Kristov poslanik
Put putujem
Evo sinoc sam dosla svojoj dragoj sis u posjetu. Putovala sam vlakom i pritom...brojala ovce...
Da....dobro ste culi...brojala sam ovce....
Sve bi bilo ok da meni to nije bio prvi put da negdje idem vlakom. I to sama! Dan, dva ranije poceo me hvatati stres jer nisam znala hoce li mi biti lose u vlaku, jer sve koje sam pitala kako se voyi, jeli slicno Prometovim autobusima u Splitu, svi su govorili da nije, nego da je vise kao Promet Makarska.
Odmah mi je pao mrak na oci jer sam se jednom vozila na relaciji Zagreb-Split i ispovracala sam dusu!
Da se pripremim popila sam tabletu i spremila se za najgore. Cvrsto sam se drzala i zapitala se zasto ide naopako? Znate ono, vi gledate ispred sebe, a on ide u suprotnom smjeru.
No ispada da nije tako strasno kao sto su mi govorili. Na prvoj postaji u Kastel Starom posluzili su kavu i ja sam zadovoljno pocela ispijati kavu i gledati prirodu kroz koju smo prolazili.
Bilo je divno gledati u daljini more kako se svjetluca na popodnevnoj suncanoj svjetlosti. Bas pitoreksno, kao na slici.
Na sljedecoj postaji Perkovic pejsaz je bio isti kao i kod prijasnje postaje. Na postaji Zitnic vlak nije stajao, kuce su se pomalo pocele mijenjati... Dok smo prolazili kroz prirodu stalno sam ostajala iynenadena ljepotom koju sam vidala. Doista prekrasno...
Na postajama Drnis i Knin pocela sam se zanimati za one zanimljive ljude koji stoje na vratima postaje gdje se prodaju karte, zaboravih kako se zovu, oni sa simpaticnim sesirima, svi isto obuceni. Neki su pusili, neki su uzurbano razgovarali sa putnicima...
Na postaji Zrmanja nije stao, kao ni na postaji Malovan, dok je u Gracacu stao, tada sam napokon ustvrdila da smo yasli u Liku. More smo ostavili za sobom i necu ga vidjeti sve dok se ponovno ne vratim kuci. Uslijedio je Gospic, "centar Like".
U Perusicu, a i u Lickoj Jesenici nije stao, no yato je stao u Karlovcu.
Ono sto su mi govorili da je kao u Makarskoj se dogodilo tek kad smo bili kod Gospica. Nisam se ispovracala, ako ste to mislili nego se tada poceo tresti, vijugati, tako da, kad je vec pala noc i nisam mogla promatrati okolinu, nisam mogla citati od Dostojevskog knjigu "Idiot". U zamjenuu za to, da prekratim vrijeme, pricala sam s jednom gospodom koja je sjedila do mene tijekom cijelog putovanja.
E da, zaboravih, oko 17 sati dobili smo sendvic, mogli smo birati izmedu sunke i cajne salame.
Oko 19 sati uyela sam i platila jos jednu kavu i uzivala.
U Zagreb smo stigli u 8 sati i 39 minuta. Znaci putovali smo 5 sati i 33 minute. Putovanje je bilo izuzetno zanimljivo, nadala sam se da cu vidjeti konje, jer su mi to drage zivotinje, no samo sam vidila ovce. UU zelji da vidim i drugih yivotinja nisam ih bas pobrojala, no mogu otprilike reci da ih je bilo oko 40-tak.
Moram pohvalit nasu prirodu jer je stvarno predivna, uvijek sam mislila da sam presretna jer sam se rodila na moru i obozavam more, njegov miris, boju, aromu, no uvidjela sam da je isto tako i Lika prekrasna... Doista mi ne ide u glavu zasto tu ljudi ne zele zivjeti. Dobro, istina, nema tu mogucnosti kao npr. u Splitu ili Zagrebu, ali zasto nebi, sta ja znam, neki Kerum tu dosao i izgradio trgovacki centar, grad, zasto ga nebi primjerom slijedili i drugi poduzetnici i malo doveli zivot i tu. Iako, rekao bi moj profesor, ne treba to "vulgarizirat" i na kraju krajeva unistit to, kao sto smo unistili i ostale gradove.
Ta gospoda iz vlaka s kojom sam razgovarala, otvorila mi je oci i dala svoje misljenje koje je moja sis i potvrdila, a ujedno i jedan prijatelj kojeg sam upoznala preko interneta da je Zagreb puno ljepsi grad, da ne smrdi kao Split, da cistace mozes vidjeti skoro na svakom kantuni, a ne kao u Splitu da obilaze samo ulice u centru, a da su one kraj Lore bez kosa za otpatke, da u nekim ulicama ljudi bacaju stare jogije, automobilske gume i jos kojesta.
Danas sam se setala po Tresnjevici, centru, cak sam napravila rutu od Tresnjevackog trga do Cibonina tornja, kazalista i ostala iznenadena. Tolika raznolikost ljudi, a tolerancija medu njima. Nije to kao u Splitu gdje ce te samo ybog drugacijeg naglaska premlatitti i poslati na Firule razbijena nosa, slomljene ruke ili slomljenih rebara u kolima Hitne pomoci.
Znam to jer novine svaki dan iznose u Crnoj kronici neku traumu.
Zato ljudi otvorite vidike, nemojte, kao ja, vjerovati u nesto kao npr. da je Split najlipsi grad, dok niste upoznali i ostale gradove, mjesta u lijepoj nasoj domovini...
Pozdrav i do citanja!
