gospon profesor
petak, 03.09.2010.
Nisam ni ja!
Dobih e-mailom tekst novinarke Sanje Modrić (Novi list) pa ga prenosim ovdje. Ako se slažete s njom, ostavite komentar :)
NISAM JA
Kažu ekonomski analitičari da smo si sami krivi što ćemo morati raditi dok ne crknemo, jer smo živjeli iznad svojih mogućnosti, jer smo premalo stvorili i jer smo se tako strašno zadužili. I sad, naravno, više nema za penzije, nema za zdravstvo, nema za škole, nema ni za što, došao vrag po svoje pa je pravo da svi kusamo svoju poparu.
Neka govore što hoće, to im ne zabranjujem, ali samo neka mene izostave. Ja kriva nisam i ne dopuštam da me se gura u njihov statistički kalup sa svakojakom fukarom.
Ni ovi ljudi oko mene, koliko vidim, također nisu krivi, ali, dobro, neka sami govore u svoje ime ako žele. Ja svakako hoću, jer sam se raspalila.
S 24 godine sam počela raditi i rintam cijeli život kao luda. Diplomu nisam kupila. Prvi posao nisam dobila na žnoru nego preko natječaja, iako mi je i otac bio novinar. Međutim, on je rekao natječi se, dušo, pa im pokaži što znaš.
Nisam dobila stan od države ni povlašteni kredit, nisam bespravno sagradila kuću niti sam se preko veze uvalila u gradski stan, nisam zauzela srpski stan, niti sam ušla u HDZ da mi se prepiše nacionalizirani. Iako su moja djeca rođena prije devedesetih, nisam bila na porodiljskom godinu dana, nego samo šest mjeseci.
Nisam švercala oružje ni cigarete i nisam nosila vreće dinara preko granice pa tako postala bankarica. Nisam napravila biznis na uvozu oružja, na švercu nafte, na krađi humanitarne pomoći ni na krađi iseljeničkog novca za vrijeme rata. Nisam prodavala gorivo Karadžiću. Nisam podmićivala carinike da bih mogla preko granice besplatno voziti šlepere robe. Nisam poslovala sa Zagorcem, niti sam mu dala odlikovanja.
Nisam preko političkih veza dobila cijelu socijalističku firmu zabadava, zatim otpuštala radnike kojima nikad nisam platila ni poreze, ni doprinose, pa onda fino prodala poslovne prostore i postala »ugledna« poduzetnica. Nemam ni milijunske, niti bilo kakve porezne dugove. Ako kupim nekretninu, odmah izbrojim za porez.
Nisam otvorila tvrtku bez zaposlenih koja nikome ništa nije platila, pa onda drugu isto takvu, pa treću i tako stalno. Nisam dobila nagradu Poduzetnik godine. Ne bavim se pranjem novca. Ne radim s off shore kompanijama. Ne bih registrirala brod na Bahamima jer želim ploviti pod hrvatskom zastavom. Nisam prodala banke.
Nisam s državnim novcem otvorila privatni institut. Nisam proizvela lažne branitelje. Nije mi vojska gradila kuću. Nisam postavljala uprave u brodogradilišta. Nisam bila optužena za gospodarski kriminal u državnom poduzeću. Nisam prodavala ocjene na fakultetu. Nisam se preko Fonda za privatizaciju jeftino pogodila za hotele i zemljišta. Nisam dogovarala farbanje tunela. Nisam bila ambasador i potrošila državne pare na kocku. Nisam dužnosnik koji ima privatnu firmu koja prodaje robu državi.
Nisam pisala zakone po kojima je skoro sve ovo moglo proći bez posljedica. Nisam bila ni ministrica, ni predsjednica Vlade.
I zato, neka mene smjesta izostave iz svojih teorija. Ovog časa.
