Upravo slušam Krščanski radio, dok na fejsu klikam, on svira negdje u pozadini, sviraju šansone, slavonska glazba, ma ima svega....
Znači danas sam bila na misi, malo mi je glupo to pisat, jer sam svaku nedjelju i to od 15.8.2006. kad sam bila na sprovodu prijatelju, iako je to bio utorak, znači od 20.8.2006.god.
Naravno bilo je nedjelja kada nisam išla, em što bi ljeti radila pa mi se nije dalo dizat, em što bi zimi bilo prehladno, a ja ni denara u džepu za kavu prije ili poslije mise da se zgrijem. Je....izgleda ružno...., ali ja nisam tada poznavala Boga....
Čini mi se da je tek gubitak osobe koju sam obožavala, koji mi je bio prijatelj nad prijateljima, prvi iz ekipe u kojoj sam bila posli nego šta sam ga upoznala, koji me uveo u ekipu... Nikad neću zaboravit 24.6.2001.(čini mi se)!
Danas je bilo evanđelje po Marku (13:33-37). Neću vam pisat šta je bilo na propovjedi, uzmite Markovo evanđelje pa pročitajte...., za razliku od nekih, ovo je dosta kratko.
Isus 3 puta kaže ˝Bdijte˝, ovo vrijeme, ova 4 tjedna do Isusova rođenja, je vrijeme kada moramo biti budni, jer nikada neznamo kada će nam zlo pokucati i ući kroz vrata u naš dom.
Svake godine zaboravljamo na radost ovoga doba, ne radujemo se jer se naš Spasitelj rodio, više nas muči stanje na našoj kartici(dobro...vašoj, jer ja nemam karticu, osim one u mobitelu)i to kako ćemo proći u šopingu ove godine.... ˝Oću li uspit sinu kupit x-box, kćeri hrpicu odjeće i moderne štikle od 10 centi, možda sebi onu famoznu torbu od krokodilske kože koju sam vidila u onom dućanu di košta 1550 kuna....˝
Toliko smo postali ovisni o šopingu, da ćemo radije gladovat misec dana i dat auto na hipoteku da bi mogli klupit LCD televizor u boji koji košta 11 tisuća kuna...
Naravno, ja ovdje dajem samo činjenice, ne vriđam nikoga, a ni ne želim, svak ima pravo bavit se svojom lovom kako god hoće, ipak tko sam ja da vam išta govorim, ja nemam svoje love, osim onoga šta liti zaradim, zimi sam ovisna o tome i majci....
Možda imam nekih svojih problema....šta uvik u ovo doba godine se nađem kako vidim da nemam ništa...u smislu da nemam onog nekog pored sebe...
Još ima jedna stvar šta želim reć, upsy-dasy...napisat.... Zašto mene moj gluhi prijatelj već 2 miseca izbjegava?
Možda on mene ne izbjegava, ali stani malo, on je meni bio reka na lito da će me naučit Znakovni jezik odlično, ali u zadnje vrime nikako nema vrimena, iako mi je reka da je slobodan subotom(dobro, zna se dogodit da ponekad ne može, ali ovoliko?). Zovem ga na kave, kaže da nema vremena, zašto?
Čini mi se da su 2 razloga....
1. vidio je da o njemu pišem u postovima, ranijim... Prestala sam prije 2 mjeseca i od tada ga nema, nema vremena...
2. Vidio je da ne pišem više o njemu, pa ga zato nema....
Ako on ovo pročita neka ZNA da smo prijatelji, valjda.... Otkako je počeo drugi stupanj tečaja on nema vrimena, a već je završio taj famozni drugi dtupanj, sad će ispit brzo(5 lekcija smo prošli), a njega još nisam vidila.... Hm...
Kao šta mi je i J. prijatelj(o njemu sam pisala prije u postovima)...
Kad smo kod toga to je...žalosno......
Kad bi me netko pitao da napišem priču svog života, da opišem svoj život u jednom sastavu, crtici, to bi bilo podijeljeno na 2 dijela....
Prvi dio bi bio moj život prije prometne, a drugi moj život posli prometne..., koji je sada potpuno promijenjen.
Prije sam imala prijatelja, od sramežljive curice sam postala prkosna pubertelija, učila nisam ništa, pušila sam, vikendom sam pila, imala sam dečkiju(dobro to su bile simpatije s kojima sam samo hodala okolo, i ljubili smo se), jednom riječju, dobro 3....bila sam popularna.
Drugi je dio posli prometne kada mi se život okrenuo naglavačke, ili bi rekao Onaj Gore, nabolje. Počela sam učiti, završila sam sridnju, upisala fakultet, sve ispite prolazim. Ali opet ima tu i onoga šta je loše, točnije onoga šta mi fali.... Fali mi dečko, netko....i prijatelji! Upoznala sam curu, M. koja je super i na Studentskom điru cura i dečkiju...
Sad tu na scenu nastupa važno pitanje koje me mučilo zadnjih godina nakon šta mi se život izmijenio.... ˝Tko sam ja?˝, ˝Zašto sam ostala živa, i zašto sam bila jedna od 3 čudesna oporavka na Simpoziju fizijatara?˝
Sve mogu zahvalit Charlesu.... On mi je pokazao put do spoznaje o Bogu, do vjere u njega.
Sad znam šta je bio Božji plan! Ostavio me živu da me vrati sebi, jer zadnju godinu dana imam neke čudne znakove.... Duga je to priča za ispričat, ali napokon me astronaut vratio k njemu!
Tko bi rekao....jedan astronaut koji je bio na Mjesecu, zbog njega sad sam počela obožavat Svemir, kvantnu fiziku sam uvik voljela samo je ne mogu razumit....
Danas, kao i svaku nedilju, sam isprid crkve posli mise gledala i nadala se da ću vidjet mog prijatelj I.L., ali nisam, opet.... Kao šta ga prošlu nedilju nisam našla kod kuće, iako sam mu poslala sms da mu želim sreću na utakmici nije mi ništa odgovorio. Dobro....muško je i zaboravljiv je, to znam još iz vrimena kad smo bili u ekipi, dok se nije raspala.
On je isto jedan od ljudi koje obožavam, ali ne ono ko kad obožavate neku simpu, nego on je kao i moj pokojni prijatelj jedan od onih za koje ostanete vezani, život bi dali za njih koliko ih volite....
Isto tako i V.K..., a vidila sam M.K.-a u menzi prije 10 dana, bilo mi je predivno šta ga vidim.... Tko bi reka ali viđam I.M. i P. B. na kavama, slučajno prolazim gradom kad su oni na kavi. Sritna sam zbog toga. Ali I.L. nisam dugo vidila, kao ni V. K.-a..... Moj ˝ubojica mekog srca˝(nema veze s Bruceom Wilisom :-P) mi je prije 2 tjedna reka da će mi se javit za kavu kad sam ga u LIX-a vidila sa M.K.-om, ali još nije.... sad će proć i ovaj tjedan(čini mi se da već je) i on će otić u Zg na 2 tjedna dragoj. Ali....šta ću...jednostavno ništa se tu nema za napravit....
Ali kao šta mi je Bog dao novu šansu za život....moje novo rođenje, tako i ja njima tribam dati novi život bez mene....
Bit će ok....
Pozdrav i do čitanja dragi moji....
Bog vas sve blagoslovio!
Post je objavljen 30.11.2008. u 15:04 sati.