Ima tome valjda preko dvadeset godina, na televiziji sam gledao dokumentarac. Ne sjećam se naslova, ali sjećam se njegovog bizarnog sadržaja. Naime, bila je to priča o dvojici trgovačkih putnika, pristojnih momaka, koji su negdje u srcu Sjedinjenih Država, obilazeći ubave gradiće Bible Belta, gdje je sve "cakum-pakum", bijelo okrečene drvene ograde, uredno podšišani travnjaci i prizemnice s karakterističnim trjemovima… koji su, dakle, prodavali Biblije, razna izdanja Svetoga pisma (King James Version, Holman Christian Standard Bible, International Standard Version…). Činjenica da su bijelim anglosaksonskim protestantima, toj radišnoj i pobožnoj čeljadi, prodavali Biblije, dakako, nije nimalo čudna. Bizarnost iz uvoda odnosi se na činjenicu da su uz Biblije prodavali i vatreno oružje. Prikladno opremljeni uzorcima, demonstrirali su vrhunski profesionalno i izvježbano kako se rukuje prekrasnim primjercima, Colt M4 Carabine, Remington 700BDL, Heckler&Koch P7…
Pred kakvim sredovječnim bračnim parom, gospođom u cvjetnoj haljini zaposlenoj u Wal-Martu, i njezinim suprugom, vozačem kamiona, sa stetsonom kojega ne skida ni u dnevnom boravku, na stol bi uredno poredali u kožu uvezene primjerke Riječi Božje, a uz njih bi pootvarali koferčiće i kofere s pištoljima i puškama. (Hladno oružje nisu prodavali.) Nimalo ne dvojeći da čine Bogougodno djelo, naizmjence su hvalili čas novi model (Glock 17L), čas novi prijevod (New Century Version). Domaćica bi pažljivo listala ovaj ili onaj primjerak Biblije, dok bi domaćin repetirao (Smith&WessonM&P15, na akciji, vrlo povoljno!). Ili obratno. Iz moje hrvatske, pače europske perspektive, cijeli prizor djelovao je nadrealno, štoviše, nakaradno: pokušao sam zamisliti nekog našeg dinamičnog mladog kapelana ili dobroćudnog župnika kako župljanima u Mariji Bistrici ili Svetom Petru u Šumi, nakon što im blagoslovi kuće, nudi na prodaju pancirke i novu liniju hrvatskog samokresa. Ono što je u nas teško pojmljivo, u Americi, toj kontroverznoj zemlji punoj proturječja, samo je još jedna prilika za biznis. A u zemlji gdje i učiteljice razredne nastave kupuju duge cijevi, prodaja vatrenog oružja više je nego unosan biznis. Unosniji od prodaje Biblije, ali, hej, ako jedno može pripomoći drugom, zašto ne? Jer, svatko ima Ustavom zajamčeno pravo na svoju osobnu sigurnost i svatko ima pravo na ispovijedanje vjere.
I tako se onda dogodi da neki labilni mladić posegne za kućnim arsenalom i, jer ga je valjda majka taj dan posebno iznervirala, ode u njezinu školu gdje radi kao nastavnica pa napravi pokolj. Ili dečki, nakon što su milijun sati proveli igrajući Search&Destroy kompjuterske igrice, odluče usvojeno isprobati u realnom okruženju. Ili neki student raspali po kolegama. I tako… nakon toga se tjedan-dva raspravlja o promjeni zakona, no sve ostane po starom. Deseci i stotine slomljenih ljudi moraju nastaviti živjeti svoj Američki san. Previše je, naime, novaca u pitanju. A brojke govore za sebe: godišnje pištoljem bude u Sjedinjenim Američkim Državama ubijeno preko 10 000 ljudi, za razliku od Japana, Kanade, Njemačke, Britanije… gdje brojka ne prelazi – kao da je to malo – pedesetak žrtava. Zagovornici osobnog naoružanja sliježu ramenima: ne ubija oružje, nego ljudi. Što je, dakako, igranje riječima i cinično izvrtanje činjenica. Njihova reakcija nakon prošlotjednog masakra u osnovnoj školi Sandy Hook u gradu veličine Zaprešića, u jednom od najmirnijih dijelova zemlje, nije čak ni cinična; naime, rekoše da je rješenje za ovakve slučajeve jednostavno: neka se nastavnici naoružaju! To, dakle, nije cinizam, to je Zlo koje se cereka nad tijelima ubijenih mališana i njihovih učiteljica.
Budući da i sâm radim u školi, stegnulo mi se grlo dok sam čitao o mladoj, 27-godišnjoj kolegici Victoriji Soto, koja je svoje prvoškolce posakrivala u ormariće u učionici, a potom stala ispred ubojice… i poginula.
Zaključak? Bojim se da se, dok se Biblija zloupotrebljava (i) za prodaju pušaka i pištolja, mogu očekivati slične jezive scene. (dnevno.hr)
| < | prosinac, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Eksperimentalna
autobiografska fikcija.
Dobro je imati na umu
moguću razliku
između blogera
gospona profesora
i autora kao privatne osobe.
Škola je zjenica svih društvenih ustanova,
a učitelj je zjenica te zjenice.
Sartre
Prvo podignemo prašinu,
a zatim se tužimo da ne vidimo.
Berkeley
Put van vodi kroz vrata.
Zašto nitko neće upotrijebiti taj izlaz?
Konfucije
Cilj mi je naučiti vas da od prikrivene besmislice
napredujete do nečega što je očito besmisleno.
Wittgenstein
Ma koliko bilo izazovno istraživati nepoznato,
još je izazovnije propitivati poznato.
Kaspar
Neuroza je zamjena za legitimnu patnju.
Jung
Ni budućnost više nije što je nekad bila
Valery