Marketing
Dubrovački vižlin iz 1751. godine
Ragusa Tallero (Vizlin) Dated 1751
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Dubrovački vižlini, novijeg tipa, kovani su od 1751. do 1779. godine svake godine. Danas nisu naročito rijetki, iako na neizgrebeni i lijepo sačuvani primjerak ne nailazimo baš često. No, neke su godine ipak dosta rijetke. Najrjeđi je vižlin iz 1754. godine. Rešetar u svojoj monografiji o dubrovačkom novcu spominje samo četiri primjerka te godine. Nabraja i zbirke, koje ga imaju, iako ni za jednu drugu godinu ne navodi vlasnike pojedinih komada. Tvrdi da ga imaju: Arheološki muzej u Zagrebu, Dr. Stockert u Beču, conte Panciera di Zoppola u Udinama i petrogradski Ermitaž. I godina 1751. je dosta rijetka, no ipak nabraja sedam varijanti tog novca i kaže da postoje dva tipa: s vrpcom, koja se vijugavo spušta iz oba kraja krune na reversu i tip bez te vrpce (vidi sliku 1 A i B).
Ja sam nakon dugogodišnjeg traženja uspio nabaviti obje varijante. Razlikuju se samo po tome što jedna ima tu vrpcu, koju nalazimo na reversu svih otkova talirske veličine dubrovačkog novca, osim na bradanu iz 1725. godine, koji je posebna tipa, i na libertinama, koje se razlikuju od svdh drugih kovanica te veličine i reversom i aversom. Druga varijanta tog vižlina iz 1751. godine, kako smo već spomenuli, nema te vrpce a nema ni sigle kalupara. Avers je na oba primjerka jednak. Prikazuje poprsje kneza, čovjeka pedesetih godina, krupna nosa i stisnutih usnica. Isti taj lik nalazimo i na vižlinima iz 1752, 1753. i 1754. godine. Na svim kasnijima, a ima ih još 25, lik kneza je posvema izmijenjen. Na svima je to mlađi čovjek sasvim druge fizionomije, i na svima se posvema jasno razabire da je to posve šablonski rad s podosta anatomskih pogrešaka i netočnosti. Sve su te kalupe radili graveri, kalupari, dobri i vješti majstori, no koji nemaju nikakve likovne naobrazbe. Likovi na svim tim novijim vižlinima jednako kao i likovi na starijim vižlinima a i na svim bradanima, imaju dosta anatomskih pogrešaka, iako su noviji vižlini nešto bolje crtani. Spomenut ćemo ovdje samo najkrupnije pogreške. Na bradanima je poprsje sv. Vlaha prikazano u profilu, ali na svima podjednako nalazimo oko prikazano „en face“. Tako su čovječji lik prikazivali stari Egipćani. Kad bismo likovima na starijim vižlinima skinuli glomazne perike, otkrili bi da su im glave upravo nakazno oduljene, poput krastavaca. Ženski lik na libertinama ima nemoguće „strmi“ profil, a oči su ugurane u sam korijen nosa, što bi upravo strašno izgledalo kad bi glavu okrenuli „en face“. Spominjemo tu samo najkrupnije likovne i anatomske pogreške, a ima ih još podosta.
Nasuprot tome likovi na vižlinima iz 1751. godine, a napose na primjerku bez vrpce i bez kaluparovih sigli, bez ikakvih su likovnih i anatomskih pogrešaka. Crtež je ne samo posvema korektan, nego pokazuje sasma suvislo i logično usklađene crte lica prikazane osobe, što posve jasno odaje da je taj lik rađen prema živom modelu. Bit će to zasigurno portret, a najvjerojatnije portret kneza, koji je u to vrijeme tu čast i dužnost obavljao (vidi sliku 2 na str. 9).
Likovi na aversima primjeraka iz 1752, 1753. i 1754. godine prikazuju isto poprsje, ali na njima ne nalazimo više neposrednosti ni uvjerljivosti izražaja što ih odaje primjerak iz 1751. godine. Imaju i nekih sitnijih nedostataka, pa držim da je kalupe za te otkove rezao kalupar a ne umjetnik kipar, koji je izradio i rezao kalup za prvi otkov vižlina za 1751. godinu bez vrpce i bez sigle kalupara. No kalupi za te otkove su rađeni prema kalupu za prvi otkov. Mislim da su ti prvi primjerci uzorci što ih je kovnica morala predočiti Senatu radi odobrenja daljnjeg kovanja. Bit će da je Senat kovanje i odobrio, ali uz primjedbu da se na reversu doda vrpca, jer je na otkovima te godine i nalazimo, a jednako tako i na otkovima kasnijih godina. Rešetar tvrdi da je njegov primjerak s vrpcom te godine imao ispod grba sitne sigle: GB, pa će biti da je kalup za taj primjerak rezao kalupar Giovanni Betinelli. Moj primjerak je baš na tom mjestu jako oštećen, pa se te sigle ne vide.
Možda bi se u Dubrovačkom arhivu moglo naći i ime kneza koji je te godine tu čast nosio. Bilo bi to vrijedno saznati, jer bi to bio prvi slučaj kod nas da se pomoću numizmatike dođe do portreta neke naše povijesne ličnosti. Na novcima staroga Rima nalazimo skoro redovito lijepo i umjetnički izrađen portret vladara što na žalost u Dubrovniku nije bio običaj.
Autor: Z. W.
Izvor: Obol br. 35, HND, 1983.
Ključne riječi: kovani novac, Hrvatska, Dubrovnik, vižilin, talir
Keywords: coins, Croatia, Ragusa, vizilin, tallero
Hrvatski numizmatički forum - rasprave iz svijeta numizmatike.
Post je objavljen 05.01.2012. u 21:06 sati.