Bugenvilija
24.11.2005., četvrtak
Prohujalo s vihorom
 Ludih li zadnjih dana. Sve nešto bijesno visoki tlak, a pada snijeg, a vedro, a hladno da vam prsti popadaju nakon što objesite malu mašinu veša. Vani je sitnica od minus 6, očekujemo i niže. Imam novu taktiku vješanja i sušenja veša, takozvana razrađena tehnika sa predumišljajem. Prvo sve objesim van na sušilicu. Veš prvo odleži noć u vanici na terasi, da se dobro zabetonira i podhladi. To ubije sve one zalutale bakterije koje su preživjele visoke temperature i centrifugu. Zatim ga ujutro onako poluzamrznutog prebacim ko haringe ili bakalare po sušilici i ostavim da se "suši" ili ledi vani. Oko podne tamo grane sunce, naglo iza susjedne kuće i odmrzne prvi sloj, onaj do sunca. Taj brzo pokupim i odnesem u kupaonu na dosušivanje. Tamo sam razvukla štrik iznad kade. Nakon 10 minuta kupaona zamiriši prekrasnim mirisom sviježine. Pravi gušt je ući tamo u taj čas. To traje kratko jer kuća smrdi po gro raznoraznih stvari od prašine do dječjih pelena i mokrog (ne morskog) psa. Zatim trčim na terasu pazeći da pritom visoko dižem noge dok preskačem ograde na svakim vratima jer ako zapnem, loše mi se piše. Okrećem sušilicu na drugu stranu tako da i zadnja strana onjuši malo sunca prije nego li zađe za drvo, koje bi u ove zimske dane najradije ispilila i napravila od njega lomaču i to iz više momentalno ne navedenih razloga. Sad je već i bočna strana veša postala lagano prosušena i još daskasta ali puno manje. Skupljam laganije stvari, tipa, dječjih bodija i maičica. Njih brzo nosim u kupaonu na dosušivanje i mirišanje. Miris spremam u kutijicu za kasnije. Ove sam godine odlučila ne sušiti veš u podrumu jer se tamo ubuđa i zasmrdi tako da sve smrdi po mješavini smrdljivih čarapa, trulih gljiva i ne plemenite plijesni, a to je nešto od čega mi se povraća. Izbjegavam to ako ikako mogu, a sad sam provalila patent i nema zime (osim na terasi i u dvorištu). Lani si to nisam mogla priuštiti jer su dječica bila još bebe i kupčili su se svake večeri dok ih sada samo muški bacim pod hladan tuš na čelićenje ili ih tuširam na dvorištu (dobro, pretjerujem, radim to samo ljeti kad se usvinje u blatu). Idem sad objesiti slijedeću tzv. noćnu turu ;) |