Kao prvo ispričavam se svim muškarcima koje sam možda uvrijedila prijašnjim postom u kojem sam rekla da su svi muškarci isti(njih 96,8%). Hvalospjev se nije uvrijedio, ali ispričavam se i njemu jer nisam poslušala njegov savjet. Jučer sam sa mamom i sestrom bila na selu ( išli smo zbog mise groblju). Iako je umro prije 2 godine ja još to nisam prebolila....(govorim o jednom prijatelju čiji je grob pored groba mog djeda). Stavila sam mu cvijeće, pomolila se i poljubila sliku na grobu.
U kući mi je ujac spržio album od Azre-Ravno do dna. Iako ja ne obožavam, red je da imam nešto od nje mi nije ni mrska. Znam jednu na bubnjevima, ali to je duga priča kako sam naučila svirat tu stvar, ja mislim da se zove Tko to tamo pjeva(ugl. Ajmo dalje rođače....).
Moja baba je bila tako oduševljena šta je moja sestra da mi je bila takva milina gledat. Kako je super jednu staru ženu iznenadit i učinit sritnom posjetom njene unuke. Izgleda glupo jer smo u odličnim odnosima, ali uvik se događalo da mi sis nije mogla ići, ili je kasnije studirala u Zagrebu pa nije nikad bila doma.
Vidila ssam i malog rođaka koji je totalno drugačiji nego kakav je bio kad se tek rodio. Sada ima 8 mjeseci, ali zanimljivo je kako se malo dijete tako brzo mijenja, raste... Sad već puzi a prije lita je bilo u kolijevci.
Jaka je beba jer, što iznenađuje, 9 dana poslije rođenja ono je već dizalo glavu kada si ga stavio da leži na trbuhu. To je divota života, zastrašujuća najnormalnija stvar na svitu. Rođenje, odgajanje novog bića, dijela tebe, a opet drugačijeg....
Post je objavljen 03.11.2008. u 16:33 sati.