Kristov poslanik
Knjiga koja mijenja raspoloženje....
Kako sam u zadnje vrijeme potištena zbog "problema" koji me muče, jedna prija mi je posudila knjigu za koju je rekla da će mi pomoći 100 % i izbaviti me iz ovog stanja....
Baš kad sam "potonula", da se tako izrazim, i tražila utjehu, barem na tren, u knjižnici sam tražila Gavranove knjige.
Uzimala sam sa dječjeg odjela. No zanimljivo je kako sam uopće dobila želju da čitam Mirove knjige. Sve je počelo kada je on posjetio Narodnu knjižnicu u Omišu i kad mi se svidio svojim promišljenim odgovorima, mom pitanju o "Klari" koje sam postavila tako da je na nj odgovarao 10 minuta, a istina je da Klaru nisam bila ni pročitala, samo sam se sjetila da je nekoć davno moja sestra čitala tu knjigu i sa uživanjem mi pričala o njoj.... I sad mi je u primozgu ostalo to pitanje na koje sam trebala odgovor... :-) (samo se nadam da se Gavran neće naljutiti)
Tako sam i počela ići u knjižnice na gostovanje pisaca....
Sjećam se još i Jergovića, prošle godine u 6 mjesec....
No, ta moja prijateljica mi je posudila knjigu za koju je bila sigurna da će mi promijeniti raspoloženje.... I ta knjiga je, vjerojatno već pogađate, od William P. Young-a, "Koliba".
Ne mogu se pohvaliti da sam je već pročitala, no imam još 4 poglavlja.
Ponekad mi je na nekim mjestima dosta teško pratiti radnju, jer su rečenice prekomplicirane.
No svidilo mi se što je Trojstvo prikazano na način blizak čovjeku, a opet dalek. Sviđa mi se kako Isus objašnjava Mackenzie-u neke čovječjem umu tako komplicirane stvari, koje su u biti jednostavne samo je čovjek zbog nepovjerenja u tako jednostavne stvari sve zakomplicirao. Naravno, tu je tradicija i to kako su pape i oni koji su bili na vlasti želeći imati vlast nad ljudima opteretili ih zakonima, tako udaljujući od njih Boga.
Ali, ja nisam nitko poseban u ovome svijetu, samo sam u Božjim očima Njegovo voljeno dijete što, kažem vam, nisam naučila iz ove knjige, nego iz Božje knjige, Biblije koja to tako jednostavno i jasno kaže jer Evanđelje, Radosna vijest, nije ništa komplicirano, to može i dijete koje je tek naučilo čitati razumijeti.
Ono što mi je pri čitanju "Kolibe" nekako izmamilo osmjeh na lice se nalazi na 144 str:
"Ja sam Svjetlost i ja sam Dobro. Ja sam Ljubav i u meni nema tmine.Svjetlost i Dobro uistinu postoje. Stoga, udaljavanjem od mene bacaš se u tminu. Proglašavanje neovisnosti urodit će zlom jer bez mene možeš se osloniti jedino na sebe. To je smrt jer si se odvojio od mene koja predstavljam Život."
Ovo Macku govori Sarayu, koja predstavlja, u knjizi, Duha Svetoga.
Ne želim iznositi neke teze o ovom tekstu iz knjige, svatko tko je čita doživljava je na svoj način, kao što se jedna pjesma nekome sviđa, a nekome ne, svi mi dolazimo sa nekim svojim iskustvima, znanjima, osjećajima i iz pročitanog apstrahiramo nešto što ostavlja na nas dojam...
Isto je i s Božjom Riječi, Biblijom, ima ljudi koji je uživaju čitati, svaki put nauče nešto novo iz stotinu puta pročitanog poglavlja, dok ima i onih kojima je to dosadno, koji kažu da su jednom pročitali Bibliju i da "šta će sad oni opet čitat isto", kao što meni kaže moja mama kojoj se kosa na glavi diže kad vidi da ja svaki dan čitam Bibliju, naravno, još je nisam cijelu pročitala, od početka do kraja, iako sam Novi Zavjet nekoliko puta, idem polako...
Zanimljivo mi je i sa 150 str, pri dnu:
"Zašto je moj život onda toliko ispunjen strahom?"
Prije je Mack razgovarao sa Isusom o tome kako čovjek ne živi u prošlosti, a ni u budućnosti, nego u sadašnjosti. Macka je, od otmice njegove kćeri Missy pratila Velika Tuga i on stalno živi u njoj iako je prošlo 3 godine od otmice.
Mi ljudi kada maštamo o nečemu za što postoji potencijal da se dogodi, od straha i uvjerenja da će se to dogoditi, veoma često ne djelujemo.
"Ali sada mi reci- gdje ti provodiš najviše vremena u mislima i u mašti- u prošlosti, sadašnjosti ili u budućnosti?"
Mack je nakratko razmislio prije nego što odgovori: "Mislim da mogu reći da vrlo malo vremena provodim u sadašnjosti. Ja veliku većinu vremena provodim u prošlosti, a veliki dio preostalog vremena provodim u budućnosti."
U našoj mašti razmišljanja o budućnosti obično izgledaju turobno i depresivno.Odgovor na Mackovo pitanje zašto je njegov život ispunjen strahom Isus odgovara jednostavnim odgovorom, zato što nevjerujemo da nas Bog ljubi, zato što nevjerujemo da imamo slobodu u Njegovoj ljubavi, zato što u mozgu projiciramo neke užasne stvari koje nam se mogu dogoditi, pa tako živimo u izmišljenom strahu. No ljubav Božja nije ništa komplicirano, On nas voli kakvi god mi bili, On nas je ipak stvorio i poznavao nas je i prije nego smo začeti u krilu majčinu....kako kaže Psalam 139
Itako dalje, itako dalje, i tako dalje..... ilitiga etc
Zašto mi je posudila knjigu da je pročitam?
Pa.....zbog toga što je mene moj dragi ostavio, prestao mi biti dečko, a ja, bidna, sam zbog tog cila jadna....
Jučer smo bili u Otoku na međunarodnoj izložbi gdje sam upoznala Ivicu Vlašića, akademskog slikara iz Livna, koji mi je davao savjete za "vraćanje ruke vježbanjem".
Poklonio mi je razglednice sa svojim slikama koje su mi ostale tamo u nekom restoranu gdje smo imali domjenak. A sve zbog toga što sam se ja priključila za stol nekim domaćim ljudima koji su igrali briškulu i trešetu, pila kavu na brzaka i kad se moj sada bivši dečko digao i dao mi znak da idemo krenula sam za njim i na stolu, gdje smo sjedili s Vlašićem i još nekima mi ostale razgledice čega sam se ja sjetila tek jutros. I zbog toga mi je teško palo čitanje Kolibe jutros....
:-(
:-(
:-(
No, tako to ide.....kad popiješ 3 ili 4 čaše vina.....
Božji blagoslov
Sebićna sam, nema šta
Ja ovdje plačem zbog života, zbog toga što sam ostala bez prakse u vrtiću, što me dečko izbjegava i nevoli me, a ljudi okolo umiru....
Totalno sam sebićna, jer sebi pridajem neku važnost, "joj jadna ja", a tko sam ja?
Odakle meni pravo da plačem? Zar mi Isus nije dao Život?! Zar me ne čeka u mojoj domovini, na nebu?!
Zar mi tamo neće biti famozno?!
Pa odakle meni pravo da plačem?
Bog želi da me slomi, jer sam ga i molila to, da osjetim dno, da osjetim da bez Njega ne mogu, da me On čuva usprkos svim problemima na koje nailazim na ovome svijetu, da ostavim iza sebe sve na ovome svijetu, sve ove prizemne stvari, tjelesne želje, požudu, strast za nečim što je stvorila ljudska ruka, i okrenem se Njemu! Jer jedino On ima pravi Život!
Jedino On mi daje Ispunjenje i Sreću, Mir u strcu!!!!
Pa šta ako me V. ne voli? Šta ako je on zbunjen mnogim stvarima? Pa šta ako nenađem dečka, šta ako budem neudata žena?
Pa šta onda?
Posvetit ću se Bogu, Kristu, naviještanju Radosne Vijesti, pomaganju....
To bi i bilo za nas najbolje....
Parafraziram Pavla kojeg baš i ne razumijem, sve one njegove poslanice....
Prošlu nedjelju sam prvi put nosila veo na slavljenju, bio je dobar osjećaj, osjetila sam se poniznijom nego bez njega.
Božji blagoslov!
Savršena žrtva
"Zbog toga me ljubi Otac, što polažem svoj život da ga ponovno uzmem." (Ivan 10,17)
U Ivanovom evanđelju nam je djelovanje Gospodina Isusa prikazano s gledišta Njegove dragovoljne odanosti i žrtve Bogu. Njemu nitko nije imao moć oduzeti život; On ga je žrtvovao po vlastitom nahođenju i odluci. Sve misli i pobude našega Gospodina bile su usmjerene na stvaranje volje Onoga koji ga je poslao da je ispuni. Zbog toga je ljubljeni Sin u tolikoj mjeri zadobio Očevu ljubav i zadovoljstvo.
Mrskoj rulji koju je predvodio Juda pristupio je s autoritetom potvrdivši da je On Onaj koga traže. Petrovu neshvatljivu revnost je Gospodin, koji nikada nije propustio zauzeti ponizno mjesto, predusreo riječima: "Čašu koju mi je dao Otac da ne pijem?" (Ivan 18,11).
Iz Gospodinova je srca tekla beskonačna ljubav, premda je znao što ga čeka. Nosio je križ na Golgotu, gdje je "po vječnome Duhu samoga sebe bez mane prinio Bogu" od kojega je bio došao.
Tako u smrti Sina Božjega vidimo savršenu žrtvu paljenicu, Spasitelja svijeta koji je svoj život posvetio Bogu i izvršio Njegovu volju. To je ono što je Gospodin Isus imao na umu kad je jedanaestorici apostola rekao "Sada je Sin čovječji proslavljen, i Bog je proslavljen u njemu" (Ivan 13,31).
Ne poziva li nas to u srcima na štovanje Sina Božjega, koji je izvršio takvo djelo?
Jeli iz naših srca teče ljubav iako znamo da nas nešto teško čeka? Ja znam, i govorim vam iskreno, da se osijećam napušteno i jadno, no kad bolje razmislim shvatim da me možda Bog želi nečemu naučiti.
I tako su se u mom životu nastavile događati potresne situacije, za moje srce, mozak.....
Dečko me nevoli...
Ne slažemo se, ja ga živciram jer se ponašam kao dijete, znate ono, pred krivim ljudima kažem krive stvari, rečem nešto što ga iživcira pa je loše volje....i tome slično...
Plačem po cijele dane, kad se probudim, tijekom dana i akd idem spavat, satima.
Jučer me pitao:"Tko je umro da plačemo?"
Stvarno, tko je umro?
Bog ima plan.... Iako je nama to teško za razumijet, shvatit, On za nas priprema najbolje što ima, najbolje za nas.
Jeli Isus najbolje za nas?
Otac ga je poslao da nam daruje život i da nas opere svojom krvlju na Golgoti.
On je kovčeg saveza iz SZ-a. Samo što su svećenici prije donosili krv životinja da operu svoje grijehe, Bog je odlučio da preuzme lik čovjeka (koji je ujedno i 100% Bog) i jednom zauvijek plati naše grijehe, po milosti, daruje nam život i pozove nas u obitelj.
To je prekrasna vijest, to je Radosna Vijest našeg spasenja!
Bog ima sve u rukama, On je naš Stvoritelj i Nebeski Otac i poslao Isusa da nam bude primjer kako da živimo....
Božji blagoslov!
