Tko o kome, ja po svome

13.03.2017., ponedjeljak

Dragi Boxmarče…

…pišem ti ovo pismo kao tvoj nekadašnji radnik. Naime, zapele mi za oko (i uho) tvoje česte reklame kako tražiš radnike. Nudiš redovitu plaću (što je istina), dapače nudiš dobra primanja i stimulacije, što je sranje zamotano u ukrasni celofan, redovan posao (što je poluistina), najmodernije strojeve i opremu što spada u rubriku Poškakljaj me da se nasmijem i besplatni organizirani prijevoz na posao što je više prokletstvo nego blagoslov. Ako je sve to što nudiš u ovim oglasima zadnjih dana preko novina, radija, TV-a, naslikanih autobusa istina, zašto ne možeš pronaći radnike u čak tri županije? Zašto ti radnici kojima sve to nudiš ne ostaju vjerni zaposlenici nego, nakon što svatko izdrži koliko može, bježi od tebe? Zar je moguće da su svi ti ljudi u sve tri županije lijenčine, nesposobni, neznalice? Ili je možda problem ipak u tebi, jednome? Zar se ne pitaš što bi to mogao promijeniti pa da možeš pronaći radnike? Zar te zaista ne muči to što si nepoželjan poslodavac i kilometrima i miljama nadaleko i naširoko? Kad sve to staviš na kup, zar ti ne dođe da se zapitaš tko je tu glup – radnici ili možda…? Evo, baš neki dan čitam članak o 5 navika glupih ljudi koje pametni ljudi nemaju, objavio ga je Independent, a to su: 1) Glupi ljudi krive druge za vlastite pogreške. Hm, tebi su glupi ljudi u tri županije krivi što ti nemaš radnike ( a imao si ih)! 2) Glupi ljudi uvijek moraju biti u pravu. Neosporno je da si ti, barem po tvojim riječima, uvijek u pravu! 3) Glupi ljudi reagiraju na sukobe bijesom i agresijom. Psovanje radnika, vrijeđanje, omalovažavanje - da, to je tvoj stil rada! 4) Glupi ljudi ignoriraju potrebe i osjećaje drugih. Nikad te nisu zanimale potrebe radnike, čak ni one koje bi te zakonom morale interesirati. Otkrit ću ti jednu tajnu: masa radnika je otišla iz tebe ne zbog plaće ili radnog vremena, nego jer ih nisi doživljavao i postupao prema njima kao prema ljudskim bićima! 5) Glupi ljudi misle da su bolji od svih drugih. Zapravo, ti ne misliš da si bolji. Ti misliš da si savršen! I tako, ti si, dragi Boxmarče, objavio svoje uvjete, a ja tebi sad dajem svoje uvjete da bih pristao ponovo raditi kod tebe: 1. ako dođem na posao, a ti utvrdiš da taj dan nema posla za mene i mogu odmah natrag kući, taj dan mi ne možeš pisati godišnji odmor, jer sam izgubio nekoliko sati pri dolasku i odlasku s posla. 2. ako se vraćam doma iz noćne smjene, taj dan mi također ne možeš pisati godišnji odmor zato jer sam kod kuće. 3. ako u poslu trebam nekoliko kemijskih ili običnih olovaka, onda ću ih imati na stolu ispred sebe, a na svaki put spremati jednu u ladicu da bih mogao uzeti drugu. 4. odbijam raditi na neispravnom stroju dok se ne popravi. 5. ako je stroj u kvaru, ne možeš od mene tražiti da obavljam posao za koji mi treba ispravan stroj. 6. ne mogu istovremeno raditi na stroju i stalno slagati bale po veličinama jer se raspored mijenja svakih par minuta pa više vremena provodim slažući bale nego za strojem, a kako moram izvršiti i moje obaveze sa strojem, to onda iziskuje istovremeni boravak na dva mjesta, što je nemoguće, dokazali znanstvenici. 7. dok radim u vrućoj hali, gubim tekućinu, pa je normalno da tu tekućinu moram nadoknaditi, a kad ispraznim bocu s tekućinom normalno je da ju moram ići opet napuniti, ne mogu čekati pauzu ili kraj radnog vremena. 8. moja je privatna stvar ako pišem blog, ne pišem ga pod radnim vremenom. 9. ne moraš mi dodatno platiti, ali očekujem barem usmeno priznanje kad ukažem na nešto što može poboljšati ili ubrzati proizodnju. 10. stimulaciju možeš dodati ili oduzeti na minimalnu plaću, a ne kao dio minimalne plaće. 11. ako je štrajk, onda znači da sam na radnom mjestu, ali ne proizvodim, a ne da imam još veću normu koji moram izvršiti noseći bedž I ja sam u štrajku. 12. Budući da sam muško, ja nemam menstruaciju, ali me ne zanima kad moje suradnice imaju menstruaciju označavajući to trakom na rukavu. 13. ja sam svoju plaću zaradio, ne moraš se ponašati kao da činiš neko dobro djelo isplaćujući mi moj zarađeni osobni dohodak. 14. želim da ostvarim svoje zakonsko pravo i da mi se plaća isplaćuje u banci u kojoj ja želim, a ne koju mi ti namećeš. Eto toliko pismenim putem, o ostalome možemo na usmenom razgovoru. Usput bih iskoristio priliku i pozdravio sve poslodavce u ugostiteljstvu na moru. Približava se sezona, kako ide s pronalaženjem konobara, kuhara, sobarica, općenito osoblja? Navodno nisu svi (još) otišli u inozemstvo, no pitanje je dana. Naime, ljudi žele biti plaćeni za svoj posao, vjerovali ili ne! Oznake: boxmark, posao, radnička prava

- 20:14 - Ajd sad ti po svome (1) - Isprintaj - #

08.10.2014., srijeda

Atraktivna plavuša

I tako mi u petak ujutro u moju bolesničku sobu na odjelu kardiologije bane svećenik, onaj bolnički. Zar mi je došao udijeliti posljednju pomast? Cimeru sigurno nije jer on je već spreman i čeka prijevoz za Zagreb gdje ga voze na koronarografiju. Ako je za mene, zašto su me onda premjestili s intenzivne koronarne jedinice u sobu? Nije posljednja pomast, došao je reklamirati misu u 16 sati, udijelio mi papir na kojem je s jedne strane 1000 zašto (kao pitanja pacijenata), a s druge strane 1000 zato (njegovi odgovori). Na stranu sad što je on došao u moju bolničku sobu u vrijeme kad nisu posjete, na stranu što ja ne bih htio da mi dođe u posjetu ni u za to predviđeno vrijeme, na stranu i to što je on automatski pretpostavio da smo obojica u sobi kršćani, na stranu i to što mi je u sobi gdje sve mora biti dezinficirano davao u ruke svoj propagandni materijal, ali kako može ući samo tako kod srčanog bolesnika u sobu i masirati me pitanjem da li Boga osuđujem za svoju bolest? Ne, ne osuđujem Boga, ne osuđujem ni Boxmark, jer su mi dva dana prije na poslu priopćili da mi neće produžiti ugovor o radu. Primio sam to stoički, radio i dalje još par sati kao da se ništa nije dogodilo, a onda je ipak stres učinio svoje: pritisak u prsima, vrtoglavica, mučnina, nekontrolirano drhtanje cijelog tijela. Naravno, slijedi prijem na hitnu, pa na koronarnu jedinicu. Jer otkako sam imao zadnji srčani prije dvije godine, ovo je drugi put da mi prestaje radni odnos zbog zdravstvenog stanja. I tako, ispada da više jednostavno ne mogu raditi poslove koji iziskuju fizički napor. I ispada da mi je poklon za pedeseti rođendan nezaposlenost. A za taj poklon krivim državu! Država mi ne da invalidsku komisiju, ne da mi invalidnost, jer kaže ima poslova koje mogu obavljati. Slažem se, mogu obavljati administratorski posao, što je još važnije, znam obavljati taj posao, sposoban sam i osposobljen za njega. Samo ima jedan mali problem, imam 50 godina, i nisam plavuša.A država mi nije omogućila da se zaposlim za posao koji mogu obavljati. I sad imam slijedeći izbor: - poslati sve u rodno mjesto, prepustiti se letargiji i možda čak i propiti - kupiti ružičaste naočale i tražiti iza ugla svijetlu budućnost, što je još i u redu dok je sunčano vrijeme, ali je malo gadno kad lije ko iz kabla Naravno, treba tražiti novi posao, a oglas za njega bi izgledao otprilike ovako: Mladić u najboljim godinama (50), skoro kao nov, komunikativan, pismen i jezično i informatički, od stranih jezika odlično špreha i dobro spika, administratorski spretani i okretan, traži posao. Tko zna, možda nekome i upadne u oko:) Oznake: posao

- 22:25 - Ajd sad ti po svome (15) - Isprintaj - #

02.09.2013., ponedjeljak

Dream Job

Za detaljnije informacije stojim na raspolaganju! Oznake: posao kod kuće, posao na internetu, posao, informatika, trgovina, dostava, skladište

- 14:01 - Ajd sad ti po svome (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.