Tko o kome, ja po svome

27.09.2013., petak

Gotic - in memoriam

TRAVIAN je jedna od najpopularnijih browser igrica na svijetu. Kao TRAVIAN igrač, Vi gradite svoje carstvo, regrutirate moćnu vojsku i borite se svojim saveznicima za prevlast u svijetu. Ta igrica je popularna jer ne igrate protiv kompjutera, već protiv drugih igrača, ulazite u saveze i borite se protiv drugih igrača i saveza. To je igrica koju igraju ljudi, kako se kaže 7-77, dakle svih godišta, zanimanja, stupnja obrazovanja, iz svih dijelova Hrvatske ili svijeta, ovisi koji je server. Možete igrati kao napadač, ili kao branitelj, kao Rimljanin, Teutonac ili Gal. Ono što je u toj igri izuzetno važno je znati procijeniti namjere neprijatelja, jer kad već imate nekoliko naselja, on će napasti više Vaših naselja, no većina napada će biti lažnih, a obrane nema za sva naselja, jedan napad je onaj pravi, Vi trebate dokučiti koji da bi obranili to naselje od rušenja. Poslat će neprijatelj lažne napade (fejkove) i na druge igrače u Vašem savezu, samo da Vam čim više oteža odluku kojeg igrača i u kojem naselju braniti, jer sve se ne može. Treba biti pravi čarobnjak otkriti kuda usmjeriti obranu, no treba i znati organizirati napad, u stvari više napada, koji će zbuniti neprijatelja i uvesti pomutnju u njegove redove. Igrao sam TRAVIAN s jednim takvim okretnim igračem, mudrim, ustrajnim, apsolutno odanim i nesebičnim, pravim strategom, njegovo ime je GOTIC. Uvijek u istom savezu - tnt, on je bio taj presudni dio slagalice koji je znao povući pravi potez u pravo vrijeme! Bio je pravi užitak igrati sa GOTICom. No jutros je umro! "eto, otišao je onaj koji je bio pun života i energije i koji je nerijetko svojom energijom dizao nas ostale kad bismo popustili... Toliko od mene i Kneipsa, Gotic je bio jedini koji nas je mogao nagovoriti da kroz godinu-dvije opet zaigramo no ni tnt ni travian ovako nikad neće bit isti..."( oproštajne riječi žirafe na TRAVIAN forumu) I kad danas pogledate mapu na 1.hrvatskom serveru, dirljivo je vidjeti kako su mnogi igrači u spomen na njega nazvali svoje naselje GOTIC, a savezi se (barem na kratko) nazvali tnt, bez obzira jesu li međusobno u savezništvu ili suparništvu! Oznake: travian, gotic

- 13:53 - Ajd sad ti po svome (1) - Isprintaj - #

23.09.2013., ponedjeljak

Jučer u 16:20...

... je moja starija kćer otputovala u Zagreb! Velika stvar, reći ćete vi! E pa, velika je stvar! Otputovala je u Zagreb studirati. I opet ćete reći: pa što, studiraju i drugi, otputovali su i puno dalje na studiranje! Istina, jesu! No nije stvar u tome, stvar je u tome što je jučer u 16:20 ona najvjerojatnije napustila roditeljski dom - za stalno! Slijedi joj 5 godina studiranja, u nekim prijašnjim razgovorima već je bilo govora o tome kako ne razmišlja baš previše da se poslije završetka studija vrati u rodni grad. Toliko puta sam razmišljao kako će to izgledati jednog dana kada mi kćeri napuste dom. Smijao sam se onim humorističnim serijama koje se smiju na račun toga kad će djeca konačno jednom na studij da ostanu roditelji sami, ili onim obiteljskim filmovima dok roditelji prate djecu na sveučilište i gledaju kako su se smjestili u novom prebivalištu. I tako, jučer je njen dečko došao autom po nju da je odvede na željeznički kolodvor, nisam čak trebao nositi ni kufer do auta. Malo smo petljali oko prtljage, pretumbavali stvari iz jednog kufera u drugi da sve stane, da bude lakše kasnije prijelaz na tramvaj, pozdravili se, i oni su otišli. A žena i ja smo otišli dalje gledati televiziju. I gledaš TV, i onako usput, padne ti na pamet, Bože, pa ona je otišla, ono zauvijek, mislim, doći će na pokoji vikend, preko ljeta, ali zapravo od danas više ne živi doma. I sjetiš se da si razmišljao o tome, i nastojiš utvrditi kakav te osjećaj obuzeo, i dolaziš do zaključka da je najbolje sve prespavati, jutro je pametnije od večeri! I danas nastojim utvrditi kako se osjećam, i dolazim do zaključka: smireno! Znao sam da će ići studirati, znam da je pametna, razumna, snalažljiva, i da sam i do sada imao puno povjerenja u nju, a imam ga i dalje. I shvatio da je to samo jedan normalan i logičan korak u životu! I zato kćeri, uspješno studiranje i sretan život! Oznake: studiranje, odlazak, obitelj

- 13:43 - Ajd sad ti po svome (29) - Isprintaj - #

18.09.2013., srijeda

Kuda idu divlje svinje?

Jaz u Hrvatskoj je sve veći, zapravo ne samo jedan jaz: tu je jaz između bogatih i siromašnih, službenika i radnika, HDZ-a i SDP-a, Vlade i naroda, Hrvatske i EU, gimnazijalaca i učenika strukovnih škola, kontinentalne i primorske Hrvatske itd. Što se može desiti kad takav jaz postane zaista nepremostiv? Milanović je odlučio reći "povijesno" NE, ne obazirući se na narod koji ga je izabrao i kakve će to posljedice imati za Hrvatsku. Hoće se malo igrati Obame (ne nužno baš njega kao osobe, nego njega kao predsjednika SAD-a). Jer Amerikanci vole drugima prodavati demokraciju, učiti ih pameti, ratovati na tuđem teritoriju, ali ih jako zaboli kad se nešto takvo desi na njihovom tlu (Blizanci), i ne mogu se načuditi kako se netko usudio dignuti protiv njih, pa oni samo svima žele dobro, milom ili silom! I Milanoviću je dosta da Hrvatska bude mala, želi da i Hrvatska bude netko i nešto, no ne mogu se složiti da cilj opravdava sredstva. Lijep motiv, katastrofalna izvedba s pogrešnim ulozima! Narod nema za kruh i mlijeko (pod narod tu smatram radnike i male seljake). Oni nemaju sindikate da ih štite (druga je sad priča koliko su sindikati zaista korisni, ili i oni služe samo da se pojedinci eksponiraju i mlate lovu - sjetimo se Kunsta!). Oni moraju raditi koliko im poslodavac naloži, u uvjetima kakve im poslodavac naloži, izloženi mobbingu na poslu, bez plaćenih prekovremenih, noćnih, praznika, božićnica, uskršnica, regresa, putnih troškova, dnevnica i drugih takvih blagodati, bez prava na osnivanje sindikata. Njihovi poslodavci odlaze na skijanje, ljetovanja na južna mora, imaju najnovije automobile, pa im onda nekako ne ostane za plaće radnicima, ili ne daj Bože tamo nekakve bonuse. Nije ni svim službenicima bajno, ali ipak, posao 99% siguran, ako prevagne onaj 1% tu su otpremnine da ti pamet stane (čuli su radnici za riječ "otpremnina", ali nisu još vidjeli kako ti izgleda!), tu su putni troškovi, prekovremeni, dežurstva, dnevnice, terenski itd. pa proguraju oni nekako. Jer, službenici ipak računaju koliko će im na kraju mjeseca ostati novaca, radnici računaju do kojeg datuma u tom istom mjesecu će imati za hranu. Službenici mogu štrajkati, i to pravo koriste. Nešto malo štrajkalo je i radnika, no razlike su u tim štrajkovima. Jedni štrajkaju za privilegije, drugi štrajkaju jer će (ili jesu) izgubiti posao! I zato ih se ne može spojiti u jedan, zajednički štrajk! Usred sezone oni jaki seljaci idu blokirat autoceste, briga njih što ljudi na moru preživljavaju od turista koji trebaju doći tom autocestom. Oni su isto kao i službenici, ne muči njih hoće li imati za kruh, njih muči koliko će im ostati na kraju mjeseca. I oni se ne mogu ujediniti s radnicima, različiti interesi opet! S druge strane opet, oni u Dubrovniku ne daju da se gradi Golf teren na Srđu, dobro posluju od turizma pa im ne trebaju nova radna mjesta, u kontinetalnom djelu bi odmah dali teren samo da se otvore nova radna mjesta! Uslijed sveg tog neslaganja izgleda da samo Todorić ima koristi, on se širi, posluje na svoj način, neki zakoni za njega ne vrijede (bonovi-fiskalizacija!). Ova Vlada, to je sad već svakome jasno, pa tako konačno i meni, koji sam donedavno bio simpatizer SDP-a, nije sposobna izvući zemlju iz krize, čak ni u podsvijesti nemaju ideja niti žaruljica koje bi mogle bljesnuti. Karamarko viče, oni su izlaz, za sve primjedbe kako su prije vladali odgovara:"Mi smo novi HDZ!" - da, možda novi HDZ, ali stari ljudi! Prepucavaju se i srednjoškolci, gimnazijalci i strukovni, oko mature, kome je teže, kome je lakše, no tu ipak na kraju oni koji uče prolaze na maturi ( i strukovnoj i državnoj)! I tako, kud god da se okrenete, vidjete ćete neki jaz, na svakoj strani jaza je jedna strana, uvijek je ona na drugoj strani jaza kriva ovima s ove strane jaza . I kad se jednog dana taj jaz neće moći više premostiti, što će se onda dogoditi? Hoće li doći do eksplozije? Ljudi su se počeli tući na tržnici, djeca se tuku u školi, susjedi su se počeli izbjegavati - kamo će nas to odvesti? Jedan odgovor mi pada na pamet, ali nemam hrabrosti napisati ga! Oznake: recesija

- 08:12 - Ajd sad ti po svome (7) - Isprintaj - #

12.09.2013., četvrtak

Iskrena isprika službeniku Elektre

Bilo je to davno, još za Titove Jugoslavije, kada je moja mama - obična radnica dobila stan od firme u kojoj je radila. Kako je ona dobila stan, naravno da su i računi za režiju dolazili na njezino ime. Kad je Hrvatska postala neovisna, došao je zakon po kojem stan mora otkupiti, ali naravno ona ima pravo na povlaštenu cijenu otkupa, pa sam ja otišao raditi u Njemačku da zaradim za onaj prvi obavezni polog. Stan naravno ostaje na njeno ime zbog povlaštenog otkupa, a ja joj dajem novac za polog. Naravno, i daljnje rate otkupa stana ja plaćam (ima još dosta, ali nema veze, doći će kraj jednog dana). Budući da je u međuvremenu mama otišla u (opravdanu) invalidsku mirovinu, radimo ugovor kojom mi ona daruje stan, uz moju usmenu obavezu da ću se ja brinuti o njoj do smrti. U jednom trenutku dok sam dulje bio bez posla, u strahu da mi zbog neplaćenih obaveza ne naprave ovrhu na stan, ja stan darujem svojoj ženi. I tako moja žena postaje vlasnicom stana, ali računi za režije i dalje dolaze na mamino ime, jer, živi s nama, ima vremena da se to riješi. Nalazim i ja posao u međuvremenu, uspijem platiti sve zaostatke i dođem na 0 sa čekovima, dalje ih rješavam tekuće. I ove godine mi je mama umrla, imala je 2 moždana baš na najgorem mjestu, nakon ta dva moždana još je 3 mjeseca bila biljka, a onda je našla mir. Jučer su došli u pregled plinskih instalacija, rade zapisnik na ime moje mame, a ja im dajem potvrdu od dimnjačara na ime moje žene. No nema problema, upisuju u zapisnik oba imena, ali vele nek odem u Međimurje-plin i napravim promjenu imena. I danas ujutro naoružam se ja ugovorom o darivanju između moje mame i mene, ugovorom o darivanju između mene i moje žene, izvodom iz katastra, računima da se vidi šifra korisnika, ženinom osobnom iskaznicom i krenem da napravim te promjene na računima za režije za plin, vodu i struju (telefon, groblje, komunalna naknada sam riješio već prije). Prvo odlazim u Međimurje-plin, 3 šaltera, na svim šalterima mali redovi, uglavnom rade sva 3 šaltera punom parom. Dođem na red, objasnim zašto sam došao, uzme gospođa ugovore, kopira si ih i kaže slijedeći računi će doći na ime moje žene - sve je riješeno! Odlazim zatim u Međimurske vode, 4 šaltera, sva 4 rade, ali dolazim brzo na red, i ista priča kao i u Međimurje-plinu: objasnim, kopiranje, u redu je hvala, sve riješeno! I kao da sam znao, na kraju odlazim u Elektru, ilitiga HEP Čakovec. Ima šalter informacija, ali što će mi kad odmah pokraj vidim 7 šaltera za stranke, pa produžujem na tih 7 šaltera. Za dva šaltera rade dvije osobe, 1 stranka, ali i na ostalih 5 stolica vidim nečije sakoe, ali nema nikoga,valjda su izašli van. Objasnim ja zašto sam došao, već automatski vadim ugovore, kad velik čovjek STOP, nije on zadužen za to, moram u kacelariju tu i tu! OK, hvala na objašnjenju, odlazim ja u tu kancelariju, u njoj dva radna mjesta, ali jedan čovjek (kasnije sam vidio da je drugi čovjek onaj koji je stajao vani na cesti i promatrao nebo, dosadno mu valjda unutra), a ovaj koji je na svom radnom mjestu čita portal 24 sata na računalu. Baš sam ga izgleda prekinuo uslijed čitanja nekog članka jer nevoljko diže pogled i pita šta trebam. Objasnim ja, izvadim ugovore i dajem mu ih, kaže on stari su, jedan iz 2003., a drugi iz 2005. Pa što, kažem ja, pa ne darujemo se sa stanovima svaki dan, ali mu dajem još rješenje od katastra. Aha, ali on bi rađe izvadak iz gruntovnice, pa bi neku elektro-energetsku suglasnost, pa bi tlocrt stana, pa bi... Halo, čekaj malo, jeste Vi razumjeli zašto sam ja došao, a osim toga, kad sam poslao ranije email sa upitom o potrebnim dokumentima na email koji sam našao na HEP-ovoj službenoj web-stranici, u odgovoru nije bilo ni jedne riječi o tome o čemu Vi sad pričate! Ili tako ili nikako! - kaže on. Pa onda, velim ja, nemam sad para da plaćam rješenja iz gruntovnice, nek računi i dalje dolaze na mamino ime, ionako ih ja plaćam, a Vi oprostite što sam Vas prekinuo u čitanju portala 24sata na radnom mjestu u radno vrijeme, razumijem da Vam je dosadno, evo kolega Vam iz dosade izašao malo na cestu, na svjež zrak! Ne dajte se smetati, sve ide u radni staž! Oznake: elektra, plin, vode, režije, HEP, socijalizam

- 13:31 - Ajd sad ti po svome (27) - Isprintaj - #

11.09.2013., srijeda

Ja hoću, ja mogu, ja moram

Koja je najgora stvar kad ste dulje vrijeme cijeli dan doma i kad ste nezaposleni? Je, je, mislite na prazan novčanik, ali nije to, mislite hoćete li sa slijedećim oglasom za posao imati sreće, ali nije niti to, najgora stvar je vrijeme, jer kad imate previše vremena, onda ne znate što bi sami sa sobom! One priče tipa "uvijek ima nešto za raditi" ne drže vodu, jer ako non-stop radite onda kad-tad ipak sve napravite, i opet vam ostaje vrijeme. A kad imate previše vremena, onda i previše razmišljate. Jest da je razmišljanje dobra vježba za mozak, ali previše razmišljanja s previše slobodnog vremena može voditi i ka crnim mislima. Netko bi pomislio: gledao bih non-stop televiziju, ali vjerujte, dosadi. Netko misli: čitao bih dobre knjige, vjerujte pročitao sam ih ovih mjeseci, ali mozak vapi za odmorom i drugom vrstom aktivnosti. I ideju mi je dala moja starija kćer (hvala kćeri)! Prijavio sam se u volontere! Jest da imam 49 godina, ali to nema veze, pa može se i u mojim godinama volontirati. Ima stvari koje ja kao 49-godišnjak sa 3 stenta mogu obavljati, a da nisu fizičkog karaktera. I odmah sam se prijavio za svoje prvo volontiranje (dobro, možda je pravno gledano prvo, nekada u školskim danima sam radio neke radnje tog tipa preko Terenske jedinice Crvenog križa), i tako sada pokraj kućanskih poslova (preuzeo sam neke od žene, mada i njih obavljam dok je ona na poslu), svakodnevnih šetnji i traženja posla, pisanja ovog bloga, sada ulijećem u volonterske vode - barem se iskreno nadam, čekam odgovor na svoju prvu prijavu za volontiranje Pouka: male stvari čine čovjeka sretnim! Oznake: slobodno vrijeme, volonterstvo

- 15:51 - Ajd sad ti po svome (0) - Isprintaj - #

10.09.2013., utorak

Asocijacije na temu

Čitam Rudarkin blog, post Gola istina, i popizdim na političare. E sad kakve veze imaju političari i glavni lik u tom postu? Velike! Veli se da je prostitucija najstariji zanat na svijetu. I nikad se neće istrijebiti. Pa nek je onda političari ozakone. Svi bi imali korist od toga: država bi dobivala porez, smanjio bi se rizik spolnih bolesti stalnim pregledima, suzbila bi se trgovina ljudima jer bi sve prostitutke bile registrirane itd. Isto tako, znanstveno je dokazano da marihuana ima ljekovita svojstva, i to za širok spektar bolesti, čak i za one inače neizlječive, npr. rak. Pa zašto onda ti političari ne ozakone konzumaciju marihuane, recimo da sad svemoćni liječnici opće medicine mogu prepisati marihuanu na recept, pa makar pacijent morao sam platiti lijek! Također, vodi se rasprava o tome da li napasti Siriju ili ne zbog upotrebe bojnih otrova. Ako mene pitate, i ja bih upotrijebio bojni otrov, samo što bi ga ja upotrijebio na te političare koji pojma nemaju o stvarnom životu, bahati su do daske i misle da su bogom dani da muljaju narod, upotrijebio bi ga na sve one svećenike pedofile, ili pohlepne za zemaljskom raskoši i blagodatima najnovijih automobila koje plaćaju župljani. Upotrijebio bih ga na sve one poslodavce koji ne daju plaće radnicima, ali uredno odlaze na skijanja i ljetovanja u rajske zemlje. Mislim da narodu uopće ne trebaju političari, to je izmišljeno zanimanje da pojedinci mogu masno živjeti na tuđi račun, i stvarati pomutnju među narodima da ispada da su oni potrebni. Zapravo su političari i svećenici najunosnija zanimanja, a ako malo bolje razmislite, i svećenici su zapravo političari. A sad, ako se pitate kako me onaj post u uvodu ili ne(š)t(ko)o iz tog posta asocirao na prostituciju, pa moj mozak ima svoje puteve Oznake: politika, prostitucija, marihuana, svećenici, bojni otrov

- 07:26 - Ajd sad ti po svome (6) - Isprintaj - #

08.09.2013., nedjelja

Život je autocesta

“Život je autocesta – užitak koji vam pruža ovisi o traci koju ste izabrali.” - John Fuhrman Čuli ste za tu izreku, zar ne? Mlađoj kćeri je u ponedjeljak započeo srednjoškolski život, postala je učenica prvog razreda Srednje medicinske škole u Varaždinu! Otišla je malo plaha (iako to neće priznati), a kad se vratila, bila je uzbuđena do daske. Te se već skompala s ovima i ovima, sjedila bu s tim i tom, ovaj nastavnik joj cool, ova je neka rospija, pozvala je ovu grupu da ide s njima da se upoznaju, cura s kojom bude sjedila je tak super, al´ na B vježbama bu sedila s ovim tipom, i to je ona njemu rekla da bude sjedil s njom. Čitav dan smo slušali sve zgode i nezgode, pa se opet sjetila nekog detalja, pa je onda tu zgodu morala ispričati još jednom da uključi i taj detalj, i tako, sva oduševljena. Dobila je i zadaću iz latinskog, do sada nikad nije imala nikakve veze s latinskim, i onako važno govori kako ide raditi zadaću iz latinskog, pa nije to mala stvar Pa smo se žena i ja prisjetili našeg prvog srednjoškolskog dana, ona je putovala do srednje škole autobusom 33 km u jednom smjeru, meni je do srednje škole bilo 100 m. Ona je upisala onu jedinu koju je mogla, ja sam mogao birati između 3 u svom mjestu i još 5 ako bih putovao 15 km u jednom smjeru. I zato je meni isto bio uzbudljiv početak srednjoškolskog života jer sam upisao što sam htio, žena je upisala što je morala. Starijoj za 3 tjedna počinje faks, ovo joj je prva godina. Pa je trebalo naći stan, za što je bio zadužen neslužbeni zet. On je taman završio faks i imao sreće da se odmah i zaposli u struci (velim ja, informatika čini čuda). I to je izgledalo ovako, on radi do 17h, i onda je morao ići u obilazak stanova, slikati ih i slati mojoj kćeri fotke da vidi. Nije mu baš bilo lako, ali tko mu je kriv da je našao moju kćer za curu No da ne ispadne da ona nije radila ništa, doma nam je pustošila kuhinjske ormariće, vitrine u dnevnoj sobi, pakirajući lonce, zdjele, beštek, čaše, šalice, peglu, fen i još milijun stvari koje budu njoj trebale u Zagrebu. Kćeri, ajd nam ostavi bar nešto, pa ne radiš ovrhu I u petak je otišla pogledati jedan stan koji im se svidio, odmah do njezinog faksa, prihvatljiva cijena i režije, a gazdarica ju je oduševila, pogotovo kad ih je upitala:"A znaju vaši roditelji da bute vas dvoje skupa?" A gazdaričin muž Međimurec, odmah su imali prednost pred ostalima tragačima slobodnog stana s prihvatljivom cijenom Pa smo onda još cijelu subotu slušali tko je kaj rekel. E da, boji se moja kćer pasa, a gazdarica ima zlatnog retrivera! Nekako imam dojam da će mi se kćer riješiti tog straha Ja sam u vrijeme studiranja i rada u Zagrebu promijenio 2 gazdarice, obje su bile zaista dobre žene, nadam se da mi je i kćer dobila takvu I tako mi obje kćeri započinju nova poglavlja u svojim životima, započinju ih vedro i sa osmijehom, držim im fige da tako bude i sa onim poglavljima koja dolaze poslije! Oznake: život, izbor, školovanje

- 16:25 - Ajd sad ti po svome (6) - Isprintaj - #

06.09.2013., petak

Da imam vremokret

Ne znam da li ste poklonici Harry Pottera, pa da objasnim što je vremokret: u trećoj knjizi o Harryju Potteru britanske spisateljice J. K. Rowling "Harry Potter i zatočenik Azkabana" Hermiona pomoću vremokreta (stvarčice koja vraća vrijeme unatrag i pomoću koje je ona stizala na sva svoja predavanja) zajedno sa Harryem vraća vrijeme unazad, te spašavaju Siriusa koji pobjegne na Kljunoslavu. Harry pobjeđuje u okršaju sa dementorima i uspjeva pobjeći... Što biste vi promijenili, koji trenutak u prošlosti da imate vremokret i možete vrijeme vratiti unazad? Siguran sam da svatko ima trenutak u prošlosti za koji bi želio da se nije desio, ili da se odigrao drugačije. Mene moj trenutak proganja već petnaestak godina. Tog dana sam pred jutro došao s posla, odspavao sat-dva pa otišao obaviti neke poslove u grad. Nakon ručka sam legao natrag spavati jer kasnije popodne sam morao opet u produženu šihtu (blaženi posao konobara). I tako, taman legnem i zaspim, kad netko zvoni na vratima. Ljutito mrmljam u bradu i otvaram vrata. Na vratima mladić, ljubazno pozdravlja, i moli ako mogu dati nešto hrane za dijete. Ne moli novac, ne moli za sebe, moli dječju hranu ili bilo što za dijete da mu dade jesti. Nemam ništa, odgovaram, i zatvaram vrata. Krećem polako natrag prema sobi, prolazim kroz kuhinju, ugledam banane na stolu, ima i kašica u frižideru (imam i ja djecu), ima pudinga u frižideru, dvije nutele... I razbistri mi se glava, pred oči mi dođe mladićev očaj u očima, kako se posramljeno okrenuo dok sam rekao da nimam ništa, istrčavam na stubište, tražim gore-dolje da ga nađem i pozovem natrag, no nije ga više bilo! Oh, Bože, kako se on osjećao u tome trenutku dok sam odbrusio da nemam ništa, kako li mu je dijete? Da mogu vratiti jedan trenutak u životu, vratio bih taj trenutak kad taj mladić pozvoni na vrata! Nepoznati mladiću, to me proganja već petnaestak godina, možeš li mi oprostiti? Oznake: vremeplov, kajanje, oprost, Harry Potter, savjest

- 12:18 - Ajd sad ti po svome (7) - Isprintaj - #

02.09.2013., ponedjeljak

Dream Job

Za detaljnije informacije stojim na raspolaganju! Oznake: posao kod kuće, posao na internetu, posao, informatika, trgovina, dostava, skladište

- 14:01 - Ajd sad ti po svome (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.