Tragom najstarijega hrvatskog novca - Novac Bijelih Hrvata
Coins of White Croats
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Prve podatke o dolasku Hrvata u krajeve u kojima su danas, nalazimo u spisu “De administrando imperio“ bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta. U tom spisu car kaže da je nekad Dalmacija počimala na dračkoj međi ili kod Bara i dopirala do istarskih gora, a po širini do rijeke Dunava... Dalmatinski su gradovi slali svake godine do tisuću konjanika na Dunav, da bi Avarima branili prijelaz. Zato Avari odluče da im se osvete, te prodru u Dalmaciju, razore Solin i zauzmu cijelu zemlju.
Dalje: “Hrvati su pak stanovali tada na onoj strani Bavarske, gdje su sada Bijeli Hrvati. Jedno između njihovih plemena, naime petoro braće: Klukas, Lobelos, Kosences, Muhlo i Hrobatos, i dvije sestre: Tuga i Vuga, odcijepili su se od drugih, došli sa svojim narodom u Dalmaciju i ondje našli Avare kao gospodare. Pošto su se jedno vrijeme između sebe borili, pobijedili su Hrvati, jedan su dio Avara pobili a druge prisilili da se pokore. Tada su, dakle, tom zemljom zavladali Hrvati... Drugi su pak Hrvati ostali blizu Franačke; sada se zovu Bijeli Hrvati i imaju svog vlastitog arhonta... Od Hrvata pak, koji su došli u Dalmaciju, odcijepio se jedan dio i zavladao Ilirikom i Panonijom. I ti su imali samostalnog arhonta, koji je izmjenjivao prijateljske darove s arhontom Hrvatske“(1)
(1) Ljudmil Hauptman: Dolazak Hrvata, Zbornik kralja Tomislava, Jugoslavenska Akademija, Zagreb 1925.
O dolasku Hrvata u sadašnju postojbinu i kasnijim zbivanjima mnogo se do sada kod nas pisalo, no s dijelom hrvatskih plemena, koji je ostao u staroj postojbini, naši su se povjesničari malo bavili, pa su Bijeli Hrvati kod nas slabo poznati. Bit će nam stoga dobro došla knjiga eminentnoga češkog povjesničara, profesora na Harvardskom sveučilištu u SAD, Františeka Dvornika: „Svety Vojtech, druhy prazsky biskup”, Rim 1967. Knjigu je preveo na hrvatski jezik Augustin Pavlović, O P, a tiskana je u izdanju “Kršćanske sadašnjosti” u Zagrebu, pod naslovom “Vojtjeh Adalbert, svetac Bijelih Hrvata”. U knjizi se obrađuje uglavnom životopis toga sveca, ali se dosta govori i o Bijelim Hrvatima, jer je taj svetac bio Bijeli Hrvat. Za nas će numizmatičare biti od naročita interesa, jer donosi podatak da je posljednji knez Bijelih Hrvata Sobjeslav krajem desetog stoljeća kovao svoj novac u libici, glavnom gradu Slavnikovića, knezova Bijelih Hrvata.
No pređimo na podatke iznesene u toj knjizi.
U VII stoljeću bizantski car Heraklije pritisnut s juga provalom Perzijanaca i islamskih Arapa, pozvao je Bijele Hrvate, koji su obitavali s obje strane Karpata, da protjeraju Avare, koji su Bizant ugrožavali sa sjevera. Dio se Bijelih Hrvata odazvao carevu pozivu, spustio se na jug, svladao Avare i potom se naselio na cijelom području Dalmacije i Ilirika. No, jedan se dio Bijelih Hrvata nije odazvao carevu pozivu i ostao je u staroj postojbini. Još je sredinom X st. poznat knez Bijelih Hrvata Slavnik, koji je vladao na teritoriju desne obale Labe do Kladska i Šleske a na jugu do moravskih granica. Bio je jak i ugledan vladar i bio u prijateljskim odnosima s Premislovićima, češkim knezovima na zapadu, s poljskim knezovima na istoku i šleskim vladarima na sjeveru. Imao je pet sinova. Pisac knjige najviše govori o Adalbertu, koji je bio i praški biskup, a kasnije je kao propovjednik poginuo mučeničkom smirću i proglašen svecem. Najstariji Slavnikov sin Sobjesiav (981 - 1004.) naslijedio je oca i bio knez Bijelih Hrvata. Stolovao je u Libici, mjestu na ušću rijeke Cidline u Labu. Iako su Slavnikovići bili u dobrim odnosima sa češkim knezom Boleslavom, provali on s jakom vojskom u Libicu u vrijeme kad je Sobjesiav bio odsutan i unatoč ogorčenu otporu pobije sve prisutne Slavnikoviće. Sam knez Sobjeslav, koji se nakon toga sklonio u Poljsku, pogibe u nekom boju 1004. godine. Njegovom smrću prestaje postojati kneževina Bijelih Hrvata.
No, ipak, pisac pogovora hrvatskog izdanja knjige, Stjepan Krešić, koji je te krajeve posjetio, tvrdi da: „Ni danas nije velika rijetkost susresti ljude iz tih krajeva, koji se pozivaju na svoje bijelohrvatsko podrijetlo“. Spominje i da su se još krajem prošlog stoljeća prigodom masovnog iseljavanja u Ameriku ljudi iz okolice Krakova izjašnjavali po narodnosti Bijelim Hrvatima.
Za nas numizmatičare je svakako najinteresantniji dio te knjige koji govori o novcima, što su ih Slavnikovići kovali. Ja držim da svakako spadaju u područje hrvatske numizmatike i da su to naši prvi novci.
Donijet ćemo ovdje doslovni prijepis dijela teksta iz Dvornikove knjige, koji govori o tom novcu:
“Češka i poljska numizmatička znanost posljednjih se godina bavila zanimljivim pronalaskom novca (denara), koji je očito češkog podrijetla i potječe s kraja desetog stoljeća, ali se ne može smatrati da je kovan od Premislovića. Na jednoj strani denara čitamo latinski natpis: “Hic est denarius episcopi”. Na drugoj strani veoma nejasan natpis, za koji su neki smatrali da se u njemu skriva ime Vojtjeha i Boleslava II. Stoga su mislili da je to zajednički novac praškog kneza i praškog biskupa. Ali je najnovije istraživanje pokazalo, da se tu ne smije Čitati ime Boleslavovo, nego ime Sobjeslava i Libice, glavnog sjedišta Slavnikovića. Podrobna se literatura o tom problemu može naći u članku češkog numizmatičara Skalskog u reviji: Česky časopis historicky XLV, 1939. stranica 371.“
Taj novac ima dosta sličnosti sa frizaticima iz tog doba, kojih se kod nas može dosta naći. Preporučio bih stoga našim numizmatičarima da dobro pregledaju svoje zbirke. Libica je daleko na sjeveru, u Čehoslovačkoj, pa ima malo vjerojatnosti da bi se kod nas mogao naći koji primjerak tog novca. Ta rijedak je i u Čehoslovačkoj, gdje je kovan i gdje je bio i u opticaju. No, tko zna? Mislim da bi se stara latinska uzrječica “Habent sua fata libelli” mogla primijeniti i na numizmatiku, pa koji put možemo naći neki novčić i na mjestu, gdje bi mu se najmanje mogli nadati.
Novci Vojtjeha i Sobjeslava Slavnikovića.
Libički denar s okrunjenom glavom.
Dinar kovan za sv. Vojtjeha s natpisom “HIC DENARIUS EST EPIS(COPI), a u unutrašnjem krugu je Božja ruka među slovima O i N.
(Prema R. Turk, Čechy na usvite dejin, Praha, 1963.).
Autor: Z. W.
Izvor: Obol br. 36, HND, 1984.
Ključne riječi: kovani novac, Hrvatska, Bijeli Hrvati
Keywords: coins, Croatia, White Croats
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
|
