Kristov poslanik
Zašto je to tako?
Bok. Kad sam odlučila da bi bilo dobro da počnem pisati blog u mojoj glavi se pojavilo ogromno pitanje:
Što da pišem?
Znam većina vas odmah nije znala što će pisat, a ni kako će započet već kad je odlučila što će pisat. Mogla sam pisat o svojim pjesmama, glazbi koju volim, fakultetu i mojem budućem zanimanju, ali odlučih se za ono što me već 4 godine prati...mom ne baš tako zanimljivom ljubavnom životu....
Sve bi, znate, bilo ok da sam ja ružna, dosadna, debela, s aparatičem, s naočalama, itd...ali nisam.
Visoka sam > 170 cm, normalne težine, ravnog zubala itd....uglavnom bila sam kao i svaka popularna cura.
Kada sam pošla s zadnjim dečkom, mislila sam to je to! Udat ću se za njega, već vidim crkvena zvona na našem vjenčanju, ali ispada da on to nije tako mislio. Otpilio me nakon 2 godine, kako ispada nikad mu i nisam bila nešto puno napeta. Ali dosta s njime...
Dogodilo se da poslije njega nisam imala nikoga, niti jedan dečko me više nije upira, a kad bi ja nekome upala izvlačio bi se nekim glupostima...
Tako sam postala očajna da sam se uhvatila knjige, jedna sam od rijetkih koje sve ispite prolaze, ali sam malo ispala iz đira. Više ne izlazim vani, možda je i to razlog šta nikoga nisam našla.
Neki dan dogodilo mi se nešto čudno....počeo mi se sviđati jedan gluhi mladić. Već ga neko vrijeme viđam i pomalo mi se uvukao u glavu i ne izlazi iz nje.
Bojim se... što ako mu ja kažem da mi se sviđa(jezik nije problem, znam malo znakovnog jezika), a on me da tako kažem odjebe? Bili smo na kavi neki dan, rekao mi je da sam lijepa, da će me naučiti znakovni jezik, da nema djevojku...
Recite mi kad da mu priđem? Koliko trebam čekati i koje znakove trebam zapažati kod njega?
Najviše me brine to što kada gledam i od poznanika(čujućih) čujem, uvijek se gluhe osobe međusobno vjenčaju, nikad dosad nisam čula da se gluha i čujuća osoba vjenčala... Jeli to takav običaj u ovoj našoj državi, ili čujuće osobe se uopće ne zaljubljuju u gluhe osobe?
Zašto je to tako?
Bok i čitamo se! :)
