Hidradenitis Suppurativa

Getoizacija oboljelih od Hidradenitis suppurative

Ne znam jesam li upotrijebio pravu riječ, pa ću probati objasniti taj pojam "getoizacije".

Po prvi put sam se sreo s tim osjećajem kad sam, a po preporuci liječnice sa Rebra, odlučio ići u bolnicu na tretman sa barokomorom. Ostao sam zbunjen kad su me odbili, pod izlikom da mogu zaraziti ostale pacijente. Pritom su mislili na bakterije stafilokoka i streptokoka, kao i na određeni neugodni miris. Na Rebru su mi kristalno jasno objasnili kako ja ne mogu nikog zaraziti i da moja bolest nije prenosiva niti zarazna.
Sjećam se da sam se osjećao tako mizerno, na neki način "obilježeno". I što mi je preostalo? Naravno, privatna praksa. I tako tvrdoglavo i u najboljoj namjeri odradim 40 tretmana (svaki tretman 500 kn ) u privatnoj praksi. Dakle,s novcem se ruše sve barijere. Ne kažem da je vlasnik te barokomore gramziv čovjek, čak štoviše, držim ga inteligentnijim i poslu privrženijim od gore navedenih, jer osim mene je, u isto vrijeme, liječio i mnoge druge pacijente. Bilo je teško i, nažalost, neuspješno što se samog HS-a tiče.

Potom sam htio otići u toplice na fizikalnu terapiju, ali i tu su me odbili iz istih razloga. Budući sam se prezadužio barokomorom, nisam mogao otići i kod privatnog fizijatra. To sam riješio još dinamičnijim pješačenjem i kojekakvim vježbama skinutih sa interneta..

Vodeći računa o higijeni, ali ne i o "Bekhamici" koja je tad bila u modi, odem frizeru. On me, vidjevši ranu na mojem tjemenu, odbije i pred ljudima održi pravu lekciju o tome kako sam doslovce bezobrazan jer on može zaraziti svoje poštovane mušterije. Nakon izbacivanja iz ostalih pet, šest salona, sjetim se moje prijateljice koja je bez problema riješila moj već "Afro" izražaj.

Uz časne iznimke mojih dragih ljudi, prestao sam se voziti u autima nekih bliskih ljudi kojima je smetao moj miris. Vožnja autobusom je puno pomogla jačanju moje vjere u izliječenje, jer zamislite situaciju kada se oko vas stvori krug ljudi koji vas gledaju tako podozrivo, kao da imam 14 crknutih miševa u džepovima, plus slona na glavi.
Odlasci u kino, kazalište ili na koncerte su isto bili popraćeni kojekakvim reakcijama. Baš kao i kad u marketu čekate u redu na blagajni. A podneblje u kojem živim obiluje bogatim izrazima gađenja i sličnog. S tim i bezbroj sličnih situacija se svaki oboljeli od ove bolesti mora znati nositi.

Moja snaga je u tome što sam sve te frustracije, slabosti i neugodne okolnosti pretvorio u svoju korist. Kao da i ja na javnim mjestima ne osjetim miris ustajale i neoprane robe, kojekakvih zadaha iz usta, znoja i slično?

Dakle, getoizacija možda i nije prava riječ.ali mislim da sam bio jasan. Pogotovo u namjeri da i mi oboljeli od HS ne budemo međusobno getoizirani.

Stoga, koristimo blagodati internetske komunikacije i pomozimo jedni drugima!