Karlo je imao veliki utjecaj na moje ljetne praznike kada sam išao u srednju školu. Vukovićka me je dvije godine zaredom bacala na popravni ispit iz Tipss-a i to baš zbog Karla. Jednu godinu sam pao jer smo ja i Lovre išli popiti svoju prvu bocu vina na naš Katalinićev brijeg. Napio sam se od dva gutljaja i bilježnica u kojoj je bio referat o Karlu mi je pala u more, a bez te bilježnice se nisam smio ni pojaviti na završnom ispitu. Mi se napili u pet popodne, a ispit je bio u šest. Drugu godinu me je Vukovićka opet bacila na popravni jer sam joj svečano izjavio da je meni Karlo smiješan i da me podsjeća na Jerry Garciu iz Grateful deada i da ga ja stoga ne mogu ozbiljno shvaćati. Mladi glupi pilić u cvatu puberteta koji je bahato koristio Šuvarev sistem!! A baš tada su mi cijela leđa i prsi bili prekriveni aknama i pojma nisam imao da su ta dva propala ljeta zbog marksizma najmanja stvar koja mi se dogodila i da će mene i Karla povezati HS!!
Mnogo godina poslije, čim su mi dijagnosticirali HS, Karlo je bio prvi na koga sam naletio istražujući na internetu sve vezano za tu bolest..Nisam google majstor i te podatke na koje sam naišao više ne mogu nigdje naći jer se valjda neki i brišu nakon određenog broja godina na internetu. A tamo je, između ostalog, pisalo da on uopće nije mogao dovršiti taj svoj Kapital, nego mu ga je dovršio njegov kamarad Engels. Bolovi u preponama i stražnjici su ga izluđivali i nije imao koncentraciju da sam dovrši svoje remek djelo. Sjećam se svojih zadnjih radnih dana u kojima sam imao najviše problema sa svježe HS-om napadnutom stražnjicom.Često sam od bolova bio na rubu nesvjesti, a nisam se smio maknuti s radnog mjesta.
U tim člancima koje sam tada našao, Karlo je sam opisivao prirodu svoje bolesti i to na dosta jezgrovit način. Kako je on sigurno najpoznatija osoba koja je oboljela od HS-a to je privuklo i neke da pišu o Karlu i njegovim mukama.Prenosim dio teksta, a ostatak je vrlo lako naći pod simpatičnim naslovom Koga svrbi marksizam? Bez obzira na to tko je pisao ove redke, to je meni drago štivo jer bolje opisuje sve ono što HS znači za razliku od meni suhoparnih i dosadnih medicinskih objašnjenja moje i Karlove muke.
"" Zgađen samim sobom, Marx je, prema toj interpretaciji, na vlastitu otuđenost – jer među odlike opisanih čireva spada i veoma neugodan vonj – reagirao konceptom otuđenja, što ga je razvio u svojim spisima. Pojednostavljeno rečeno, toliko puta ponavljana činjenica da radnik, otuđen od predmeta rada, oruđa i proizvodnog procesa, na kraju ispada iz šablona vlastite biti i ljudskog dostojanstva, pada u vodu pred potkožnim nakupinama smrdljiva gona – acne inversa! – na kojima je, ukoliko bi ikako uspio, morao sjediti jedan od najprominentnijih mislilaca njegova nažalost utopijskog oslobođenja.
Da je movens historije zapravo ono što Britanci dandanas nazivaju pain in the ass, a da pritom nisu ni svjesni dermatološko-marksističkog prizvuka te ljupke krilatice, bilo je, prema Shusterovu tumačenju, savršeno jasno i Engelsu, koji je, iako manje vičan kožnim boleštinama, po prvom čitanju "Kapitala" znalački zaključio kako "poimence drugi arak u sebi nosi pomalo prigušeno obilježje kožnih upala". Istim upalama prijetio je Marx i klasnom neprijatelju, izražavajući nadu da će "buržoazija čitav život misliti na moje apscese", što se u neku ruku i obistinilo. ""
Ja jednostavno ne mogu shvatiti da se od Karlovog doba pa do danas ništa nije promjenilo što se tiče HS-a i medicine. Vjerovatno bi Karlo bio nemalo razočaran da može znati kako je završio njegov ideološki projekt, a možda i još više spoznajom da još nije pronađen lijek za HS.Ja politiku ne volim još od onog vremena kada sam kao mladi vojnik klicao upravo Karlu i drugovima, i slučaj je htio da je Karlo najpoznatija osoba oboljela od ove moje bolesti. Tu moju bolest ne želim nikome iako možda ne bi bilo loše da je neka svjetski poznata osoba dobije pa da se nešto pokrene. Kad bi Putin imao stražnjicu kao ja i Karlo, to se i ne bi primjetilo na njegovom licu, ali Barak bi sigurno izgubio onaj ionako namješteni osmijeh.
Bilo bi lijepo da postoji ona vremenska mašina i da se ja i Karlo možemo malo družiti. Dok bi on pjenio zbog propasti svoje ideologije i tražio da mu puštam samo kubansku muziku, ja bi ga zabavljao sadašnjicom. Lijepo bi sjedili sa ovim našim probušenim stražnjicama, naručili pizzu i pokušali oboje psihološki fragmentirati i politički osloboditi jednu od mojih najdražih dvjesto pjesama, China doll, koju je stvorio baš onaj Jerry Garcia.
Ako bi mu bilo dosadno, pustio bi mu neki švedski film jer on ionako ima više veze sa ljudskosti nego društvo i medicina sa HS-om!!
