Danas prenosim tekst A. Sućeske o pokušaju zatvaranja Odsjeka za filozofiju britanskog sveučilišta Middlesex. Radi se o još jednom pokazatelju u kakvo doba živimo. Na kraju je i poveznica na online peticiju gdje možete dati svoj glas protiv zatvaranja Odsjeka. Evo teksta:
Otkad je filozofije, jedna od njezinih glavnih karakteristika oduvijek je bila činjenica da ona nekima vrlo lako postaje trn u oku, da se vidi ili prikazuje kao svojevrsna prijetnja ili pak kao "suvišna" društvena pojava. Filozofija, uvijek kada je ona istinska filozofija – što će reći, kada ona kritički promišlja ne samo svoj svijet sa svim njegovim bitnim aspektima i implikacijama, nego ujedno i čovjeka tog svijeta – etiketirana je ili kao društveno disfunkcionalna anomalija ili kao povijesna redundantnost čije je vrijeme "prošlo". Tako je Sokrat prije dva i pol tisućljeća okrivljen da "kvari mladež" jer ih je učio da misle neovisno o uvriježenim konvencijama, dapače, da propituju te konvencije te da misle "svojom glavom" i ne prihvaćaju unaprijed ponuđene odgovore čija bjelodanost se ne smije dovoditi u pitanje. Kao što je poznato, osuđen je na smrt, a ta presuda zapravo je bila jasna presuda filozofiji: "U Ateni nisi poželjna!" Povijest nudi još primjera "neposlušnih" filozofa: Giordano Bruno je spaljen jer se drznuo kontrirati Crkvi; Spinoza je ekskomuniciran iz svoje zajednice jer je imao potrebu prokazati praznovjernost i zatupljenost ortodoksnog judaizma; enciklopediste 18. stoljeća dominantne društvene institucije vidjele su, u najmanju ruku, kao "nepodobne" građane. Ukratko, ono sapere aude (usudi se znati) koje filozofija zahtijeva od svakoga tko u nju ulazi uvijek je smetalo onim ustaljenim elementima društvenosti koji pomisao o takvoj drskosti nisu mogli podnijeti.
Pritisak na filozofiju
Scenarij koji se u zadnja tri tjedna odvijao na sveučilištu Middlesex u Londonu eklatantan je primjer suvremenog tretiranja filozofije koji nimalo ne odskače od rigoroznosti i nešto eksplicitnije primitivnosti prethodno navedenih povijesnih primjera. Prođimo ukratko samo osnovni slijed događaja: 26. travnja, dekan tzv. "School of Arts and Education" (koja je dio Middlesex Universityja), Edward Esche, šalje e-mail zaposlenicima Odsjeka u kojemu stoji da je njegova preporuka da se Odsjek za filozofiju, zajedno sa svim njegovim programima, u potpunosti ukine prihvaćena od strane uprave Univerziteta. Njegova odluka je, tvrdio je tada, "jednostavno financijske prirode". 4. svibnja studenti filozofije na Middlesexu trebali su se naći na sastanku s članovima uprave, no oni se nisu pojavili odgodivši sastanak u zadnji čas. Potaknuti nenajavljenom odgodom sastanka, studenti su mirno preuzeli kontrolu nad zgradom kampusa "Trent Park" (gdje se nalazi uprava spomenute "škole") kako bi ovakvu odluku Univerziteta zaustavili u otvorenim dijalozima s njezinom upravom. Nakon jedanaest dana studentske samoorganizacije, alternativnih predavanja, gostovanja raznih profesora i nekoliko poprilično neuspješnih sastanaka studenata s upravom, uprava Univerziteta pokrenula je tužbu protiv studenata te su studenti bili prisiljeni prekinuti blokadu, s jasnom porukom: "Borba se nastavlja!"
U prilog tomu zašto ovo nije tek samo još jedna priča gašenja nekog Odsjeka za filozofiju govore sljedeće činjenice: u "Research Assessment Exercise" 2008. godine – sustavnoj provjeri istraživačkih projekata britanskih sveučilišta koju, u suradnji s njoj istovjetnim institucijama u Walesu, Škotskoj i Sjevernoj Irskoj, provodi državno Vijeće za financiranje visokog obrazovanja Engleske – 65% rada Odsjeka za filozofiju Middlesexa ocijenjeno je kao "vodeće u svijetu" ili "izvrsno na međunarodnoj razini", što taj Odsjek čini najbolje ocijenjenim odsjekom na čitavom Univerzitetu. Također, to Odsjek za filozofiju na Middlesexu čini trinaestom najboljom takvom institucijom u Engleskoj, od ukupno njih 41. Nadalje, Middlesex je bio nadaleko poznat ne samo po tome što je jedno od rijetkih mjesta u anglosaksonskome svijetu gdje se predaje suvremena "kontinentalna" filozofija, već i po tome što je to jedan od za to najbolje specijaliziranih, najuspješnijih i međunarodno najpriznatijih centara (što potvrđuje ne samo peticija koja do 20. svibnja ima skoro 17 000 potpisa , nego i pisma potpore filozofa iz čitavoga svijeta, a da i ne govorimo o pismima onih "renomiranijih" poput Badioua, Butler, Ranciera, Žižeka i mnogih drugih).
Kategorija D
Da cijela priča bude apsurdnija, zahvaljujući spomenutom RAE istraživanju kvalitete projekata, Univerzitet u Middlesexu samo će akademske godine 2009./2010. dobiti Ł173 260 zbog visokog ranga Odsjeka za filozofiju. Ti novci uopće ne moraju biti uloženi u onu instituciju koja je zaslužna za njegovo dodjeljivanje od HEFCE-a. Štoviše, Middlesex će nastavljati dobivati istu tu svotu svake godine do sljedećeg RAE 2014. godine, sve i ako se Odsjek za filozofiju u potpunosti ukine.
Ono što zapravo stoji iza ovog sumanutog poteza koji je "jednostavno financijske prirode" jest općenito smanjenje državnog financiranja visokog obrazovanja u Engleskoj čije posljedice se većinom prelamaju na humanistici. Spomenuti HEFCE naložio je engleskim univerzitetima da budu "učinkovitiji" u preraspodjeli svojih sredstava, što zapravo znači sljedeće: sredstva treba uložiti u tzv. STEM (science, technology, engineering and mathematics) područja koja stvaraju daleko više prihoda, ali su ujedno i "gospodarski" (a to istovremeno valjda znači i "društveno") mnogo potrebnija. Filozofija tako, zajedno s ostalim humanističkim disciplinama, prema kriterijima HEFCE-a spada u "kategoriju D", koja je najniže financirana kategorija (STEM spadaju u kategoriju B i C, medicina u kategoriju A). S obzirom da je britanska Vlada odredila visoke financijske kazne svim onim univerzitetima koji bi povisili svoje kvote za upis studenata, poželjno je da svaka "pametna" uprava učini sljedeće: (1) kategoriju D treba ukinuti kako bi se više studenata moglo primiti u visoko subvencioniranu kategoriju A; (2) u kategorijama C i B potrebno je smanjiti zaposleni kadar, a povećati broj studenata i povisiti školarine koje oni plaćaju kako bi se povećala dobit. Recept je, dakle, sasvim jednostavan: želi li se povećati profit, sve što univerzitet treba učiniti je da odbaci tu bijednu humanistiku. Ukratko, radi se o tomu da se usred krize kapitala "interes" istog tog kapitala postavlja na još veći pijedestal nego na kojemu je dosada bio.
Samoperpetuacija postojećeg sistema
"Zadivljujuća" je inherentna karakteristika takve logike – samim odbacivanjem onoga što nije "profitabilno" istovremeno se sprječava postojanje onih elemenata koji bi tu logiku najvjerojatnije mogli dovesti u pitanje. Ima li čišćeg primjera samoperpetuiranja postojećeg sistema proizvodnje? Tim postupkom ne samo da se na životu održava kapital kao glavna društvena sila koja prožima sve njezine odnose, već se i unaprijed određuju ona znanja koja toj sili odgovaraju, koja je neće dovoditi u pitanje ili joj, nedajbože, protusloviti. Ono malo "filozofije" što će ostati bit će unaprijed rezervirano za najsposobnije (što ovdje znači isključivo: platno sposobne) koji ionako nemaju problema s postojećim sustavom – upravo jer su njegovi najveći profiteri – pa će se time filozofija svesti na, kao što jedan komentator kaže, "razgovor o funkcijama jezika i kvalitetama različitih vrsta čajeva". Foucaultova dijagnoza tu dolazi do svoga krajnjeg izražaja: vi se danas smijete "usuditi znati", ali to znači znati samo ono što je potrebno i poželjno, točnije, ono što vam je servirano. Možda bi se čak moglo reći da je ipak u ponudi više diskursa, no to su sve diskursi podređeni diskursu kapitala koji ne dozvoljava bilo kakvu alternativu.
Ironično je – i nadasve indikativno – da se filozofija Middlesexa s naročitom uspješnošću također posvetila suvremenoj kritičkoj teoriji, obrađujući u jednom od svojih diplomskih studijskih programa sve od frankfurtske škole do današnjih kritičkih teoretičara poput Badioua, Negrija i sličnih. Je li uistinu preuzetno reći da su profesori i studenti Middlesexa u kritičkoj teoriji zapravo bili predobri i da je to njihova glavna mana? Oni su ono sapere aude shvatili ozbiljno (koje li drskosti!) te su filozofiju koristili kao oruđe subverzije, kao vječnu sumnju koja duhu ne da mira ponajviše onda kada mu se kaže "to ti je jednostavno tako" – a, budimo iskreni, to je krajnje neisplativo.
link na peticiju: http://www.gopetition.com/petitions/save-middlesex-philosophy.html
| < | svibanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Eksperimentalna
autobiografska fikcija.
Dobro je imati na umu
moguću razliku
između blogera
gospona profesora
i autora kao privatne osobe.
darko.milosichr@gmail.com
Škola je zjenica svih društvenih ustanova,
a učitelj je zjenica te zjenice.
Sartre
Prvo podignemo prašinu,
a zatim se tužimo da ne vidimo.
Berkeley
Put van vodi kroz vrata.
Zašto nitko neće upotrijebiti taj izlaz?
Konfucije
Cilj mi je naučiti vas da od prikrivene besmislice
napredujete do nečega što je očito besmisleno.
Wittgenstein
Ma koliko bilo izazovno istraživati nepoznato,
još je izazovnije propitivati poznato.
Kaspar
Neuroza je zamjena za legitimnu patnju.
Jung
Ni budućnost više nije što je nekad bila
Valery