Kristov poslanik
Svi smo mi djeca Božja...
Upravo slušam Krščanski radio, dok na fejsu klikam, on svira negdje u pozadini, sviraju šansone, slavonska glazba, ma ima svega....
Znači danas sam bila na misi, malo mi je glupo to pisat, jer sam svaku nedjelju i to od 15.8.2006. kad sam bila na sprovodu prijatelju, iako je to bio utorak, znači od 20.8.2006.god.
Naravno bilo je nedjelja kada nisam išla, em što bi ljeti radila pa mi se nije dalo dizat, em što bi zimi bilo prehladno, a ja ni denara u džepu za kavu prije ili poslije mise da se zgrijem. Je....izgleda ružno...., ali ja nisam tada poznavala Boga....
Čini mi se da je tek gubitak osobe koju sam obožavala, koji mi je bio prijatelj nad prijateljima, prvi iz ekipe u kojoj sam bila posli nego šta sam ga upoznala, koji me uveo u ekipu... Nikad neću zaboravit 24.6.2001.(čini mi se)!
Danas je bilo evanđelje po Marku (13:33-37). Neću vam pisat šta je bilo na propovjedi, uzmite Markovo evanđelje pa pročitajte...., za razliku od nekih, ovo je dosta kratko.
Isus 3 puta kaže ˝Bdijte˝, ovo vrijeme, ova 4 tjedna do Isusova rođenja, je vrijeme kada moramo biti budni, jer nikada neznamo kada će nam zlo pokucati i ući kroz vrata u naš dom.
Svake godine zaboravljamo na radost ovoga doba, ne radujemo se jer se naš Spasitelj rodio, više nas muči stanje na našoj kartici(dobro...vašoj, jer ja nemam karticu, osim one u mobitelu)i to kako ćemo proći u šopingu ove godine.... ˝Oću li uspit sinu kupit x-box, kćeri hrpicu odjeće i moderne štikle od 10 centi, možda sebi onu famoznu torbu od krokodilske kože koju sam vidila u onom dućanu di košta 1550 kuna....˝
Toliko smo postali ovisni o šopingu, da ćemo radije gladovat misec dana i dat auto na hipoteku da bi mogli klupit LCD televizor u boji koji košta 11 tisuća kuna...
Naravno, ja ovdje dajem samo činjenice, ne vriđam nikoga, a ni ne želim, svak ima pravo bavit se svojom lovom kako god hoće, ipak tko sam ja da vam išta govorim, ja nemam svoje love, osim onoga šta liti zaradim, zimi sam ovisna o tome i majci....
Možda imam nekih svojih problema....šta uvik u ovo doba godine se nađem kako vidim da nemam ništa...u smislu da nemam onog nekog pored sebe...
Još ima jedna stvar šta želim reć, upsy-dasy...napisat.... Zašto mene moj gluhi prijatelj već 2 miseca izbjegava?
Možda on mene ne izbjegava, ali stani malo, on je meni bio reka na lito da će me naučit Znakovni jezik odlično, ali u zadnje vrime nikako nema vrimena, iako mi je reka da je slobodan subotom(dobro, zna se dogodit da ponekad ne može, ali ovoliko?). Zovem ga na kave, kaže da nema vremena, zašto?
Čini mi se da su 2 razloga....
1. vidio je da o njemu pišem u postovima, ranijim... Prestala sam prije 2 mjeseca i od tada ga nema, nema vremena...
2. Vidio je da ne pišem više o njemu, pa ga zato nema....
Ako on ovo pročita neka ZNA da smo prijatelji, valjda.... Otkako je počeo drugi stupanj tečaja on nema vrimena, a već je završio taj famozni drugi dtupanj, sad će ispit brzo(5 lekcija smo prošli), a njega još nisam vidila.... Hm...
Kao šta mi je i J. prijatelj(o njemu sam pisala prije u postovima)...
Kad smo kod toga to je...žalosno......
Kad bi me netko pitao da napišem priču svog života, da opišem svoj život u jednom sastavu, crtici, to bi bilo podijeljeno na 2 dijela....
Prvi dio bi bio moj život prije prometne, a drugi moj život posli prometne..., koji je sada potpuno promijenjen.
Prije sam imala prijatelja, od sramežljive curice sam postala prkosna pubertelija, učila nisam ništa, pušila sam, vikendom sam pila, imala sam dečkiju(dobro to su bile simpatije s kojima sam samo hodala okolo, i ljubili smo se), jednom riječju, dobro 3....bila sam popularna.
Drugi je dio posli prometne kada mi se život okrenuo naglavačke, ili bi rekao Onaj Gore, nabolje. Počela sam učiti, završila sam sridnju, upisala fakultet, sve ispite prolazim. Ali opet ima tu i onoga šta je loše, točnije onoga šta mi fali.... Fali mi dečko, netko....i prijatelji! Upoznala sam curu, M. koja je super i na Studentskom điru cura i dečkiju...
Sad tu na scenu nastupa važno pitanje koje me mučilo zadnjih godina nakon šta mi se život izmijenio.... ˝Tko sam ja?˝, ˝Zašto sam ostala živa, i zašto sam bila jedna od 3 čudesna oporavka na Simpoziju fizijatara?˝
Sve mogu zahvalit Charlesu.... On mi je pokazao put do spoznaje o Bogu, do vjere u njega.
Sad znam šta je bio Božji plan! Ostavio me živu da me vrati sebi, jer zadnju godinu dana imam neke čudne znakove.... Duga je to priča za ispričat, ali napokon me astronaut vratio k njemu!
Tko bi rekao....jedan astronaut koji je bio na Mjesecu, zbog njega sad sam počela obožavat Svemir, kvantnu fiziku sam uvik voljela samo je ne mogu razumit....
Danas, kao i svaku nedilju, sam isprid crkve posli mise gledala i nadala se da ću vidjet mog prijatelj I.L., ali nisam, opet.... Kao šta ga prošlu nedilju nisam našla kod kuće, iako sam mu poslala sms da mu želim sreću na utakmici nije mi ništa odgovorio. Dobro....muško je i zaboravljiv je, to znam još iz vrimena kad smo bili u ekipi, dok se nije raspala.
On je isto jedan od ljudi koje obožavam, ali ne ono ko kad obožavate neku simpu, nego on je kao i moj pokojni prijatelj jedan od onih za koje ostanete vezani, život bi dali za njih koliko ih volite....
Isto tako i V.K..., a vidila sam M.K.-a u menzi prije 10 dana, bilo mi je predivno šta ga vidim.... Tko bi reka ali viđam I.M. i P. B. na kavama, slučajno prolazim gradom kad su oni na kavi. Sritna sam zbog toga. Ali I.L. nisam dugo vidila, kao ni V. K.-a..... Moj ˝ubojica mekog srca˝(nema veze s Bruceom Wilisom :-P) mi je prije 2 tjedna reka da će mi se javit za kavu kad sam ga u LIX-a vidila sa M.K.-om, ali još nije.... sad će proć i ovaj tjedan(čini mi se da već je) i on će otić u Zg na 2 tjedna dragoj. Ali....šta ću...jednostavno ništa se tu nema za napravit....
Ali kao šta mi je Bog dao novu šansu za život....moje novo rođenje, tako i ja njima tribam dati novi život bez mene....
Bit će ok....
Pozdrav i do čitanja dragi moji....
Bog vas sve blagoslovio!
Danas na misi 4
Evanđelje je bilo po Mateju. Zadnja je nedjelja u godini, a od 1925 se na današnji dan slavi Krist Kralj.
Pitanje je tko je kralj? Kako je Isus kralj?
Na župnom vjeronauku je don Vučak dao djeci da crtaju kralja. Mnogi nisu pogriješili kada su nacrtali krunu(jer je to znak kraljevanja), kada su nacrtali žezlo, mač, dvorac,... To su sve atributi koje jedan kralj ima.
No Isus je isto kralj! Kralj koji se umjesto u svili nakon rođenja položio na slamu, koji je umjesto dvorca imao štalu, umjesto krune od zlata, krunu od trnja, umjesto prijestolja od dragulja presvučenog baršunom i svilom, imao je križ na kojem je visio.
Sve to je imao iako je bio kralj. Samo što je Isus bio kralj Svijeta, Svemira, svega živoga, imao je ˝te˝ kraljevske atribute kao kakav prosjak, tat, ubojica...
Čovik pomisli kako to.... Zašto nešto nije učinio, ali ne. Iako je, za onoga tko je pročitao SZ, Bog u početku bio milosrdan, predobar, sve je trpio jer se nadao da ćemo mu se, i ja, i ti, vratiti postao je u nekim situacijama nemilosrdan, sjećate se Jotove žene, još nekih situacija iz Sz, ali kada je vidio da mu se ne vraćamo, poslao je svog Sina, Božjeg Sina, Jedinorođenca, da umre za nas, za naše grijehe....
On je samom svojom smrću na križu otkupio naše grijehe za vijeke vjekova, On želi da mu se vratimo, samo šta u današnjem svijetu postindustralizacije, suvremenom svijetu u kojem se novac vrti, svakom oči iskaću kada vidi love, želimo je više od svega, radimo ko psi po cijeli dan da bi mogli djeci priuštiti što lagodniji život, kuću na tri kata, love ka` blata, Mercedesa u garažama, i pritom zaboravljamo na Njega.... Našeg Stvoritelja, Boga, Otkupitelja naših grijeha. Zaboravljamo na njega, okrećemo mu leđa, klanjamo se vragu koji se smije jer nas je uspio otrgnuti pomoću novca. Zaboravljamo na bližnjega u nevolji. Ne dajemo piti, jesti, sklonište onome kome triba, ali Isus je rekao Ako ne pomognete i onome najmanjem ni meni niste pomogli, a ako pomognete potrebitom, date mu piti, jesti, sklonište nad glavom i meni ste pomogli. A u Kraljevstvo Božje će ići samo oni koji su pomogli. Koliko puta na ulici smo prolazili kraj neke sirotinje i okrećali glavu kao da je ne vidimo... Zašto se smatramo siromašnima iako imamo krov nad glavom, kruha za svaki dan, neki ljudi nemaju čak ni to. Nadam se da ste pokazali dobro srce i dali za djecu, ljude kada je bilo skupljanje za siromašne zemlje prije par tjedana...
Zašto smo postali takvi treba se zapitati.... Zar je Sotona toliko zavladao nama?
Kako mi je jedan astronaut promijenio život...
Dugo se nisam javljala, jer sam bila zabavljena drugim stvarima. U ovih tjedan dana moj se život obogatio, ja sam se obogatila, ali ne materijalnim stvarima nego duhovnim.
Tko bi rekao da jedan astronaut može utjecati na moj život, mislim na Charlesa Moss Duke Jr., samo prisustvovanje njegovom seminaru 7.10. u 10 h na Ekonomiji u Svečanom amfiteatru, mi je donijelo toliko dobra, sreće, zadovoljstva u danima što su slijedili....sve do današnjeg dana.
Kad se samo sjetim da sam se mislila hoću li ići na seminar jer kad sam pitala prijatelje(i one malo manje) da odu s mnom na predavanje, svi su se pravdali da nemaju vremena, imaju faks, ili ako su slobodni da spavaju. Isti taj dan sam se mislila, hoću li ili možda neću, više zbog toga šta nisam znala kako doći do Ekonomije, jer sam u tom dijelu Splita išla samo na FESB i to 9 kat, u restoran jer su u njemu radile Mare i Nada, a s njima sam se zbližila kad su radile u kantini na mom fakultetu kad sam bila prva godina.
Zbog neznanja di je Ekonomija, dan prije sam u kantini pitala Željka i Slavena dok su bili na kavi kako da dođem do dotičnoga faksa, a Slaven mi je reka da ga ne mogu falit jer je cili u staklu, do njega vode stepenice i da je malo prije FESBA.
To jutro sam ipak odlučila da odem, jer šta mi trebaju neki amo reć prijatelji da odem. Zašto trebam ići linijom manjeg otpora, zašto drugi trebaju ići s mnom, jer kao da trebam njihovo dopuštenje, zašto sama ne odem i na taj način upoznam put do Ekonomije, i usput popijem kavu u kantini na tom faksu....(jer sam pravi kavopija! hihi :-P ).
Došla sam do Ekonomije, vidila da imam 35 min prednosti, sila u iznenađujuće fancy kantinu(čak imaju stolove, ogroman prostor, vidi se da je uređenje stajalo masu love, dok moja ima 4 visoka stola, bez stolica(barskih), sitan prostor, nemaš se di okrenit kad uleti 20 studenata, ali ima nešto...(možda slike filozofa i sociologa po zidovima ili...pogled na vrata od referade....)neznam...), popila kavu, sjela i slušala Charlyja.
Svidjelo mi se predavanje, baš je bilo fatalno...rekla bi Svjetlana. Poslije je Studentski đir davao planere napominjući da je 2 dana poslije(četvrtak u 20:30) u Gundulićevoj 4 nastavak razgovora o ˝današnjoj temi˝.
Otišla sam...
Tamo sam upoznala predivne, otvorene, mlade(ja sam mislila da su studenti, a kad ono ljudi u braku) ljude koji su mi na zanimljiv način približili Božju Riječ. Nastavila sam ići na sastanke i prihvatila Isusa kao Spasitelja i Otkupitelja grijeha.
Baš u srijedu, 12.11. je bilo predavanje dr.sc.(ili kako bi oni rekli Ed.D.) Harolda Fincha u knjižnici Marka Marulića u St. Govorio je o uspjehu, ali ne(znam šta vam se mota po glavi) o zgrtanju novca, bogačenju preko noći, nego o uspjehu s polazišta vjere u Boga, postupnom bogaćenju u cjelosti.
Sutradan je bio doručak u hotelu Adrijana na Rivi. Od Daniela sam dobila knjigu Three Keys That Open The Door To Great Success od Dr.Fincha. Kako mi je reka to je jer sam večer prije pomagala u pripremi za predavanje do kraja, iako su na kraju doručka svi koji su bili na doručku dobili knjigu.
Čak mi se potpisao.
Zahvalna sam znači prvenstveno Charlesu jer sam zahvaljujući njemu upoznala predivne osobe iz Studentskog Đira, poznavajući te predivne ljude ponovno sam se vratila Bogu i predala mu se u potpunosti, upoznala Harolda Fincha, još divnih ljudi okrenutih Božjoj Riječi.
Zahvaljujem i svim tim ljudima...Lidiji i Aniti jer za svaki događaj što me muči, počevši od prestanka pušenja, ljubljenja s J.-om, problema kod kuće, nalaze rješenje u Bibliji, zahvaljujem i Vjenciju, Denisu i Danielu jer su tu i jer su iskreni, prekrasni, predobri. Zahvaljujem i tebi, dragi čitatelju jer si pročitao post, a najviše zahvaljujem Isusu jer mi daje snage da dosljedno pratim njegovu riječ i jer mi je osigurano mjesto u Kraljevstvu Nebeskom...
Danas na misi 3
Danas je 32 nedjelja kroz godinu, dan Crkve, evanđlje je bilo po Ivanu 2:13-22.
Čišćenje hrama, kada je Isus došao u Jeruzalem i u hramu našao prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače kako sjede. Istjera ih iz hrama, rasu im novac, stolove isprevrta i reče: ˝Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.˝
Isus je bio ljut što od Božje kuće rade špilju razbojničku ilitiga trgovačku gdje se u oduševljenosti robom zaboravlja na Boga. Prije velikih blagdana ispred crkve se uvijek nađu štandovi na kojima se prodaje roba koja nema nikakve veze s vjerom(plastični mačevi, pištolji, meci, tetris igrice,....). Primjer šta ja baš znam je Sv.Jure na Gradacu u 4.misec. Bude svita tu, ali isto tako bude i štandova sa robom, igračkama šta trgovci prodaju.
Don Vučak je još spomenio i da crkva nije modna pista, plaža i da se trebamo znati ponašati u crkvi i odjevati se pristojno. Da trebamo slušati Riječ Božju, a ne šaptati sa susjedom u klupi.
Židovi ga upitaju: ˝Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?˝ Isus im odgovori: ˝Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.˝ Židovi mu rekoše da kako on može u 3 dana podići ako su ga oni radili 46 godina? No, Isus je govorio o hramu svojega tijela.
Naravno moramo poštovat crkvu, no nije to što je naša vjera, naša vjera smo mi, trebamo veličati ono duhovno, trebamo veličati Isusa Krista jer samo ako slavimo njega slavimo Boga, čak je i on rekao ˝Ja sam put, istina i život. NItko ne može doći Ocu osim kroz mene!˝ Bog je premostio bezdan koji nas razdvaja poslavši svojega Sina, Isusa Krista da umre na križu za naše grijehe. Nije dovoljno sve ovo samo intelektualno spoznati već moramo osobno primiti Isusa Krista kao Spasitelja i Gospodina: tada možemo spoznati i iskusiti Božju volju i plan za svoj život! I ne raditi od kuće Oca njegova špilju razbojničku, kuću trgovačku...., jer Njegov Otac je i naš Otac koji nas nikada neće napustiti...
Ajme meni!!!! Nećete virovat!
Idem sad na Facbook kad ša!? Poziv na prijateljstvo, kliknem i vidim da je moj rođak Daniel iz Australije!!!! Fack jeli vi to vidite? Moja rođakinja, tetina kćer je dala djeci svoje tete onaj papir šta sam joj bila dala za Daniela, Adriana i Anthonya i Daniel me kontaktira!!!
Sad sam na faksu i na hodniku tipkam i smijem se ko` kakva luđakinja.... Ovo je tako fenomenalno! Već godinama, čini mi se od 6 osnovne, želim kontaktirat Daniela i evo ga sad na..... Moja želja se ispunila 10 godina poslije. Iako to se nebi dogodilo da se nije u međuvremenu pojavio Facebook, iako nemam pojma kad su ga oni na Hardvaru, čini mi se, osmislili. Ali moj kontakt s njim se nebi dogodio da fejs nije pušten u javnu uporabu.
Nemojte odmah mislit da sam prepolila mog J.-a, jer nisam. Samo ga je nešto ovaj trenutak zanijenilo i stavilo na drugo mjesto. Moram ići jer imam predavanje.....
Budite sretni zbog mene.... Pusa :-)
Oprostite
Kao prvo ispričavam se svim muškarcima koje sam možda uvrijedila prijašnjim postom u kojem sam rekla da su svi muškarci isti(njih 96,8%). Hvalospjev se nije uvrijedio, ali ispričavam se i njemu jer nisam poslušala njegov savjet. Jučer sam sa mamom i sestrom bila na selu ( išli smo zbog mise groblju). Iako je umro prije 2 godine ja još to nisam prebolila....(govorim o jednom prijatelju čiji je grob pored groba mog djeda). Stavila sam mu cvijeće, pomolila se i poljubila sliku na grobu.
U kući mi je ujac spržio album od Azre-Ravno do dna. Iako ja ne obožavam, red je da imam nešto od nje mi nije ni mrska. Znam jednu na bubnjevima, ali to je duga priča kako sam naučila svirat tu stvar, ja mislim da se zove Tko to tamo pjeva(ugl. Ajmo dalje rođače....).
Moja baba je bila tako oduševljena šta je moja sestra da mi je bila takva milina gledat. Kako je super jednu staru ženu iznenadit i učinit sritnom posjetom njene unuke. Izgleda glupo jer smo u odličnim odnosima, ali uvik se događalo da mi sis nije mogla ići, ili je kasnije studirala u Zagrebu pa nije nikad bila doma.
Vidila ssam i malog rođaka koji je totalno drugačiji nego kakav je bio kad se tek rodio. Sada ima 8 mjeseci, ali zanimljivo je kako se malo dijete tako brzo mijenja, raste... Sad već puzi a prije lita je bilo u kolijevci.
Jaka je beba jer, što iznenađuje, 9 dana poslije rođenja ono je već dizalo glavu kada si ga stavio da leži na trbuhu. To je divota života, zastrašujuća najnormalnija stvar na svitu. Rođenje, odgajanje novog bića, dijela tebe, a opet drugačijeg....
Svi su oni ISTI !!!
I tako smo došli do toga da su svi muškarci isti.... Naravno moj Vlatko/Zlatko nije. On je bio odlučan i lipo mi je reka(nekoć)... No J. je ko` i 96,9% muškaraca(njegovih godina).
Osijećam se fakat užasno! I to velikim slovima UŽASNO!!! Tako jadno, povrijeđeno, iako sam znala da postoji velika vjerojatnost da ništa neće bit, opet sam nastupala sa mišlju da možda postoji mala nada.... Ali ništa..... Sad ću se poklopit ušima i zatvorit u ljusku....
