Tko o kome, ja po svome
08.09.2013., nedjelja
Život je autocesta
 “Život je autocesta – užitak koji vam pruža ovisi o traci koju ste izabrali.” - John Fuhrman Čuli ste za tu izreku, zar ne? Mlađoj kćeri je u ponedjeljak započeo srednjoškolski život, postala je učenica prvog razreda Srednje medicinske škole u Varaždinu! Otišla je malo plaha (iako to neće priznati), a kad se vratila, bila je uzbuđena do daske. Te se već skompala s ovima i ovima, sjedila bu s tim i tom, ovaj nastavnik joj cool, ova je neka rospija, pozvala je ovu grupu da ide s njima da se upoznaju, cura s kojom bude sjedila je tak super, al´ na B vježbama bu sedila s ovim tipom, i to je ona njemu rekla da bude sjedil s njom. Čitav dan smo slušali sve zgode i nezgode, pa se opet sjetila nekog detalja, pa je onda tu zgodu morala ispričati još jednom da uključi i taj detalj, i tako, sva oduševljena. Dobila je i zadaću iz latinskog, do sada nikad nije imala nikakve veze s latinskim, i onako važno govori kako ide raditi zadaću iz latinskog, pa nije to mala stvar  Pa smo se žena i ja prisjetili našeg prvog srednjoškolskog dana, ona je putovala do srednje škole autobusom 33 km u jednom smjeru, meni je do srednje škole bilo 100 m. Ona je upisala onu jedinu koju je mogla, ja sam mogao birati između 3 u svom mjestu i još 5 ako bih putovao 15 km u jednom smjeru. I zato je meni isto bio uzbudljiv početak srednjoškolskog života jer sam upisao što sam htio, žena je upisala što je morala. Starijoj za 3 tjedna počinje faks, ovo joj je prva godina. Pa je trebalo naći stan, za što je bio zadužen neslužbeni zet. On je taman završio faks i imao sreće da se odmah i zaposli u struci (velim ja, informatika čini čuda  ). I to je izgledalo ovako, on radi do 17h, i onda je morao ići u obilazak stanova, slikati ih i slati mojoj kćeri fotke da vidi. Nije mu baš bilo lako, ali tko mu je kriv da je našao moju kćer za curu No da ne ispadne da ona nije radila ništa, doma nam je pustošila kuhinjske ormariće, vitrine u dnevnoj sobi, pakirajući lonce, zdjele, beštek, čaše, šalice, peglu, fen i još milijun stvari koje budu njoj trebale u Zagrebu. Kćeri, ajd nam ostavi bar nešto, pa ne radiš ovrhu I u petak je otišla pogledati jedan stan koji im se svidio, odmah do njezinog faksa, prihvatljiva cijena i režije, a gazdarica ju je oduševila, pogotovo kad ih je upitala:"A znaju vaši roditelji da bute vas dvoje skupa?" A gazdaričin muž Međimurec, odmah su imali prednost pred ostalima tragačima slobodnog stana s prihvatljivom cijenom  Pa smo onda još cijelu subotu slušali tko je kaj rekel. E da, boji se moja kćer pasa, a gazdarica ima zlatnog retrivera! Nekako imam dojam da će mi se kćer riješiti tog straha Ja sam u vrijeme studiranja i rada u Zagrebu promijenio 2 gazdarice, obje su bile zaista dobre žene, nadam se da mi je i kćer dobila takvu  I tako mi obje kćeri započinju nova poglavlja u svojim životima, započinju ih vedro i sa osmijehom, držim im fige da tako bude i sa onim poglavljima koja dolaze poslije! Oznake: život, izbor, školovanje |
- 16:25 -
Ajd sad ti po svome (6) -
Isprintaj -
#
Veljača 2018 (1) Siječanj 2018 (1) Rujan 2017 (2) Svibanj 2017 (1) Travanj 2017 (3) Ožujak 2017 (3) Veljača 2017 (4) Siječanj 2017 (1) Prosinac 2016 (2) Studeni 2016 (2) Kolovoz 2016 (1) Studeni 2015 (19) Listopad 2015 (19) Rujan 2015 (12) Kolovoz 2015 (8) Srpanj 2015 (11) Lipanj 2015 (12) Svibanj 2015 (11) Travanj 2015 (10) Ožujak 2015 (14) Veljača 2015 (12) Siječanj 2015 (15) Prosinac 2014 (13) Studeni 2014 (9) Listopad 2014 (6) Rujan 2014 (12) Kolovoz 2014 (8) Srpanj 2014 (5) Lipanj 2014 (2) Studeni 2013 (10) Listopad 2013 (7) Rujan 2013 (9) Kolovoz 2013 (8) Srpanj 2013 (1) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Kolumne by Gorkić Taradi
   |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||