Konobar sam i obožavam Valentinovo.
Točnije, volim raditi na Valentinovo. A razlog je jednostavan – tog dana me svi gosti vole i govore mi romantično, strasno, vatreno, već prema temperamentu. I s tim ljubavnim izjavama obraćaju mi se i gošće i gosti, dakle bez obzira na spol.
A za sve je kriva, a tko drugi, nego moja šefica, koja je i masterchef.
Jer masterchefovi vole davati svakakva imena svojim jelima, pa su se tako u meniju koji je pripremila za Valentinovo našli, između ostalog, predjelo s tatarskim biftekom naziva Namaži me nježno, pikantni juneći sote Vatrena ljubav, a desert s čokoladnom kremom Zagrli me strasno.
I tako gosti na izboru imaju tri predjela, tri glavna i tri deserta, i sami si slažu meni.
Što bi konobaru moglo zakomplicirati primanje narudžbe. Pa, da se ne dovedem u situaciju da moram rješavati križaljku sa zadanom mrežom i asocijacijama, napravim si tablicu sa svim predjelima, jelima i desertima i za svakog gosta označim polje uz jelo koje je odabrao.
Jedina je kvaka da u toj tablici pišu imena jela, pa inzistiram da mi gosti naručuju jela po imenu.
I tako, recimo, mlada dama za predjelo izabere Poljubi me strasno, za glavno jelo Eros i za desert Rumenu. I naravno, ona to naruči tečnim izgovaranjem, bez mucanja.
No zato mladići počnu mucati kad govore da žele Francuski poljubac, Vatrenu ljubav pa bi još i da ih strasno zagrlim.
No ima to i vrlo dobar ishod.
Ne mislim pri tome da ih ja nježno namažem, nego često mladići koji su izveli djevojku, a na početku su veze, znaju biti malo napeti, pa ih smijeh koji obavezno uslijedi opusti i imaju temu za početak razgovora.
Iako je recimo, jedan mladić toliko pocrvenio u licu kad je rekao da želi da mu dam Francuski poljubac, da sam se već uplašio da je doživio infarkt.
Ima i stalnih gostiju, koji se uz to vole i šaliti, pa me jedan nagnao da se nagnem prema njemu kako bih ga čuo, i onda mi šapnuo u uho Zagrli me strasno.
A djevojka je odmah dodala, uz glasan smijeh, da može i jedan grupni strasni zagrljaj, jer ga i ona želi!
I onda, nakon cijelog dana, kako večer ide kraju, dogodi se da više nema tatarskog bifteka, dakle nema više ni predjela Namaži me nježno. Pa nove goste pri primanju narudžbe obavještavam da što sam mazao nježno te večeri sam mazao, nema više, ali sa svojom 51. godinom i XXXL kilograma još uvijek palim vatru, što bi značilo da ću im onda zapaliti svijeću na stolu.
Na kraju dođe malo veće društvo, a ja imam još dvije porcije Vatrene ljubavi.
Njih je ukupno osam, i treba iskombinirati menije za sve, pa im kažem da bih uz malo Erosa i uz pomoć Afrodizijaka mogao tu večer dati još dvije Vatrene ljubavi, ali za jedan dan to je zaista moj maksimum.
Naravno, uz svaki slijed treba preporučiti i odgovarajuće vino.
Što znači da sam nudio Sobu ljubavi onima koji su tražili da im ne dam da zaspu.
Soba ljubavi je pitko, slatkasto, neodoljivo, bijelo francusko vino Chambre d’Amour, a nudio sam ga uz desert Ne daj mi da zaspim.
Večer se bliži kraju, u kaminu gori vatra (te večeri gdje god se okreneš gori vatra, bit će puno posla za vatrogasce!), gosti rumeni u licu, ne znaš je li razlog tome pun želudac i toplina u restoranu, ili Jane Birkin sa svojim strasnim Je t’aime..moi non plus koji se diskretno, a opet dovoljno glasno širi iz zvučnika, ili postoji ipak i treća opcija, no kako su rekli Oliver i Boris,
E vaja poć leć, finila je i ova!
Pa sam i ja otišao kući, poslije ponoći, dakle prošlo Valentinovo, a i žena sigurno već spava pa me neće tražiti, onako umornog, da je namažem nježno, zagrlim strasno i tko zna što bi joj još sve moglo pasti na pamet!
Oznake: afrodizijak, Chambre d’Amour, eros, romantika, soba ljubavi, valentinovo, vatrena ljubav
|