Marketing
Dragi Boxmarče…
…pišem ti ovo pismo kao tvoj nekadašnji radnik.
Naime, zapele mi za oko (i uho) tvoje česte reklame kako tražiš radnike. Nudiš redovitu plaću (što je istina), dapače nudiš dobra primanja i stimulacije, što je sranje zamotano u ukrasni celofan, redovan posao (što je poluistina), najmodernije strojeve i opremu što spada u rubriku Poškakljaj me da se nasmijem i besplatni organizirani prijevoz na posao što je više prokletstvo nego blagoslov.
Ako je sve to što nudiš u ovim oglasima zadnjih dana preko novina, radija, TV-a, naslikanih autobusa istina, zašto ne možeš pronaći radnike u čak tri županije? Zašto ti radnici kojima sve to nudiš ne ostaju vjerni zaposlenici nego, nakon što svatko izdrži koliko može, bježi od tebe?
Zar je moguće da su svi ti ljudi u sve tri županije lijenčine, nesposobni, neznalice? Ili je možda problem ipak u tebi, jednome?
Zar se ne pitaš što bi to mogao promijeniti pa da možeš pronaći radnike?
Zar te zaista ne muči to što si nepoželjan poslodavac i kilometrima i miljama nadaleko i naširoko?
Kad sve to staviš na kup, zar ti ne dođe da se zapitaš tko je tu glup – radnici ili možda…?
Evo, baš neki dan čitam članak o 5 navika glupih ljudi koje pametni ljudi nemaju, objavio ga je Independent, a to su:
1) Glupi ljudi krive druge za vlastite pogreške.
Hm, tebi su glupi ljudi u tri županije krivi što ti nemaš radnike ( a imao si ih)!
2) Glupi ljudi uvijek moraju biti u pravu.
Neosporno je da si ti, barem po tvojim riječima, uvijek u pravu!
3) Glupi ljudi reagiraju na sukobe bijesom i agresijom.
Psovanje radnika, vrijeđanje, omalovažavanje - da, to je tvoj stil rada!
4) Glupi ljudi ignoriraju potrebe i osjećaje drugih.
Nikad te nisu zanimale potrebe radnike, čak ni one koje bi te zakonom morale interesirati. Otkrit ću ti jednu tajnu: masa radnika je otišla iz tebe ne zbog plaće ili radnog vremena, nego jer ih nisi doživljavao i postupao prema njima kao prema ljudskim bićima!
5) Glupi ljudi misle da su bolji od svih drugih.
Zapravo, ti ne misliš da si bolji. Ti misliš da si savršen!
I tako, ti si, dragi Boxmarče, objavio svoje uvjete, a ja tebi sad dajem svoje uvjete da bih pristao ponovo raditi kod tebe:
1. ako dođem na posao, a ti utvrdiš da taj dan nema posla za mene i mogu odmah natrag kući, taj dan mi ne možeš pisati godišnji odmor, jer sam izgubio nekoliko sati pri dolasku i odlasku s posla.
2. ako se vraćam doma iz noćne smjene, taj dan mi također ne možeš pisati godišnji odmor zato jer sam kod kuće.
3. ako u poslu trebam nekoliko kemijskih ili običnih olovaka, onda ću ih imati na stolu ispred sebe, a na svaki put spremati jednu u ladicu da bih mogao uzeti drugu.
4. odbijam raditi na neispravnom stroju dok se ne popravi.
5. ako je stroj u kvaru, ne možeš od mene tražiti da obavljam posao za koji mi treba ispravan stroj.
6. ne mogu istovremeno raditi na stroju i stalno slagati bale po veličinama jer se raspored mijenja svakih par minuta pa više vremena provodim slažući bale nego za strojem, a kako moram izvršiti i moje obaveze sa strojem, to onda iziskuje istovremeni boravak na dva mjesta, što je nemoguće, dokazali znanstvenici.
7. dok radim u vrućoj hali, gubim tekućinu, pa je normalno da tu tekućinu moram nadoknaditi, a kad ispraznim bocu s tekućinom normalno je da ju moram ići opet napuniti, ne mogu čekati pauzu ili kraj radnog vremena.
8. moja je privatna stvar ako pišem blog, ne pišem ga pod radnim vremenom.
9. ne moraš mi dodatno platiti, ali očekujem barem usmeno priznanje kad ukažem na nešto što može poboljšati ili ubrzati proizodnju.
10. stimulaciju možeš dodati ili oduzeti na minimalnu plaću, a ne kao dio minimalne plaće.
11. ako je štrajk, onda znači da sam na radnom mjestu, ali ne proizvodim, a ne da imam još veću normu koji moram izvršiti noseći bedž I ja sam u štrajku.
12. Budući da sam muško, ja nemam menstruaciju, ali me ne zanima kad moje suradnice imaju menstruaciju označavajući to trakom na rukavu.
13. ja sam svoju plaću zaradio, ne moraš se ponašati kao da činiš neko dobro djelo isplaćujući mi moj zarađeni osobni dohodak.
14. želim da ostvarim svoje zakonsko pravo i da mi se plaća isplaćuje u banci u kojoj ja želim, a ne koju mi ti namećeš.
Eto toliko pismenim putem, o ostalome možemo na usmenom razgovoru.
Usput bih iskoristio priliku i pozdravio sve poslodavce u ugostiteljstvu na moru. Približava se sezona, kako ide s pronalaženjem konobara, kuhara, sobarica, općenito osoblja? Navodno nisu svi (još) otišli u inozemstvo, no pitanje je dana. Naime, ljudi žele biti plaćeni za svoj posao, vjerovali ili ne!
Post je objavljen 13.03.2017. u 20:14 sati.