|
Tko o kome, ja po svome
25.04.2017., utorak
Priča za djecu (a i odrasle): Vitezovi Proljetne livade
Filip se probudio bez dosadnog zvoncanja budilice malo prije osam sati. Nije mu se nikud žurilo, jer i danas ima na rasporedu ono što voli, pa se i ne može reći da ima raspored, jer raditi ono što voliš kad želiš je zabava, a ne obaveza.
Ipak, brzo je doručkovao, jer je vidio da roditelji već veselo rade u vrtu.
A oni su uvijek nastojali raditi dok Filip spava ili se zaigra sa vršnjacima, jer su voljeli provoditi vrijeme se njime, igrati se sa njime i odgovarati na njegovih tisuću i jedno pitanje i barem još tisuću potpitanja, jer Filip je bio radoznalo dijete. Tako su ga roditelji kroz igru učili, a nije im bilo teško jer sve ono što je Filipu trebalo za budućnost i život bilo je tu, oko njega, u prirodi.
Zapravo se čitava životna mudrost svodi na to da treba živjeti u suradnji s prirodom.
Nije bilo trke za novcem. Iskreno, oni su čuli da postoji ta riječ, ali nisu shvaćali što ona znači i što zapravo novac predstavlja. Navodno je to bio nekakav papir koji se čuvao u nekakvim zgradama i što ga više imaš trebao bi biti sretniji. A kako ti nešto što samo stoji u nekoj zgradi može donijeti sreću? I još navodno moraš plaćati takvim istim papirima da bi ti u toj zgradi čuvali te iste papire. Ludo, zar ne?
Danas će brati bazgu i raditi sok od bazge. Filip ga obožava. Fini su mu i drugi sokovi koje rade, recimo od mrkve, jabuke, brusnice, no bazgin mu je najomiljeniji.
Krenuo je poskakujući prema roditeljima i naravno, čim je izašao iz kuće, oko njega se počeo vrtjeti Picek.
Piceka je Filip našao kad je brao šumske jagode. Oboje su krenuli prema istim jagodama, pogledali se oči u oči, odmjerili i podijelili plijen. I od tada Picek, ta dodo ptica visoka kao i Filip, ne odlazi od njega, a pogotovo ne kad Filip ide brati voće.
Picek je ipak najviše volio kad je Filip išao u ribolov, jer je Filip lovio ribu u rijeci gdje je živio njegov prijatelj Benđi, simpatični riječni baiji delfin. Zapravo, svu ribu bi i ulovio Benđi, ali ju je dijelio sa Picekom i Filipom. A nikad se nisu vratili praznih ruku, jer je bilo puno ribe u rijeci, a i Benđi je bio odličan ribolovac. Osim toga, uvijek su ulovili koliko im treba, nisu ni razmišljali o tome da idu u obaranje nekakva rekorda.
Nakon što je pomogao roditeljima u vrtu (zapravo se više igrao lovica i skrivača s glistama, jer pola posla u vrtu su odrađivale gliste pa se Filip i nije morao baš nešto mučiti), Filip je otišao do Vančeka, vrtnog patuljka koji je tvrdoglavo po cijele dane glumio da je kip. Jedino kad bi došli Filip i Picek odustao bi od te svoje uloge i razgovarao bi s njima.
Prvo bi im uvijek ispričao što je saznao od drugih vrtnih patuljaka. Naime, svaku večer su se vrtni patuljci sastajali na Proljetnoj livadi i razmjenjivali događaje proteklog dana u svojim vrtovima. Uvijek se saznalo nešto novo ili u najmanju ruku smješnije nego jučer. A o tome kako bi koji patuljak ispričao priče, ovisilo bi i kakvo bi ime dobio od ostali patuljaka. Vanček je, to je lako zaključiti, dobio ime po Ivančici, cvijetu kojeg je jednostavno obožavao. Ivančice je bilo posvuda, i po livadama i po vrtovima, a Vanček se stalno divio ljepoti Ivančice.
Štoviše, napisao je nekoliko pjesama o Ivančicama, čak i jednu baladu. Šuška se da potajno radi i na mjuziklu gdje bi sve uloge imale Ivančice. Mjuzikl bi, pretpostavljate, veličao Ivančice. Što nije ni čudno, jer je zaista ljepota vidjeti livadu punu Ivančica kako se lagano njišu u ritmu povjetarca oponašajući osmice u valceru.
Danas je Vanček imao i jedan prijedlog. Odlučio je da će on biti zaštitnik Ivančica, a Filip i Picek su odmah izjavili da će i oni zajedno s njim biti zaštitnici Ivančica. Nije da je Ivančice trebalo štititi, ali ideja je bila famozna - postati zaštitnik. No tako veliki događaj ne može proći bez Benđija, pa su brzo otrčali do rijeke i ispričali Benđiju što namjeravaju. I Benđiju se ideja jako svidjela, i još nije bilo ni vrijeme ručka, a već su osnovani Vitezovi Proljetne livade!
Zahvaljujući Vančekovom potajnom pisanju pjesama za koje su svi znali, Vitezovi Proljetne livade dobili su i svoju himnu koju su zajedno i otpjevali prije nego su se na ručak zaputili:
Kada Sunce izađe i rastre svoj sjaj,
Ivančice jedna drugoj pohrle u zagrljaj,
jutarnjom rosom nježno se umiše,
pa složno novom danu zaplesaše,
vitka tijela visoko im skočiše,
a pčele nektar njihov slasno popiše.
Svaka Ivančica sada znade
da je čuvaju Vitezovi Proljetne livade,
a znadeš li prirodu voljeti,
postani vitez i ti!
Oznake: baiji delfin, ekologija, ivančice, izumrle životinje, livada, priča za djecu, priroda, proljeće, ptica dodo, vitezovi, vrtni patuljak
|
06.04.2017., četvrtak
Top generacijo, jesi li spremna?
Kažu da je u životu najbolje baviti se onim što volite, a zaista ste srećković ako u životu radite posao za koji ste plaćeni, a radni zadaci su vam da obavljate upravo ono što volite.
Možda nisam do kraja srećković jer kruh svagdašnji ne zarađujem baš onim što najviše volim, ali svo slobodno vrijeme se bavim hobijem kojem je osnova ono što najviše volim, a to je pisanje. Kao klinac sam volio pisati, iako sam kad sam krenuo u školu znao samo slovo A, a za slovo O sam rekao da je 0 (nula). Ali sam kasnije to sve nadoknadio i pisao sam stalno, o svojim putovanjima iz mašte, o svojim pustolovinama, i onim pravim i onim iz mašte.
Pisao sam, pa oduvijek. Dobro, ne oduvijek, nego otkad sam naučio pisati. Pa sam pisao u nižim razredima osnovne škole, pa višim, pa za školski časopis, pa u srednjoj školi, pa za omladinski časopis, pa čak i pokoji članak za regionalni tjednik, pa onda dvije knjige, i još puno, puno članaka, kolumni. Iz te moje ljubavi prema pisanju pokrenuo sam i ovaj portal.
I znam da nisam jedini koji je volio pisati od malih nogu. Znam i da među vama ima mnogih koji pišu, neki poskrivećki, neki javno. I ima vas svih godina, svih generacija, a ja vas pozivam da svi zajedno, bez obzira na starost, budemo TOP GENERACIJA, generacija koja piše i koja želi pokazati to što piše.
Bez obzira pišete li stalno, ili imate neki sastavak iz škole na koji se posebno ponosite, pošaljite na portal, mi ćemo ga objaviti. Radi li se samo o nekoliko misli, sastavku, priči, eseju, pjesmi, epu, nema veze, šaljite, dozvolite da i drugi pročitaju ono što je vaš mozak (ili srce) iskomponirao.
Vi šaljete, portal Medjimurje.info objavljuje. I šaljite bez obzira koji ste razred, škola, fakultet, selo, grad, ma nije važno koliko imate godina, važno je da pišete, jer ako jedna slika vrijedi tisuću riječ, kreativnost je kad sliku koja vas je ostavila bez teksta možete opisati sa tisuću riječi.
Kad pošaljete svoj rad, a možete ih poslati kad želite i koliko želite, sami odlučite želite da se objave pod vašim punim imenom i prezimenom, navesti razred, školu. ili samo nadimak. Sve što je važno za objavu je da pošaljete priče koje ćemo na portalu objaviti.
A tko zna, možda se jednog dana nađe sponzor koji će financirati objavu radova u knjizi ili katalogu. Teme su slobodne, pišite i šaljite nam sve o čemu već jeste pisali ili o čemu će vam se tek upaliti žaruljica da pišete.
Imat ćemo ponekad i tematske natječaje, ali o tom potom. Za sada, podijelite s nama svoje pisane misli.
Radove šaljite u formatu .doc ili .docx na email top_generacija@medjimurje.info ili poštom na
Medjimurje.info - za Top generaciju
(Taradi Gorkić)
Travnik 14
40000 Čakovec
I požurite, jedva čekamo da počnemo!
PS: Ako ne znate gdje početi, zavirite u svoje zadaćnice! To će biti odličan početak!Oznake: EP, Eseji, literarni radovi, osnovnoškolci, poezija, pria, proza, sastavak, srednjoškolci, studenti, top generacija, učenici, zadaćnica, đaci
|
01.04.2017., subota
Danas je 1.travanj, jeste li čuli vijest dana?
I apsolutno najvažnija vijest dana: vladajući prihvatili amandman oporbe uz jednostavno objašnjenje - amandman je u korist svih hrvatskih građana!Oznake: 1. travanj
|
|
|