Tko o kome, ja po svome

24.02.2017., petak

Dragi vi, e pa ne može više!

Jeste vidjeli onu reklamu na televiziji za sirup? Ono kad klinac bolesnim glasom nježno pozove mamu? I dođe mama i sirupom sve riješi. Ima još jedna u tom stilu, a ja svaki put kad ih vidim pomislim: jadne te samohrane majke, nije njima lako. A onda mi se upali žaruljica i donesem trenutnu odluku, taj sirup sigurno neću kupiti. Jer dosta mi je više seksizma. To je kao ona slika što kruži fejsom: krug u sredini u kojem piše mama i prema tome krugu ide desetine strelica sa raznim pitanjima i zahtjevima, a na dnu je krug u kojem piše tata i prema njemu vodi samo jedna strelica sa pitanjem gdje je mama? E pa očevi, zar nije vrijeme da dignemo svoj glas i pobunimo se protiv seksizma? Nas nitko nikada ne brani! Osim naše djece! Sreća pa je to nama više nego dovoljno! Ne trebaju nam kojekakve udruge, zadruge, agencije i uredi. Mi i sami znamo koliko volimo svoju djecu, koliku pažnju im pružamo, koliko ljubavi im dajemo. I djeca nam to uzvraćaju. Bez ikakvih odluka, uredbi, depeša i sličnih dekreta preko svakakvih medija. Rodna ravnopravnost je važna, ali treba biti realan i sagledati neke činjenice jednom zauvijek, a to su: – žene rađaju, muškarci ne mogu rađati, ali to ne znači da oni ne vole svoju djecu i ne vode o njima brigu! – postoje stvari o kojima će kćerke razgovarati s majkom, a sinovi sa očevima! Uvijek bilo i uvijek će biti! – postoje igre koje djeca više vole igrati sa majkama, a postoje igre koje više vole igrati sa očevima, jer je eto i njima prirodnije da natjeravaju loptu sa ocem! – ne postoje bez razloga muški i ženski hormoni i oni ne djeluju jednako. Da djeluju jednako, onda bi postojala samo jedna vrsta. I svi bi pišali stojećki (ili sjedećki). I sad, sve vi žene i mame koje ćete graknuti da nije tako, e ja vam nisam kriv što svoje muževe niste tako odgojile. Mene moja žena je, i ja sam brinuo, brinem i brinut ću o svojoj djeci. Meni je stalo do moje djece, i zato me smeta kad se stalno zapostavljaju očevi. Naučite, i očevi su dio obitelji, jednako važan dio kao i majke i kao i djeca. I zbog toga nikad više neću kupiti onaj sirup, jer nije uzeo u obzir cijelu obitelj! Oznake: djeca, majke, očevi, seksizam

- 19:26 - Ajd sad ti po svome (14) - Isprintaj - #

14.02.2017., utorak

Sjećanje na Valentinovo prošle godine: namaži me nježno

Konobar sam i obožavam Valentinovo. Točnije, volim raditi na Valentinovo. A razlog je jednostavan – tog dana me svi gosti vole i govore mi romantično, strasno, vatreno, već prema temperamentu. I s tim ljubavnim izjavama obraćaju mi se i gošće i gosti, dakle bez obzira na spol. A za sve je kriva, a tko drugi, nego moja šefica, koja je i masterchef. Jer masterchefovi vole davati svakakva imena svojim jelima, pa su se tako u meniju koji je pripremila za Valentinovo našli, između ostalog, predjelo s tatarskim biftekom naziva Namaži me nježno, pikantni juneći sote Vatrena ljubav, a desert s čokoladnom kremom Zagrli me strasno. I tako gosti na izboru imaju tri predjela, tri glavna i tri deserta, i sami si slažu meni. Što bi konobaru moglo zakomplicirati primanje narudžbe. Pa, da se ne dovedem u situaciju da moram rješavati križaljku sa zadanom mrežom i asocijacijama, napravim si tablicu sa svim predjelima, jelima i desertima i za svakog gosta označim polje uz jelo koje je odabrao. Jedina je kvaka da u toj tablici pišu imena jela, pa inzistiram da mi gosti naručuju jela po imenu. I tako, recimo, mlada dama za predjelo izabere Poljubi me strasno, za glavno jelo Eros i za desert Rumenu. I naravno, ona to naruči tečnim izgovaranjem, bez mucanja. No zato mladići počnu mucati kad govore da žele Francuski poljubac, Vatrenu ljubav pa bi još i da ih strasno zagrlim. No ima to i vrlo dobar ishod. Ne mislim pri tome da ih ja nježno namažem, nego često mladići koji su izveli djevojku, a na početku su veze, znaju biti malo napeti, pa ih smijeh koji obavezno uslijedi opusti i imaju temu za početak razgovora. Iako je recimo, jedan mladić toliko pocrvenio u licu kad je rekao da želi da mu dam Francuski poljubac, da sam se već uplašio da je doživio infarkt. Ima i stalnih gostiju, koji se uz to vole i šaliti, pa me jedan nagnao da se nagnem prema njemu kako bih ga čuo, i onda mi šapnuo u uho Zagrli me strasno. A djevojka je odmah dodala, uz glasan smijeh, da može i jedan grupni strasni zagrljaj, jer ga i ona želi! I onda, nakon cijelog dana, kako večer ide kraju, dogodi se da više nema tatarskog bifteka, dakle nema više ni predjela Namaži me nježno. Pa nove goste pri primanju narudžbe obavještavam da što sam mazao nježno te večeri sam mazao, nema više, ali sa svojom 51. godinom i XXXL kilograma još uvijek palim vatru, što bi značilo da ću im onda zapaliti svijeću na stolu. Na kraju dođe malo veće društvo, a ja imam još dvije porcije Vatrene ljubavi. Njih je ukupno osam, i treba iskombinirati menije za sve, pa im kažem da bih uz malo Erosa i uz pomoć Afrodizijaka mogao tu večer dati još dvije Vatrene ljubavi, ali za jedan dan to je zaista moj maksimum. Naravno, uz svaki slijed treba preporučiti i odgovarajuće vino. Što znači da sam nudio Sobu ljubavi onima koji su tražili da im ne dam da zaspu. Soba ljubavi je pitko, slatkasto, neodoljivo, bijelo francusko vino Chambre d’Amour, a nudio sam ga uz desert Ne daj mi da zaspim. Večer se bliži kraju, u kaminu gori vatra (te večeri gdje god se okreneš gori vatra, bit će puno posla za vatrogasce!), gosti rumeni u licu, ne znaš je li razlog tome pun želudac i toplina u restoranu, ili Jane Birkin sa svojim strasnim Je t’aime..moi non plus koji se diskretno, a opet dovoljno glasno širi iz zvučnika, ili postoji ipak i treća opcija, no kako su rekli Oliver i Boris, E vaja poć leć, finila je i ova! Pa sam i ja otišao kući, poslije ponoći, dakle prošlo Valentinovo, a i žena sigurno već spava pa me neće tražiti, onako umornog, da je namažem nježno, zagrlim strasno i tko zna što bi joj još sve moglo pasti na pamet! Oznake: afrodizijak, Chambre d’Amour, eros, romantika, soba ljubavi, valentinovo, vatrena ljubav

- 12:11 - Ajd sad ti po svome (1) - Isprintaj - #

13.02.2017., ponedjeljak

Ma Hrvatskoj fali pedera!

Mene vam ovo današnje vrijeme malo podsjeća na hipi pokret sedamdesetih – s jedne strane imamo one koji bi širili ljubav, a s druge strane imamo one koji šire mržnju i stalno pozivaju u nekakve ratove. Meni se ni slučajno ne čini slučajnim da odmah nakon prosvjeda za vojni rok u kojem onaj Glasnović koji je zamijenio na sceni onog Klemma opetovano širi mržnju, opetovano govori nekažnjeno da svi koji ne misle kao on nisu Hrvati, dolazi do napada na pripadnike LGBT zajednice. Još mi je gore od tog napada komentar jednog mog fejs poznanika, kojeg citiram: “Svi mediji govore o nekakvom napadu na lgbt zajednicu , a da nema nikakvih pokazatelja , ali ama baš nikakvih , da je to bio napad na lgbt zajednicu…prejudiciraju se stvari iz izjava nekih lgbt pripadnika koji ovo koriste za najavu svoga pridea i nikaj drugo..” Pa da, ništa se nije dogodilo, to si ovi tamo umislili i nije ni bilo suzavca nego se ljudi rasplakali zbog muzike koja je svirala. Vladajući se oglase, tobože osude nešto, ali izbjegavaju spomenuti konkretan događaj. Valjda misle da ako osude napad na LGBT populaciju odmah će ljudi pomisliti da i sami pripadaju toj populaciji. A vjerujte, nisu vladajući geyevi, oni su pederčine! Još gora od njih pa je plavuša koja glumi Predsjednicu. Ona se nije ni oglasila. Vjerojatno zbog vježbi za skidanje kila nije još stigla prolistati novine i prosurfati internetom. Možda ima i predavanja danas i probe kod krojača. Treba nama jedan Woodstock, mogu nam Rumunji dati smjernice kako okupiti masu ljudi, pa da se konačno počne buditi svijest ljudi o ljudskim pravima, ustavnim pravima, pravu na izbor, da počnemo shvaćati da je različitost ono što donosi prosperitet. Ovako još izgleda da Hrvatskoj fali pedera, pa da većini bar lakše ulazi u guzicu, kad već nikako neće u glavu! Pederčina imamo više nego previše! Oznake: Klemm, Kolinda Grabar Kitarović, LGBT, osuda, prosvjed, super super, vlada rh, Željko Glasnović

- 13:16 - Ajd sad ti po svome (14) - Isprintaj - #

10.02.2017., petak

Ah, to slatko iščekivanje!

Sjećate se onog osjećaja iščekivanja neke vijesti, događaja? Kad znate da će se dogoditi nešto lijepo, dobro, no vi iščekujete jačinu, veličinu tog doživljaja? Probajte se sjetiti onih toplih titraja, trnaca dok ste očekivali da postanete otac, majka, djed... One slatke nervoze u iščekivanju kćerkine ili sinove diplome. A samo one blage drhtavice u iščekivanju da dobijete u ruke svoju vozačku dozvolu. Da, ima puno razloga da osjetimo draži iščekivanja, a ja si sam svake godine jednom - dvaput priuštim to iščekivanje. Moj je razlog pomalo čudan, no on je odraz moje ljubavi prema mom hobiju. Naime, moja misao vodilja kroz život je Mislim, dakle blogiram! Oduzmite mi blogiranje, oduzeli ste mi slobodu. A osim što volim pisati blog, ja i inače volim pisati. Od osnovnoškolskih dana nadalje. Imao sam tu sreću i da sam u osnovnoj i srednjoj školi imao nastavnicu i profesoricu hrvatskog jezika koje su poticale tu moju želju za pisanjem, poslale neke moje radove u razne časopise, na razna takmičenja, pa sam dobio i pokoju nagradu. Imao sam i sreću da sam u lokalnom časopisu imao mentora koji je poticao moju maštu. Hvala Bernardi Podgornik, Ljubici Duić-Jovanović i Marijanu Belčiću. Pa tako svake godine pošaljem po priču-dvije na različite natječaje. Znam da nisam Vjenceslav Novak, no jesam u stanju napisati kratku priču. Na svoj način. I tako, kad saznam za neki natječaj (hvala Googlu na Google Alerts) i ako je tema natječaja ona koja me zanima, šaljem priču. A do sada nije još bilo teme koja me nije interesirala. Ne zato što sam svestran ili se razumijem u sve, pa nisam budala koja sve zna, nego zato jer imam bujnu maštu. Što nije ni čudo ako se uzme u obzir da volim Harry Pottera i sličnu literaturu. Naime, dok čitam, skoro da mi i ne trebaju filmovi da bih si dočarao pročitano. Kako koju rečenicu pročitam, tako se već u mojoj glavi rađa scenografija i kostimografija. Kako sam već jednom rekao, kreativnost je moć da prizor koji te ostavio bez teksta možeš opisati u tisuću riječi. I tako, tek je veljača, a ja sam već u svom prvom iščekivanju. A što iščekujem? Ako ste pomislili da nagradu, debelo ste se prevarili. Iščekujem svaki put objavu koje priče idu dalje, koje idu u finale. I ako je moja priča među tima, tada je to moje iščekivanje završilo na najsretniji mogući način - znači da sam uspio na papir prenijeti svoje misli koje su zaokupile nečiju pažnju. A nije lako iščekivati. To iščekivanje može potrajati i mjesecima. I zato mi godine nekako ubrzano prolaze uz nijansu dugovječnosti. Ali to je moj ciklus - od natječaja do natječaja, tko mari za kalendarske godine? Oznake: blogiranje, hobi, iščekivanje, kratka priča, natječaj, pisanje Ostavite komentar

- 20:01 - Ajd sad ti po svome (6) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.