Kristov poslanik
Malo o razlikama
Ok, jeste li ikad odlazili nedjeljom na misu u svoju župnu crkvu i, tijekom propovijedi, mislima odlazili dalje od onoga što svećenik govori, žene najviše na ono što će skuhati za ručak, a muškarci na ono šta ih zanima, nisam muško pa neznam o čemu oni razmišljaju. Mlađarija, ako ih uspijete dignut za misu, o super tulumu sinoć u gradu ili u mislima igraju igricu, neku krvoločnu šta je dan-noć igraju na računalu. Ja se sjećam da sam, još sam bila osnovnjak, stalno igrala Super Mario na Nintendu i znala sam ga čak i sanjat, toliko sam bila zaluđena njime. Poslije sam otkrila knjige, pa sam dnevno gutala jednu knjigu iz školske knjižnice. Naravno kad nisam učila, a prolazila sam sa 5, ali ne štreberski, više 4,6, 4, 7.
Znači govorili smo o izgubljenosti tijekom propovijedi. Većina ljudi, čak i ja, prati misu više po navici, znate ono kad se ustaje, kad nije, kako ide po redu. Posebno u mojoj župi. Crkva je tamna, uspava te, a propovijedi mog večlečasnog su nekako za mene apstraktne. Ne mogu se nikako poistovjetit s njima, naći nešto iz mog svakodnevnog života u njima. Zato sam i počela ići u drugu župu gdje su mi propovijedi prihvatljivije, gdje je svećenik taj koji komunicira sa svakom osobom, a ponajviše, gleda te u oči.
Jučer sam otišla u jednu drugačiju crkvu. Odlučila sam da je dobro da malo isprobam i ono više, a ne samo Studentski đir. Primila sam Krista, znam da glupo zvuči, ali istina je, i želim živjet s njim, otišla sam u tu, drugu crkvu, protestantsku, i bilo mi je super!
Naravno, doma, mi mater ne prihvaća moju promjenu. Ja želim s njom, kad počme nešto govoriti, podijelit bar malo radosti, a ona se osmah zatvara... Želim, točnije željela sam, pokazat joj da je ta promjena moguća, i da bi joj to rekla, šta je Isus reka, moram citirat Bibliju, a ona mi je odmah odbrusila da je ona Bibliju pročitala i da ona zna sve šta u njoj piše, da joj ja ne moram citirat i pravit se pametna.
Naravno, Bibliju nije dovoljno samo pročitat, nju se živi, a to danas radi malo ljudi, svaki put kad se nešto novo sazna, iako se čita jedan te isti tekst. u Božjoj Riječi.
Čak mi je jutros rekla da ako mi je zanimljivo u crkvi, da onda ne čitam "njezinu" Bibliju, a baš sam mislila kupit sebi jednu, da je mogu nosit na proučavanja Biblije, ako opet odem u protestantsku crkvu, da mogu u njoj zabilježit riječi koje ne smijem nikada zaboravit.
Krist kuca na vrata svačijeg srca, a onaj tko mu otvori, on će ući u njega i nikada ga neće napustiti. Ja sam mu otvorila, a on mi na licu drži smješak koji ne blijedi. Kada pričam o Njemu, ja sa veseljem pričam, koliko ga volim.
Neznam jeste li ikada bili u protestantskoj crkbi, ako niste protestant... Sviđa mi se što svi sudjeljujemo, što dijelimo kruh i vino kao na Posljednjoj večeri, što svi pjevaju, bez obzira na to dali imaju ili nemaju glasa, sluha, što li već. 2 sata, koliko traje misa, prođu u trenu jer je sve zanimljivo, čak zadnjih pola sata na propovijedi i zabavno.
Ljudi moji blagoslovio vas Svemogući Bog, Otac, Sin i Duh Sveti!
Čitamo se!
