srebra te metala od kojih se izrađuje kovani novac koji je u opticaju nije, koliko je meni poznato, korištena u zadnjem slučaju. Kovani su samo jubilarci od plemenitog metala;
• Prije ovog Zakona kovano je relativno malo jubilaraca, a iza njegovog stupanja na snagu korištena je mogućnost da se u jednoj godini prigodni novac može izdati u povodu najviše dva događaja.
A) Prije citiranog Zakona iskovani su(4):
1. Serija od 4 zlatnika finoće 900%o (u apoenima od 1.000, 500, 200 i 100 dinara) i 2 srebrnjaka finoće 925%o (u apoenima od 50 i 20 dinara) u povodu 25. godišnjice Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Kod kompletnih serija ograničena je mogućnost kovanja na 10.000 numeriranih serija. Broj na atestu uz takvu seriju odgovara broju utisnutom pri kovanju na tzv. ključnom komadu (ovdje je to zlatnik od 1.000 dinara); otkovi imaju “NI”, tj. oznaku proizvođača. Ključni komad nije pojedinačno prodavan.
2. Dinara 2 i 5 od smjese bakar-nikl-cink godine 1970, s oznakom “FAO”. Kovanice su puštene u promet kao i svaki drugi važeći (recentni) novac, sličnog sastava i istih apoena. Razlika je uočljiva jedino u rečenoj oznaci.
3. Dinara 5 s oznakom “30 godina pobjede nad fašizmom”. Smjesa ne ukazuje na vidljivu razliku od recentnog novca istog apoena, iskovanog za 1975. godinu. I način puštanja u promet je isti.
4. Dinara 1 i 10 godine 1976, s oznakom “FAO”. Vrijedi rečeno pod 2.
5. Dinara 200, srebro 1977. godine u povodu 85. godišnjice rođenja Predsjednika Republike J. B. Tita i 40. godišnjice njegovog dolaska na čelo Komunističke partije Jugoslavije. Na obodu novca teče tekst “SFR Jugoslavija” jednom gledano s aversa drugi put s reversa, tako da dva komada novca čine komplet. Novac je pušten u promet preko Službe društvenog knjigovodstva krajem 1977. godine (na način kao i drugi recentni novac, ali samo preko većih filijala Službe, vjerojatno zbog ograničene količine kovanja); po nominali. OTKOV ili NUMIZMATIČKA VREDNOTA od dinara 200 isto u srebru, iste težine i finoće, slične izrade, pušten je u PRODAJU preko poslovnih banaka listopada 1979. godine. I ovdje dva komada čine komplet. Glavna razlika je u tome, što su sjajni dijelovi bolje polirani, a Titov lik je mat (zatamnjena površina). Prvo pak izdanje ima cijelu površinu (nešto lošije) poliranu. Ovo izdanje prodavano je za dinara 315 po komadu. Sva četiri otkova imaju proklamiranu težinu od 15 grama, a finoću od 750%o. Kao kuriozitet navodim slijedeće: u propisu temeljem kojeg je napravljeno ovo kovanje stoji da je finoća srebra 750%o, bez da se precizira sastav ostatka od 250%o. U atestu OTKOVA iz 1979. godine (prodavan je u plastičnom etui-u, proviđenom ates-tom) pozivom na propis stoji, da je preostalih 250%o Cu (bakar).
6. Prigodni zlatni i srebrni kovani novac povodom održavanja VIII Mediteranskih igara Split 1979. godine. Prigodni zlatni novac, finoće 900%o, iskovan je u apoenima od 5.000, 2.500, 2.000 i 1.500 dinara. Prigodni srebrni novac, finoće 925%o, iskovan je u apoenima od 400, 350, 300, 250, 200,150 i 100 dinara. Zakon (SI. list 59/78, ispr. 60/78.) utvrdio je ukupnu svotu u kojoj će se izdati zlatnici i ukupnu svotu u kojoj će se izdati srebrnjaci, ali ne i koliko kojih apoena, te ne i koliko serija. Naknadno je (u atestu) objavljeno koliko je serija kompletirano od tih količina. Broj atesta ne korespondira (nepostojećem) broju na ključnom komadu. (Doduše ključni komad, tj. zlatni OTKOV od dinara 5.000, nije - koliko je meni poznato - bio u pojedinačnoj prodaji.)
Svi su otkovi zaštićeni čvrstim plastičnim ovitkom, kružnog oblika, što unaprijed navodi na (tehničku) nepodesnost plaćanja ovakvim novcem. Formiranje cijena u pojedinačnoj PRODAJI (tj. cijena otkovima van kompleta) izvršeno je po kriteriju, koji je imao za cilj donijeti izdatniku čim veći prihod: ažijo na nominalu kod srebrnih komada veći je nego li kod zlatnika, kod zlatnika je manji ali s tim da manji apoeni imaju veći ažijo nego li veći. (Računa se, da će sitni ulagač biti spreman kupiti manji apoen, iako relativno više stoji.)
U periodu 1945. - 1979. bilo je svega 6 kovanja.
B) Poslije citiranog Zakona iskovani su:
1. Prigodni srebrni kovani novac, finoća 925%o, povodom 60. godišnjice održavanja II (Vukovarskog) kongresa Komunističke partije Jugoslavije (SI. list 36/80), u apoenima od 1.500, 1.000 i 500 dinara. Princip kompletiranja serija je isti kao i kod jubi laraca MIS 79. Na isti je način i zaštićen plastičnim ovitkom.
2. Prigodni srebrni kovani novac izrađen od srebra finoće 925%o i 75O%o u specijalnoj tehnici s visokosjajnim ravnim površinama i matiranim reljefnim detaljima (SI. list 66/80), izdan povodom smrti Predsjednika Republike J. B. Tita, u apoenu od 1.000 dinara. Koliko je meni do sada poznato(5) postoje tri varijante ovog kovanja, najlakše ih je razlikovati po načinu pakovanja, i baš:
a) pakovanje u plastičnoj kutiji, iznutra sa crvenim plišem i oznakom “Narodna banka Jugoslavije”, zaštićeno plastičnim ovitkom (kao i kod MIS 79). Ispod brojke “1980” na ovoj kovanici ima (vjerujem da je to znak proizvođača) “ZM”. Finoća 925%o.
b) pakovanje zaštićeno plastikom, iz koje se kovanica ne može izvaditi bez da se plastična zaštita slomi. “Prodavan” je po nominali, dakle za 1.000 dinara. Preciziram: nije se dobijao (normalnom) razmjenom u prometu, već je prodavan na šalterima poslovnih banaka! Finoća je 750%o.
c) pakovanje u svemu kao pod a), ali ispod broja “1980” nema znak “ZM”. Finoće je 925%o. Oba pakovanja, tj. pod a) i c) PRODAVANA su po 1.200 dinara.
3. Prigodni srebrni kovani novac, finoće 75O%o, izrađen u povodu održavanja 36. svjetskog prvenstva u stolnom tenisu u Novom Sadu 1981. godine (SI. list 8/81). Ovo je tzv. “SPENS '82”, izrađen u apoenima od 1.500, 1.000 i 500 dinara. Zaštita plastičnim ovitkom ista je kao kod MIS 79 (u svim se slučajevima osim kod 2b) ovitak može otvoriti i zatvoriti). Princip kompletiranja serija je također isti. PRODAVAN je po cijeni od dinara 3.600.
4. Prigodni srebrni kovani novac, izrađen od srebra finoće 750%o, u specijalnoj tehnici s visoko sjajnim ravnim površinama i matiranim reljefnim detaljima, izdan u povodu 40. godišnjice ustanka i socijalističke revolucije naroda i narodnosti Jugo slavije 1941. godine (SI. list 37/81), težine 14 grama. PRODAVAN je za 1.200 dinara.
5. Prigodni srebrni kovani novac, finoće 925%o, izrađen povodom održavanja XVII svjetskog prvenstva u kajaku i kanuu na mirnim vodama u Beo gradu 1982. godine (SI. list 4/82). Ovo je tzv. “PESK '82”, izrađen u apoenima od 1.500 i 1.000 dinara. Zaštita plastičnim ovitkom i princip kompletiranja serija isti je kao kod MIS 79. PRODAVAN je po cijeni od 3.000 dinara.
U periodu 1980.-1982. bilo je svega 5 kovanja.(6)
3.2. Neke usporedbe i ocjene
Pošto se prikazani jubilarni otkovi izrađuju prema ad hoc donesenim kovničkim propisima, to dolazi do nepravilnosti u odnosima između nominale apoena, te njihove težine i finoće. Visina apoena naprosto ne upućuje na njegovu (supstancionalnu) vrijednost. Apstrahiramo li jubilarce u povodu 25. godišnjice Drugog zasjedanja AVNOJ-a (kovane relativno davno, prije niza devalvacija), pokušaj uspoređivanja apoena iste nominale daje slijedeću (nepravilnu) sliku:
Veću sliku pogledajte ovdje.
Po mome sudu neosporno je da se mogu smatrati jubilarnim NOVCEM slijedeća kovanja:
- recentni novac “FAO” od dinara 1, 2, 5 i 10, godina izdanja 1970. i 1976. (opisani u točkama 2. i 4. prije Zakona);
- recentni novac “30 godina pobjede nad fašizmom”, godina izdanja 1975. (opisan u toč. 3. prije Zakona);
- 200 dinara srebro, godina izdanja 1977, varijanta puštena u promet po nominali krajem 1977. (opisano u toč. 5. prije Zakona).
Dvojbeno je da li se takvim može smatrati kovanje opisano u toč. 2b) poslije Zakona: dinara 1.000 srebro “prodavano” je - po čemu ne bi - i to po nominali - po čemu bi se (ipak) moglo smatrati jubilarnim NOVCEM.
Vidljivo je, da se primjedbe postavljene u kratkom prikazu Zakona o prigodnom kovanom novcu mogu sustavno ponavljati u prikazu svakog daljnjeg izdanja, dapače po mome se sudu mogu postavljati u sve oštrijem i težem obliku. Kako primjerice klasificirati “novac” izdan u povodu 25. godišnjice Drugog zasjedanja AVNOJ-a, koji je ponovno kovan negdje oko 1981. godine (javnost o tome nije ni do danas obaviještena), u nepoznatoj količini, distribuiran po neznanim ključevima (navodno po republikama!) i prodavan po nepoznatoj cijeni. Promatranjem se može utvrditi da je bez oznake “NI” (Numismatica Italiana), dakle nije ga radio prvobitni izvođač, te da nema broja na ključnom komadu, koji bi korespondirao broju na priloženom atestu. Gdje ga smjestiti u nastavno danoj shemi!?
Za ZOI '84 se (onaj dio koji je već iskovan, tj. prvi zlatnik i dvije serije srebrnjaka(7) ništa pouzdano ne zna, osim da se prodaje isključivo za strana sredstva plaćanja i to isključivo u inozemstvu.
4. Pokušaj shematiziran ja “pravog novca” (s tzv. novčanim tijelom), tj. onoga interesantnog za sabirače
Numizmatiku kao sabiranje interesira samo tzv. pravi novac. U ovom kontekstu se kao takav podrazumijeva onaj koji ima novčano tijelo. Dalje se daje(8) shema takvog pravog novca, sa svrhom da čitalac pokuša identificirati gdje bi pripadalo pojedino kovanje naših jubilaraca.
Veću sliku pogledajte ovdje.
5. Valjana politika izdavanja naših jubilaraca
Conditio sine qua non trebalo bi biti nastojanje da jubilarci budu čim više slični novcu, kako smo ga definirali u prvom dijelu ovog rada, a to znači:
1. ima apoenski sastav koji odgovara važećem (recentnom) novcu;
2. izdaje ga monetarna vlast koja i inače izdaje novac;
3. kuje se po važećim kovničkim propisima;
4. obveza da se u prometu prima po nominali važi za svakoga, uključujući i izdatnika.
Prvi, drugi i četvrti uvjet stvar su samo dobre volje u valjanoj emisionoj politici. Treći uvjet stvara određene probleme; jedno od mogućih rješenja moglo bi biti donošenje zajedničkih kovničkih propisa (izuzev ornamentike) za niz jubilaraca, barem što se tiče finoće i težine plemenitog metala.
Bitno je za jubilarni novac da bude u prometu, koliko dugo i na kojem teritoriju zavisit će i o količini takvog novca, uvjetima pojedinog kovanja i cilju (uključujući čisti prihod kojeg se želi pojedinim kovanjem postići).
Nastojanje za čim većim čistim prihodom ne mora degradirati karakter jubilarnog “novca” u nekim slučajevima čak i na komercijalno izdanje (prema prikazanoj shemi). Količina primjerice zlata u iskovanom apoenu trebala bi biti znatno manja od one koja se može dobiti po tržišnoj cijeni za toliki apoen novca i ta razlika smije (može, treba) predstavljati čisti prihod. Kako to postići u uvjetima galopirajuće inflacije nije moje (barem ne u radu ovakvog karaktera) da predlažem. Dalje ne mogu ovdje ići od preporuke: ili ne izdavati takve jubilarce ili zadržati doličnu dozu samopoštovanja nacionalnog suvereniteta (ipak su zastava, grb, himna i novac neka obilježja svake države do kojih ona drži i pazi na njih), makar i uz cijenu smanjenja čistog prihoda.
Ovaj problem je tim teži budući da ga se ne bi smjelo rješavati enormno visokim apoenima (s enormno malom količinom zlata u njima). Iako izdavanje novca ne bi trebalo imati neki socijalni karakter (zaštite malih sabirača), ipak se ne smije dekuražirati masu skromnih ljubitelja numizmatike (izdavanjem visokih apoena i s ažijom u korist krupnih kupaca, kao što sam objasnio na primjeru MIS 79).
6. Svrha ovog rada
Naši numizmatičari su učlanjeni u svoja društva, u izvjesnoj mjeri staleška kao i svaka druga udruženja. Bez obzira na njihov socijalistički i samoupravni karakter, na njihovu povezanost s organizacijom SSRN Hrvatske čiji su dio, sabirači imaju i neke svoje specifične interese. Razumljivo je stoga da od svojih društava očekuju i određenu - društveno tolerantnu - čvrstu i beskompromisnu zaštitu svojih interesa.
Ovaj rad je temeljen na autoriziranoj diskusiji koja se vodila na Glavnoj godišnjoj skupštini Numizmatičkog društva Hrvatske u Zagrebu za 1983. godinu. Očekuje se, da na bazi građe pružene u ovom radu, odgovorni funkcionari Društva uobliče konkretni zahtjev odgovarajućem tijelu zaduženom za društveni nadzor, kojem će predložiti da utvrdi ima li u pojedinim poslovnim potezima prigodom kovanja naših jubilaraca elemenata čak i krivične odgovornosti, posebno u slučajevima kad se “novac” prodaje samo za strana sredstva plaćanja, proviđen atestom kojim se potvrđuje da je takav kovani “novac” zakonsko sredstvo plaćanja. Proglašavanje takvih pseudo-kovanica (prema izrazu iz prezentirane sheme) novcem, možebitno će provocirati i pitanje u kojoj mjeri je Zakon o prigodnom kovanom novcu primjeran temelj valjanoj praksi izdavanja jubilarnog NOVCA.
Držim da izražavam ispravno mišljenje većine sabirača, po kojem je ne samo pravo već i dužnost nekoga između nas da javnim istupom pridonese preispitivanju dosadašnje politike izdavanja jubilaraca kod nas; pošto stalni pa i sve veći propusti prijete ozbiljnoj eroziji ugleda “novca” kojeg izdajemo.To u krajnjoj liniji izazivlje smanjenje prihodi od jubilaraca, a baš u ime povišenja prihoda se - vjerujem - i prave izloženi propusti. Drugim riječima: valjanom politikom izdavanja jubilarnog NOVCA, koja nema za cilj čim veći prihod pod svaku cijenu, prihodi će se - povećati.
Rezime
Većina naših jubilaraca, izdanih i poslije Zakona o prigodnom kovanom novcu, nema obilježja jubilarnog novca u formalno-pravnom, a pogotovu ne u ekonomskom pogledu. To su u većoj ili manjoj mjeri novcu slična kovanja. Autor je dao shemu svega što numizmatičari osim novca sabiru (tj. shemu pravog novca, onog sa tzv. novčanim tijelom) s kratkim obilježjima, prema kojima bi se pojedini naši jubilarci mogli podvesti u pojedinu vrstu, obuhvaćenu u toj shemi.
Pledira se za takvu politiku izdavanja jubilaraca koja će omogućiti da se ovi po svim obilježjima čim više približe jubilarnom novcu. Oni bezuvjetno trebaju biti - ma koliko kratko - u prometu, čisti prihod od izdavanja takvog novca ne smije preći razliku između količine plemenitog metala koja bi se mogla dobiti po tržišnoj cijeni za dotični apoen, i količine koja se stvarno u tom apoenu nalazi.
Bilješke
(1) Ovo je, u najkraćem izložen, model potpune zlatne valute (dio modela koji nam treba kao teoretska osnova u ovom radu), kakvog je imala Engleska u drugoj polovici XIX stoljeća, dakle u vrijeme kad je Marx stvarao svoju teoriju novca. Pišući o funkcijama novca Marx je imao mogućnost da izučava upravo već razvijeni sustav potpune zlatne valute u toj zemlji.
(2) Držim da postoji potrebna analogija sa srebrnim, odnosno novcem iskovanim od plemenitog metala (dakle s tzv. stvarnim novcem) općenito.
(3) Riječ je beziznimno o jubilarnom novcu, namijenjenom sabiračima, Sto biva vidljivo već iz teksta propisa, temeljem kojeg se izdaje. Punovrijednl novac kao normalno sredstvo razmjene, stvar je prošlosti.
(4) Nisam u stanju nadodati: “i pušteni u promet”. U promet se pušta novac, koji se ne prodaje po cijeni većoj od nominale.
(5) Velim “do sada”, jer usvoji li se da državi pristoji “pravo dokivanja” jubilaraca vremenski neograničeno dokle god se ne iskuje (i vjerojatno proda) propisom predviđena količina, onda je moguće takvo “dokivanje” izvršiti i poslije niza godina.
(6) Ovaj je rad pisan listopada 1983. godine, propis je tek najavio kovanje kompleta ZOI '84 Sarajevo, te jubilaraca u povodu godišnjica bitaka na Sutjesci i Neretvi.
(7) Ovaj je rad pisan listopada 1983, dakle pri završetku 2 od 3 godine, u kojima treba izdati komplet “novca” ZOI '84.
(8) Shematizaciju sam izvršio ja, prihvativši kao upotrebljivu sistematizaciju prof. I. Turk (vidi: Prof. dr. Ivan Turk: “Utvrđivanje i raščlanjivanje novca u numizmatici” (prijevod), izd. “Numizmatički vjesnik”, Split, broj 4/83).
Autor: Prof. dr. Nenad Gvozdanović
Izvor: Obol br. 36, HND, 1984.
Ključne riječi: kovani novac, prigodna izdanja, Jugoslavija.
Keywords: coins, commemorative issues, Yugoslavia
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
|
- 19:25 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
subota, 21.01.2012.
Talir Marije Terezije iz 1780.
Maria Theresia Thaler Dated 1780
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
MARIJA TEREZIJA. Austrijska nadvojvotkinja, rođena 1717. g. kćerka a po pragmatičkoj sankciji Habsburške dinastije od 1713. g. i nasljednica cara Karla VI. Udata 1736. g. za lotaringijskog vojvodu Franju Stjepana, od 1740. g. rimsko-njemačka carica, hrvatsko-ugarska i češka kraljica, umrla 1780. godine.
TALIR (njem. Thaler). Naziv srebrnog novca. Ime dobiveno po rudokopu srebra u mjestu Joachimsthaler u Češkoj (Rudna Gora). Od toga je raznim varijacijama nastao i naziv za novčanu jedinicu Dollar.
TALIR MARIJE TEREZIJE. Ime dobiveno na temelju bavarsko-austrijske monetarne konvencije iz 1753. g. za talir s likom Marije Terezije.
Jedan tip ovog austrijskog konvencijskog talira postao je najvažnije trgovačko platežno sredstvo u Levantu i u Africi. To je bio talir izrađen u kovnici Günzburg (Burgau, Prednja Austrija, “Vorderösterreich”) između 1764. i 1805. g.
Poslije smrti svoga supruga 1765. godine naredila je Marija Terezija da se za Levant i dalje kuju taliri s oznakom 1765. g. i njenim likom bez udovičke koprene. Pokazalo se, međutim, da takav tip talira u Levantu nije popularan. Tek talir Günzburške kovnice s oznakom 1780. g. te poprsjem Marije Terezije s udovičkom koprenom i signaturom SF postade poznati levantinski Talir Marije Terezije.
Nakon smrti Marije Terezije takav tip talira se i dalje redovito kovao. Njegovu popularnost i omiljenost u narodu dobio je zbog svoje stalne kvalitete, kao i zbog izgraviranog ruba, koji je onemogućavao struganje.
Arapi su prihvaćali samo talire s kraljičinim poprsjem s koprenom, oznakom godine 1780, signaturom SF, dijademom sa 7 i brošom sa 9 bisera. Beduini su ga upotrebljavali kao novac, kao robu, kao uteg i kao nakit.
Prema jednom kasnijem sporazumu između Austrije i Italije takav se talir u velikom broju kovao osim u Beču također i u Italiji, a kasnije, bez ikakvog sporazuma, i u Londonu, Parizu, Bruxellesu, Bombaju i Birminghamu.
Računa se, prema nekim procjenama, da je od svog početka iskovano preko 300 milijuna primjeraka takva talira. U svakom slučaju od svih poznatih talira, takav je talir bio najduže u prometu.
O Taliru Marije Terezije 1780 (TMT-1780), o tom interesantnom i svugdje poznatom taliru, radi njegove rasprostranjenosti i preko 200 godišnjeg kovanja u raznim kovnicama, često se govori kao o originalnim ili novokovanim primjercima.
S obzirom na razne specifičnosti pojedinih kovnica, koje su ga kovale, potrebna je čitava studija da bi se moglo ustanoviti gdje je i kada pojedini komad iskovan.
Općenito uzeto, za numizmatičare su interesantni, dakle vrijedni sakupljanja, oni novci koji su službeno kovani, pa stoga bili i zakonita sredstva plaćanja. Nova izdanja novaca, koja su kovana naročito za kolekcionare, numizmatički su posve neinteresantni.
Poseban je slučaj kad se radi o TMT-1780, jer su i takve novokovanice bile platežno sredstvo i u Levantu i u samoj Austriji. U Austriji sve do uvođenja Krunske vrijednosti 1892. g. a u Levantu sve do oko 1960. g. Tek TMT-1780 kovani poslije 1960. g. numizmatički su neinteresantni.
TMT-1780 bio je u Levantu, sjevernoj Africi i Abesiniji toliko omiljen i cijenjen, da je stanovništvo odbijalo primiti druge talire, kao one venecijanske, dubrovačke, toskanske, pruske i druge.
Kad je Austrija 1781. g. htjela uvesti u Levantu Talir s likom kraljičinog nasljednika Josipa II, taj nije bio prihvaćen od stanovništva, isto kao što ranije nije bio prihvaćen Talir s likom Franje I, supruga Marije Terezije. Iz tog razloga je kraljevskim dekretom od 1781. g. naređeno kovnici u Günzburgu i glavnom uredu kovnice u Beču, da se TMT i dalje kuje s oznakom godine 1780.
Općenito o razlikama u pojedinim tipovima TMT-1780
NA AVERSU
Tip I
Ovalni broš bez perlica, mladenački izgled poprsja, hermelin bez repica. Postoje slijedeće varijante pojedinih kovnica:
1) Kovnica u Beču. - Slovo M ima paralelne okomite crte; dijadem ima 7 okruglih perlica, od kojih su prve dvije približene; poprsje je otraga zaokruženo.
2) Kovnica u Günzburgu. - Slovo M ima dolje raširene okomite crte; na dijademu ima 5 četvorouglastih perlica. Podvrste su:
a - Točka između HU i BO je po sredini.
b - Točka između HU i BO je ispod sredine.
c - Između slova D i G je dvotočka.
3) Kovnica u Karlsburgu. - Slovo M ima paralelne okomite crte, u dijademu ima 5 okruglih perlica, poprsje je otraga zaokruženo.
4) Kovnica u Pragu. - Slovo M ima paralelne okomite crte; u dijademu ima 6 perlica.
Tip II
Kovnice u Milanu i Veneciji. - Okrugli broš s perlicama; poprsje starijeg izgleda; hermelin s repićima; dijadem sa 7 perlica; signatura S. F. Podvrste su:
a - Broš je manji; slovo M ima dolje raširene okomite crte; hermelin je sa 7 repića; signatura je s manjim i tanjim slovima S. F.
b - Broš je veći; slovo M ima paralelne okomite crte; hermelin je sa 4 - 5 repića; u signaturi slova S. F. su veća i nezgrapnija.
c - Na hermelinu su 2 repića; signatura je ST/S.F.
d - Različite forme slova E.
Tip III
Kovnica u Beču od 1780. g. dalje. Ovalni broš s perlicama; poprsje je starijeg izgleda; perlice u dijademu prvo su okrugle, kasnije ovalne.
Kovnica u Karlsburgu. Isto kao kovnica u Beču.
Kovnica u Pragu. Isto kao kovnica u Beču.
Kovnica u Kremnitzu. Isto kao kovnica u Beču, s malim varijantama.
Podvrste su:
a - Visoki dijadem sa 4-5 perlica; uho je od donje lokne pokriveno.
b - Niži dijadem sa 5, 6 ili 7 perlica; uho je samo od zadnje prednje lokne pokriveno.
c - Dijadem bez gornjeg zavijutka; na hermelinu u dva kosa reda nalaze se poredana po 3 repića; u dijademu ima 8 okruglih perlica; razmak od REG do M je 17-17,5 mm.
d - Isto sa 9 okruglih perlica u dijademu.
e - Isto sa 8 ovalnih perlica u dijademu dok je razmak od REG do M 16 mm.
f - Kovnica Kremnitz. Dijadem je bez perlica; signatura B.
Signature u aversu:
S.F. - U početku Günzburška signatura.
Nakon ukinuća te kovnice 1805. god. istu su signaturu prihvatile kovnice u Beču, Milanu i Veneciji.
S:F: - Signatura poznata samo iz Günzburga.
S:F. - Možda kovnica u Pragu 1836. g.
F.S. - Vjerojatno kovnica u Milanu.
S.C. - Samo na talirima iz Günzburga do 1774. g.
ST/S.F. - Vjerojatno kovnica u Milanu.
B - Vjerojatno kovnica Kremnitz od 1781. g.
.S.F. - Vjerojatno talijanske kovnice; moguće i kovnica Günzburg.
NA REVERSU
U austrijskom grbu s dvoglavim orlom, kome je kao vezni u sredim postavljen austrijski štit, nalaze se u 4 polja:
1) lijevo gore ugarski štit,
2) desno gore češki štit,
3) lijevo dolje burgundski štit, a
4) desno dolje štit s obilježjem zemlje u kojoj se kovnica nalazi.
- Slovo U u .AUST. od 1782. g. ima varijantu .AVST.
- Znak križa sv. Andrije ima slijedeće varijante:
znak x bez točke x
znak x s točkom ispred .x
znak x između dvije točke .x.
znak X s točkom ispred .X
znak X s točkom iza X.
znak X između dvije točke .X.
Za sve u Italiji kovane talire zajednička je karakteristika da imaju točku ispred i iza znaka križa sv. Andrije.
Signatura na reversu:
I.C. - F.A. Obična signatura bečke kovnice od 1774. g. dalje, a rabljena je i kod novih otkova do oko 1820. g.
T.S. - I.F. Kod nekih rijetkih talira iz Günzburga.
S.K. - P.D. Kod kovnice Kremnitz.
A.H. - G.S. Kovnica Karlsburg. Ranije s manjim, kasnije s većim slovima.
EvS. - I.K. Na veoma rijetkim originalnim talirima iz Praga.
P.S. - I.K. Na novim otkovima od 1812. g. iz Praga.
RUB TALIRA
Taliri Marije Terezije 1780. imaju gravirani rub na kojemu se osim krilatice JUSTITIA ET CLEMENTIA nalaze razni ornamentalni listići i rozete.
Vjerojatno vrijeme kovanja pojedinih tipova TMT-1780
KOVNICE --- TIP --- VRIJEME
Günzburg --- I --- 1780. -1802.
Günzburg --- III --- 1798.
Beč --- I --- 1780.
Beč --- III --- od 1820. pa dalje.
Prag --- III --- 1780.
Prag --- III --- 1812. - 1820.
Prag --- III --- 1836. - 1842.(?)
Karlsburg --- I --- 1788. - 1803.
Italija --- II --- 1815. - 1840.
Italija --- III --- 1840.(?)
Venecija --- II --- 1815.
Venecija --- III --- 1840. - 1866.
Milano (?) --- III --- 1840. - 1859.
Kremnitz --- III --- 1784.
Literatura
1. Deutsches Münzsammler Leksikon, Battemberg Verlag, München 1977.
2. F. Leypold: Der Maria Theresien Taler 1780. Wiener Neustadt 1976.
3. Encyclopaedia Britannica 1926.
Autor: Ljubo Katalinić
Izvor: Obol br. 36, HND, 1984.
Ključne riječi: kovani novac, kovanice, Austrija, talir, Marija Terezija, 1780.
Keywords: coins, Austria, Maria Theresia, thaler, 1780
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!
|
- 23:23 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
petak, 20.01.2012.
Tragom najstarijega hrvatskog novca - Novac Bijelih Hrvata
Coins of White Croats
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Prve podatke o dolasku Hrvata u krajeve u kojima su danas, nalazimo u spisu “De administrando imperio“ bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta. U tom spisu car kaže da je nekad Dalmacija počimala na dračkoj međi ili kod Bara i dopirala do istarskih gora, a po širini do rijeke Dunava... Dalmatinski su gradovi slali svake godine do tisuću konjanika na Dunav, da bi Avarima branili prijelaz. Zato Avari odluče da im se osvete, te prodru u Dalmaciju, razore Solin i zauzmu cijelu zemlju.
Dalje: “Hrvati su pak stanovali tada na onoj strani Bavarske, gdje su sada Bijeli Hrvati. Jedno između njihovih plemena, naime petoro braće: Klukas, Lobelos, Kosences, Muhlo i Hrobatos, i dvije sestre: Tuga i Vuga, odcijepili su se od drugih, došli sa svojim narodom u Dalmaciju i ondje našli Avare kao gospodare. Pošto su se jedno vrijeme između sebe borili, pobijedili su Hrvati, jedan su dio Avara pobili a druge prisilili da se pokore. Tada su, dakle, tom zemljom zavladali Hrvati... Drugi su pak Hrvati ostali blizu Franačke; sada se zovu Bijeli Hrvati i imaju svog vlastitog arhonta... Od Hrvata pak, koji su došli u Dalmaciju, odcijepio se jedan dio i zavladao Ilirikom i Panonijom. I ti su imali samostalnog arhonta, koji je izmjenjivao prijateljske darove s arhontom Hrvatske“(1)
(1) Ljudmil Hauptman: Dolazak Hrvata, Zbornik kralja Tomislava, Jugoslavenska Akademija, Zagreb 1925.
O dolasku Hrvata u sadašnju postojbinu i kasnijim zbivanjima mnogo se do sada kod nas pisalo, no s dijelom hrvatskih plemena, koji je ostao u staroj postojbini, naši su se povjesničari malo bavili, pa su Bijeli Hrvati kod nas slabo poznati. Bit će nam stoga dobro došla knjiga eminentnoga češkog povjesničara, profesora na Harvardskom sveučilištu u SAD, Františeka Dvornika: „Svety Vojtech, druhy prazsky biskup”, Rim 1967. Knjigu je preveo na hrvatski jezik Augustin Pavlović, O P, a tiskana je u izdanju “Kršćanske sadašnjosti” u Zagrebu, pod naslovom “Vojtjeh Adalbert, svetac Bijelih Hrvata”. U knjizi se obrađuje uglavnom životopis toga sveca, ali se dosta govori i o Bijelim Hrvatima, jer je taj svetac bio Bijeli Hrvat. Za nas će numizmatičare biti od naročita interesa, jer donosi podatak da je posljednji knez Bijelih Hrvata Sobjeslav krajem desetog stoljeća kovao svoj novac u libici, glavnom gradu Slavnikovića, knezova Bijelih Hrvata.
No pređimo na podatke iznesene u toj knjizi.
U VII stoljeću bizantski car Heraklije pritisnut s juga provalom Perzijanaca i islamskih Arapa, pozvao je Bijele Hrvate, koji su obitavali s obje strane Karpata, da protjeraju Avare, koji su Bizant ugrožavali sa sjevera. Dio se Bijelih Hrvata odazvao carevu pozivu, spustio se na jug, svladao Avare i potom se naselio na cijelom području Dalmacije i Ilirika. No, jedan se dio Bijelih Hrvata nije odazvao carevu pozivu i ostao je u staroj postojbini. Još je sredinom X st. poznat knez Bijelih Hrvata Slavnik, koji je vladao na teritoriju desne obale Labe do Kladska i Šleske a na jugu do moravskih granica. Bio je jak i ugledan vladar i bio u prijateljskim odnosima s Premislovićima, češkim knezovima na zapadu, s poljskim knezovima na istoku i šleskim vladarima na sjeveru. Imao je pet sinova. Pisac knjige najviše govori o Adalbertu, koji je bio i praški biskup, a kasnije je kao propovjednik poginuo mučeničkom smirću i proglašen svecem. Najstariji Slavnikov sin Sobjesiav (981 - 1004.) naslijedio je oca i bio knez Bijelih Hrvata. Stolovao je u Libici, mjestu na ušću rijeke Cidline u Labu. Iako su Slavnikovići bili u dobrim odnosima sa češkim knezom Boleslavom, provali on s jakom vojskom u Libicu u vrijeme kad je Sobjesiav bio odsutan i unatoč ogorčenu otporu pobije sve prisutne Slavnikoviće. Sam knez Sobjeslav, koji se nakon toga sklonio u Poljsku, pogibe u nekom boju 1004. godine. Njegovom smrću prestaje postojati kneževina Bijelih Hrvata.
No, ipak, pisac pogovora hrvatskog izdanja knjige, Stjepan Krešić, koji je te krajeve posjetio, tvrdi da: „Ni danas nije velika rijetkost susresti ljude iz tih krajeva, koji se pozivaju na svoje bijelohrvatsko podrijetlo“. Spominje i da su se još krajem prošlog stoljeća prigodom masovnog iseljavanja u Ameriku ljudi iz okolice Krakova izjašnjavali po narodnosti Bijelim Hrvatima.
Za nas numizmatičare je svakako najinteresantniji dio te knjige koji govori o novcima, što su ih Slavnikovići kovali. Ja držim da svakako spadaju u područje hrvatske numizmatike i da su to naši prvi novci.
Donijet ćemo ovdje doslovni prijepis dijela teksta iz Dvornikove knjige, koji govori o tom novcu:
“Češka i poljska numizmatička znanost posljednjih se godina bavila zanimljivim pronalaskom novca (denara), koji je očito češkog podrijetla i potječe s kraja desetog stoljeća, ali se ne može smatrati da je kovan od Premislovića. Na jednoj strani denara čitamo latinski natpis: “Hic est denarius episcopi”. Na drugoj strani veoma nejasan natpis, za koji su neki smatrali da se u njemu skriva ime Vojtjeha i Boleslava II. Stoga su mislili da je to zajednički novac praškog kneza i praškog biskupa. Ali je najnovije istraživanje pokazalo, da se tu ne smije Čitati ime Boleslavovo, nego ime Sobjeslava i Libice, glavnog sjedišta Slavnikovića. Podrobna se literatura o tom problemu može naći u članku češkog numizmatičara Skalskog u reviji: Česky časopis historicky XLV, 1939. stranica 371.“
Taj novac ima dosta sličnosti sa frizaticima iz tog doba, kojih se kod nas može dosta naći. Preporučio bih stoga našim numizmatičarima da dobro pregledaju svoje zbirke. Libica je daleko na sjeveru, u Čehoslovačkoj, pa ima malo vjerojatnosti da bi se kod nas mogao naći koji primjerak tog novca. Ta rijedak je i u Čehoslovačkoj, gdje je kovan i gdje je bio i u opticaju. No, tko zna? Mislim da bi se stara latinska uzrječica “Habent sua fata libelli” mogla primijeniti i na numizmatiku, pa koji put možemo naći neki novčić i na mjestu, gdje bi mu se najmanje mogli nadati.
Novci Vojtjeha i Sobjeslava Slavnikovića.
Libički denar s okrunjenom glavom.
Dinar kovan za sv. Vojtjeha s natpisom “HIC DENARIUS EST EPIS(COPI), a u unutrašnjem krugu je Božja ruka među slovima O i N.
(Prema R. Turk, Čechy na usvite dejin, Praha, 1963.).
Autor: Z. W.
Izvor: Obol br. 36, HND, 1984.
Ključne riječi: kovani novac, Hrvatska, Bijeli Hrvati
Keywords: coins, Croatia, White Croats
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
|
- 23:27 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 19.01.2012.
Metode otkrivanja falsifikata rimskih carskih novaca
Methods of Detecting of Counterfeit Roman Imperial Coins
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Gotovo da i nema iole veće zbirke rimskog carskog novca, u kojoj nema i po koji falsifikat. Naime, već stoljećima falsifikatori nastoje podvaliti kolekcionarima svoje proizvode i na taj način steći materijalnu korist. Pri tome se susreću falsifikati najrazličitijih kvaliteta, od onih sasvim primitivnih pa do toliko savršenih, da ih se može (a možda i ne može!) prepoznati samo naj savršenijim metodama detekcije.
Odmah moramo razlikovati falsifikate nastale još u doba Rimskog imperija, koji imaju numizmatičku vrijednost, od falsifikata nastalih u novije doba, čija je isključiva namjena pribavljanje materijalne koristi prijevarom kolekcionara; dakle, tu se radi o krivičnom djelu. Krivični zakoni svih zemalja progone takvu rabotu. Međutim, u pojedinim zemljama, osobito Mediterana, ti se zakoni gotovo i ne primjenjuju. Danas dolazi najviše falsifikata iz Italije, zatim Grčke, pa Bliskog istoka, a u zadnje vrijeme i iz Rumunjske.
Novi tehnološki postupci omogućuju sve lakšu i sve savršeniju izradbu falsifikata. Rafiniranost pojedinih postupaka govori da u takvim bandama falsifikatora sudjeluju školovani stručnjaci (arheolozi-numizmatičari, kemičari, metalurzi i strojari) opremljeni suvremenom opremom. Iako ta činjenica na prvi pogled zaprepašćuje svakog kolekcionara, nakon zrelog razmišljanja može ga i utješiti, jer tako postupak izradbe falsifikata postaje toliko skup, da prestaje biti rentabilan za bandu. Danas se isplati falsificirati samo skupe i rijetke primjerke, dok se falsificiranje običnih primjeraka, pogotovu sitne bronce, slabije isplati, pa se rijetko i provodi.
Metode izradbe falsifikata
Falsifikati se uvijek rade prema originalnom primjerku novca. Postoje u principu dvije metode izradbe kalupa: ručna i upotrebom tehnoloških postupaka. Prvi način izradbe kalupa danas se sve manje provodi.
Umjetnik graver izrađuje u čeliku kalup prema originalnom primjerku novca, a kvaliteta falsifikata isključivo zavisi o njegovoj spretnosti. Takvi su kalupi prikladni i za kovanje i za lijevanje falsificiranih novaca. Ako se falsificirani novac kuje na način kako se kovalo u starim kovnicama, tada se dobivaju odlični falsifikati. Međutim, ti se falsifikati mogu razlikovati od originala po nekim sitnim greškama gravera. Svaki umjetnik i nehotice naginje savršenstvu, pa su stoga falsificirani novci “suviše” pravilni i savršeni. Takva je situacija kod starijih falsifikata, koji su nastali prije otkrića novih tehnoloških postupaka. (SI. 1)
Slika 1. Originalni i falsificirani denar Marka Aurelija
Druga metoda izradbe falsifikata koristi moderne tehnološke postupke za izradbu kalupa. Otisak originalnog novca užima se bilo galvanoplastički (stariji način), bilo pak upotrebom novih plastičnih masa (što se danas sve više koristi!). Taj je postupak jednostavan, ne zahtijeva skupu aparaturu, a prednost mu je u tome, da ne oštećuje originalni primjerak.
Od originalnog novca uzima se otisak plastičnom masom. Taj plastični negativ služi za izradbu većeg broja voštanih kopija, koje i u najsitnijim, mikroskopskim detaljima odgovaraju originalu. Te se kopije slažu u “grančice” i nakon toga zaliju šamotom. Nakon sušenja šamot se žari, vosak ispari, pa u šamotu preostaju šupljinekalupi, u koje se u posebnom stroju pod tlakom lijeva rastaljeni metal. Ti se odljevi kasnije čiste i obrađuju. Taj postupak ima manu, da su svi primjerci potpuno nalik jedan na drugog, pa se stoga mogu samo pojedinačno plasirati na tržištu.
Većina dobrih falsifikata danas je izrađena iz originalnog materijala. Pri tom falsifikator ima računicu, jer plemenite metale prodaje po mnogostrukoj vrijednosti. Jeftiniji i primitivniji falsifikati izrađuju se od bakrene jezgre, koja se naknadno posrebri. Takvi se falsifikati obično proizvode tzv. štancanjem, i obično se dadu dosta lako prepoznati.
Posebnu vrstu falsifikata predstavljaju tzv. “suveniri”, koji se proizvode pretežno u Italiji, ali i u drugim mediteranskim zemljama. To zapravo i nisu falsifikati, bar ne pravno. Radi se o vrlo uspjelim imitacijama antiknog novca, vrlo nalik na originale, koje imaju namjerno načinjene greške, obično u natpisima legenda aversa i reversa. Kao primjer neka nam posluže imitacije novaca Faustine mlađe i Julijana II (SI. 2). Oba novca imaju izmišljenu legendu, kakva u biti ne postoji. Kod Faustine nalazimo natpis: DIVA FAVSTINA AVG, a trebalo je stajati DIVA AVG FAVSTINA. Kod Julijana II potpuno je izmišljen naslov vladara, naime stoji: D N FL CL IVLIANVS PIVS C. Titula PIVS CAESAR ne postoji! Takvi se “suveniri” legalno kuju s dozvolom vlasti, međutim, vrlo ih često “potajno” podvaljuju naivnim turistima kao originale.
Slika 2. “Suveniri”, nalik na rimske carske novce
Kako treba postupati kod nabave starog novca za zbirku? Evo nekoliko praktičkih savjeta numizmatičarima:
1. Klonite se nepoznatih nabavljača i trgovaca, kontaktirajte sa serioznim kolekcionarima. To je jedan od preduvjeta da izbjegnete kasnija neugodna i skupa iznenađenja. Doduše, nikada niste posve sigurni od falsifikatom, jer se mnogi kolekcionari izmjenama novaca nastoje riješiti primjeraka koji su im na neki način sumnjivi.
2. Vrlo je važan opći utisak, koji neki novčić stvara kod vas. Čovjek ponekad i instinktivno osjeća, da s nekim primjerkom novca “nešto nije u redu“. Takav novac na neki način odudara od uobičajenih primjeraka, ponekad je “suviše lijep”!
3. Izgled ruba novca od posebne je važnosti, jer je rub osobito osjetljivo mjesto kod izradbe falsifikata, pa se tu falsifikati često dadu najlakše raspoznati od originala. Rub kovanih novaca mora biti ispucan, u pukotinama se mogu naći tragovi patine. Kod falsificiranih primjeraka kalup se spaja na rubu, pa tu često vidimo nježnu liniju spajanja kalupa. Ako rub pokazuje tragove brušenja ruba, primjerak je sumnjiv, međutim, kod novaca kovanih u I i II vijeku također nalazimo tragove brušenja rubova, pa stoga brušeni rub ne mora biti si guran znak falsifikata!
4. Izgled površine novca od velike je važnosti. Pažljivo promatrajte površinu pod kutom, u reflektiranom svjetlu. Obratite pažnju na zrakaste linije, koje nastaju kovanjem, osobito na rubu novca. Te linije moraju biti tanke i oštre, u protivnom, najvjerojatnije se radi o falsifikatu načinjenom lijevanjem pod tlakom. Kod srebrnog novca nastojte pronaći ostatke patine, obično u udubljenim djelovima lika (u uhu) ili pak u pojedinim slovima.
5. Likovi aversa i reversa svojim izgledom mogu postaviti sumnju da se radi o falsifikatu. Falsifikatori obično izrađuju lik reversa s mnogo manje pažnje. Tu se i “znakovi trošenja novca” stavljaju s mnogo manje pažnje, nego na liku aversa.
6. Legende aversa i reversa treba pažljivo pročiitati i proučiti. Na taj način možemo prepoznati tzv. “suvenire”, koji ponekad izrazito liče na originale. Treba obratiti pažnju na oblik i veličinu slova. Kod falsifikata, rađenih rukom, često postoji razlika u obliku slova.
7. Odjek novca može nam često odati falsifikat. Kada bacimo novčić na neku tvrdu podlogu, on zazveči karakterističnim zvukom. Kod srebrnih novaca starog Rima taj je zvuk nekako mukli, kao kod napuklog lonca, zbog pukotina u metalu. Ako neki primjerak jasno zazveči, treba mu posvetiti posebnu pažnju!
8. Budite posebno sumnjičavi, kada vam neki trgovac ponudi nekoliko istih primjeraka novaca. Takve primjerke pažljivo proučite, a ako ustano vite da su kovani istim žigom, što se može lako ustanoviti prema odnosu lika i slova legende, budi te sigurni da su vam ponuđeni falsifikati na prodaju. Naime, vrlo je mala vjerojatnost, da ćete naići na 2 primjerka kovana istim žigom, jer su kovnice vrlo često, gotovo svakodnevno mijenjale žigove.
Na kraju spomenuo bih dvije metode pregleda srebrnoga antiknog novca, koje ne oštećuju primjerke, a mogu nam omogućiti otkrivanje falsifikata. Te su metode određivanje specifične težine metala i mikroskopska analiza površine metala. Ove metode zahtijevaju doduše izvjesnu tehničku opremu, no ta je oprema bez sumnje dostupna pojedinim kolekcionarima.
Specifična težina je broj, koji nam kaže koliko je grama težak jedan kubični centimetar neke tvari. Pri određivanju specifične težine koristimo Arhimedov zakon, koji nam kaže, da svako tijelo uronjeno u tekućinu, gubi toliko težine koliko važe istrsnuta tekućina. Prema tome, ako na preciznoj vagi (najbolje analitičkoj) vagnemo primjerak novca, najprije na zraku, a iza toga uronjenog u destiliranu vodu, dobit ćemo razliku u težini, upravo toliku, koliko iznosi njegov volumen. Jednostavnim računom možemo izračunati specifičnu težinu, i to tako, da se s razlikom u težini (volumenom) podijeli težina novca. Da to lakše shvatimo, navedimo jedan primjer: jedan denar Trajana težak je 3,152 grama. Potopljen u vodi teži 2,833 grama. Razlika u težini iznosi 0,319 grama. Sada podijelimo težinu denara s tom razlikom, dakle 3,152 : 0,319 = 9,88. Specifična težina tog denara iznosi 9,88, što se potpuno uklapa u srednje vrijednosti Trajana.
Dok kod srebrnih denara i antoninijana specifična težina originala ponekad dosta varira, kod srebrnog novca iza Konstantina ona je vrlo konstantna, uvijek iznosi iznad 10,0. Ako nađemo silikvu, koja ima specifičnu težinu manju od 10,0 budite uvjereni da je lažna!
Mikroskopski pregled površine metala je brza i sigurna metoda za razlikovanje kovanih od lijevanih predmeta. Znamo, da je u starom Rimu novac uvijek kovan, nikada lijevan, pa tako možemo sigurno razlikovati lijevane falsifikate. Princip pretrage je slijedeći: pri kovanju metal se rasteže, a tom prigodom dolazi i do promjena unutrašnje kristalne strukture metala. Na površini metala javljaju se karakteristične zrakaste pruge, koje su raznih debljina, od onih vidljivih prostim okom pa sve do mikroskopski tankih. Baš ove zadnje, vidljive samo mikroskopom, uvijek su prisutne. Njih možemo naći na zaštićenim dijelovima površine novca, npr. u dubini pojedinih slova i sl. Kod modernih falsifikata, koji su načinjeni lijevanjem pod pritiskom često nalazimo imitacije tih zrakastih linija, no one mikroskopske uvijek manjkaju. Te umjetne linije kovanja su na vrhu oble, nikada oštre. Kod posebno dvojbenih slučajeva može se ispitivani novac na neko vrijeme staviti u otopinu amonijaka (s kojom se i inače čisti srebro). Ako je novac kovan, mikroskopske linije dolaze do boljeg izražaja, kod lijevanog primjerka one se dijelom izgube. Mikroskop može odlično razlikovati prave pukotine metala, nastale kovanjem, od onih umjetnih, čija je svrha, da zavara kolekcionara. (SI. 3, 4)
Slika 3. Mikroskopski izgled površine originalnog rimskog denara
Slika 4. Mikroskopski izgled površine falsificiranog denara
Ostaci patine na srebrnom novcu mogu biti pravi, no mogu biti i umjetno naneseni da zavaraju kupca. Prava stara patina dolazi u dva oblika. Prvi, češći oblik je miješana patina. Na dosta obilnoj smeđoj grudastoj podlozi nalazimo uključene zelene kvrgaste mase. Te su zelene mase raspoređene u smeđoj masi nalik na grožđice u kolaču. Kod čišćenih novaca često nalazimo ostatke samo smeđe patine. Drugi, rjeđi oblik stare patine je zelena slojevita malahitna patina, nalik na zelenkaste bradavice. Umjetna patina je jednolična, i s malo iskustva možemo ju lako razlikovati od prave.
Za ovu pretragu pogodan je svaki mikroskop manjeg povećanja, oko 30-100 puta. Rasvjeta mora biti jaka, postranična. Ako je mikroskop spojen s kamerom, površina novca može se snimiti, što može poslužiti za dokumentaciju.
Umjesto zaključka
Tekst ovog članka pokazao sam jednom znancu, koji inače radi u inozemstvu u jednom poznatom muzeju. On je članak pročitao i nasmijao se: “Dragi doktore! Vi sigurno čitate mnogo krimića! Ma kakve bande falsifikatora! Danas to, pokraj moderne tehnologije uopće nije potrebno! Novac može falsificirati jedan jedini čovjek, bez ikakvih suradnika, čak i bez predznanja u numizmatici! Potrebno je samo nabaviti originalni novčić. Kako? Pa vrlo jednostavno! Naprosto se otiđe u neki bolji dućan numizmatikom i tamo izabere pogodan primjerak. Trgovac obično daje sve informacije uz pismeni atest, da je novčić originalan. Iza toga se plastikom uzme otisak novca, to ga niti najmanje ne oštećuje. Od otiska se načini kopija do mile volje, koje savršeno nalikuju na original. Vjerujte mi, niti mi u muzeju nismo često u stanju razlikovati original od kopije! Sastav metala? Pa to je bar jednostavno! Otiđite u bilo koju javnu naučnu biblioteku i zatražite noviju knjigu o numizmatici. Tu možete pročitati točan sastav metala novaca pojedinih vladara, i tako bez muke načiniti leguru, koja odgovara originalnoj. A onda, na kraju, onaj originalni novčić ponovo prodate trgovcu i tako vratite uložen novac! Kako vidite to je jednostavan postupak, koji donosi dobru zaradu. Uzmimo, da troškovi izradbe kalupa iznose oko 200 DM, jedan kilogram srebrne legure stoji oko 1000 DM, od te količine metala možete izraditi 300 denara, koji se plasiraju na tržištu po cijeni od najmanje 100 DM po komadu! Problem je jedino plasman, jer na jednom mjestu možete prodati samo 1 primjerak! Sasvim pouzdano znam, da neki manje seriozni trgovci potajno svjesno otkupljuju falsifikate! Eto, to je komentar vašeg članka, dragi moj doktore!”
Komentar autora: Razvoj tehnologije u budućnosti donosi dobra vremena falsifikatorima, a mnogo briga kolekcionarima!
Autor: dr. Nikola Šipuš
Izvor: Obol br. 35, HND, 1983.
Ključne riječi: kovani novac, Rim, krivotvorine
Keywords: coins, Rome, counterfeits
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!
|
- 02:49 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
srijeda, 18.01.2012.
Otkup novčanica: Nezavisna Država Hrvatska 5000 kuna 1943.
Konstantno vršim otkup ovih novčanica.
Otkupna cijena: 0,50 EUR / kom. (bez obzira na očuvanost)
Konstantno vršim otkup ovih novčanica.
Otkupna cijena: 1 EUR / kom. (bez obzira na očuvanost)
Kontakt na:
- e-mail: ndcastua@gmail.com ili telefon: +385 95 858 6377
|
- 03:42 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
utorak, 17.01.2012.
Otkup novčanica: Nezavisna Država Hrvatska 1000 kuna 1943.
Konstantno vršim otkup ovih novčanica.
Otkupna cijena: 0,50 EUR / kom. (bez obzira na očuvanost)
Kontakt na:
- e-mail: ndcastua@gmail.com ili telefon: +385 95 858 6377
|
- 03:42 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 16.01.2012.
Otkup novčanica: Nezavisna Država Hrvatska 50 banica 1942.
Konstantno vršim otkup ovih novčanica.
Otkupna cijena: 0,50 EUR / kom. (bez obzira na očuvanost)
Kontakt na:
- e-mail: ndcastua@gmail.com ili telefon: +385 95 858 6377
|
- 03:41 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 15.01.2012.
Otkup novčanica: Nezavisna Država Hrvatska 1 kuna 1942.
Konstantno vršim otkup ovih novčanica.
Otkupna cijena: 0,50 EUR / kom. (bez obzira na očuvanost)
Kontakt na:
- e-mail: ndcastua@gmail.com ili telefon: +385 95 858 6377
|
- 03:40 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
subota, 14.01.2012.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „Ž“ (željezni novac – žutak)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
ŽELJEZNI NOVAC
U antičko doba roba-novac. U naše doba počeo se koristiti za I svjetskog rata i neposredno po njemu. Zbog visokog stupnja oksidacije on se pri pripremi za kovanje ili poslije toga podvrgava kemijskoj obradbi; npr. difuzionom pockičavanju, ili se prevlaci tankim slojem fosfata.
ŽENMINBI
(kin. narodni novac). Novac izdavan na teritoriju revolucionarnih baza i oslobođenih oblasti Kine do osnivanja NR Kine. Naziv mu ističe razliku od kuomitanšikog novca. Isti naziv ima novac, koji je emitirala Narodna banka NR Kine u prosincu 1948. g. i koji je bio u optjecaju do ponovnog uvođenja novčane jedinice Yuana.
ŽETON
Pločica od nekog metala, kosti ili plastične mase raznih oblika, koje su nekad služile pri računanju. Danas se ovaj naziv uglavnom upotrebljava za pločice, koje zamjenjuju gotov novac pri nekoj igri za novac ili za pokretanje raznih automata.
ŽIGOSANJE NOVCA
Okrugli, ovalni, trokutasti ili višekutni znak s grbom, slikom ili slovima, koji se utiskuje na novac. Najčešće se utiskuje na lice novca radi označavanja povišenja ili smanjenja vrijednosti, odnosno potvrđivanja postojeće vrijednosti.
ŽUTAK
Narodni naziv, u nekim hrvatskim računicama, kao opći naziv za dukat.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!
|
- 22:18 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
petak, 13.01.2012.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „Z“ (z – zyfert)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Z
Oznaka za kovnicu Grenoble (1539.-1779.), Dauphine, Zacatecas (Meksiko), Saragosa (Španjolska) i Zagreb (1849.).
ZADARSKI NOVAC
papirnati i kovani, izdavan u Zadru. Papirnati je novac izdavan 1809. g. od Francuza, u čijem je posjedu Zadar tada bio. Emitirane su vrednote od 1 i 2 franka, a natpis na novcu je na francuskom jeziku.
U 1813. g. kovan je od okupatorske francuske vojske srebrni novac i to: vrijednost od 40 lira = 18 franaka i 40 centi, od 20 lira == 9 franaka i 20 centi te od 10 lira = 4 franka i 60 centi. Novac je rađen rukom, okruglog je oblika i u njega je utisnut četvrtasti žig, koji ne pokriva cijelu površinu. Na aversu žiga je carski orao s krunom, postrance natpis ZARA-1813. Na reversu je oznaka vrijednosti.
Veličina i težina novca je različita: 40 lira ima promjer 52,5 mm i težinu 42,58 gr do 120,50 gr; 20 lira je promjera 45 mm težine 36,06 gr; 10 lira promjer 39 mm i težina 29,55 gr. Postrance, na rubu novca, nalaze se po 3 zaštitna žiga (punce).
ZAGREBAČKA KOVNICA
(lat. Officina monetaris Zagrabiensis). Kovnica, koja se prvi put spominje u ispravama od 1260. g, neprekidno je radila do 1384. g. i nastavila radom povremeno i do naših dana. U njoj su kovani poznati Denarius Zagrabiensis, Denarius Grichensis, 1 Križar 1849. g. itd.
ZAIR
Novčana jedinica Republike Zair. 1 Z = 100 makuta = 1000 sengi.
ZAKUP KOVNICE
Izdavanje kovnice nekoj privatnoj osobi uz naknadu. Jedan od najznačajnijih takvih ugovora kod nas je ugovor između bana Nikole Banffya i zakupnika njegove kovnice iz 1344. g. U ovom ugovoru precizno je određen odnos zakupnika i vlasnika kovnice, kao i visina zakupnine (300 maraka odnosno 60.000 banskih denara). Zakupnik se morao pridržavati svih odredbi o izgledu, težini i veličini novca, kao i čistoči metala.
ZBIRKA NOVCA I MEDALJA
Skup novca ili medalja, koji u zavisnosti od interesa sakupljanja mogu biti podijeljeni na više oblasti. Kod novca: metalni, papirnati, antički, srednjovjekovni, moderni, nacionalni, portretni, talirske veličine itd. Slična podjela može biti i kod medalja, samo što zbirku možemo dijeliti još i na po autorima ili temama koje obrađuju.
ZECCA
Talijanski naziv za kovnicu uopće, a korišten je i u Dalmaciji za označavanje kovnica, koje su se nalazile u gradovima (Dubrovnik, Kotor, Split, Zadar).
ZER MAHBUB
Lakši zlatni novac (2,6 gr) Turskog carstva. Kovanje je počelo u ranom dijelu XVIII st. Tijekom 100 godina zauzimao je značajno mjesto u novčanom sustavu Carstva.
ZETSKI NOVAC
Novac, koji su poslije 1366. g. kovali Balšići u svojim kovnicama. Novac su kovali Đurađ I Balšić (1372.-1378.), Balša II Balšić (1378.-1385.), Đurađ II Stracimirović (1385.-1404.), Konstantin Đurđevič-Balšić (1391.-1395.), te Balša ITI Đurđević Stracimirović (1404.-1420.).
U prvom periodu kovanja, u doba Đurađa I, na novcu je vi- šeredni natpis ćirilicom na jednoj strani, uok je na drugoj glava vuka i ime vladara, ili Krist na prijestolju.
Na novcu Balše II i Đurađa II natpis je latinični MDO: BALS-A-BALSIC ili M. M. GORGI-Sraci-mir i grb Balšića, dok je na reversu sv. Stefan i natpis S.STEFAN-SCUTARI. Na novcu Đurađa U, druga vrsta, na reversu se javlja sv. Lovro s natpisom SLAVRE.-NCIVSM. Na novcu Konstantina na aversu je prikazan vladar na prijestolju s natpisom D.REX COST-ANTINVS, dok je na reversu sv. Stefan kao i kod ranijih vrsta njegovih prethodnika. Novac Balše III je sličan novcu njegovih prethodnika, samo je natpis na novcu MBALSHGEORGI- -STRACIMIRI, a na reversu je također sv. Lovro. Prvobitno je njihov novac, za Đurađa I, do 1378. g. kovan u Prizrenu. Nešto prije 1385. g. njihova se kovnica nalazila u Skadru, gdje ostaje do 1395. g. Nije poznato gdje se kasnije kovao novac. Srednja težina novca je 0,65-1,20 gr, a veličina od 16-20 mm promjera. Balšići su svoj novac kovali do 1421. g. kada porodica izumire.
ZEUS
(lat. Jupiter). Po grčkoj mitologiji sin Kronosa i Reje, gospodar bogova i ljudi, boravi na Olimpu. Z. se redovno prikazuje kao zreo muškarac, bujne kose i brade. Na mnogobrojnu grčkom i rimskom novcu često je prikazan. Njegovi su glavni atributi: orao, skeptar i munja.
ZLATICA
Narodni naziv u dubrovačkoj oblasti za bizantski zlatni novac (solidus). Kasnije se ovaj naziv upotrebljava za venecijanski zlatni novac (cekin).
ZLATNA KRUNA
Naziv za više. vrsta austrijskog i njemačkog zlatnog novca.
1. Z. K. njemačkog saveza, u koji je ulazila i Austrija, težine je 11,111 gr. Na aversu je glava vladara, dok je na reversu u hrastovom vijencu oznaka vrijednosti.
2. Z. K. koja je kovana poslije 1871. vrijednosti 10 maraka, težine 3,982 gr. Kovane su i vrijednosti od 1/2 i 2 Z. K. (od 1877. do 1878.). Na aversu je carski orao, dok je na reversu glava vladara ili grb države koja ga kuje.
3. Z. K. austrijska, vrijednosti 20 i 10 kruna, počela se kovati 1892. g., po uvođenju zlatnog standarda. Težina kovanice od 10 kruna je bila 3,388 gr, a one od 20 kruna 6,775 gr. Na aversu je poprsje cara, na reversu carski orao. Njihovo je kovanje prestalo 1915. g.
Austrija je obnovila kovanje Z. K. zakonima od 31. siječnja 1951. i 3. lipnja 1964. a kuju se vrijednosti od 100, 20 i 10 Z. K. ali s godinama kovanja: 1915 i 1912.
ZLATNA MARKA
Zlatm novac novčanog sustava Njemačkog carstva (1871.-1918.>. uvedeni zakonom iz 1873. g. Kovane su vrijednosti od 5, 10 i 20 maraka, pri čemu je jedna marka sadržavala 0,398248 gr. čistog zlata. U razdoblju 1920 - 1923. g. Z. M. je bila obračunski novac.
ZLATNI KRUNSKI NOVAC
Zlatna noninala Austro-Ugarske, uvedena 1892. g. Novčana jedinica je postala kruna sa zlatnom podlogom od 0,30488 gr dijeljivih na 100 helera. Za promet je emitiran zlatni novac vrijednosti 20 kruna, težine 6:775O67 gr, te od 10 kruna težine 3,3875338 gr. Za trgovinu s inozemstvom i dalje je kovan dukat. Uz zlatni novac kovane su i nominale od 1, 2 i 5 kruna u srebru. Z. K. N. je bio u optjecaju do I svjetskog rata.
ZLATNIK
Narodni naziv za zlatni novac, ali to je i srednjovjekovna težinska jedinica. Polovicom XIII st. 1 litra = 72 zlatnika. Ovaj odnos odgovara nekadašnjem bizantskom zlatniku (solidusu), koji je iznosio točno 1/72 litre. U Rusiji Z = 1/48 grivne ili 1/96 funte, odnosno bio je težak 4,266 gr.
ZLATNI STANDARD
Zlatna valuta ili zlatna vrijednost. Novčani sustav, gdje je novčana jedinica izražena u dogovorenoj količini zlata određene finoće. Kovanje zlatnog novca je slobodno i neograničeno, i on je zakonsko sredstvo plaćanje. Vrijednost svih drugih formi novca izražava se i određuje prema zlatnom novcu.
ZLATNO POKRIĆE
Količina zlata, koja služi kao zakonom određena podloga papirnatom ili drugom novcu u prometu, a drži se u trezorima emisionih banaka.
ZLATO
(lat. aurum). Rijedak metal žute boje, koji je vrlo otporan na koroziju. Kao novac Z. se počelo koristiti još u VII st. pr. n. e. u Lidiji. Mnogobrojni zlatni novac kovan je u antičkoj Grčkoj i Rimu. U ranom srednjem vijeku, u feudalnoj epohi Evrope, novac od zlata, osim u vrlo rijetkim slučajevima, nije kovan (IX - XIII st!). "S razvitkom trgovine i obnavljanjem kontakata s Bliskim Istokom, obnavlja se kovanje novca od zlata (Venecija, Genova). Danas se zlato rijetko upotrebljava za kovanje kurentnog novca. Čisto zlato ima 24 karata ili 1000 jedinica zlata. Dukat ima 986-999/1000 zlata. Najviše zlatnog novca kovano je od 900/1000 zlata.
ZLOTY
U srednjovjekovnoj Poljskoj protuvrijednost dukatu je bila svota od 30 groševa. Kasnije je vrijednost dukata porasla, tako da je od XVI st. bila 50 groševa, no za svotu od 30 groševa zadržan je naziv Z. Poslije novčane reforme 1528. g. u Poljskoj je uveden zlatni novčani sustav te iako nominale u Z. nisu kovane, Z. je ostao novčanoobračunska jedinica vrijednosti 30 groševa. Z. je postao stvarnim novcem kada je 1564. g. u Vilniusu kovan srebrni novac s oznakom vrijednosti XXX (=30 groševa). Stalno kovanje Z. u Poljskoj je regulirano 1766. g. Jedan Z. je bio vrijedan 4 srebrna ili 30 bakrenih groševa. U 1794. g. prvi je put emitiran poljski papirnati novac, čija je vrijednost bila izražena u Z. Od 1817. do 1829. g. kovani su 50 i 20 zlatnih Z. težine 8,99 i 4,49 gr. Od 1924. g. u Republici Poljskoj uveden je Z. kao novčana jedinica, jednaka 100 groszv.
ZOLOTOJ
Ruski naziv za svaku vrstu zlatnog novca od XVI st. Isti naziv je zadržan za zlatni novac Elizabete Petrovne (1741.-1762.) kovan 1755. g. vrijednosti 10 rubalja. Na novcu je natpis ELIZABETIN ZOLOTOJ.
ZRAKASTA KRUNA, ZUPČASTA KRUNA.
Dijadem kao uska traka sa zupcima. Ova vrsta krune upotrebljava se od doba Nerona (54.-68.) na rimskom novcu umjesto lovorova vijenca, a kasnije je to najčešća carska oznaka. Prikazivanje Z. K. uz lovorov vijenac služi ponekad za razlikovanje rimskih novčanih nominala, npr. dupondiusa od asa u doba cara Decija (249.-251.), dvostrukog sestercija od običnog i si. U doba Caracale (198.-217.), ona je služila za razlikovanje antonijana od denara. Od Konstantina I (307.-337.) Z. K. i vijenac su zamijenjeni dijademom.
ZRINSKIH NOVAC
Novac, što ga je u svome gradu Gvozdanskom kovao Nikola III Zrinski od srebra dobivenog iz njegovih rudnika. Najraniji njegov novac potječe iz 1521. g. (denari) i na aversu se nalazi ugarski grb s natpisom LVDOVICVS. R. VNG. 1521. Na reversu ie Bogorodica, a ispod nje se nalazi grb Zrinskih: u štitu dva ptičja krila. Naokolo je natpis: PATRON-VNGARI. Na groševima je poprsje Nikole, dok je natpis naokolo DOMINVS. ADIV. ET. PRO. MEVS. Na reversu je štit s grbom Zrinskih (dva krila), nad štitom je kaciga iz koje se uzdiže krilati zmaj. Naokolo je natpis MONETA. NICOLAI. COMIT. ZR.
Kovano je više vrsta groševa s istim predstavama ali s izmjenama u natpisu s oznakom godine 1527 ili bez nje. Nikola III je kovao i nekoliko vrsta talira. Kod prve vrste na aversu je kaciga, iz koje se uzdiže zmaj, a naokolo je natpis NICOLAI. D. G. COMITIS. ZRYNEN. EC. 15-33 A. Revers je podijeljen na dvije polovice. U gornjoj je krali David s lirom, a iznad u polukrugu je natpis: DAVID+REX. U donjoj polovici je natpis IN. TE. DOMINE. SPERAVI. NON. CONFVNDAR. IN ETERNVM. PS 71. Ispod crte, koja površinu talira dijeli na dva dijela, nalaze se sigle S-R (Sebastian Rieder). Kod druge vrste na aversu je veliki štit, koji je podijeljen na 4 polja. U prvom i četvrtom polju je grb Zrinskih, dok se u drugom i trećem nalaze rudarski simboli ( ukršteni čekić ).
unaokolo je natpis AGAS. PRUDENTER. AGAS. ET. RESPICE. FINEM. Sa strane štita je oznaka eodine 15-33. Reversi su kao kod prve vrste. Veličina talira je 40 mm. Posebnu vrstu novca Zrinskog čini onaj, kovan u Grazu. To su nepravilno odsiječene srebrne pločice, na kojima se nalaze po 2 grba; lijevo grb Austrije i Burgundije, desno grb Zrinskih. Iznad grbova je godina 1527, a sa strane grbova i isnod njih su slova N-C-Z ( Nicolaus comes Zrini ) Ovai je novac kovan samo s jedne strane. Nikola III je svoj novac kovao do 1533. g. U proljeće 1534. g. je umro.
ZRNO
(lat. granum; njem. Gran). Hrvatski i srpski doslovni prijevod za malu težinsku mjeru GRAN (v. GRAN). Težina mu ie bila različita: u Dalmaciji 0,052 gr, u Ugarskoj 0,051 ili 0,058 gr.
ZWANZIGER
(njem. dvadesetica). Austro-Ugarski novac u vrijednosti 20 krajcara, kovan prema konvencionoj stopi iz 1752. g. Izrađivan u Madžarskoj i južnoj Njemačkoj. Od druge polovice XVIII st. on je zajedno s kovanicom od 10 krajcara bio najbrojniji novac u prometu u Austro-Ugarskoj i južnoj Njemačkoj.
ZWARTE PENNIG
(niz. crni pfenig). Nizozemski crni novac od bilona, kovan od grofa Brabanta Johanna i grofa Flandrije Philippa dem Kuhnen u Lowenu od 1384. do 1386. g. Težina mu je bila 1,36 gr i vrijedio je 1/12 grota. Na aversu ie natpis IOH/PHS a naokolo MONETA BRABAN(tiae). Na reversu je križ i kružni natpis MONETA FLANDRIAE.
ZWICKAUER GROSCHEN
Naziv za broš kovan od kneza Saksonije Friedricha III 1492. g. do 1532. Težina mu je bila 2,54 gr. To je najstariji saksonski groš s prikazom vladara. Na njemu je natpis GROSSUS NOVUS ZWICKOWIENSIS.
ZYFERT
Srebrni novac slabe kvalitete vrijednosti 1/2 stübera, kovan u Istočnni Friziii od druge polovice XVI st. do kraja XVIII st. Težio je 1611. g, 1,10 gr, a od 1644. g. 1,05 gr. Na jednoj je strani prikazan grb, na drugoj carska jabuka (lopta s križem); no ima i drugih prikaza.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
|
- 22:16 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 12.01.2012.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „Y“ (y – yuan)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Y
Oznaka za kovnicu Bourges (XVI-XVIII st.).
YANG
Korejski novac od 1892. do 1902. g. 1 Y = 10 muna = 100 funa.
YEN
Novčana jedinica Japana, u prometu od 1870. g. 1 Y= 100 sena. U prvom kovanju emitirane su vrednote 20 (33,33 gr), 10, 5, 2 i 1 Y (1,66 gr) u zlatu, te vrednote od 1 Y (26,95 gr), 50, 10 i 5 sena u srebru.
YEN KOREJSKI
Novčana jedinica Koreje u doba japanske okupacije, i kasnije do uvođenja na cionalnih valuta; u NDR Koreji do prosinca 1947. a,. a u Južnoj do 1950. g. 1 Y = 100 sena.
YUAN
Kineski novac, koji je u promet uveden poslije novčane reforme 1889. g. Kao osnova nova novčanog sustava uzet je meksički dolar (peso). 1 Y (oko 24 gr srebra) = 100 fina (centi). Poslije novčane reforme 1935. g. srebrni Y. je povučen iz prometa i zamijenjen papirnatim. Poslije osnivanja NR Kine sav stari novac je povučen i zamijenjen novčanicama NR Kine.
YUAN
Veliki turski srebrni novac vrijedno sti 2,5 piastera ili 100 para. U promet je uveden za sultana Selima II (1789.-1807.), težine 32,40 gr. Po javom Y. talir Marije Terezije je izgubio vodeću ulogu na Levantu.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Otkup ordena - isplata odmah!
|
- 22:15 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
srijeda, 11.01.2012.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „X“ (x – xr)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
X
Oznaka za kovnicu Becancon, Vilefrance (1539.-1578.) i Amiens (1739.-1836.).
XERAFIM (ili PARDAO).
U početku perzijski novac ravan dukatu. U portugalskoi Istočnoj Indiji X. je nazvan Pardao ili PARDAU, a kovan je od 1570. do 1871. g. u Goi i Diu. Vrijednost mu je iznosila 1/2 srebrne rupije, težina 19,05 a zatim 17,46 gr srebra. Na njemu je najprije prikazivan jedan svetac (Sebastijan, Filip, Ivan) i portugalski grb, od 1672. g. Jurjev križ i grb, od 1730. g. poprsje kralja i grb, a od 1850. g. glava Pardaoa. Težina mu je u međuvremenu smanjena na 5,30 gr.
XR
Kratica za krajcar.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Hrvatski numizmatički forum - rasprave iz svijeta numizmatike.
|
- 22:14 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
utorak, 10.01.2012.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „W“ (w – wormser rentgeld)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
W
Oznaka za kovnicu Beč, Breslau, Lilles (1694.-1836.).
WAHRHEITSTALER
Šaljivi talir hercega Heinricha Juliusa od Braunschweig-Wolfenbiitela iz 1597. i 1598. g. Kovan je u povodu pobjede kod Kugentala. Na jednoj je strani prikazana gola figura koju pogađa Istina, dok na zemlji leži uplašena Laž. Ova alegorija predstavlja triumf hercega nad protivnicima. Taliri su kovani u Gosslaru u mnogo varijanti.
WAPPENTALER
(njem. grbovni talir). Naziv za talir, na kojem je prikazan potpuni grb vladajuće dinastije.
WARK
U Etiopiji naziv za strani novac, koji je korišten do XIX st. kada se počeo kovati vlastiti, moderan novac.
WARN
Jedna od novčanih jedinica u Koreji, do novčane reforme u 1892. g. 100 mun = 10 yang = 1 W.
WATERLOO-TALER
Spomen novac (talir) kraljevine Hannover, kovan u povodu 50. obljetnice pobjede nad Napoleonom I kod Waterlooa (18. lipnja 1815.). Na aversu je glava kralja Georga V Hanoverskog (1851.-1866.), a na reversu lovorov vijenac i unutar njega natpis u 7 redova: DEN SIEGERN BEI WATERLOO GEWIDMET AM 18. JUNI 1865. Kovano ih je 15.000 komada.
WEIDENBAUMTALER
Naziv za seriju talira, koje je kovao grof Wilhelm II od Kassela (1627.- -1637.). Na aversu je štit s grbom, na reversu ispod imena boga (koje bliješti), vjetar savija palmu u koju je udario grom. Naokolo je natpis: DEO VOLENTE HUMILIS LEVABOR. Natpis i slika se odnose na doba Tridesetogodišnjeg rata. Kovane su i nominale od 1/2 i 1/4 talira.
WENDENTALER
Veliki srebrni novac od 2 marke grada Luneburga iz 1541. g. težine 28,70 gr. Vendenskog novčanog saveza (Wendischer Munzverein). Na reversu su grbovi Wismara, Rostocka i Stralsunda, na aversu Lubecka, Hamburga i Luneburga.
WENDISCHER MUNZVEREIN
(Vendenski novčani savez). Savez, koji je 1379. g. sklopljen između hanseatskih gradova Lubecka, Hamburga, Wismara i Luneburga. Od 1381. g. su mu se pridružili Rostock i StralsiuHL Savez je postojao do 1569. g.
WESPENTALER
ponekad se saziva i MUCKENTALER, a kovao ga je Heinrich Julius od Braunschweig-Volfenbutela 1599. g. Na reversu je prikazan lav napadnut od 10 ustaničkih osa, a iznad glave mu lebde orao i sunce, simboli careve zaštite i milosti. Na aversu je 12 grbova u lovorovim vijencima a naokolo je natpis.
WEWELINGHOFER
Mali, debeli dvostrani pfenig Westfalije, koji je vjerojatno počeo kovati car Friedrich II (1212.-1250.) u Dortmundu, a potom biskup Konrad von Hochstaden {1238.-1261.) u Soestu, pa Balduin od Osnabrücka (1259.-1264.) i Ludolf od Münstera (1226.-1248.), kovani u Marku i Lippe. Zbog toga, što je kalup za novac bio veći nego što je bila veličina pripremljenih pločica metala za kovanje, vrlo su rijetki komadi s potpunim kružnim natpisom. W. su kovani sve do XV st. Naziv je dobio u drugoj polovici XIV st. po biskupu Münstera Florenzu von Wewelinghofenu (1364.- -1379.).
WHAN
Krupni novac Koreje, koji je uveden u promet poslije 1892. g. 100 fun = 1 yang; 5 yang = 1 W.
WIENER PFENNIG
(Bečki pfenig). Srebrni novac Austrije, kovan još za Rudolfa Habsburškog (1273.-1291.). Bio je nepravilna oblika, a na jednoj je strani prikazana glava. Smatralo se da je kovan u Beču, po čemu je i dobio ime. W. P. je bio u prometu do XVI st.
WILHELMS D'OR
(zlatni Wilhelm). Naziv za dvostruki pruski pistol, kovan za kralja Friedricha Wilhelma I 1737. g. Na aversu je portret kralja, a težio je 12,245 gr.
Isti je naziv korišten i za pistol hercoga braunšvajskoga Wilhelma (1830.-1884.), kao i za zlatni nizozemski novac, koji ie još nazivan i GOUDEN WILLEM, u doba Wilhelma I i II.
WITTEN
Naziv za srebrni novac vrijednosti 4 pfeniga, koji se počeo kovati u Lubecku 1325. g. Razlikovao se od ostala novca svojim bijelim sjajem, a dobivao se specijalnom obradom metala. Od 40-tih godina XIV st. počeo se kovati i u hanseatskim gradovima (Hamburg, Wismar i dr.). S vremenom je sadržaj srebra u njemu opadao. Težina W. u drugoj polovici XIV st. bila je 1,34 gr, da bi 1410. g. pala na 1,17 gr. Na aversu je pretežno grb ili križ, dok je na reversu naziv grada i religiozni natpis na latinskom jeziku. Početkom XVI st. on je u hanseatskim gradovima zadnji put kovan, od 1502. do 1512. g. U XIV i početkom XV st. kovan je i u drugim gradovima i kneževinama sjeverne Njemačke (Mecklemburg, Holstein, Bremen, Hannover, Oldenburg), a emitiran je i u Pomeraniji tijekom XVII-XVIII st, gdje je bio vrijedan 1/2 šilinga. U XIV st. kovan je u Danskoj i Norveškoj.
WON
U prošlosti a i u novije doba naziv korejske novčane jedinice. Od 1902.-1910. g. 1 W = = 100 chona, no u to doba vrijednost od 1 W nije kovana, nego od 1/2, 10 i 20 chona i 1/2 W u srebru, te od 5, 10 i 20 W u zlatu. Od 9. rujna 1948. W. je nacionalni novac NDR Koreje, i 1 W = 100 chona. I u Južnoj Koreji je W. novčana jedinica; 1 W = 100 hwana, a od 10. lipnja 1962. 1 W = 100 chona.
WORMSER RENTGELD
Naziv za novac kovan u gradu Wormsu 1626.-1628. g. u doba novčane krize izazvane Tridesetogodišnjim ratom. Kovan je ALBUS s natpisom RENTEGELD i pfenig sa slovima R-G, a emitirala ga ie rentna uprava grada (Rentamt, Rentkammer).
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
|
- 22:13 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 09.01.2012.
Nešto malo o našim banovcima
Few Words about our „Denarius Banalis“ Coins
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Dinar, poznat pod imenom “Slavonski banovac”, kovan je u XIII i XIV stoljeću, prvih nekoliko godina u Pakracu a zatim u Zagrebu. Zbog svoje dobre kvalitete nazvan je i “dobri dinar zagrebački”. Danas nije više rijedak, pa ga možemo naći gotovo u svakoj i najskromnijoj zbirci. Nekoliko obilnih nalaza snabdjelo nas je s više tisuća komada tog vrlo lijepo kovanog novca. Sudeći prema dosadašnjim nalazima kolao je i bio rado priman ne samo na teritoriju tadašnje Slavonije, a to je sjeverni dio današnje Hrvatske do Gvozda (današnja Petrova gora), nego i u južnoj Ugarskoj i u sjevernom dijelu današnje Bosne, koji je u to doba i pripadao Hrvatskoj. Interesantno je napomenuti, da na teritoriju tadašnje Hrvatske, a to je dio naše domovine od Gvozda do mora, od Istre do Dubrovnika, nije do danas nađen ni jedan nalaz tog novca, pa se čini da je na tom teritoriju još uvijek kolao bizantinski i mletački novac a vjerojatno i novac akvilejskih patrijarha.
Već su ga krajem prošlog stoljeća neki naši ljubitelji starog novca registrirali i opisali. Među prvima je bio naš istaknuti historičar Ćiro Truhelka. Podacima iznesenim u njegovoj lijepo uređenoj monografiji “Slavonski banovci” nije sve do danas gotovo ništa dodano, a mijenjano je vrlo malo. Rengjejevo djelo “Corpus” u kojem su obrađeni i prikazani i naši banovci, izneseni su podaci iz Truhelkine knjige, ali u nešto sažetijem obliku. Truhelka je u tom svom radu svestrano i sistematski obradio svu problematiku toga novca, ali li tekstu i sam kaže da je to tek prvi pokušaj, pa se čini da je očekivao da će netko taj rad nastaviti.
Banovac, kako smo već rekli, nije danas rijedak novac. Kovan je neprekidno kroz stotinu i tridesetak godina. Kovali su ga mnogi vojvode i banovi, koji su kroz to vrijeme vladali u Hrvatskoj. Cijelo je to vrijeme zadržao uglavnom isti oblik - na aversu grb Slavonije, kunu u trku između dvije rijeke simbolički predstavljene s dvije zvijezde, a na reversu dvostruki križ s dvije okrunjene glave, koje zasigurno označuju sistem vladavine u Hrvatskoj tog doba. Jedno je hrvatsko-ugarski zajednički kralj, a drugo je herceg ili dux, koji na tom teritoriju vlada sa svim atributima kralja, osim naslova. Kasnije je to ban, koji ima gotovo jednaka prava, pa i pravo kovanja novca. Pobližih oznaka vladara, koji su ih dali kovati, ne nalazimo gotovo ni na jednom primjerku. Ipak možemo s dosta sigurnosti ustvrditi da su pojedini banovi ili vojvode dali označiti svoje emisije novca posebnim znakom da se znade da su ga oni dali kovati. Možda to nisu uradili svi, ali je vjerojatno da su to učinili mnogi, pa na nekim kasnijim primjercima možemo naći i grb bana koji je dao novac kovati. Kod nas, doduše, u to doba nije postojala obveza mijenjanja i prekivanja prijašnjeg novca kad se mijenjao vladar, kao što je to bilo u Ugarskoj, ali se poduzetnik, kome je kovanje bilo povjereno, morao obvezati na određenu kvalitetu srebra i težinu pojedinog komada novca, pa je već s tog uzroka svaka emisija trebala biti nekako označena. Kako se kroz tih sto i tridesetak godina izredalo oko trideset banova i vojvoda, mislim da bi u znakovima, koji se najčešće mijenjaju, trebali tražiti oznake tih promjena.
Jedina veća promjena na banovcima je u tome, što je na starijima prikazana kuna kako trči ulijevo. Ponad i ispod nje je šestokraka zvijezda. Na novijima kuna trči nadesno. Iznad nje je kruna a ispod nje polumjesec i zvijezda. To je velika i bitna promjena, pa bezuvjetno označuje neki važan događaj što se u to vrijeme zbio. Vjekoslav Klaić u svojoj knjizi “Povijest Hrvata” spominje da je hrvatsko-ugarski kralj Karlo Roberto krunjen u Zagrebu 1301. godine. U drugom izdanju te knjige (Matica hrvatska, 1972. g.) u bilješci ispod crte nalazimo opasku da on nije krunjen u Zagrebu nego u Ostrogonu, ali ta tvrdnja nije ničim obrazložena. Ta promjena, prikaz krune i staroga hrvatskog grba na aversu banovca (novi, današnji hrvatski grb se tek kasnije pojavio) nastala je baš u to doba, pa držim da ide u prilog Klaićevoj tvrdnji. Jedino su se sigle uz kraj donje vodoravne prečke križa često mijenjale, no oni one nisu do danas u potpunosti razjašnjene.
Već je u XVIII st. hrvatski povjesničar zagrebački biskup Baltazar Krčelić pokušao odrediti vrijeme kovanja banovaca prema tim siglama, pa je njegovo mišljenje bilo opće prihvaćeno. Truhelka raspolaže s popisom i opisom novijih nalaza pa sastavlja novu tabelu. (Vidi sliku br. 1 na str. 8)
Slika 1
Danas, preko osamdeset godina poslije tiskanja njegove knjige, raspolažemo s nekoliko novijih nalaza, pa bi bilo potrebno poći dalje i nastaviti njegov započeti rad. Sam Truhelka, iznoseći svoju tabelu, kaže da time nije iscrpljeno tumačenje sviju sigala, jer postoji mogućnost da su neke sigle označavale i komornog grofa ili monetara.
U svakom je slučaju jasno da tu zaista nije sve do kraja rečeno ni razjašnjeno, pa bi valjalo radom nastaviti. Držim da je zasigurno bilo nalaza i poslije nalaza na temelju kojih je Truhelka sastavio svoju tabelu. Možda koji noviji nalaz nije ni objavljen, ali je sigurno da ti novopronađeni novci nisu uništeni i da kolaju među numizmatičarima. Vjerujem da bi se nešto novog, dosad neobjavljenog moglo naći i u najskromnijoj zbirci, kao što je to slučaj s niže opisanim banovcem pod brojem 2, koji je nađen u sasma maloj zbirci od desetak raznovrsnih novčića i bio jedan jedini banovac te sitne zbirke. Kad bi se netko danas prihvatio posla da taj rad nastavi, naišao bi na nepremostive teškoće prikupljajući potrebne podatke. Mislim stoga da bi svi mi zajedničkim silama mogli početi prikupljati te podatke da budućem pregaocu olakšamo zadatak.
Svaki bi pojedini numizmatičar, član našega Društva, trebao pregledati svoju zbirku, pa ako u njoj nađe novac koji nije registriran ni kod Truhelke ni kod Rengjea, morao bi ga registrirati u glasilu našega Društva. Ne bi pritom bilo neophodno da on sam o tome piše. Dovoljno bi bilo da o tome obavijesti urednika našega “Obola”, pa da on preuzme obvezu objavljivanja tog nalaza. Mislim da bi to bila dužnost našega Društva. Možda bi bilo umjesno da se u “Obolu” otvori rubrika, možda pod naslovom “Članovi javljaju” ili nešto sličnoga, u kojoj bi se objavljivali takvi podaci ne samo o banovcima nego i o svim našim kovanicama koje još nisu nigdje publicirane ili su slabo poznate. Ja npr. imam u svojoj zbirci bakrenjak veličine austrijskog ili ugarskog novčića od dva filira. Jednako je lijepo kovan. Na aversu uz gornji rub ima natpis: TVORNICA CEMENTA a u sredini u tri vodoravna reda VRIEDNOST - 2 - FILIRA - BAKAR. (Vidi sliku 2 na str. 9) Na reversu je velika brojka 2. Do danas nisam nigdje mogao naći spomena tom novčiću, a neki su članovi našeg Društva samo čuli da je postojao. Dakle, na nama je, članovima Društva, da pripomognemo i da pridonesemo svoj makar i sitan prilog za rješenje problema naše nacionalne numizmatike, a tih problema ima još podosta. Ne smijemo zaboraviti da koji puta i naoko sitan podatak može mnogo pridonijeti rješenju i krupnih problema. Numizmatika nije isto što i sakupljanje recimo ...dugmadi raznih boja i veličina. Numizmatika je sastavni dio povijesne znanosti, pa zašto uz razonodu i zabavu ne bismo i mi pridonijeli nešto toj znanosti, osobito ako to bez većeg truda možemo.
U Truhelkinom i Rengjeovom popisu banovaca nalazimo dosta velik broj primjeraka sa sitnim razlikama, koje zapravo nemaju naročita značenja, nego su te razlike nastale zbog toga, što su se kalupi brzo trošili i oštećivali pa ih je trebalo zamijeniti novima. Rezači kalupa, kalupari, nisu mogli primitivnim alatom, kojim su radili, izraditi potpuno istovjetan kalup, pa su tako nastale te sitne razlike. Kako su znali biti i slabo pismeni, pa i posvema nepismeni, okrenuli su koji puta pokoje slovo naopako, zamijenili ga kojim drugim slovom ili su ga izostavili. Postoji i čitav niz banovaca s natpisom bez ikakva smisla, što očito govori da je kalupar nepismen. Ne trebamo se tome čuditi, jer je u to doba bilo i nepismenih plemića, a bilo je i vladara koji su se zadovoljavali time što znadu načrčkati svoj paraf na poveljama koje su izdavali. Sve te značajke pojedinih komada novca za prosječnog numizmatičara nemaju nikakva značenja. Očito je da su to pogreške u kovanju i da nisu napravljene namjerno, pa ne mogu imati ni nekog značenja. Čini se da naručitelji tog novca nisu bili suviše osjetljivi. Te im sitne pogreške nisu smetale, pa su novac prihvatili i pustili ga u opticaj.
Slika 2
Kod pregleda primjeraka zbog registriranja valja nam, dakle, obratiti pažnju u prvome redu na natpise i sigle, a zatim i na ostale oznake, jer i takvih je bilo (točkice ili kružići iza okrunjenih glava na reversu, cvijetak ili točkice i kružići ili bilo koji drugi znak pokraj krune itd.). Moramo dakle registrirati samo primjerke na kojima postoje oznake stavljene s namjerom da se kovanica posebno označi i istakne, jer samo takve mogu imati neko posebno značenje.
Završit ću s opisom nekoliko banovaca koje nisam našao ni kod Truhelke ni kod Rengjea.
Slika 3
1.) Banovac starijeg tipa s kunom ulijevo između dvije zvijezde i natpisom MONETA DUCIS P SCLAVONIA. Na reversu je dvostruki križ sa siglama S R na uobičajenom mjestu. Ispod križa su uobičajene dvije okrunjene glave, a u polumjesecu je cvijetak. (Vidi sliku 3 na str. 10)
Sigle bi prema Truhelkinoj klasifikaciji imale označavati da je kovan za vladanja Stjepana V, koji je vladao samo dvije godine (1270.-1272.). Za to je vrijeme u Hrvatskoj vladao isprva, kratko vrijeme, Henrik Gisingovac, kao ban čitave Slavonije, a zatim, kroz čitavo to vrijeme od dvije godine ban Joakim Pektar. Rengjeo donosi veći broj njegova novca s malim greškama, ali na svima je oznaka MONETA REGIS P SCLAVONIA. Ban Pektar ga prema tome nije mogao dati kovati jer on nije bio dux, to jest vojvoda, a samo vojvode kao članovi vladarske kuće imali su pravo kovati novac u svoje ime. Postoji mogućnost da ga je dao kovati sam kralj Stjepan. Vjekoslav Klarć u svojoj knjizi “Povijest Hrvata” navodi, da se čini da je kralj Stjepan imenovao svog prvorođenog sina Ladislava hercegom cijele Slavonije, ali je taj naslov zadržao i za sebe, jer je Ladislav bio još maloljetan. Zato ga češki kralj Otakar u ispravi kojom sklapa mir s kraljem Stjepanom naziva “hercegom čitave Slavonije”. Kralj Stjepan je nekoliko puta boravio u Hrvatskoj, 1271. u Bihaću, 1272. u Topuskom. Na tim je putovanjima zacijelo prolazio kroz Zagreb, pa je lako moguće da je tom prigodom dao kovati i taj novac.
Slika 4
2.) Banovac kasnijeg tipa. Na aversu kuna okrenuta udesno, iznad nje kruna a ispod nje polumjesec i zvijezda. Uokolo natpis bez smisla. Na reversu dvostruki križ s dvije okrunjene glave. Na donjoj vodoravnoj prečki dvije ptice. Lijeva sigla je naopačke okrenuto slovo M a desna stgla je nečitka.
Na aversu se na tom primjerku nalazi ispod kunine glave posve jednaka zvijezda kakva je i na polumjesecu ispod kune. Kod Rengjea takva novca nema. Truhelka ga spominje, ali sa cvijetkom, križem ili ružom ispod kunine glave. (Vidi sliku 4)
Slika 5
3.) Stariji tip banovca s kunom ulijevo i siglama u obliku ptica s lijeve i desne strane donje vodoravne prečke križa. Primjerak je jednak primjercima s tim siglama iz doba Bele IV, samo je znatno manji (promjer 13 mm) a na reversu je u polumjesecu jasno i lijepo rezani križ. (Vidi sliku 5 na str.10) Rengjeo ga ne donosi, a kod Truhelke je označen kao obol, samo što u polumjesecu ima cvijetak. Držim da taj primjerak nije jednak primjerku što ga donosi Truhelka. Dosad sam našao registriran samo jedan banovac kod Truhelke s križićem u polumjesecu na reversu, ali taj nosi sigle okrenuto slovo S i Z (stranica 107 br. 13.).
4.) Banovac Anžuvinskog doba kakav su kovali banovi Stjepan i Ivan Babonić (1310.-1322.) sa siglama K K. ne donose ga ni Truhelka ni Rengjeo.
5.) Banovac poput broja 1. Na aversu natpis MONETA REGIS P CCLAONIA. Na reversu u polumjesecu kružić, sigle n samo je lijevo slovo n vodoravno položeno.
Autor: Z. W.
Izvor: Obol br. 33, HND, 1981.
Ključne riječi: kovani novac, Hrvatska, Slavonija, banovac
Keywords: coins, Croatia, Slavonia, Denarius Banalis
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!
|
- 20:12 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 08.01.2012.
Jedan rijetki dubrovački bradan
Rare Ragusa Tallero (Bradan) Coin
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Avers i revers bradana iz 1747. godine
Dubrovački su bradani kovani od 1725. do 1743. godine, i to, čini se, ne svake godine, jer neke godine nisu do danas poznate. Rešetar u svojoj monografiji o dubrovačku novcu tvrdi, da su poznate samo godine 1725. (dvije varijante), 1730, 1731, 1733. - 1738. i 1743. Za 1732. kaže da možda postoji. Prema toj njegovoj tvrdnji ne bi postojale godine 1726. - 1729, 1734. i 1739. - 1742. No, na 285. stranici pod rubrikom “Anormalni taliri” spominje bradana, koji na reversu nosi godinu 1747, pa kaže da je zasigurno nastao nepažnjom. Misli da je prigodom kovanja majstor kovač zabunom na kalup reversa talira iz 1747. godine stavio kalup aversa bradana. Koliko je takvih komada otkovao dok nije opazio da je pogriješio, ne zna se. Držim da je taj primjerak svakako vrlo rijedak. Rešetar je dobro proučio sve naše muzejske zbirke, a poznavao je i mnoge inozemne. I sam je imao u svojoj zbirci više komada bradana, ali kaže da nije nikad vidio ni jednog iz te 1747. godine. Da takav primjerak postoji zna samo po galvanoplastičnom otisku, koji je vidio u osječkoj muzejskoj zbirci, ali originala nije vidio i ne zna gdje se nalazi.
Primjerak je, kako vidimo, vrlo rijedak. Pukim slučajem je dolutao prošle godine iz inozemstva u Zagreb jedan, možemo zasad reći unikat, pa ga ovdje prikazujemo, da ga i naši članovi upoznaju.
No, taj se bradan ne razlikuje od ostalih samo po 1747. godini kovanja, kad se ta vrst novca nije više kovala. Na svim dubrovačkim otkovima talirske veličine avers i revers su okrenuti u istome smjeru osim bradana, na kojima je revers redovito otisnut u suprotnom smjeru. Ovaj bradan iz 1747. godine ima avers i revers okrenut u istom smjeru, jednako kao što je to na svim vižlinima, pa se i po tome vidi da je kovač novca namjeravao otkovati vižlin i da je, na gornju stranu možda, kako to Rešetar kaže, zabunom stavio kalup aversa bradana. No meni se ipak čini malo vjerojatnim da bi kovač novca mogao paziti u kom smjeru okreće kalup aversa a da pritom ne opazi da je stavio pogrjesni. Možda je to ipak svjesno i namjerno napravio. Rešetar je zasigurno vidio i upoznao veći broj bradana, ali tvrdi da ni jedan njemu poznati nije kovan tim istim aversom.
I ja ih poznam desetak otkovanih raznim kalupima aversa, koji se jasno razlikuju jedan od drugoga, no ni ja nisam našao ni jednog, koji je bio kovan kalupom aversa ovoga bradana. Taj avers ima jasnih karakteristika, prema kojima možemo zaključiti, da ga je rezao isti kalupar, koji je rezao avers bradana iz 1743. godine, no ni ta dva nisu posve ista. Revers toga našega bradana otkovan je istim kalupom, kojim je kovan vižlin iz 1747. godine objelodanjen u 32. broju “Obola”.
Držim da je morao biti dosta u opticaju, sudeći po tome što je malo izlizan, no inače je neoštećen i lijepo uščuvan. Promjer mu iznosi 43 mm a težina 27,925 grama.
Autor: Z. W.
Izvor: Obol br. 35, HND, 1983.
Ključne riječi: kovani novac, Hrvatska, Dubrovačka Republika, talir, bradan
Keywords: coins, Croatia, Ragusa, tallero, bradan
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
|
- 20:13 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
subota, 07.01.2012.
Nepoznati denar Julije Domne
Unknown Denarius of Julia Domna
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Avers: Portret Julije Domne u profilu, okrenut u lijevu stranu i naokolo natpis JULIA AVGVSTA / Revers: Stojeća Venera u lijevu stranu. U desnoj ruci drži jabuku, a u lijevoj žezlo. Unaokolo natpis VENUS FELIX / Promjer denara 19-20 mm, Težina 2,90 grama / Očuvanost: AV. - vrlo dobra; RV. - dobra
Pred kratko vrijeme posjetio sam jednog kolegu sakupljača, koji mi je, kako je to prigodom ovakvih susreta uobičajeno, pokazao, između ostalog, i svoju zbirku iz doba carskog Rima.
Promatrajući izvanredna djela rimskih gravera, portrete rimskih vladara i uživajući u doživljaju ljepote koji pružaju, moju je pažnju najednom zaokupio neuobičajeni portret Julie Domne, žene Septkniusa Severa i majke dvaju sinova - Caracalle i Gete, kasnijih rimskih careva.
Naime, bilo mi je poznato da su denari Julie Domne kovani tako, da se njezin portret uvijek prikazuje u desnu stranu novca. Na denaru, kojeg sam držao u ruci, portret carice je prikazan u lijevu stranu novca, što me najprije malo zbunilo i iznenadilo, a zatim oduševilo.
Nekoliko sam puta pregledao najeminentniju postojeću literaturu, koja se bavi carskim Rimom: Cohena, R.I.C.-a, B.M.C. i Seaby-a. Svuda se izričito podvlači, da se na njenim denarima caričin portret prikazuje uvijek u desnu stranu novca.
Pismeno sam se obratio poznatom stručnjaku za rimski carski novac gđi Silviji Hurter u Zürich s molbom za detaljnije objašnjenje. U odgovoru mi je potvrđeno, da do danas nije poznato da je neki njen denar kovan s portretom u lijevu stranu: smatra taj denar kuriozitetom, koji treba objaviti, što ovime i činim.
Autor: Irislav Dolenec
Izvor: Obol br. 35, HND, 1983.
Ključne riječi: kovani novac, Rim, denar, Julia Domna
Keywords: coins, Rome, denarius, Julia Domna
Otkup starog novca - isplata odmah!
|
- 20:35 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
petak, 06.01.2012.
Novac bana Pavla Šubića
Coins of Ban Pavao Subic
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Kovanica poznata pod nazivom “Novac bana Pavla Šubića” vrlo je rijetka. Neki numizmatičari tvrde da je do sada poznato i registrirano svega 29 primjeraka: Da li ta procjena odgovara stvarnosti ili ne, teško je prosuditi. Ja vjerujem da se dobra polovina tih do danas sačuvanih komada nalazi duboko ukopana u trezorima muzejskih zbirki kod nas i u inozemstvu, pa ih malo tko ima prigode i mogućnosti vidjeti a još manje proučiti. Ostali primjerci su razasuti po privatnim zbirkama, kolaju među numizmatičarima, prelaze iz ruke u ruku, pa postoji mogućnost, a i vjerojatnost, da su neki komadi nekoliko puta registrirani. Nije stoga moguće ustanoviti i utvrditi njihov broj. Jedino što možemo s potpunom sigurnošću reći jest, da su rijetki i da ih s pravom možemo nazvati novcem bana Pavla Šubića, jer je to na tim kovanicama i naznačeno. Sve ostalo su samo nagađanja, pa ne znamo sigurno ni gdje je taj novac kovan, a ni tko ga je dao kovati. Neki povjesničari tvrde da je vjerojatno kovan u Bribiru, gdje je Pavao Šubić stolovao. Rengjeo izrijekom kaže da ga je dao kovati ban Pavao i da ga je najvjerojatnije kovao u Skradinu, pa bi i prema njegovoj tvrdnji bio kovan izvan Bosne. Ja držim da su obje te pretpostavke neosnovane, pa ću ovdje pokušati svoj stav i opravdati.
Pleme Šubića je vrlo staro. Već u ugovoru “Pacta conventa”, što su ga 1102. godine sklopili predstavnici hrvatskih plemena s ugarskim kraljem Kolomanom nalazimo ime Mrmonje Šubića. To je pleme imalo nekoliko ogranaka. Jedan ogranak su i Šubići Bribirski. Godine 1347. kralj Ludovik uzima Šubićima grad Ostrovicu, a u zamjenu im daje utvrđeni grad Zrin na Uni, pa se od tog vremena ta grana Šubića naziva Šubići Zrinski. Najmoćniji i najpoznatiji predstavnik bribirskih Šubića je svakako ban Pavao (1272. - 1312.). U borbama za ugarsko-hrvatsko prijestolje, kad je izumrla dinastija Arpadovaca, ban Pavao umjesnom politikom uspijeva zavladati cijelom tadašnjom Hrvatskom (osim Slavonije). On je hrvatski ban, ali na cijelom svom teritoriju vlada neograničenom vlašću, poput kralja. Uspijeva mu da banstvo dobije i u leno, pa su i njegovi potomci imali pravo naslijediti taj naslov. To je jedinstveni slučaj u povijesti hrvatskih banova. Godine 1299. zavlada i Bosnom, pa se u listinama i poveljama što ih izdaje, ponosno naziva “Mi, ban svih Hrvata i gospodar Bosne”. Kako je u to nemirno i burno doba cio taj teritorij bio prevelik za jednog vladara, napose zbog nadiranja patarenske šizme u Bosnu, pa je bila neophodna stalna i neposredna prisutnost vladara ,imenuje on svog brata Mladena banom Bosne. Kad je u borbama s Patarenima ban Mladen poginuo, pošalje ban Pavao u Bosnu svog drugog sina Mladena (ban Mladen secundus).
Mislim da je posve nevjerojatno da bi Pavao Šubić, koji se pun samosvijesti gordo i ponosno naziva “Mi, ban svih Hrvata i gospodar Bosne” mogao osjećati potrebu da na svom novcu uz svoje ime stavi i ime bana, kojeg on postavlja i imenuje, i koji u njegovo ime vlada u Bosni.
Nadalje, novac je u to vrijeme jošnosio svu svoju vrijednost u sebi i vrijedio onoliko, koliko je vrijedio metal od kojeg je otkovan, pa bi se malo isplatilo kovati ga od kupljenog srebra. Zato ga kuju uglavnom vladari, koji na svom teritoriju imaju rudnike srebra. Kovali su ga često na samome mjestu, gdje se srebrna rudača kopala i gdje se srebro iz nje odvajalo. Očiti su tome primjeri Kremnica u Slovačkoj, gdje se od VIII stoljeća pa do u najnovije vrijeme nalaze rudnici srebra i kovnica novca, i Jachymovo (Joachimsthal) u Češkoj, gdje se kopalo srebro i kovali prvi taliri. I kod nas Nikola Zrinski kuje svoj novac na mjestu gdje se srebrna rudača kopala i prerađivala, u Gvozdanskom.
Na cijelom teritoriju tadašnje Hrvatske, na kojem je Pavao Šubić vladao, a to je uglavnom današnja Dalmacija i Hrvatsko primorje, nije u to doba bilo rudnika srebra, jednako kao što ih nema ni danas. Nestašica srebra i srebrnog novca se kod nas oduvijek osjećala. Na našem je teritoriju u srednjem vijeku kolao uglavnom bizantski novac, no priliv tog novca je bio slab jer je mogao pritjecati samo trgovinom, a trgovina je u to doba tu bila slabo razvijena. Arhiđakon Toma spominje da je hrvatski knez Trpimir samostanu, što ga je gradio u okolici Splita, darovao srebrno crkveno posuđe, no kako nije imao dovoljno srebra, posuđuje 852. godine 11 libara srebra od splitskog biskupa Petra. Knez Trpimir, začetnik dinastije Trpimirovića, jak je vladar, a Hrvatska je u njegovo doba živjela u relativnom blagostanju, pa ipak on ne može smoći dovoljno srebra ni da opremi jedan samostanski oltar. Ni kasnije se nisu prilike bitno izmijenile. Dubrovnik, koji je najviše i najdulje kovao novac, također nema na svom teritoriju rudnika srebra, ali je bio trgovački grad pa je trgovinom dolazio do srebra, dok Šubići nisu nikad bili trgovci. Split kuje također svoj novac, ali to su sitni bagatini s malim sadržajem srebra. U Splitu kuje svoj novac i Hrvoje Vukčić Hrvatinić, kad je postao vojvoda splitski. Taj je novac dobre kvalitete, no Hrvoje Vukčić je bosanski velmoža, imao je u Bosni velike posjede, pa zasigurno dobija srebro iz svojih rudnika. U Bosni su postojali rudnici srebra već u ilirsko doba, a kasnije su i Rimljani nastavili kopanjem srebra u tim rudnicima. I u vrijeme bosanskih banova i kraljeva kopa se srebro u Bosni na više mjesta, pa nas na to podsjećaju još i danas neki toponimi, kao npr. Srebreno i Srebrenica. I cijeli se najstariji, sjeverozapadni dio Bosne često nazivao “Bosna srebrena”.
Nadalje, knez Pavao je imao četiri sina: Mladena, Jurja, Pavla i Grgura. Svi su oni imali pravo naslijediti svog oca u banskoj časti, jer je ban Pavao funkciju bana dobio u leno; dakle, bila je nasljedna. Sva su četvorica pomagala ocu i nosili važne visoke funkcije: Mladen je ban Bosne, a nakon očeve smrti, kao najstariji sin, ban Hrvatske; Juraj je knez primorskih gradova Dalmacije; Pavao je knez grada Splita; Grgur knez grada Šibenika. Da je ban Pavao kovao taj novac u Bribiru ne bi nikako bilo jasno zašto na novac stavlja uz svoje ime imena bosanskih banova Mladena I i kasnije Mladena II, a ostala tri sina izostavlja. Ta i oni vladaju samostalno svaki na svom teritoriju.
No, nisu ni Šubići držali cijelu Bosnu neposredno u svojim rukama. Jedan dio, posjede Stjepana Kotromanića, ostavljaju mu da na njima vlada kao njihov vazal. Prestankom vladavine Šubića Stjepan II Kotromanić (1322. - 1353.) zavlada cijelom Bosnom pa nastavlja i kovanjem novca. Kovanjem novca nastavljaju, uz kraće prekide, i skoro svi bosanski vladari, sve do posljednjeg Stjepana Tomaševića, kojeg su nadirući Turci 1463. godine pogubili, kada su zauzeli Bosnu. Po svemu se jasno vidi da je kovanje novca bila kod bosanskih vladara toliko ustaljena tradicija, da svoj novac kuje i Nikola Iločki, koji je bio samo nominalni kralj Bosne, u kojoj nije nikada vladao. Vjerojatno je htio bar kovanjem svog novca pokazati da je kralj, kad već nije mogao oduzeti Bosnu Turcima, koji su je u to doba već držali skoro cijelu u svojim rukama.
Ti novci, što ih kuje Stjepan Kotromanić, još zadržavaju težinu i revers Šubićeva novca. Mijenja se samo avers, koji nije više kopija venecijanskog matapana kao što je Šubićev, nego prikazuje vladara u stojećem stavu s mačem i žezlom u rukama. Na njegovim prvim otkovima je na aversu natpis samo “STEFAN BANUS” ili “BAN STEPAN”, bez oznake zemlje za koju je novac kovan, posve jednako kao što je i na Šubićevu novcu, pa se i po tome vidi da je to nastavak kovanja, kojim su Šubići započeli. Kasniji njegovi novci nose iza riječi “BAN” slovo “B”, što ima značiti “BOSNE”. Posljednji njegovi otkovi nose puni naslov “STEFAN BANUS BOSNE”, a neki usto i “DI. GR.”, što znači “DEI GRATIA”. Neki imaju za revers kopiju reversa dubrovačkog dinara s likom sv. Blaža i natpis “S. BLASIUS RAGUSII” ili skraćeno “S. BL. RAG.”. Poneki su i s hrvatskim natpisom, ali ti su rjeđi. U pravilu, svi ti njegovi novci imaju latinski natpis.
Svi kasniji novci Stjepana Kotromanića su posvema izmijenjeni. Lakši su i manji. Ni novci kasnijih bosanskih vladara nemaju sličnosti sa Šubićevim novcem. Nakon što se Tvrtko II (1420. - 1443.) okrunio kraljevskom krunom, svi novci bosanskih vladara nose na reversu lik sv. Grgura Nazizanskog i latinski natpis “GREGORIUS NAZAZENUS”. Ima ih i s hrvatskim natpisom, no ti su rjeđi. Tek posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević stavlja skoro redovito na svoje dinare hrvatski natpis “STEFAN CRAGL” a na reversu “GREGORI PAPE”. Prigodom svoje krunidbe krunom, koju mu je poslao papa Pio II, kuje on četvorostruki zlatni dukat s latinskim natpisom “MONETA AUREA REGIS STEPHANI” na aversu i “GLORIA TIBI DEUS SPES NOSTRA” na reversu. Na taj svečani i vrlo lijepo kovani novac stavlja on, jednako kao i svi Kotromanići, latinski natpis, vjerojatno da pokaže svoju pripadnost rimskoj crkvi i da priznaje papu svojim vjerskim poglavarom. Taj je zlatnik danas poznat samo u jednom primjerku. To je ujedno i jedini naš zlatnik domaćeg kova u srednjem vijeku.
Da sažmemo sve do sada rečeno u nekoliko rečenica:
1) Nije nikako vjerojatno da bi ponosni i gordi vladar kao što je bio Pavao Šubić mogao osjetiti potrebu da na novac, koji daje kovati, stavi i ime bana Bosne, kojeg on imenuje, i koji tamo u nje govo ime vlada, pa bio on njegov brat ili sin.
2) Ako pretpostavimo da je taj novac dao kovati knez Pavao, nije nikako jasno zašto bi na novac stavio samo bana Mladena a ostalu trojicu sinova izostavio. Ta i oni, kako već rekosmo, vladaju u njegovo ime samostalno svaki na svom teritoriju.
3) U Bosni kuje novac Stjepan Kotromanić, neposredni nasljednik Šubića. Kuju ga dalje i skoro svi kasniji vladari, koji su za to imali mogućnosti zbog kratkotrajnosti vladanja i nesređenih prilika uslijed neprestanih unutrašnjih vjerskih borbi, ali do sada nemamo nikakvih podataka da su u Bribiru ili Skradinu ikada bili kovani neki novci.
4) Držim da je najvjerojatnije da bi knez Pavao, da je dao kovati novac, dao na nj staviti uz svoje ime jednaku intitulaciju, kao što je stavlja na svoje latinski pisane listine “BANUS CROATORUM ET DOMINUS BOSNAE” i ništa više.
Na temelju iznijetog mislim da možemo ustvrditi da su te novce dala kovati oba bosanska bana Šubići i da su kovani negdje u Bosni. Sigurno je ali, da nisu kovani bez znanja i odobrenja kneza Pavla. Prema tome prvi bosanski novci jesu novci bana Šubića a ne novci bana Stjepana Kotromanića, kako se to do sada držalo.
Autor: Z. W.
Izvor: Obol br. 35, HND, 1983.
Ključne riječi: kovani novac, Hrvatska, Bosna, Pavao Šubić
Keywords: coins, Croatia, Bosnia, Pavao Subic
|
- 21:05 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 05.01.2012.
Dubrovački vižlin iz 1751. godine
Ragusa Tallero (Vizlin) Dated 1751
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Dubrovački vižlini, novijeg tipa, kovani su od 1751. do 1779. godine svake godine. Danas nisu naročito rijetki, iako na neizgrebeni i lijepo sačuvani primjerak ne nailazimo baš često. No, neke su godine ipak dosta rijetke. Najrjeđi je vižlin iz 1754. godine. Rešetar u svojoj monografiji o dubrovačkom novcu spominje samo četiri primjerka te godine. Nabraja i zbirke, koje ga imaju, iako ni za jednu drugu godinu ne navodi vlasnike pojedinih komada. Tvrdi da ga imaju: Arheološki muzej u Zagrebu, Dr. Stockert u Beču, conte Panciera di Zoppola u Udinama i petrogradski Ermitaž. I godina 1751. je dosta rijetka, no ipak nabraja sedam varijanti tog novca i kaže da postoje dva tipa: s vrpcom, koja se vijugavo spušta iz oba kraja krune na reversu i tip bez te vrpce (vidi sliku 1 A i B).
Ja sam nakon dugogodišnjeg traženja uspio nabaviti obje varijante. Razlikuju se samo po tome što jedna ima tu vrpcu, koju nalazimo na reversu svih otkova talirske veličine dubrovačkog novca, osim na bradanu iz 1725. godine, koji je posebna tipa, i na libertinama, koje se razlikuju od svdh drugih kovanica te veličine i reversom i aversom. Druga varijanta tog vižlina iz 1751. godine, kako smo već spomenuli, nema te vrpce a nema ni sigle kalupara. Avers je na oba primjerka jednak. Prikazuje poprsje kneza, čovjeka pedesetih godina, krupna nosa i stisnutih usnica. Isti taj lik nalazimo i na vižlinima iz 1752, 1753. i 1754. godine. Na svim kasnijima, a ima ih još 25, lik kneza je posvema izmijenjen. Na svima je to mlađi čovjek sasvim druge fizionomije, i na svima se posvema jasno razabire da je to posve šablonski rad s podosta anatomskih pogrešaka i netočnosti. Sve su te kalupe radili graveri, kalupari, dobri i vješti majstori, no koji nemaju nikakve likovne naobrazbe. Likovi na svim tim novijim vižlinima jednako kao i likovi na starijim vižlinima a i na svim bradanima, imaju dosta anatomskih pogrešaka, iako su noviji vižlini nešto bolje crtani. Spomenut ćemo ovdje samo najkrupnije pogreške. Na bradanima je poprsje sv. Vlaha prikazano u profilu, ali na svima podjednako nalazimo oko prikazano „en face“. Tako su čovječji lik prikazivali stari Egipćani. Kad bismo likovima na starijim vižlinima skinuli glomazne perike, otkrili bi da su im glave upravo nakazno oduljene, poput krastavaca. Ženski lik na libertinama ima nemoguće „strmi“ profil, a oči su ugurane u sam korijen nosa, što bi upravo strašno izgledalo kad bi glavu okrenuli „en face“. Spominjemo tu samo najkrupnije likovne i anatomske pogreške, a ima ih još podosta.
Nasuprot tome likovi na vižlinima iz 1751. godine, a napose na primjerku bez vrpce i bez kaluparovih sigli, bez ikakvih su likovnih i anatomskih pogrešaka. Crtež je ne samo posvema korektan, nego pokazuje sasma suvislo i logično usklađene crte lica prikazane osobe, što posve jasno odaje da je taj lik rađen prema živom modelu. Bit će to zasigurno portret, a najvjerojatnije portret kneza, koji je u to vrijeme tu čast i dužnost obavljao (vidi sliku 2 na str. 9).
Likovi na aversima primjeraka iz 1752, 1753. i 1754. godine prikazuju isto poprsje, ali na njima ne nalazimo više neposrednosti ni uvjerljivosti izražaja što ih odaje primjerak iz 1751. godine. Imaju i nekih sitnijih nedostataka, pa držim da je kalupe za te otkove rezao kalupar a ne umjetnik kipar, koji je izradio i rezao kalup za prvi otkov vižlina za 1751. godinu bez vrpce i bez sigle kalupara. No kalupi za te otkove su rađeni prema kalupu za prvi otkov. Mislim da su ti prvi primjerci uzorci što ih je kovnica morala predočiti Senatu radi odobrenja daljnjeg kovanja. Bit će da je Senat kovanje i odobrio, ali uz primjedbu da se na reversu doda vrpca, jer je na otkovima te godine i nalazimo, a jednako tako i na otkovima kasnijih godina. Rešetar tvrdi da je njegov primjerak s vrpcom te godine imao ispod grba sitne sigle: GB, pa će biti da je kalup za taj primjerak rezao kalupar Giovanni Betinelli. Moj primjerak je baš na tom mjestu jako oštećen, pa se te sigle ne vide.
Možda bi se u Dubrovačkom arhivu moglo naći i ime kneza koji je te godine tu čast nosio. Bilo bi to vrijedno saznati, jer bi to bio prvi slučaj kod nas da se pomoću numizmatike dođe do portreta neke naše povijesne ličnosti. Na novcima staroga Rima nalazimo skoro redovito lijepo i umjetnički izrađen portret vladara što na žalost u Dubrovniku nije bio običaj.
Autor: Z. W.
Izvor: Obol br. 35, HND, 1983.
Ključne riječi: kovani novac, Hrvatska, Dubrovnik, vižilin, talir
Keywords: coins, Croatia, Ragusa, vizilin, tallero
Hrvatski numizmatički forum - rasprave iz svijeta numizmatike.
|
- 21:06 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
srijeda, 04.01.2012.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „V“ (v – vuberitas)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
V
Oznaka za kovnicu Troves, Venezia i Valencia.
VALOR COMUNIS ZAGREBIENSIS
Vrijednost, posebno novca, u ovom slučaju banovaca (banales zagrabienses), kovanih u zagrebačko] kovnici, a računaju se po gradskom (zagrebačkom) obračunu.
VALVACIJA
Izraz, koji se upotrebljava pri određivanju vrijednosti stranog ili starog novca u odnosu prema trenutnom tečaju u prometu novca.
VALJA
Narodni naziv za papirnati novac grada Bakra iz 1849. g. Emitirane su vrednote od 5 i 10 krajcara. Prva emisija je od 6. veljače 1849. i emitirana je vrijednost od 5 krajcara. Veličina novčanice je 73x102 mm i tiskana je samo s jedne strane. U sredini gore u ovalu nalaze se sv. Andrija i sv. Margareta. Lijevo je mjesto za upisivanje broja novčanice, a desno počinje natpis:
VALJA /
5. KRAJCARAH U SREBRU: /
PRIMAT ĆE SE KOD GRADSKO-KOTARSKE PENEZNI CE U BAKRU,
I PO ISTOJ, ZA BEČKE BANKNOTE /
DVANAEST OVIH KOMADA ZA FORINT, ODKUPITI. /
U BAKRU 6. VELJAČE 1849. /
ZA GRAD: KOTAR: PENEZNICU i potpis tintom.
Sa strana okomito je tiskan natpis, lijevo na talijanskom: 5 CARANTANT M. CONV., a s desne na njemačkom jeziku: 5 KREUZER CONV. MONZE.
Druga emisija je od 18. svibnja 1849. Emitirane su vrijednosti od 5 i 10 krajcara. Tisak je isti kao i kod prve emisije, samo je promijenjen datum, a kod novčanice od 10 krajcara i otkupnina (ŠEST, OVIH KOMADAH ZA FORINT). Veličina novčanice od 10 krajcara je 73x105 mm.
VALUTA
(tal. vrijednost)
1. Novac, kao zakonsko sredstvo plaćanja ili cjelokupni novčani sustav jedne zemlje (npr. zlatni, srebrni, papirni).
2. Strani novac uopće (u gotovom, čekovima ili devizama), osim zlatnog.
3. Odnos između nominalnih vrijednosti vrednosnih papira (naročito novčanica) i njihova tečaja u inozemstvu.
VATERLANDSTALER, KONTRIBUTIONSTALER
Talir biskupije Fulda iz 1794.-1796. g. s natpisom PRO DEO ET PATRIA. Ovaj je tip novca kovan pri prodoru francuske revolucionarne vojske u Frankoniju, Švapsku i sjevernu Italiju, da bi se probudio duh patriotizma. Kovan je od srebra dobivenog od crkvenog posuđa i relikvija. Sličan je bio emitiran u Trieru, Bambenru, Wirzbureu, Eichstattu, Meinzu i Frankfurtu na Majni. Osim talira kovane su i druge vrijednosti, a V. je korišten i za plaćanje vojnika. Tako je biskup od Bamberera Franz-Ludwig von Erthal (1779.-1795.) 1775. g. kovao talir, na čijem se aversu nalazi grb, dok je na reversu natpis: ZUM BESTEN DES VATERLANDES.
VC-S
Oznaka za kovnicu Halle 1774.-1780.
VELIKA BRONCA
Rimski brončani novac može se, općenito uzevši, podijeliti na veliki, srednji i mali.
Od početka kovanja rimskog brončanog carskog novca pa do prestanka njegova kovanja, dakle od Augustusa pa do Carinusa, velike bronce imaju promjer od 36-32 mm (sesterciji), srednje od 29- 23 mm (dupondhisi i assi, iako je obje vrste teško sa sigurnošću dijeliti) i male bronce, u koju grupu spadaju semisi i quadransi. Ova podjela, općenito, pokriva sve starorimske bronce spomenuta doba, osim iznimaka velikih dvostrukih sestercija Deciusa i po težini kao srednjih bronci shvaćenih medaljona. Možda je i za spomenuti brončani novac pokrit srebrom, no od završetka vladanja Valerianusa naovamo, brzo su se mijenjali po mjeri i težine novca, čija je vrijednost konstantno devalvirala, pa je problematično njihovo svrstavanje. To se odnosi i na follise, koji su u početku, za doba Dioklecijana, imali promjer srednje bronce, da bi kasnije, u smislu navedene podjele, bilo besmisleno dijeliti po veličini, jer se takva podjela može u najmanju ruku smatrati nenaučnom.
VELIKA GRČKA (GRAECIA MAGNA).
Naziv za grčke kolonije na zapadu, tj. u južnoj Italiji. U ovim gradovima, kolonijama, dostignut je visoki stupanj umjetničkog savršenstva pri izradbi novca. Prikazi na novcu su različiti i daju mnogo materijala za proučavanje. Npr.:
KAULONIJA - Apolo s ispruženom rukom;
POSEJDONIJA - Posejdon;
METAPONT - klas žita;
KROTONA - tronožac;
SIBARIUS - bik itd.
VELLON
Srebrni španjolski novac slabe kvalitete, koji je povremeno kovan kao sitan novac, a nazvan je BLANCE DE VELLON. Vrijednost mu je bila 1/2 maraveda, tj. 1/64 srebrnog reala. U doba Filipa II oko 1700. g. već mu je pala vrijednost, i tada je sadržavao samo 51% srebra. Kovan je do XIX st.
VENECIJANSKI NOVAC
Venecija (Mleci), grad-republika u sjevernoj Italiji, nikla je u IX st. Tijekom svoga postojanja širila je svoju vlast i posjede ne samo po Italiji, već i u Dalmaciji, te na albanskoj i grčkoj obali. Na čelu Republike nalazio se dužd (knez) i Malo vijeće (6 članova), birano od Velikog vijeća, koje je u početku imalo 35, a kasnije 100 članova. Venecijom je do 1797. g. kada ju je ukinuo Napoleon, vladalo ukupno 120 duždeva. Prvi dužd, koji je kovao novac, bio je Vitale II Michieli (1156.-1172.), a zadnji Lodovico Manin (1789.-1797.).
U proteklih 650 godina kovanja bilo je izrađeno više vrsta novaca, no na njemu je skoro uvijek prikazan sv. Marko, zaštitnik Venecije, koji duždu, koji stoji ili kleči, predaje zastavu. Vrlo često je prikazan i krilati lav, simbol sv. Marka.
Od zlata su kovani: scudo (3,40 gr) i cekin (ducato 3,56 gr) u raznim veličinama;
od srebra: grosso (2,18-1,75 gr), lira (6,52 gr), srebrni scudo (36,38-31,83 gr), talir (28,56 gr);
od bakra: soldo i bezzo.
VENEZOLANO
Naziv zlatnog pesosa na temelju zakona iz 1857. g. kada je postao novčana jedinica Venezuele, po vrijednosti jednak francusku novcu od 5 zlatnih franaka, no koji nije kovan. Kasnije je taj naziv uzet za srebrni peso kovan na osnovi zakona od 18. srpnja 1872. a po vrijednosti je odgovarao novcu od 5 francuskih srebrnih franaka. 1 V = 100 centesima.
VENUSTALER
(Venerin talir, talir s Venerom). Talir kovan 1622. g. u spomen osnivanja grada Magdeburga, a naziva se još i HURENKAR-RENTALER. Na aversu je portret osnivača grada cara Otona I (935.-973.) koji jaši na konju. Na reversu se nalaze 2 goluba i 2 labuda, koji vuku kola s Venerom i 3 Gracije.
VERECENSES
(denarii banales Verecenses). Denari, koji su kovani u Virovitičkoj kovnici, a koji se spominju u dokumentima od prve polovice XIV st. Koji su to denari bili do sada se nije moglo utvrditi.
VEREINSKRONE
(njem. savezna kruna). Savezni trgovački novac kovan od zlata u vrijednosti 1/2 i 1 krune, a kovan je na osnovi monetarne konvencije Njemačke, Austrije i Liechtensteina iz 1857. g. Jedna kruna je bila jednaka 1/50 funte i imala promjer od 24 mm; 1/2 krune = 1/100 zlatne funte i promjer od 20 mm. Na aversu je portret vladara, a na onima iz Frankfurta na Majni je grb. Na reversu je natpis VEREINSMUNZE, vijenac od hrastova lišća, nominalna vrijednost, godina kovanja i oznaka čistoće metala.
VEREINSTALER
(njem. savezni talir). Naziv za talir kovan na osnovi Njemačko-austrijske monetarne konvencije od 24. siječnja 1857. g. Iz funte srebra kovano je 30 komada V. Ovaj je talir bio bolje kvalitete od pruskog talira iz 1750.-1856. g. ali je težio manje od njega (V. 18,518 gr, a pruski 22,272 gr). Na aversu je bio portret vladara, dok je na reversu grb zemlje ili vrijednost. Na kovovima Frankfurta na Majni na aversu je orao, dok je na reversu ženski portret (Frankofurtija). 4 V = 6 austrijskih ili 7 južnonjemačkih guldena.
VERFASSUNGSTALER
(njem. konstitucioni talir). Naziv za talire, koji su kovani pri donošenju ili usvajanju konstitucije.
Npr.: Bavarski konvencijski talir iz 1818. g. Na aversu je glava Maksimi-lijana I Bavarskog (1799.-1825.), dok je na reversu stijena s natpisom CARTA MAGNA / BAVARIAE.
Ili, talir Saksonije, kovan u povodu nove konstitucije od 4. rujna 1831. Na aversu je glava saksonskog kralja Antona (1827.-1836.) i regenta Friedricha Augusta (1830.-1836.) a na reversu svitak i natpisom konstitucije i datum AM 4. SEPTBR. / 1831 između hrastove i lovorove grančice.
Bavarski dvostruki talir iz 1848. g. na aversu prikazuje glavu Maksimilijana II Josefa (1848.-1864.), dok je na reversu statua Bavarije između lava koji leži i postamenta na kojem je svitak s natpisom VERFAS/SUNG.
VESTA
(grč. Hesta). Boginja zaštitnica domaćeg ognjišta. Još se naziva i Ops, Cvbele, Terra. Vrlo se često viđa na rimskom carskom novcu. Prikazivana ie, u dugoj odjeći, kako siedi ili stoji i kako drži šljem, skeptar, paladium ili kultnu posudu (simpulum).
VJEVERICA, VEKŠA
Sitna platežna jedinica stare Rusije u vrijednosti od 0,33 gr srebra. Naziv dolazi od kožice vjeverice, koja je služila kao novac. U obračunsku grivnu išlo je približno 100-150 V. ili oko 50 gr srebra.
VICTORIATUS
Jedna vrsta rimska srebrna novca. Kovanje je počelo 269. g. pr. n. e. Težio je 3,41 gr, a vrijednost 3/4 denara. U 217. g. pr. n. e. težina mu je pala na 2,9 gr, a u upotrebi ie bio do pojave denara.
VIERBRUDERTALER
(njem. talir 4 brata). Taliri, na kojima su predstavljena 4 portreta braće vladara. To je npr. talir Saksonije-Altenburga s portretima Johanna-Friedricha, Friedricha, Johanna-Wilhelma i Friedricha-Wilchelma II (1603.- -1625.). Na dvostrukom taliru kovanom 1613. g. portreti brace su načinjeni tako da se braća međusobno gledaju.
VIERCHEN
Srebrni novac Pomeranije od 4 pfeniga, koji je kovan od XV pa do početka XVI st, a po vrijednosti je bio jednak 1/4 šilinga. Težina mu je bila oko 0,46 gr.
Sličan novac kovali su članovi Ordena križonosaca u Prusiji u XV st. Imao je vrijednost 1/3 šilinga, a težio je 0,78 gr srebra. Na aversu je bio grb velikog magistra Ordena i natpis MAGISTER GENERALIS, dok je na reversu križ s natpisom DOMINORUM PRUSSIAE.
VIERER
1. Srebrni novac od 4 pfeniga težine 1,2 gr, koji se kovao od 1397. g. pa do kraja XV st. u Strassburgu. U 1490. g. težina mu je povećana na 138 gr. Grad Basel ga je kovao kao prijelaznu nominalu između Plaperta d Repena, da bi se zadovoljile potrebe za sitnim novcem. U 1462. g. 1 V = 2 rapena = 4 stablera. U rajnski zlatni gulden išlo ih je 69 komada. Na aversu je grb, na reversu križ. Težina baselskog V. je bila 0,91 gr. Od 1498. g. V. i dvostruki V. postali su glavni novac cijela rajnskog novčanog saveza. V. je također kovan i u Bernu (1528.), Soloturnu (1549.-1789.), Freiburgu (XV st. -1790.), Sitenu (1548.-1685.), Nauenburgu (1589.- -1803.) d Zofingenu (1716.-1722.).
2. V. je naziv i za loš srebrni novac od 4 bernera (= 1/5 zwanzigera), koji se prvi put pojavio u Tirolu početkom XIV st. Na aversu je tirolski orao, na reversu je križ. U 1361. g. težio je 0,663 gr, a kovan je do XVII st.
VIERLANDER
Dvostruki groš ili patard kovan u 4 provincije: Brabantu, Hennegau, Flandriji i Hollandu. Kovan je od 1433. g. na temelju zakona Filipa Dobrog (1419.-1467.). Vrijednost mu je bila ista u svim provincijama. Na aversu je bio burgundski grb, na reversu križ s lavom, dok su u kutovima lavovi i ljiljani. V. ili kako se još nazivao DOUBLE GROŠ VIERLANDER kovan je i u Bruxelesu (1434.-1437.) težine od 3,4 gr, te u Leuwenu, težine 2,9 gr.
VIERTELTALER
(njem. četvrtina talira). V. je počeo kovati 1507. g. Friedrich III u Zwikau. Pojavom 2/3 talira (gulden) polako prestaje njegova upotreba.
VIGESIMARIUS
U XVIII i XIX st. naziv za novac vrijednosti 20 krajcara ili karantana.
VIKARIATSMUNZEN
Naziv za novac kneza Saksonije i Pfalza, kada je on bio vikar (zamjenik) cara, tj. kada je predstavljao cara do izbora novog. 0 ovome svjedoče mnogi prikazi na novcu a i natpisi, kao npr. na novcu kneza Saksonije Friedricha Augusta I (1694.-1733.) kovan 1711. g. Kovane su nominale od 1, 1/2, 1/4 i 1/8-talira. Na aversu je knez na konju koji se propinje, ispod je grb. Na reversu carski i kneževski simboli leže na plaštu. Natpis iznad i ispod prikaza na novcu govori o vikarijatstvu poslije smrti cara Josipa I (1705.- -1711.). Talir je 1711. g. kovao i Johann Wilchem II Julah-Berga (1679.-1716.) kao knez Pfalza. Na aversu je dvoglavi orao s dva okrunjena grba na grudima, na reversu je glava okrenuta udesno. Ovi su taliri kovani i 1741, 1790. i 1792. g.
VIKTORIJA v. NIKA VIKTORIOLA
{= mala Viktorija). Naziv za statuu, koju drži bog ili car na dlanu u znak pobjede. Na grčkom i rimskom novcu nalazi se vrlo često.
VIKTORTALER
Naziv za talire, na kojima je prikazan sv. Viktor na reversu, kao npr. talir baruna Wilhelma od Batenburga (umro 1573. g.), gdje se na aversu nalazi carski orao. Isto se naziva i talir Soloturna, na kojem je .sv. Viktor na reversu, dok je na aversu grb.
VIMINACIUM KOVNICA
Rimska kovnica, danas Kostolac, u kojoj je več tijekom III st. kovan novac za Filipa I s reversom VICTORIA AUGG i Filipa II s reversom AETERNIT IMPER. U V. K. je sigurno kovan i novac uzurpatora Pakacijana (248.), a vjerojatno i Trajana Decija, Trebonijana Gala i Emilijana. Sasvim je pouzdano utvrđeno, da su ovdje kovane i prve emisije novca Valerianusa i Galliena. Osim carskog novca u njoj je kovan i lokalni novac, i to 239/240.-254/255. godine, osim u godinama 248/249. i 253/254. g. Na mjesnim novcima prikazani su likovi većeg broja careva i članova njihovih porodica, tako: Gordijana III, Filipa I, Filipa II i Otacile, Decija, Etruscile, Decija II i Kvinta, Gala i Volusijana, Emilijana, Valerijana, Marinijane (posmrtni) i Galijena. Osobina novca V. K. je napisana oznaka godine kovanja AN(no) u odgovarajućem rimskom broju od I do XVI. Označavane su lokalne godine, koje su se počele računati od listopada 239. g. Na aversu je prikazan lik "vladara s natpisom naokolo, dok je na reversu ženska figura, koja personificira Viminacium ili provinciju Gornju Meziju. S lijeve strane slike je bik, a s desne lav, simboli VII Claudia i IIII Flavia legije. U odsjeku ispod je oznaka godine. U Viminaciumu su kovane velika, srednja i mala bronca, kao i medaljoni od bakra i bronce.
VINAR
Slovenski naziv za heler u razdoblju 1919.-1920. g. 1 kruna = 100 vinara.
VINKENAUGEN
Mali, pretežno dvostrano kovani pfenig, koji je bio u prometu u Pomeraniji u XIV-XV st. Korišten je i kao novčano-obračunska vrijednost. U prometu je bio i u Meoklembunm i Brandenburgu. U Mecklembunui je 1380. g. vrijedio polovicu libečkog pfeniga. Brandenburški V. je bio težak 0,26 gr i na njemu se nalazi orao s raširenim krilima na aversu i šljemom na reversu, a kovan je od 1304. g.
VINTEM
Portugalski srebrni novac kovan 1489. g. vrijedan 20 reala. Na aversu su kraljevi inicijali s krunom, dok je na reversu srb zemlje. Težio je 2 gr. Od 1521. g. kovao se dvostruki V. s oznakom vrijednosti na jednoj strani i Jurjevim križem na drugoj. Težina mu je a i kvaliteta srebra neprekidno opadala, tako da je za Ivana IV (1640.-1656.) težina bila svega 1,15 gr. Od XVI do XIX st. kovane su nominale od 12, 8, 4 i 2 V, Od XVII st. za kolonije su kovani bakreni V. u vrijednosti od 4, 2 i 1 V.
VIRTUS
(lat. vrlina). Personifikacija, glava sa šljemom, prikazivana je još na denarima Rimske republike. Kasnije se prikazuje kao stojeća figura s kopljem i štitom u ruci, ili s kopljem preko ramena, a ponekad kako sjedi na hrpi oružja. Na glavi je obavezno šliem. Na carsku novcu se viđa od Galbe (68.-69.) do Majorijana (457.- 461.). Na Galbinu sesterciju iz 69. g. prikazani su V. i Honor kako stoje jedan prema drugome, dok je naokolo natpis HONOR ET VIRTUS.
VIŽLIN
(Rektorat). Dubrovački talir kovan kao STARI V1ŽLIN od 1743. do 1748. g. Na aversu je poprsje kneza s dugom perikom i natpis: RECOTOR REIP RHACVSIN. Na reversu je grb grada i natpis: DUCAT ET SEM REIP RHAG. Promjer mu je 43-45 mm, težina oko 28,50 gr. NOVI VIZLIN je kovan od 1751.-1779. g. Na aversu je također poprsje kneza, no rad je nešto finiji i precizniji, na reversu grb, a natpisi su isti kao i kod Starog vižlina. Promjer mu je 40-44 mm, a težina također oko 28,50 gr.
VJEČNI PFENIG
(lat. denarius perpetuus). Pfenizi, koji se nisu morali svake godine mijenjati za novokovane. V. P. je kovan sa ciljem poboljšanja rada trgovine, za što su bili zainteresirani bogati trgovački gradovi, dok su feudalci time gubili dio prihoda. Prvi ovakvi V. P. kovani su oko 1369. g. u gradovima Berlin, Koln, Brandenburg i Stendal, otkupivši pravo kovanja novca od brandenburškog markgrofa. No ovaj pokušaj nije doveo do prestanka padanja kvalitete novca, jer je i nadalje uz njih kovan novac slabe kvalitete, koji je na kraju ali postupno, istisnuo V. P. iz prometa.
VOJVODA HRVOJE
Hrvoje Vukčić Hrvatinić (umro 1416. g.) istaknuti je bosanski velikaš, gospodar Donjih krajeva i sjeverozapadne Bosne. Od 1403. g. do 1413. Hrvoje je bio splitski herceg (dux) i pod njegovom vlašću su bili i otoci Brač, Hvar i Korčula. Vladanje vojvode Hrvoja u Hrvatskoj i Dalmaciji više je sličilo vladavini samostalnog vladara nego podkralja. On je uredio svoj dvor u Splitu i Jajcu, sakupljao oko sebe podložene velikaše, izdavao javne isprave, stranim državama slao svoje poslanike, uzdržavao svoju posebnu vojsku i kovao svoj osobni novac.
Poznate su tri vrste Hrvojevih novaca kovanih u Splitu: GROŠ, POLUGROS i ČETVRTINA GROŠA, koji su uglavnom kovani u 2 varijante: s Hrvojevim obiteljskim i s njegovim vojvodskim grbom, (v. SPLITSKI SREBRNI NOVAC).
VS-K
Oznaka na novcu kovanom u Pragu 1774.-1780. g.
VSS
Oznaka na novcu kovanom u Pragu 1765.-1773. g.
VRENELI
Narodni naziv za švicarski zlatni novac od 10, 20 i 100 franaka, gdje se na aversu ispod imena zemlje HELVETIA nalazi glava djevojke. Vrijednost od 10 franaka kovani su od 1911. do 1916. g. te 1922. g. Kovanica od 20 franaka kovana je 1897.-1916. g. te 1922, 1925.-1927, 1930, 1935, 1947, i 1949. g. Nominala od 100 franaka kovana je 1925. g.
VUBERITAS
Personifikacija, koja se javlja na novcu od Trajana Decija (249.-251.) do Florianusa (276.). Prikazivana je u liku žene, koja stoji i koja u jednoj ruci drži kesu, dok joj je u drugoj rog izobilja. Na novcu cara Carausiusa (287.-293.) prikazivana je kako sjedi i muze kravu.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Otkup numizmatike Srbija - isplata odmah!
|
- 22:12 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
utorak, 03.01.2012.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „U“ (u – usualne marke)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
U
Oznaka za kovnice Pau i Torino.
ULCINJSKI NOVAC
Kovnica u Ulcinju počela je raditi u prvoj četvrtini XIV st. i radila je sve do prve polovice XV st. U njoj je kovan novac po nalogu srpskih vladara, ali se ne može pouzdano odrediti koji su to bili tipovi. U kovnici je kovan i autonomni novac grada. Na aversu je svelo janje “Agnus Dei” sa zastavom, a naokolo je tekst MONETA DE DULCINO. Na reversu je Bogorodica s Kristom u naručju. Autonomni novac grada kovan je do 1426. g. kada je grad priznao vrhovnu vlast Venecije.
ULRIQUE
Švedski novac od 2 marke iz 1719. g. kovan za vrijeme Ulrike Eleonore.
UNCIA
Jedinica težine u starom Rimu, jednaka 1/12 libre, tj. 27,28 kg. Dijelila se na 24 skrupile. U srednjem vijeku u početku je 1/12 dio funte, a zatim 1/8 marke. 1 U = 2 lota. U antičkom Rimu U. je i novac, jednak 1/12 asa, kovan od bakra ili od bronce. Prvobitna mu je težina bila 27-28 gr, kasnije manje, zbog smanjenja težine asa.
UNCIALIS
Latinska naziv za guldengroš (talir) prvih emisija, kada mu ie težina bila 1 unca (= 2 lota).
UNGARO
Talijanski naziv za poznati madžarski dukat, na čijem se aversu nalazi sv. Ladislav, dok se na reversu nalazi Bogorodica, zaštitnica Madžarske. Po uzoru na ovaj sličan su novac kovali u Milanu, Parmi i Tassaroli.
UNGERLEIN
U njemačkim zemljama rasprostranjen naziv za denar kovan u Madžarskoj u XVI-XVII st. Na aversu ie grb zemlje, a na reversu Bogorodica i natpis PATRONA UNGARIAE.
UNICORN
(engl. jednorog). Zlatni novac Škotske, kovan za Jakova III (1460.-1488.) u 1486. g. Na aversu je jednorog sa štitom, na kojem je grb, na reversu je križ, zvijezda i natpis na latinskom jeziku. Težio je 3,81 gr, a vrijedio 18 šilinga. Kovana je i vrijednost od 1/2 U, a zadnji ie put kovan u 1517. g. za Jakova V.
UNIERIJKSDAALDER
(niz. savezni rijksdaalder). Nizozemski talir kovan od grofa Leichestera, upravljača Nizozemske 1586.-1597. Na aversu je poprsje u oklopu s lovorovim vijencem, na reversu grb ujedinjenih provincija Nizozemske. Težio je 29,23 gr.
UNIKUM, UNIKAT
Naziv za novac ili medalju, koji je kovan kao jedini primjerak. To je npr. nagradna medalja kneza Bradenburga Wilchelma V iz 1572. g. ili “madžarski” dukat Ivana III, koji se čuva u Ermitražu. Tako nazivamo i onaj novac ili medalju, od kojeg je sačuvan ili pronađen samo jedan primjerak.
UNITE
Engleski zlatni novac, prvi put kovan 1604. g. za kralja Jakova I (Jakov VI kralj Škotske) u povodu ujedinjenja Engleske i Škotske (1603. g). Na aversu je poprsje kralja s krunom (od 1619. g. s lovorovim vijencem), a na reversu je grb zemlje i biblijska izreka FACIAM EOS IN GENTEM UNAM. U. je bio težak 10,03 gr i vrijedio je 20 šilinga, što je i bilo na njemu naznačeno. U. je kovao i Charles I (1625.-1649.), no drukčijeg izgleda.
Kovane su vrijednosti od 3, 1, 1/2, 1/4 i 1/8 U. Najinteresantniji je trostruki U. (engl. TRIPLE UNITE) - novac, koji je imao vrijednost 3 funte a kovan je u Oxfordu (1642.-1644.), po kome je još nazivan OXFORD UNITE.
UPSTALSBOOMTALER
Talir kovan u Hannoveru za Georga V (1851.-1866.) iz 1865. g. Kovan je u povodu 50. obljetnice ujedinjenja Ostfrislanda s Hannoverom. Na aversu je poprsje kralja, dok je na reversu drvo, ispod kojeg stoji čovijek. Po rubu novca teče natpis: EALA FRYA FRESEN. Iskovano ga je samo 2000 komada.
na vrh
URSULATALER
Prvi kelnski guldengroš iz 1512. i 1516. g. Na reversu je sv. Uršula, koja plovi brodom niz Rajnu, a na aversu su 3 kralia, zaštitnici grada. Kovani su i komadi od 1/2, 2/3 i 2 U. Postoje mnoge kasnije imitacije, ali su one bez datuma kovanja.
USUALNE MARKE
Mjesne, uobičajene marke. Naziv za težinske ili obračunske marke, koje su korištene u raznim gradovima ili oblastima; npr.:
M. BACIENSIS - bečka marka,
M. BOHEMICALIS - češka marka,
M. CALSENSIS - kaločka marka,
M. ISTRIAE - istarska marka,
M. ZAGRABIENSIS -zagrebačka marka i sl.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Otkup novčanica nekonvertibilnih valuta u Srbiji - isplata odmah!
|
- 22:11 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 02.01.2012.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „T“ (t – trzeciak)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
T
Oznaka na novcu kovnice Nantes, Egucigalpa (Honduras).
TAKA
Novčana jedinica Republike Bangladeš od 1972. godine. 100 paisa = 1 laka.
TALA
Novčana jedinica Zapadnih Samoa, a još se naziva i DOLAR SAMOA. U prometu je od 10. VII 1967. g. 100 sena - 1 taka.
TALAR
1. U prošlosti na sjeveroistoku Afrike, a posebno u Etiopiji, raširen naziv za talir Marije Terezije. Krajem XVIII st. vrijednost mu je bila 150 medina.
2. Jedinica novog novčanog sustava, uvedenog u doba cara Etiopije Menelika II (1889.-1913.) od 9. II 1893. g. Kao osnova ovog sustava služio je talir Marije Terezije. 1 T (ili bir) = 16 gerša = 100 matona (centi), težina mu je bila 28,07 gr. Na aver-su je portret cara, a na reversu judejski lav sa zastavom. Kovan je do 1902. g.
TALENT
(grč. vaga). Najrasprostranjenija težinska i novčano-obračunska jedinica u staroj Grčkoj, uzeta iz zemalja s Istoka (Babilon). T. se dijelio na 60 mina = 6000 draJimi ili 36000 obola, a služio je za obračun velikih suma. Reformom Solona (954. g. pr. n. e.) uveden je Atički talent težine 26,195 kg. U doba Aleksandra Makedonskog težio je 25,9 kg.
TALIR
Veliki srebrni novac, nazvan po Joachimstalu u češkoj, gdje se prvi put u Evropi počeo kovati 1518. g. Zbog pada vrijednosti mala srebrnog novca, porasla je potreba za kovanjem većih nominala. Uz porast proizvodnje srebra i usavršavanja kovanja novca, moglo se pristupiti kovanju velika srebrna novca. Prvi takav novac počeo je kovati 1484.-1486. g. u Tirolu nadvojvoda Sigismund. Novac je nazvan GULDENGROSĆHEN zato jer je imao istu vrijednost kao i zlatni gulden. Od 1518. g. grof Schlick u Joachimstalu počinje sistematski kovati srebrne guldene, koje su nazvali IOACHIMS-TALER Mt)NZ ili samo TALER. Dobra čistoća srebra, težina od oko 27,20 gr, a kasnije 26,39 gr, i visok umjetnički domet, pridonijeli su da se T. prihvati u svim njemačkim zemljama, a također i u drugim, te da postane obrazac za kovanje slična novca. U početku je T. imao vrijednost od 60 krajcara, zatim 68 (Reichstaler), te nešto kasnije 72. Od 1580. e;. vrijednost mu je bila 90 krajcara. Sadržaj srebra u njemu u raznim zemljama bio je različit. U 1857. g. utemeljen je monetarni savez iužnonje-mnčkih zemalja, koji je za T. utvrdio jedinstvenu težinu sa sadržajem čistog srebra od 16,67 gr. Novčanom reformom 1871.-1873. g. vrijednost mu ie izjednačena s 3 zlatne marke. Od toga doba počelo je njegovo povlačenie iz prometa. Konačna demo-netanizacija T. nastupila je 1907. g. Naziv, malo iz-mijenien, zadržno se u nazivu novca mnosih zemalja: Skandinavske zemlie - daaler, riksdaler. Nizozemska - daalder, Italija - tallero, Amerika - dollar.
TALIR MARIJE TEREZIJE
Talir, koii je kovan na temelju konvencijske stope od 1735. g. s portretom carice Austrije Mariie Terezije. Sadrža; čistog srebra u njemu bio je 23,386 gr. Poslije smrti Marije Terezije njegovo je kovanje nastavljeno s oznakom godine smrti carice - 1780. g. Zbog dobre kvalitete bio je vrlo popularan na Levantu (LE-VANTETALER, LEVANTIN), dok je u nekim zemljama bio u upotrebi čaik i u novije doba: u Etiopiji do 1950. g. a u Jemenu sve do 1965. g.
TALLERO
U početku talijanski naziv za njemački carski talir, a zatim za vlastiti kovan u Veneciji od 1756. g. i Milanu, za potrebe trgovine s Levantom. U Modeni se počeo kovati 1650. g. po uzoru na nizozemski Lovendaler, koji je u Italiji nazivan TALLERO LEONCINO. U toskani ih je Ferdinand I (1587.-1608.) kovao tako da su se malo razlikovali od španjolskih pesosa i piastera. Imitacije se najčešće razlikuju u težini: dok je piastera bila 31-33 gr, T. je u početku težio 28-29 gr, a kasnije 26-27 gr.
TALLERO ERITREO
(tal. eritrejski talir). Talirski novac kovan od 1890. g. u Rimu i Milanu za talijansku koloniju Eritreju. Vrijednost mu je bila 5 lira, a bio je težak 28,125 gr. Na aversu je poprsje kralja, dok je na reversu orao. Od 1918. g. na aversu je orao s krunom na glavi i savojskim grbom na grudima, dok je na reversu Italija. Novac je izdavan do 1941. g.
TALON
Sporedni dio obveznice ili vrijednosnog papira, na kojem se nalaze kuponi, koji se mogu unovčiti, ili služe da bi se dobili novi kuponi.
TAM-BAK-TRON
Srebrni novac kraljevine Anam, kovan od 1820. g. Težio je 27 gr, dok je 2 T. bio težak 13,5 gr.
TAMBALA
Novčana jedinica Malavia od 15. II 1971. g. 100 T = 1 Kvvacha.
TAM-VANG-TRON
Zlatni novac Anaka težine 24,242 gr. Na novcu je ista predstava kao i kod tam--bak-trona: zmaj. Kovan je u isto doba.
TANGA
Novac portugalske kolonije Goa, kovan od srebra i bakra po uzoru na indijski novac Tankah. Srebrni T. kovan je u Goi od 1615. g. s težinom od 3-3,5 gr. Na aversu je štit s grbom ili portugalski križ, dok je na reversu najčešće mono-gram. Od 1765. g. kuju se bakreni T. težine 41,65 gr sa štitom, na kojem je grb na jednoj strani i oznaka nominale na drugoj. Poslije uvođenja decimalnog sustava kovane su vrijednosti od 1/2, 1/5, 1/10 a njihova težina je iznosila 20, 4 i 2 gr. Obračunska vrijednost od 10 T. bila je jednaka 1 rupiji ili 1000 reala Goe. T. je također i srebrni novac Bunarskog emirata (Srednja Azija), težine oko 3 gr. U Bunari je on kovan i poslije prisajedinjenja Rusiji (1865.-1873). Zadnji bunarski T. bio je kovan u 1920. g. od bakra.
TANGKA
Srebrni novac Tibeta. Težina mu je kolebala između 3,89 i 6,80 gr. Najstariji je tip kovan u Nepalu pod različitim nazivima. Za razliku od muhra na njima su različiti simboli (bubanj i si.). T. se počela kovati oko 1566. g. Vlastiti novac Tibet je počeo kovati sredinom XVIII st. po uzoru na nepalski novac iz 1732. g. a izgled mu se nije mijenjao sve do 1948. s. Na aversu je stilizirani cvijet lotosa okružen znakovima tibetanskog nisma, a na reversu su budistički simboli. Odnos: 3 T = 1 indijska rupija; 1 T = 15 skarunga.
TARGOVSKI TALIR
(polj. Targovvickiej konfederaciji talir). Poljski talir, izgleda medalje, iz 1793. g. kovan od članova Targovicke konfederacije, da bi opet s istim kalupom bio kovan 1870. g. Na obje strane talira nalazi se vdšeredni natpis. Težio je 27,65 gr.
TARJA
Španjolska novčano-obračunska jedinica u vrijednosti 1/4 bakrenog reala.
TARO
Talijanski zlatni novac kovan u južnoj Italiji u X st. Težina mu je bila 1/30 unce, tj. 0,883 gr. Porijeklo naziva nije razjašnjeno. Vojvoda Gisulfo (935.-974.) kovao ih je s težinom od 0,9 gr, a na njima je bio kufski natpis kao imitacija T. fata-mida. Poslije osvajanja južne Italije od Normana, T. je nadalje kovan s kufskim natpisom. Robert Giskajski (i059.-1085.) kovao ih je s težinom od 0,89 gr. Za Rogiera II (1130.-1154.) kovan je u Palermu i Mesini, i na njemu je bio križ i natpis IC XC NIKA. Vilim II (1166.-1189.) kovao je dvostruke s težinom od 1,5 gr, ali i one zdjeličastog oblika. Konrad IV (1250.-1254.) kovao je novac u vrijednosti od 9 (7,9 gr) i 4 T. (3,8 gr) s kufskim kružnim natpisom. Zlatni T. kovan je do kraja XIII st. Kovanje srebrnih T. obnovljeno je za Ferdinanda II Aragonskog (1479.-1518.) i nastavljeno do kraja XVIII st. Na aversu je poprsje kralja, na reversu orao. Kovane su vrijednosti od 6, 4, 3, 2 i 1 T. Srebrne T. su kovali i Ivanovci na Malti od 1530. g. 1 škuda je sadržavla 12 srebrnih T. Od XVI st. na Malti je kovan i bakreni novac vrijednosti 4, 2 i 1 T.
TAVFTALER
(njem. Tauf - krštenje). Taliri ili medalje, koji su darivani pri krštenju. Drugi naziv za ovaj novac je GESCHENKTALER, tj. poklon talir. Predstave i natpisi su najčešće religioznog karaktera. Tijekom XVII-XVIII st. mnogo su kovani u Zellerfeldu.
TAVRIČEVSKI NOVAC
Srebrni novac s oznakom kovnice T. M. kovan u Feodosiji 1787. g. u čast posjeta carice Katarine II (1762.-1796.) Krimu. Kovane su nominale od 20, 10, 5 i 2 kopejke, težine 7,84, 3,52, 1,84 i 0,92 gr. Na aversu je monoaram i natpis CARICA HERZONSA TAVRIČESKOG, a na reversu je oznaka nominale, ispod koje je oznaka kovnice.
TERLINA
Bilonski novac prvi put kovan od Giovanno-Maria Visconti (1402.-1412.) u Milanu. Vrijednost mu je bila 3 denara i imao je težinu od 0,76 gr. Uskoro se počeo kovati i u Mantovi, Cremo-ni, Parmi i Piacenzi. S vremenom je sadržaj srebra u novcu bio sve manji, tako da je 1665. g. kovanje i prestalo.
TESSERA
Zamjena za novac, od bronce ili od nekog drugog metala. Žeton, koji je služio kao ulaznica u javne kuće. cirkuse, kazališta i si. Bila je u upotrebi već u vrijeme Rimskog carstva, kao i u kasnorimskoj epohi. Na T. se obično nalazi broj. Kao i kontornati i T. su imale različite predstave: sportske, obscene i si.
TESTONE
(tal. testa - glava). Naziv za talijanski srebrni novac s prikazom vladara, koji se počeo kovati 1474. g. u doba Galeazzo Maria Sforze, vojvode Milana (1466.-1484.). Kovan je po uzoru na venecijansku liru tron. Vrijednost mu je bila 1 Vs lire, a težio je 9,65 gr. Lijep izgled i stabilnost kvalitete srebra doveli su do njegove velike rasprostranjenosti. Počeli su ga zato kovati mnogi talijanski knezovi pa čak i pape. Za doba Sforze kovane su vrijednosti od 3 i 2 T, a za: vojvode Savoje Filiberta II (1497.-1504.) od 4 T. Posredstvom trgovine T. je dospio u mnoge zemlje, pa su one počele kovati sličan novac, 'koji je kasnije dobio lokalni naziv: Francuska - teston, Portugal - tostao. Škotska - testoon. Njemačka i Švicarska - Dicken. Poslije emitiranja dobrog zlatnog i srebrnog novca od Karla V (1519.-1556.) T. je izgubio svoje značenje i ustupio u Italiji mjesto liri. Francuski srebrni T. počeo se kovati za Luja XII (1498.-1515.) po uzoru na talijanski. Francuska je imala neke dijelove Italije pod svojom vlasti, no i poslije gubitka tih talijanskih posjeda kovanjem T. je nastavljeno u Francuskoj u trgovačke svrhe. T. je bio prvi francuski novac s prikazom kralja, čiji se portret nalazio na aiversu. Na reversu je bio grb s ljiljanima. Vrijednost mu je bila 10 sola. Za Franje I bio je kovan novac od 3 i 4 T, i to je bio prvi talirski novac u Francuskoj, čije je kovanje prekinuto 1576. g. U Lotaringiji se T. počeo kovati za vojvode Antona (1508.-1544.). Težina mu je bila 9,65 gr, a od 1576. g. 9,46 gr. U početku je T. vrijedio 8 groševa, a od 1576. g. vrijednost mu je porasla na 12 groševa, tj. 1 franak. Godine 1620. vrijedio je 16 groševa, a 1700. 1 livru, tj. 2 franka i 4 groša. Na aversu je poprsje vojvode, dok je na reversu grb zemlje.
TESTOON
Škotski srebrni novac vrijednosti 4 škotska šilinga, kovan od 1553.-1562. g. Težina prvih T. je bila 5,09 gr, od 1555. g. 7,63 gr, da bi konačno pala na 6,12 gr.
TETARTEMORION
Srebrni novac antičke Grčke u vrijednosti 1/4 obola, težine 0,189 gr.
TETARTERON
Zlatnik, lošiji od solidusa. Kovanje je počelo u doba cara Nikiforosa Pfokasa (963.-969.). Težina mu je bila 4,05 gr, a u prometu je bio sve do reforme cara Aleksandra I Komnena (1092.).
TETRADRAHMA
(grč. 4 drahme). Starogrčki srebrni novac od 4 drahme, koji je bio vrlo raširen. Na temelju antičke i feničansko-rodoske novčane stope, težina mu je bila 14-17 gr. T. kovana po perzijskoj ili eginskoj novčanoj stopi nije poznata. Kasnije vrijednost T. bila je jednaka 3 rimska denara.
TETRAOBOL
(grč. 4 obola). Grčki novac od 4 obola, koji je bio jednak 2 /3 drahme ili 1/6 tetradrahme, težine 2,9 gr. U IV st. pr. n. e. u Ateni se pojavio srebrni T. s prikazom dvije sove na aversu i glavom Atene na reversu.
TETRARHIJA
Organizacija vladavine, koja je uvedena za rimskog cara Dioklecijana 293. g. sa ciljem boljeg upravljanja ogromnim Rimskim carstvom. Tako: carstvom upravljaju dva Augusta (Dioklecijan i Maximianus) i 2 Cezara (Galerius i Constantius Chlorus). Svaki od augusta i cezara u svom dijelu države kuje novac. Predviđeno je, da nakon abdikacije augusta (ili smrti) njihovo mjesto preuzmu cezari, koji će imenovati nove cezare. Nakon abdikacije Dioklecijana i Maksimianusa sistem je, zbog borbe za vlast, propao.
THEBA
Sitan novac Bocvane, od 23. VIII 1976. g. 100 T = 1 pula.
TIKAL
Novčanoobračunska jedinica u Sijamu (Thailand), Kambođi (Kampučia) i Burmi. U Si-jamu je kovan od 1350.-1860. g. pod nazivima P'HOT DUAND ili KHOT DU ANG. Uz njega kovane su i vrijednosti od 2 i 4 taela, te od 5, 10, 20, 40 i 80 T. Najveći komad novca imao je promjer od 65 mm. Vrijednosti od 1, 2, 4, 8 i 12 T. kovane su i od zlata, a ne samo od srebra. Novac se nalazio u prometu do 1904. g. U Kambođi se T. počeo kovati u doba kralja Ang Duonga (1841.-1859.). Nominala od 1 T. težila je 14,5 gr srebra. U Burmi je T. (kjat) = 4 mata = 8 ili 10 mu = 16 ili 20 pa.
TIENTJE
(od niz. tien = 10). Nizozemski zlatni novac vrijednosti 10 guldena, kovan u XIX-XX st. Težio je 6,729 gr. Poslije prijelaza na srebrni standard (1847. g.) T. se još počeo nazivati i GOU-DEN WILLEM (zlatni Viiim). Kovane su i nomina-le od 2 i Vs T. U 1875. g. povratkom na zlatni standard T. je postao glavni zlatni novac težine 6,720 gr, ali je kovana samo mala količina. Posljednji je kovan tijekom 1925.-1933. g. U 1970. g. kovan je srebrni T. povodom 25. obljetnice završetka II svjetskog rata.
TIMF
Poljski naziv za srebrni novac od 18 groša, loše kvalitete, težine 6,75 gr. Naziv mu dolazi od prezimena zakupca kovnice Andreja Timfa (1652. -1667.), koji je predložio kovanje komada od 18 groša umjesto do tada uobičajenih komada od 30 groša.
TIRINGIJSKI GROŠ
Naziv za majsenski groš, koji je kovan od 1393. g. za markgrofa majsenskog (1381.-1428.) i Kurfursta Saksonije (1423.-1428.) Friedricha IV, a novac je još nazivan i HELMGRO-SCHEN. Sličan je novac kovan i za grofa Baltezara (1382.-1404.). Na reversu je umjesto lava tiringijski šljem (šljem s volovskim rogovima i krunom), iza kojega se nalazi 8 žezla. U početku je iz 9 i 10 lo-tova marke srebra kovano 74 */”, zatim 81 2/s i na kraju 90 komada ovih groševa.
TITULA
Naziv, koji nekome pripada po njegovu staležu, položaju ili zvanju. Na antičkom novcu viđaju se uglavnom titule gradskih činovnika i vladara na grčkom jeziku, a na rimskom imena prefekta i caTeva (Cezar, August, Konzul itd.). U srednjem vijeku, a i u novije doba, u kružnoj legendi naziva u pravilu se nalazi i ime zemlje. Težnja apsolutističkih vladara za što većom čašću dovela je do nabrajanja mnogobrojnih titula.
TLAKA
Naziv za sitan novac u Meksiku, a dolazi od indijanske riječi “tlako” = polovina, pošto mu je vrijednost bila Vs cuartilla (1 Cuartillo = 'A reala). T. je rađena od papira, stakla, kože i neplemenitih metala, a pristupilo se njenu izrađivanju zbog nestašice sitna novca. Vlasnici hacijendi, rudnika i tvornica upotrebljavali su ga za plaćanje radnika, a radnici su im ga vraćali pri kupovanju robe u njihovim trgovinama.
TOEA
Sitni novac Papue i Nove Gvineje, jednak 100 kina.
TOKEN
Privatni novac engleskih trgovaca i industrijalaca, kovan od bakra ili mesinga u engleskim kolonijama u velikim količinama u XVII st. Od XVIII st. kuje se samo od bakra. Do njegova je kovanja došlo budući je u Engleskoj kovano vrlo malo novca nižih nominala. Mjere poduzete od države prema ovu novcu nisu imale uspjeha zboe toga, jer se nedostatak sitna novca osjećao sve do XIX st. U doba Koalicionih ratova u ivi.-1797, 1799.-1802, 1805.-1807. i 1813.-1815.) došlo je do emitiranja velikih količina T. Konačno je 1818. g. T. zabranjen u Engleskoj, a 1873. g. i u kolonijama. U doba danskog kralja Kristijana IX (1863.-1906.) T. je kovan za Istočnoindijska otočja, da bi se tamo ublažio nedostatak sitna novca. Sličan je novac emitiran i na Islandu i Grenlandu.
TOMAN
Zlatni iranski novac od 1794. g. pa do 1939. g. U početku mu je težina bila 8,2 gr, da bi se kasnije smanjila. 1 T = 10 krana = 20 šaha.
TOMBAK
Legura od 85% bakra i 15% cinka, koja se koristi pretežno za izradbu medalja, a rjeđe novca. U zavisnosti od količine bakra i različite je boje: žut, zlatnožut, crveni.
TORNESE
Naziv za groš kovan u gradu Touresu (grossus touronensis). Kao brončani novac T. se počeo kovati u Napulju 1560. g. u velikim količinama. Na njemu je s jedne strane glava vladara, dok je na drugoj strani rog izobilja. Kovane su vri jednosti i od 10, 5, 3 i 2 T, a kovan je sve do 1860. g.
TORNOWSCHER GROSCHEN
Brandenburški srebrni novac od 1 i 2 groša, kovan u velikim količinama po naređenju tajnog savjetnika dr. Torno-vva (1651.-1661.) u Berlinu. Povod za kovanje je bila stalna financijska kriza kneževine. Kovanje je dovelo do krize brandenburškog novčanog sistema u 1660. g., a vrijednost im je zbog velikih količina i slabe kvalitete pala na polovicu ranije vrijednosti. Kao rezultat pada na preko polovicu vrijednosti, kovane su nove nominale od 6, 3, 2 i 1 pfeniga.
TOSTAO
Portugalski srebrni novac kovan po uzoru na teston. Razlikuje se od njih po aversu, gdje je grb umjesto portreta kralja, a na reversu je križ. T. se počeo kovati u doba kralja Manuela (1495.-1521.) i bio je težak 9,96 gr. Njegova je težina, kao i kvaliteta, opadala. Tako mu je u 1555. g. težina bila 8,83 gr, za 100 godina 5,74 gr, u 1700. g. 3,46 gr, u 1830. g. 2,95 gr, a od 1857. g. samo 2,5 gr. Kovane su nominale od 5, 2, 1 i Vz T.Kovan je i u Brazilu, no njegova težina je bila za polovicu manja nego onog kovanog u Portugalu.
TRADE DOLLAR
Poseban tip dolara emitiran u SAD. Na aversu je grb SAD, ispod kojeg je oznaka finoće metala “20 grain”, “900 fine” i naziv novca T. D. Iznad orla je naziv Države UNITED STATES OF AMERICA. Na reversu se nalazi ženska osoba u sjedećem stavu (Libertv) okrenuta na lijevo, te godina kovanja. T. D. je kovan od 1873. do 1885. g. od srebra i težio je 24,494 gr. Kovan je sa ciljem potiskivanja meksičkog pe-sosa i u zemljama Južne Amerike i Istočne Azije.
TRANQUILLITAS
(lat. spokojstvo). Rimska personifikacija kao žena s atributima: koplje, skeptar i klasje. Pored nogu joj stoji koza. Javlja se na novcu od Hadrijana (117.-138.) do Filipa I (244. -249.).
TREMISSIS
Rimski zlatni novac, uveden od Konstantina I (307.-337.), a bio je vrlo omiljen u prometu sve do V st. Germanska plemena su po u-zoru na njega kovala svoje imitacije. 1 T = lfa so-lida.
TRESORSCHEIN
Prvi pruski papirnati novac, emitiran u doba Napoleonskih ratova (1806.-1814.). Imao je prinudni tečaj, a emitirane su nominale od 5, 50, 100 i 250 talira. U 1824. g. zamjenjivan .je.
TRIENS
Ranorimski brončani novac. Kovanje je počelo krajem IV st. pr. n. e. Težina mu je bila 90 gr a imao je vrijednost >/” asa (odatle i naziv novca). Prvi T. su lijevani, kasniji su kovani. Od doba Gordiana IH (238.-244.) do Carinusa (282.- -285.) kovan je od zlata i bio je jednak “/” aureusa. Konstantin I (307.-337.) kovao fli je težine 1,52 gr, tj. vrijednosti od '/” solidusa. Tijekom Velike seobe naroda T. su bili vrlo omiljeli i emitirali su ih Vandali, Ostrogoti, Franci, Burgundi, Langobardi. U početku je na ovim imitacijama s jedne strane poprsje vladara a na drugoj Viktorija, kasnije je pak umjesto Viktorije križ okružen vijencem. Ove barbarske imitacije su na niskom umjetničkom stupnju izradbe, a natpis je često zamijenjen crticama. U Bizantu je emitiran pod nazivom TREMISSIS. Tako je nazvan i novac od •/” solidusa u Franačkoj u doba Merovinga.
TRIHEMIOBOL
Starogrčki mali srebrni novac, vrijednosti 1 1/2 obola.
TRIOBOL
Novac u vrijednosti 3 obola (poludrahma) starogrčkog novčanog sustava. Atički T. je teždo 2,18 gr, a susreće se skoro kod svih grčkih gradova, koji su kovali svoj novac.
TRIONFO
Zlatni novac tipa venecijanskog cekina, prvi put kovaoi za Ferdinanda I Aragonskog (1412.-1416.) na Siciliji. Na aversu je grb, dok je na reversu poprsje kralja. 1 T = 14 tari. Za Karla V (1516.-1556.) dobio je naziv SCVDO RICCIO ili FIORINO Dl SICILIAi bio je laikši. Na aversu je prikazan orao, dok je na reversu Andrijin križ s krunom iznad. Za Karla II (1665.-1700.) vrijednost mu je povećana, te je vrijedio 25 srebrnih tari. Na aversu je štit s grbom, na reversu je medaljon s natpisom.
TRITARTEMORION
Mali srebrni novac u antičkoj Grčkoj, vrijednosti 1/8 drahme ili 3/4 obola.
TRITON
U starogrčkoj mitologiji Posejdonov i Amfitritin sin, morski bog polu čovjek - polu riba. Njegov je atribut trozubac. Viđa se na stateri-ma Krete i Kizika, kao i na prvu grčkom novcu kovanom u talijanskim kolonijama.
TRJUMPHTALER, AUFERSTEHUNGSTALER.
Talir grada Braunschweiga, kovan od Henrika Mlađeg od Braunschvveiga poslije uspješne obrane (1514.-1568.) u doba Šmalkandenskog rata. Na aversu je braunšvajgski lav okrenut nalijevo, na reversu su godine 1545. i 1546. te Krist u stojećem stavu, koji pobjeđuje smrt.
TRIUMVIR
Naslov člana triumvirata. Prvi je bio utemeljen 60. g. pr. n. e. i sačinjavali su ga Pompej, Cezar i Kras, drugi je bio 43. g. pr. n. e. i niega su sačinjavali Antonije, Oktavi jan i Lepid. Naslov se u skraćenu obliku viđa na novcu; npr. M(arcus) ANTONINUS III. VIR.R(ei) P(ublicae) C(onstituendae).
TROCARSKI NOVAC
Taliri i polutaliri kovani od 1558. g. Na aversu pokazuju poprsja 3 cara: Ma-ksimilijana I, Karla V i Ferdinanda I. Na reversu je carski orao, koji na grudima ima austrijski i kastilijanski grb. Natpis na njima je: + MAH.CA-RO:E:FERD:D:G:RO:CAES:REG:HISP. i nastavlja se na reversu +HVNG:BO:DAL:CRO:ZC:ARCHID: :AVST:D:BVR. T. N. istoga izgleda i natpisa a različitih nominala u srebru i zlatu kovali su nadvojvoda Tirola Ferdinand (1564.-1595.) i kralj Matija II (1608.-1619.).
TROFEJNI GROŠ, TROFEJNI PFENIG.
Novac kovan od zaplijenjenog metala: srebro privatno ili crkveno, pretopljeno oružje. Poznati su T. G. kur-fiirsta Saksonije Johanna Friedricha (1532.-1554.) i landgrola Hessena Filipa (1509.-1567.) iz 1542. g. Kovani su i groševi od metala dobivenog pretapanjem topova u 1554. g., a po naređenju ratnog komesara Nurnberga Gabriela Nutzela poslije zauzeća Hoenlandsberga.
TROLISNI KRIŽ
Križ, čiji se krajevi završavaju u obliku lista djeteline. Ovaj se križ još naziva i KRIŽ sv. TOME. Na portugalsku zlatnu novcu, koji je kovan za koloniju Goa u doba Huana V (1706.-1750.) pa do Marije II (1834.-1853.) nalazi se ovaj križ.
TRONETTO
Novčano-obračunska jedinica Trienta (danas Južni Tirol). Vrijednost mu je bila 1 lira ili 12 karantana (krajcara), a od 1813. e. 14
TRONO v. LIRA TRON
TROGIRSKI NOVAC
Nakon priznavanja mletačke vrhovne vlasti 1420. g. nad gradom, gradska uprava Trogira je zatražila odobrenje za kovanje sitna novca i to bakrena, bagatin, što o je i odobreno. Novac je kovan u kovnici u Veneciji. Na aversu se nalazi sv. Lovrinac, zaštitnik srada, koji u ruci drži znamenje svoga mučeništva, rešetku. Naokolo je natpis: S.LAVRENTIUS TRAGUR. Ispod lijeve ruke sveca nalaze se sigle NM, inicijali kovni-čara Nikole Moceniga, koji je bio kovnicar 1492. e. Na reversu je mletački krilati lav te kružni natpis: SANCTVS.MARCVS.VENET. Veličina je novca bila 17-18 mm, a težina 0,98-1,80 gr.
TROSTRUKI FARTING
(engl. Threefarthing). Engleski srebrni novac od 3 fartingaa ktA.in za Elizabete I (1558.-1603.). Na aversu je ruža preko koje je kraljičino poprsje.
TROSTRUKI GROŠ, TROGROŠ, TROJAK.
Naziv, koji se prvenstveno upotrebljavao za poljski i pruski novac, vrijednosti 3 groša. Prvi poljski T. emitiran je za Sigismunda I (1506.-1548.). U početku to je bio punovrijedni srebrni novac težine 2,57 gr. Početkom XVII st. za vladanja Sisi^munda ITT (1587.-1632.) postao je bilonski. Takav T. je kovan i u Prusiji, gdje je bio u prometu do kraja XVIII st. a po vrijednosti je bio jednak 1/30 talira.
TROSTRUKI KRAJCAR
(njem. Dreikreuzer, Landgroschen, Kaisergroschen). Novac kovan u Austriji od sredine XVT st. da bi u velikim količinama bio kovan tijekom XVII za plaće voinicmn. Kovan je i u južnonjemačkim državama. Na aversn se nalazi portret princa, carski orao ili grb zemlje, a na reversu brojka 3 u ovalu.
TROSTRUKI PETERMANNCHE
(niem. Dreipetermannchen). Naziv za novac kurfursta Triera, koji je kovan od 1689. g. umjesto P. od lošeg metala. T. P. je emitiran do 1715. a. u velikim količinama. Na reversu je sv. Petar u oblacima, dok je na aversu grb. Vrijednost mu je bila 5 krajcara. Umjesto T. P. od 1760. g. kuje se novac, vrijednosti 5 krajcara ili 3 albusa konvencione stope.
TURSKI NOVAC I KOVNICE
Prvi turski novac počeo se kovati relativno kasno, 1326. godine, za sultana Orhan Bega (1326.-1359.), i to su bile srebrne aspre ili akte. Zlatni se novac počeo kovati tek za sultana Mehmeda II 1478. g. u Carigradu. Bakreni novac, mangur, počeo je kovati sultan Murat I (1359.-1389.). Na prvu turskom novcu je samo natpis u više redova, da bi se od XVIII st. počela stavljati i tugra, sultanov monogram. Tijekom XIX i XX st. na novac se stavljaju i cvjetni motivi, tzv. “motiv 4 cvijeta”: divlja ruža, tulipan, zumbul i karanfil. Od Mehmeda II na dalje, na novcu su, pogotovu na većim komadima, ispisivane najmilije sultanove titule, kao npr. “Sultan Mehmed, sin Ib-rahim hana, čestita mu slava!” Na reversu piše: “Sultan oba kopna i gospodar oba mora. Sultan, sin sultana!” Ovaj natpis su zadržali i njegovi nasljednici. Natpis na novcu, posebno kovanom u glavnom gradu Istambulu, bio je vrlo lijepo ispisivan. Najčuveniji kaligrafi Otomanskog carstva ispisivali su slova na 12 načina. Naročito uspjelim i kitnjas-tim mogu se smatrati crteži tugre. Oznaka godine je označavala godinu stupanja sultana na prijestolje. Izuzetak su 'kovnice u Egiptu, Libiji, Tunisu, Alžiru i Bagdadu, na čijem se novcu nalazi godina emitiranja novca.
Tijekom vremena kovane su mnogobrojne vrste novca od bakra, srebra i zlata u raznim kovnicama. Najslavnije kovnice su bile: Amasva, Amid, Bagdad, Beograd, Bitilis, Bosnasarav, Brussa, Alžir, čajniče, Istambul, Damask, Edirna, Erzerum, Ha-lep, Hance (Giimushane), Hille (Hejaz), Izmir, Kar-tova (Kratovo), Kočane (Kučajna), Raha (Urfa), Sa-kiz Srebrenice (Srebrenica), Sidrekapsi (Selanik, Scder Kapija), Siroz, Serez, Tebriz, Telmisan (Geza-yir), Tbilisi, Tokat, Tripoli, Trapzon, Tunis, Zibid (Yemen)
U našim krajevima su radile ove kovnice: Skopje, Kratovo, Čajniče, Srebrenica, Kočani, Beograd, Sarajevo, Novo Brdo, Ohrid. Ove kovnice je najvećim dijelom otvorio sultan Sulejman Veličanstveni, i one su radile sve dok vezir sultana Ibrahima (1640.--1648.) Kara Mustafa paša nije zabranio njihov rad.
TURSKO-BOSANSKI NOVAC
Naziv za turski novac kovan u kovnicama koje su bile u Bosni. Radile su ove kovnice: Sarajevo, u njoj su kovane mangure; Srebrenica, kovane su akče i altini; Čajniče, kovani isto akče i altini; Bosna, akče i mangure.
Kovnice su radile za sultana Selima I (1512.- -1520.), Sulejmana I (1520.-1566.), Selima II (1566. -1574.), Murata III (1574.-1595.), Murata IV (1623. -1640.) i Sulejmana III (1687.-1691.).
TUGRA
(turski tughra). Isprepleteni inicijali turskog sultana. Osnovni izgled T. ostao je nepromijenjen kroz dugi niz godina. Po predanju T. je raširena šaka sultana. Na novcu se T. počela utiski-vati za sultana Mustafe II (1697.-1703.), i na njemu se nalazi sve do 1922. g.
TUGRIK, TUGRIG
Novčana jedinica NR Mongolije. 1 T = 100 munga. Prvi T. su kovani 1925. g. u Lenjingradu od srebra i težili su 20 gr. Promjer im je bio 4 mm.
TUMMLER
Mali groš Goslara, kovan od kraja XV st. i početka XVI. Jedan T. .je u Goslaru 1491. g. vrijedio 4 goslarska pfeniga. Na aversu je gos-larski orao, a na reversu dvostruki križ i kružni natpis O CRUX GLORIOSA.
TURMTALER
Talir Salzburga. Kovao ga je biskup grada Wolf Dietrich von Raittenau (1587.- 1612.) u 1593. g. u spomen rata s Turskom, iako njegova vojska nije imala direktnog učešća u ratu. Na aversu je sv. Rupert iznad grba. Na reversu je kula na obali mora i kružni natpis IMMOTA RE-SISTIT.
TURNER
Škotski bilonski novac od 1614.-1677. g. od 2 penia, 1/2 t = 1 peni. Na aversu je prikazan čičak s po 3 cvijeta, dok je na reversu škotski lav. Od 1632. g. na aversu su inicijali C i R ispod krune, a na reversu čičak. Težina mu je bila 2,45 gr, od 1623. g. je 1,91 gr, a od 1632. je 0,89 gr. Pod nazivom BODHWELL kovani su od bakra, i to težine 2.87 gr u 1624., a od 1661. g. težina im je bila 2,32-2,59 gr.
TURNOSE
Skraćeni naziv za GROŠ TOURNOIS.
TURONENSIS v. GROŠ TOURNOIS.
TRZECIAK
(polj. trećak). Poljska novčano-obračunska jedinica od početka XIV st. jednaka 3 denara. Kao novac se pojavio za Kazimira III (1333.-1370.) pod nazivom “četvrtgroša” ili “polu-kvartalnik”. Kada mu se krajem XIV st. vrijednost smanjila do 1/6 groša, tj. do vrijednosti od 3 denara (groš je imao 18 denara), on se počeo nazivati TER-NAR, a ponekad i “Mali trećak”. Kovao se od 1398. -1403. g. a kasnije je kovan za Sigismunda III (1591.-1627.). Težina mu je bila oko 0,5 gr.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
|
- 22:07 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
