Marketing
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „V“ (v – vuberitas)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
V
Oznaka za kovnicu Troves, Venezia i Valencia.
VALOR COMUNIS ZAGREBIENSIS
Vrijednost, posebno novca, u ovom slučaju banovaca (banales zagrabienses), kovanih u zagrebačko] kovnici, a računaju se po gradskom (zagrebačkom) obračunu.
VALVACIJA
Izraz, koji se upotrebljava pri određivanju vrijednosti stranog ili starog novca u odnosu prema trenutnom tečaju u prometu novca.
VALJA
Narodni naziv za papirnati novac grada Bakra iz 1849. g. Emitirane su vrednote od 5 i 10 krajcara. Prva emisija je od 6. veljače 1849. i emitirana je vrijednost od 5 krajcara. Veličina novčanice je 73x102 mm i tiskana je samo s jedne strane. U sredini gore u ovalu nalaze se sv. Andrija i sv. Margareta. Lijevo je mjesto za upisivanje broja novčanice, a desno počinje natpis:
VALJA /
5. KRAJCARAH U SREBRU: /
PRIMAT ĆE SE KOD GRADSKO-KOTARSKE PENEZNI CE U BAKRU,
I PO ISTOJ, ZA BEČKE BANKNOTE /
DVANAEST OVIH KOMADA ZA FORINT, ODKUPITI. /
U BAKRU 6. VELJAČE 1849. /
ZA GRAD: KOTAR: PENEZNICU i potpis tintom.
Sa strana okomito je tiskan natpis, lijevo na talijanskom: 5 CARANTANT M. CONV., a s desne na njemačkom jeziku: 5 KREUZER CONV. MONZE.
Druga emisija je od 18. svibnja 1849. Emitirane su vrijednosti od 5 i 10 krajcara. Tisak je isti kao i kod prve emisije, samo je promijenjen datum, a kod novčanice od 10 krajcara i otkupnina (ŠEST, OVIH KOMADAH ZA FORINT). Veličina novčanice od 10 krajcara je 73x105 mm.
VALUTA
(tal. vrijednost)
1. Novac, kao zakonsko sredstvo plaćanja ili cjelokupni novčani sustav jedne zemlje (npr. zlatni, srebrni, papirni).
2. Strani novac uopće (u gotovom, čekovima ili devizama), osim zlatnog.
3. Odnos između nominalnih vrijednosti vrednosnih papira (naročito novčanica) i njihova tečaja u inozemstvu.
VATERLANDSTALER, KONTRIBUTIONSTALER
Talir biskupije Fulda iz 1794.-1796. g. s natpisom PRO DEO ET PATRIA. Ovaj je tip novca kovan pri prodoru francuske revolucionarne vojske u Frankoniju, Švapsku i sjevernu Italiju, da bi se probudio duh patriotizma. Kovan je od srebra dobivenog od crkvenog posuđa i relikvija. Sličan je bio emitiran u Trieru, Bambenru, Wirzbureu, Eichstattu, Meinzu i Frankfurtu na Majni. Osim talira kovane su i druge vrijednosti, a V. je korišten i za plaćanje vojnika. Tako je biskup od Bamberera Franz-Ludwig von Erthal (1779.-1795.) 1775. g. kovao talir, na čijem se aversu nalazi grb, dok je na reversu natpis: ZUM BESTEN DES VATERLANDES.
VC-S
Oznaka za kovnicu Halle 1774.-1780.
VELIKA BRONCA
Rimski brončani novac može se, općenito uzevši, podijeliti na veliki, srednji i mali.
Od početka kovanja rimskog brončanog carskog novca pa do prestanka njegova kovanja, dakle od Augustusa pa do Carinusa, velike bronce imaju promjer od 36-32 mm (sesterciji), srednje od 29- 23 mm (dupondhisi i assi, iako je obje vrste teško sa sigurnošću dijeliti) i male bronce, u koju grupu spadaju semisi i quadransi. Ova podjela, općenito, pokriva sve starorimske bronce spomenuta doba, osim iznimaka velikih dvostrukih sestercija Deciusa i po težini kao srednjih bronci shvaćenih medaljona. Možda je i za spomenuti brončani novac pokrit srebrom, no od završetka vladanja Valerianusa naovamo, brzo su se mijenjali po mjeri i težine novca, čija je vrijednost konstantno devalvirala, pa je problematično njihovo svrstavanje. To se odnosi i na follise, koji su u početku, za doba Dioklecijana, imali promjer srednje bronce, da bi kasnije, u smislu navedene podjele, bilo besmisleno dijeliti po veličini, jer se takva podjela može u najmanju ruku smatrati nenaučnom.
VELIKA GRČKA (GRAECIA MAGNA).
Naziv za grčke kolonije na zapadu, tj. u južnoj Italiji. U ovim gradovima, kolonijama, dostignut je visoki stupanj umjetničkog savršenstva pri izradbi novca. Prikazi na novcu su različiti i daju mnogo materijala za proučavanje. Npr.:
KAULONIJA - Apolo s ispruženom rukom;
POSEJDONIJA - Posejdon;
METAPONT - klas žita;
KROTONA - tronožac;
SIBARIUS - bik itd.
VELLON
Srebrni španjolski novac slabe kvalitete, koji je povremeno kovan kao sitan novac, a nazvan je BLANCE DE VELLON. Vrijednost mu je bila 1/2 maraveda, tj. 1/64 srebrnog reala. U doba Filipa II oko 1700. g. već mu je pala vrijednost, i tada je sadržavao samo 51% srebra. Kovan je do XIX st.
VENECIJANSKI NOVAC
Venecija (Mleci), grad-republika u sjevernoj Italiji, nikla je u IX st. Tijekom svoga postojanja širila je svoju vlast i posjede ne samo po Italiji, već i u Dalmaciji, te na albanskoj i grčkoj obali. Na čelu Republike nalazio se dužd (knez) i Malo vijeće (6 članova), birano od Velikog vijeća, koje je u početku imalo 35, a kasnije 100 članova. Venecijom je do 1797. g. kada ju je ukinuo Napoleon, vladalo ukupno 120 duždeva. Prvi dužd, koji je kovao novac, bio je Vitale II Michieli (1156.-1172.), a zadnji Lodovico Manin (1789.-1797.).
U proteklih 650 godina kovanja bilo je izrađeno više vrsta novaca, no na njemu je skoro uvijek prikazan sv. Marko, zaštitnik Venecije, koji duždu, koji stoji ili kleči, predaje zastavu. Vrlo često je prikazan i krilati lav, simbol sv. Marka.
Od zlata su kovani: scudo (3,40 gr) i cekin (ducato 3,56 gr) u raznim veličinama;
od srebra: grosso (2,18-1,75 gr), lira (6,52 gr), srebrni scudo (36,38-31,83 gr), talir (28,56 gr);
od bakra: soldo i bezzo.
VENEZOLANO
Naziv zlatnog pesosa na temelju zakona iz 1857. g. kada je postao novčana jedinica Venezuele, po vrijednosti jednak francusku novcu od 5 zlatnih franaka, no koji nije kovan. Kasnije je taj naziv uzet za srebrni peso kovan na osnovi zakona od 18. srpnja 1872. a po vrijednosti je odgovarao novcu od 5 francuskih srebrnih franaka. 1 V = 100 centesima.
VENUSTALER
(Venerin talir, talir s Venerom). Talir kovan 1622. g. u spomen osnivanja grada Magdeburga, a naziva se još i HURENKAR-RENTALER. Na aversu je portret osnivača grada cara Otona I (935.-973.) koji jaši na konju. Na reversu se nalaze 2 goluba i 2 labuda, koji vuku kola s Venerom i 3 Gracije.
VERECENSES
(denarii banales Verecenses). Denari, koji su kovani u Virovitičkoj kovnici, a koji se spominju u dokumentima od prve polovice XIV st. Koji su to denari bili do sada se nije moglo utvrditi.
VEREINSKRONE
(njem. savezna kruna). Savezni trgovački novac kovan od zlata u vrijednosti 1/2 i 1 krune, a kovan je na osnovi monetarne konvencije Njemačke, Austrije i Liechtensteina iz 1857. g. Jedna kruna je bila jednaka 1/50 funte i imala promjer od 24 mm; 1/2 krune = 1/100 zlatne funte i promjer od 20 mm. Na aversu je portret vladara, a na onima iz Frankfurta na Majni je grb. Na reversu je natpis VEREINSMUNZE, vijenac od hrastova lišća, nominalna vrijednost, godina kovanja i oznaka čistoće metala.
VEREINSTALER
(njem. savezni talir). Naziv za talir kovan na osnovi Njemačko-austrijske monetarne konvencije od 24. siječnja 1857. g. Iz funte srebra kovano je 30 komada V. Ovaj je talir bio bolje kvalitete od pruskog talira iz 1750.-1856. g. ali je težio manje od njega (V. 18,518 gr, a pruski 22,272 gr). Na aversu je bio portret vladara, dok je na reversu grb zemlje ili vrijednost. Na kovovima Frankfurta na Majni na aversu je orao, dok je na reversu ženski portret (Frankofurtija). 4 V = 6 austrijskih ili 7 južnonjemačkih guldena.
VERFASSUNGSTALER
(njem. konstitucioni talir). Naziv za talire, koji su kovani pri donošenju ili usvajanju konstitucije.
Npr.: Bavarski konvencijski talir iz 1818. g. Na aversu je glava Maksimi-lijana I Bavarskog (1799.-1825.), dok je na reversu stijena s natpisom CARTA MAGNA / BAVARIAE.
Ili, talir Saksonije, kovan u povodu nove konstitucije od 4. rujna 1831. Na aversu je glava saksonskog kralja Antona (1827.-1836.) i regenta Friedricha Augusta (1830.-1836.) a na reversu svitak i natpisom konstitucije i datum AM 4. SEPTBR. / 1831 između hrastove i lovorove grančice.
Bavarski dvostruki talir iz 1848. g. na aversu prikazuje glavu Maksimilijana II Josefa (1848.-1864.), dok je na reversu statua Bavarije između lava koji leži i postamenta na kojem je svitak s natpisom VERFAS/SUNG.
VESTA
(grč. Hesta). Boginja zaštitnica domaćeg ognjišta. Još se naziva i Ops, Cvbele, Terra. Vrlo se često viđa na rimskom carskom novcu. Prikazivana ie, u dugoj odjeći, kako siedi ili stoji i kako drži šljem, skeptar, paladium ili kultnu posudu (simpulum).
VJEVERICA, VEKŠA
Sitna platežna jedinica stare Rusije u vrijednosti od 0,33 gr srebra. Naziv dolazi od kožice vjeverice, koja je služila kao novac. U obračunsku grivnu išlo je približno 100-150 V. ili oko 50 gr srebra.
VICTORIATUS
Jedna vrsta rimska srebrna novca. Kovanje je počelo 269. g. pr. n. e. Težio je 3,41 gr, a vrijednost 3/4 denara. U 217. g. pr. n. e. težina mu je pala na 2,9 gr, a u upotrebi ie bio do pojave denara.
VIERBRUDERTALER
(njem. talir 4 brata). Taliri, na kojima su predstavljena 4 portreta braće vladara. To je npr. talir Saksonije-Altenburga s portretima Johanna-Friedricha, Friedricha, Johanna-Wilhelma i Friedricha-Wilchelma II (1603.- -1625.). Na dvostrukom taliru kovanom 1613. g. portreti brace su načinjeni tako da se braća međusobno gledaju.
VIERCHEN
Srebrni novac Pomeranije od 4 pfeniga, koji je kovan od XV pa do početka XVI st, a po vrijednosti je bio jednak 1/4 šilinga. Težina mu je bila oko 0,46 gr.
Sličan novac kovali su članovi Ordena križonosaca u Prusiji u XV st. Imao je vrijednost 1/3 šilinga, a težio je 0,78 gr srebra. Na aversu je bio grb velikog magistra Ordena i natpis MAGISTER GENERALIS, dok je na reversu križ s natpisom DOMINORUM PRUSSIAE.
VIERER
1. Srebrni novac od 4 pfeniga težine 1,2 gr, koji se kovao od 1397. g. pa do kraja XV st. u Strassburgu. U 1490. g. težina mu je povećana na 138 gr. Grad Basel ga je kovao kao prijelaznu nominalu između Plaperta d Repena, da bi se zadovoljile potrebe za sitnim novcem. U 1462. g. 1 V = 2 rapena = 4 stablera. U rajnski zlatni gulden išlo ih je 69 komada. Na aversu je grb, na reversu križ. Težina baselskog V. je bila 0,91 gr. Od 1498. g. V. i dvostruki V. postali su glavni novac cijela rajnskog novčanog saveza. V. je također kovan i u Bernu (1528.), Soloturnu (1549.-1789.), Freiburgu (XV st. -1790.), Sitenu (1548.-1685.), Nauenburgu (1589.- -1803.) d Zofingenu (1716.-1722.).
2. V. je naziv i za loš srebrni novac od 4 bernera (= 1/5 zwanzigera), koji se prvi put pojavio u Tirolu početkom XIV st. Na aversu je tirolski orao, na reversu je križ. U 1361. g. težio je 0,663 gr, a kovan je do XVII st.
VIERLANDER
Dvostruki groš ili patard kovan u 4 provincije: Brabantu, Hennegau, Flandriji i Hollandu. Kovan je od 1433. g. na temelju zakona Filipa Dobrog (1419.-1467.). Vrijednost mu je bila ista u svim provincijama. Na aversu je bio burgundski grb, na reversu križ s lavom, dok su u kutovima lavovi i ljiljani. V. ili kako se još nazivao DOUBLE GROŠ VIERLANDER kovan je i u Bruxelesu (1434.-1437.) težine od 3,4 gr, te u Leuwenu, težine 2,9 gr.
VIERTELTALER
(njem. četvrtina talira). V. je počeo kovati 1507. g. Friedrich III u Zwikau. Pojavom 2/3 talira (gulden) polako prestaje njegova upotreba.
VIGESIMARIUS
U XVIII i XIX st. naziv za novac vrijednosti 20 krajcara ili karantana.
VIKARIATSMUNZEN
Naziv za novac kneza Saksonije i Pfalza, kada je on bio vikar (zamjenik) cara, tj. kada je predstavljao cara do izbora novog. 0 ovome svjedoče mnogi prikazi na novcu a i natpisi, kao npr. na novcu kneza Saksonije Friedricha Augusta I (1694.-1733.) kovan 1711. g. Kovane su nominale od 1, 1/2, 1/4 i 1/8-talira. Na aversu je knez na konju koji se propinje, ispod je grb. Na reversu carski i kneževski simboli leže na plaštu. Natpis iznad i ispod prikaza na novcu govori o vikarijatstvu poslije smrti cara Josipa I (1705.- -1711.). Talir je 1711. g. kovao i Johann Wilchem II Julah-Berga (1679.-1716.) kao knez Pfalza. Na aversu je dvoglavi orao s dva okrunjena grba na grudima, na reversu je glava okrenuta udesno. Ovi su taliri kovani i 1741, 1790. i 1792. g.
VIKTORIJA v. NIKA VIKTORIOLA
{= mala Viktorija). Naziv za statuu, koju drži bog ili car na dlanu u znak pobjede. Na grčkom i rimskom novcu nalazi se vrlo često.
VIKTORTALER
Naziv za talire, na kojima je prikazan sv. Viktor na reversu, kao npr. talir baruna Wilhelma od Batenburga (umro 1573. g.), gdje se na aversu nalazi carski orao. Isto se naziva i talir Soloturna, na kojem je .sv. Viktor na reversu, dok je na aversu grb.
VIMINACIUM KOVNICA
Rimska kovnica, danas Kostolac, u kojoj je več tijekom III st. kovan novac za Filipa I s reversom VICTORIA AUGG i Filipa II s reversom AETERNIT IMPER. U V. K. je sigurno kovan i novac uzurpatora Pakacijana (248.), a vjerojatno i Trajana Decija, Trebonijana Gala i Emilijana. Sasvim je pouzdano utvrđeno, da su ovdje kovane i prve emisije novca Valerianusa i Galliena. Osim carskog novca u njoj je kovan i lokalni novac, i to 239/240.-254/255. godine, osim u godinama 248/249. i 253/254. g. Na mjesnim novcima prikazani su likovi većeg broja careva i članova njihovih porodica, tako: Gordijana III, Filipa I, Filipa II i Otacile, Decija, Etruscile, Decija II i Kvinta, Gala i Volusijana, Emilijana, Valerijana, Marinijane (posmrtni) i Galijena. Osobina novca V. K. je napisana oznaka godine kovanja AN(no) u odgovarajućem rimskom broju od I do XVI. Označavane su lokalne godine, koje su se počele računati od listopada 239. g. Na aversu je prikazan lik "vladara s natpisom naokolo, dok je na reversu ženska figura, koja personificira Viminacium ili provinciju Gornju Meziju. S lijeve strane slike je bik, a s desne lav, simboli VII Claudia i IIII Flavia legije. U odsjeku ispod je oznaka godine. U Viminaciumu su kovane velika, srednja i mala bronca, kao i medaljoni od bakra i bronce.
VINAR
Slovenski naziv za heler u razdoblju 1919.-1920. g. 1 kruna = 100 vinara.
VINKENAUGEN
Mali, pretežno dvostrano kovani pfenig, koji je bio u prometu u Pomeraniji u XIV-XV st. Korišten je i kao novčano-obračunska vrijednost. U prometu je bio i u Meoklembunm i Brandenburgu. U Mecklembunui je 1380. g. vrijedio polovicu libečkog pfeniga. Brandenburški V. je bio težak 0,26 gr i na njemu se nalazi orao s raširenim krilima na aversu i šljemom na reversu, a kovan je od 1304. g.
VINTEM
Portugalski srebrni novac kovan 1489. g. vrijedan 20 reala. Na aversu su kraljevi inicijali s krunom, dok je na reversu srb zemlje. Težio je 2 gr. Od 1521. g. kovao se dvostruki V. s oznakom vrijednosti na jednoj strani i Jurjevim križem na drugoj. Težina mu je a i kvaliteta srebra neprekidno opadala, tako da je za Ivana IV (1640.-1656.) težina bila svega 1,15 gr. Od XVI do XIX st. kovane su nominale od 12, 8, 4 i 2 V, Od XVII st. za kolonije su kovani bakreni V. u vrijednosti od 4, 2 i 1 V.
VIRTUS
(lat. vrlina). Personifikacija, glava sa šljemom, prikazivana je još na denarima Rimske republike. Kasnije se prikazuje kao stojeća figura s kopljem i štitom u ruci, ili s kopljem preko ramena, a ponekad kako sjedi na hrpi oružja. Na glavi je obavezno šliem. Na carsku novcu se viđa od Galbe (68.-69.) do Majorijana (457.- 461.). Na Galbinu sesterciju iz 69. g. prikazani su V. i Honor kako stoje jedan prema drugome, dok je naokolo natpis HONOR ET VIRTUS.
VIŽLIN
(Rektorat). Dubrovački talir kovan kao STARI V1ŽLIN od 1743. do 1748. g. Na aversu je poprsje kneza s dugom perikom i natpis: RECOTOR REIP RHACVSIN. Na reversu je grb grada i natpis: DUCAT ET SEM REIP RHAG. Promjer mu je 43-45 mm, težina oko 28,50 gr. NOVI VIZLIN je kovan od 1751.-1779. g. Na aversu je također poprsje kneza, no rad je nešto finiji i precizniji, na reversu grb, a natpisi su isti kao i kod Starog vižlina. Promjer mu je 40-44 mm, a težina također oko 28,50 gr.
VJEČNI PFENIG
(lat. denarius perpetuus). Pfenizi, koji se nisu morali svake godine mijenjati za novokovane. V. P. je kovan sa ciljem poboljšanja rada trgovine, za što su bili zainteresirani bogati trgovački gradovi, dok su feudalci time gubili dio prihoda. Prvi ovakvi V. P. kovani su oko 1369. g. u gradovima Berlin, Koln, Brandenburg i Stendal, otkupivši pravo kovanja novca od brandenburškog markgrofa. No ovaj pokušaj nije doveo do prestanka padanja kvalitete novca, jer je i nadalje uz njih kovan novac slabe kvalitete, koji je na kraju ali postupno, istisnuo V. P. iz prometa.
VOJVODA HRVOJE
Hrvoje Vukčić Hrvatinić (umro 1416. g.) istaknuti je bosanski velikaš, gospodar Donjih krajeva i sjeverozapadne Bosne. Od 1403. g. do 1413. Hrvoje je bio splitski herceg (dux) i pod njegovom vlašću su bili i otoci Brač, Hvar i Korčula. Vladanje vojvode Hrvoja u Hrvatskoj i Dalmaciji više je sličilo vladavini samostalnog vladara nego podkralja. On je uredio svoj dvor u Splitu i Jajcu, sakupljao oko sebe podložene velikaše, izdavao javne isprave, stranim državama slao svoje poslanike, uzdržavao svoju posebnu vojsku i kovao svoj osobni novac.
Poznate su tri vrste Hrvojevih novaca kovanih u Splitu: GROŠ, POLUGROS i ČETVRTINA GROŠA, koji su uglavnom kovani u 2 varijante: s Hrvojevim obiteljskim i s njegovim vojvodskim grbom, (v. SPLITSKI SREBRNI NOVAC).
VS-K
Oznaka na novcu kovanom u Pragu 1774.-1780. g.
VSS
Oznaka na novcu kovanom u Pragu 1765.-1773. g.
VRENELI
Narodni naziv za švicarski zlatni novac od 10, 20 i 100 franaka, gdje se na aversu ispod imena zemlje HELVETIA nalazi glava djevojke. Vrijednost od 10 franaka kovani su od 1911. do 1916. g. te 1922. g. Kovanica od 20 franaka kovana je 1897.-1916. g. te 1922, 1925.-1927, 1930, 1935, 1947, i 1949. g. Nominala od 100 franaka kovana je 1925. g.
VUBERITAS
Personifikacija, koja se javlja na novcu od Trajana Decija (249.-251.) do Florianusa (276.). Prikazivana je u liku žene, koja stoji i koja u jednoj ruci drži kesu, dok joj je u drugoj rog izobilja. Na novcu cara Carausiusa (287.-293.) prikazivana je kako sjedi i muze kravu.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Post je objavljen 04.01.2012. u 22:12 sati.