Hidradenitis Suppurativa

U ono zlatno doba kad sam htio popiti fantastičnu kavu, slušat iznimno dobru muziku i uživat u urnebesno dobrim pričama i šalama, išao sam u jedan moj lokalni kafić,tkzv. Čelićanu.Svi smo bili mladi lavovi, zdravi i puni života.Vrijeme je učinilo svoje i ti mladi lavovi su pogubili zube i postali krepaline koje vrijeme ubijaju pričajući o svojim i tuđim bolestima, penzijama, prohujalim životima i slično.Prilično otužno.Jedino je osebujni konobar ostao isti, uključujući i njegovu odličnu kavu i muziku..
Svaki čopor olinjalih lavova mora imat jednog mudraca, onog koji nikad nije lovio, ali zna sve i ja sam naletio baš na njega.
Mudracem sam ga nazvao figurativno i u biti neobično cjenim tog čovjeka koji je u biti stopostotni invalid i ima svoj, meni pristupačan, pogled na svijet oko sebe.
On je pročitao sve ovo što pišem u vezi sa hidradenitis suppurativom i čudi se što ljudi više ne pričaju o HS-u, jer i sam zna za neke oboljele od te iste bolesti.Zašto je to tako?Neke ljude očigledno koči sram ili stid, frustriranost zbog stvarno frustrirajuče bolesti kao što je HS, i to mi je jasno.Na znanstvenom planu se ništa ne događa u smislu pronalaženja uzroka HS-a, a oboljeli šutke podnose odvratan HS život i objektivno to ne pruža neku lijepu perspektivu.
Ja jesam optimist i trudim se biti "realist" i moram priznati da nisam oduševljen nekim činjenicama.Ja i moji lavovi iz Čelićane smo se cijeli život bavili sportom i radili teške fizičke poslove.Nijedan od nas do svoje 40-te nije imao drobčić a kamoli da je bio pretio, sve dok pivo i praseće uši nisu uzele svoj danak.
A današnja mladost je uglavnom predebela i objektivno već narušena zdravlja, a jedini im je sport lajkanje po fejsu i guzeljanje pred računalom ili mobitelom.
Nažalost, HS se sve više širi i dugoročno gledano, ovi današnji lavići će imat tri puta više problema sa zdravljem nego moja generacija.Tu mislim i na HS, bez obzira što i dalje smatram da HS nema veze sa debljinom.
Tko zna kako li će izgledati tada naš zdravstveni sustav?Ja ovom mudracu nisam mogao reći koji je postotak mojeg invaliditeta jer ga u mojem rješenju nema!!Postoje razlike u tjelesnim oštećenjima i radnoj nesposobnosti, i ja moram zatražit ponovnu liječničku komisiju u smislu utvrđivanja mog inaliditeta.I tu nemam srama, kao i uopće kada je moj HS u pitanju.Nek se srame svi oni koji su lažni invalidi i tu je najnovija zvijezda taj Babić, vođa liječničkih sindikalista.Dok ne dokaže suprotno, taj čovjek je za mene osobno strahovit kriminalac.Tu mislim na njegovih navodno fantomskih 60 posto invalidnosti i onaj ko prati događanja zna o čemu govorim.A ako je taj isti Babić u pravu, zovem ga u navedenu Čeličanu, gdje ima ljudi sa amputiranim udovima i višestrukim ranjavanjima i koji imaju pedesetak posto invaliditeta, pa ćemo lijepo zajedno guštat u čarobnoj kavici.
Dragi moji suppurativci, ja sve ovo pišem iz svoje perspektive i prirodno je da se ne mora svatko složiti samnom.Ja samo grozničavo i na svoj način želim skrenuti pozornost na HS.To ne radim prikazujući fotografije mog unakaženog tijela, niti slikovitim opisima HS svakodnevnice.Radim to i zato što sam osobno osjetio sve nepravde vezane uz HS i zato što nemam novca, obitelji niti moćnih prijatelja, a svi znamo koliko to znači u RH.Baš mi je mudrac objasnio korupcijski lanac koji kao da je onaj lanac sreće u kojem svi dobivaju.Pisao sam o doktoru kojem trebate dati 3000 eura za "vođenje".Objasnit ću kako sam shvatio:ja, npr. doznam da moj rodjak Mijo boluje od npr. Jupiterove dizenterije za koju je siva eminencija dr. Kojot.E, onda ja to javim snalažljivom agentu Zdeslavu koji je povezan sa dr.Kojotom i kad ovaj prihvati da vodi mog nesretnog rodjaka, e onda ja skrušeno i plačljivo kažem mom Miji da treba dati 3000 eura..Ovaj iscjedi zabrinutu obitelj i istrese taj novac koji se djeli po principu 500 eura meni, 500 Zdeslavu i 2000 Kojotu.Naravno, da Miji ne zna svu istinu.A usput se i ispričavam Kojotu koji dobije samo 2000 eura, a ne 3000.

Čast časnim i poštenim doktorima kojih ima i za koje navijam, ali Kojot je Kojot, naša svakodnevnica.Meni ostaje moj problem utvrđivanja postotka HS invalidnosti, a ovi koji štuju korumpiranost neka uz što prpošniju dizenteriju utvrđuju postotak svog karaktera, ljudskosti pa i stručnosti!!!

Naravno da sam pukao od smijeha kada je u tu moju Čelićanu, gdje su žene rjetkost, došla mlada i zgodna cura koja je ponudila policu zdravstenog osiguranja našem macho konobaru.On je ponudio čvarcima i domaćom rakijom, i prepustio je nama , mlađim lavovima koji uglavnom izbjegavaju plaćati i osiguranje za auto, a kamoli još i za zdravlje!