Kako sam u zadnje vrijeme potištena zbog "problema" koji me muče, jedna prija mi je posudila knjigu za koju je rekla da će mi pomoći 100 % i izbaviti me iz ovog stanja....
Baš kad sam "potonula", da se tako izrazim, i tražila utjehu, barem na tren, u knjižnici sam tražila Gavranove knjige.
Uzimala sam sa dječjeg odjela. No zanimljivo je kako sam uopće dobila želju da čitam Mirove knjige. Sve je počelo kada je on posjetio Narodnu knjižnicu u Omišu i kad mi se svidio svojim promišljenim odgovorima, mom pitanju o "Klari" koje sam postavila tako da je na nj odgovarao 10 minuta, a istina je da Klaru nisam bila ni pročitala, samo sam se sjetila da je nekoć davno moja sestra čitala tu knjigu i sa uživanjem mi pričala o njoj.... I sad mi je u primozgu ostalo to pitanje na koje sam trebala odgovor... :-) (samo se nadam da se Gavran neće naljutiti)
Tako sam i počela ići u knjižnice na gostovanje pisaca....
Sjećam se još i Jergovića, prošle godine u 6 mjesec....
No, ta moja prijateljica mi je posudila knjigu za koju je bila sigurna da će mi promijeniti raspoloženje.... I ta knjiga je, vjerojatno već pogađate, od William P. Young-a, "Koliba".
Ne mogu se pohvaliti da sam je već pročitala, no imam još 4 poglavlja.
Ponekad mi je na nekim mjestima dosta teško pratiti radnju, jer su rečenice prekomplicirane.
No svidilo mi se što je Trojstvo prikazano na način blizak čovjeku, a opet dalek. Sviđa mi se kako Isus objašnjava Mackenzie-u neke čovječjem umu tako komplicirane stvari, koje su u biti jednostavne samo je čovjek zbog nepovjerenja u tako jednostavne stvari sve zakomplicirao. Naravno, tu je tradicija i to kako su pape i oni koji su bili na vlasti želeći imati vlast nad ljudima opteretili ih zakonima, tako udaljujući od njih Boga.
Ali, ja nisam nitko poseban u ovome svijetu, samo sam u Božjim očima Njegovo voljeno dijete što, kažem vam, nisam naučila iz ove knjige, nego iz Božje knjige, Biblije koja to tako jednostavno i jasno kaže jer Evanđelje, Radosna vijest, nije ništa komplicirano, to može i dijete koje je tek naučilo čitati razumijeti.
Ono što mi je pri čitanju "Kolibe" nekako izmamilo osmjeh na lice se nalazi na 144 str:
"Ja sam Svjetlost i ja sam Dobro. Ja sam Ljubav i u meni nema tmine.Svjetlost i Dobro uistinu postoje. Stoga, udaljavanjem od mene bacaš se u tminu. Proglašavanje neovisnosti urodit će zlom jer bez mene možeš se osloniti jedino na sebe. To je smrt jer si se odvojio od mene koja predstavljam Život."
Ovo Macku govori Sarayu, koja predstavlja, u knjizi, Duha Svetoga.
Ne želim iznositi neke teze o ovom tekstu iz knjige, svatko tko je čita doživljava je na svoj način, kao što se jedna pjesma nekome sviđa, a nekome ne, svi mi dolazimo sa nekim svojim iskustvima, znanjima, osjećajima i iz pročitanog apstrahiramo nešto što ostavlja na nas dojam...
Isto je i s Božjom Riječi, Biblijom, ima ljudi koji je uživaju čitati, svaki put nauče nešto novo iz stotinu puta pročitanog poglavlja, dok ima i onih kojima je to dosadno, koji kažu da su jednom pročitali Bibliju i da "šta će sad oni opet čitat isto", kao što meni kaže moja mama kojoj se kosa na glavi diže kad vidi da ja svaki dan čitam Bibliju, naravno, još je nisam cijelu pročitala, od početka do kraja, iako sam Novi Zavjet nekoliko puta, idem polako...
Zanimljivo mi je i sa 150 str, pri dnu:
"Zašto je moj život onda toliko ispunjen strahom?"
Prije je Mack razgovarao sa Isusom o tome kako čovjek ne živi u prošlosti, a ni u budućnosti, nego u sadašnjosti. Macka je, od otmice njegove kćeri Missy pratila Velika Tuga i on stalno živi u njoj iako je prošlo 3 godine od otmice.
Mi ljudi kada maštamo o nečemu za što postoji potencijal da se dogodi, od straha i uvjerenja da će se to dogoditi, veoma često ne djelujemo.
"Ali sada mi reci- gdje ti provodiš najviše vremena u mislima i u mašti- u prošlosti, sadašnjosti ili u budućnosti?"
Mack je nakratko razmislio prije nego što odgovori: "Mislim da mogu reći da vrlo malo vremena provodim u sadašnjosti. Ja veliku većinu vremena provodim u prošlosti, a veliki dio preostalog vremena provodim u budućnosti."
U našoj mašti razmišljanja o budućnosti obično izgledaju turobno i depresivno.Odgovor na Mackovo pitanje zašto je njegov život ispunjen strahom Isus odgovara jednostavnim odgovorom, zato što nevjerujemo da nas Bog ljubi, zato što nevjerujemo da imamo slobodu u Njegovoj ljubavi, zato što u mozgu projiciramo neke užasne stvari koje nam se mogu dogoditi, pa tako živimo u izmišljenom strahu. No ljubav Božja nije ništa komplicirano, On nas voli kakvi god mi bili, On nas je ipak stvorio i poznavao nas je i prije nego smo začeti u krilu majčinu....kako kaže Psalam 139
Itako dalje, itako dalje, i tako dalje..... ilitiga etc
Zašto mi je posudila knjigu da je pročitam?
Pa.....zbog toga što je mene moj dragi ostavio, prestao mi biti dečko, a ja, bidna, sam zbog tog cila jadna....
Jučer smo bili u Otoku na međunarodnoj izložbi gdje sam upoznala Ivicu Vlašića, akademskog slikara iz Livna, koji mi je davao savjete za "vraćanje ruke vježbanjem".
Poklonio mi je razglednice sa svojim slikama koje su mi ostale tamo u nekom restoranu gdje smo imali domjenak. A sve zbog toga što sam se ja priključila za stol nekim domaćim ljudima koji su igrali briškulu i trešetu, pila kavu na brzaka i kad se moj sada bivši dečko digao i dao mi znak da idemo krenula sam za njim i na stolu, gdje smo sjedili s Vlašićem i još nekima mi ostale razgledice čega sam se ja sjetila tek jutros. I zbog toga mi je teško palo čitanje Kolibe jutros....
:-(
:-(
:-(
No, tako to ide.....kad popiješ 3 ili 4 čaše vina.....
Božji blagoslov
Post je objavljen 16.10.2010. u 11:15 sati.