gospon profesor
ponedjeljak, 19.10.2009.
Intervju s predsjedničkim kandidatom
Kao što sam i najavio, i dalje pratim istupe predsjedničkog kandidata P. Pušića. U Dubrovačkom vjesniku od 18. listopada, pod naslovom Izlaz iz ’močvare’, objavljen je intervju s čovjekom kojega bih volio vidjeti na mjestu predsjednika Republike (o razlozima sam pisao ranije).
Evo, dakle, tog intervjua:
S obzirom da ste potpuno novi na hrvatskoj političkoj sceni, recite nam nešto o sebi?
Ja sam vam klasična priča iz doba industrijalizacije i elektrifikacije kad su ljudi vjerovali da su plastika i željezo važniji od hrane te se odricali poljoprivrednog zemljišta zbog dječjeg doplatka, kad su seoska djeca bila predodređena da "uzmu zavežljaj" i otisnu se u "bijeli svijet". Po onoj "kud svi Turci, tu i mali Mujo", otisnuo sam se i ja, a vjerujući u važnost obrazovanja, završio fakultet i onda otišao i do inozemstva gdje sam 1987. na švicarskom ULI-ju završio MBA studij smjera International Management.
A potom ste se otisnuli u SAD?
Stara poslovica kaže "da je nepozvanom mjesto pred vratima", a ja se ovdje nisam osjećao naročito pozvanim što se neizbježno završilo u stilu "Nikola Tesla, sjeo za vesla".
Znači, u SAD-u ste više od dva desetljeća?
Manje-više da, s time da sam povremeno živio u Parizu, a podosta vremena provodio i u Hrvatskoj.
Što ste radili kroz to vrijeme?
Manje-više lupkao po raznoraznim tipkovnicama. Radio sam konzalting poslove u sektoru međunarodnog financiranja i u izbornim kampanjama, a patentirao sam i nekolicinu izuma od kojih su dva postala industrijskim proizvodima, a neki dijelovi mojih patenata nalaze se u nekim drugim primjenama. Može se vidjeti i kod prodaje voća i povrća u većini butiga gdje se na licu mjesta cijena ispisuje u formi laserski čitanog bar koda kako je to patentirano u jednom od mojih izuma.
Što nam možete reći o iskustvima iz izbornih kampanja?
Radio sam i u "krunskom dragulju" izbornih kampanja, tj. američkim predsjedničkim kampanjama gdje sam učio o tom poslu, i dvije "krunske strategije" gdje se jedna naziva "neizbježnost", a druga "iskra".
Možete li pojasniti razliku?
Strategiju "neizbježnosti" primjenjuju kandidati koji iza sebe imaju značajnu stranačku podršku i ono što se naziva "veliki rolodex", a označava bliska poznanstva s utjecajnim osobama. Strategiju "iskre" primjenjuju kandidati koji glasačima nude promjenu postojećeg smjera nadajući se da će svojim nastupom biti "iskra" koja će zapaliti neki "novi plamen". Naravno, ukoliko glasači mogu trezveno procijeniti. Školski primjeri bile su kampanje H. Clinton i Obame gdje se je još jednom potvrdilo da u teškim vremenima postoji velika mogućnost za neki "novi plamen". U mom slučaju postoji samo mogućnost "iskre", a žurna potreba za promjenom jasna je i nepismenima. Mora se računati i s neizbježnom činjenicom da se u močvari ne može zapaliti nikakav plamen.
Na što ciljate?
Ako je neko društvo po svojim po svojim socijalnim, obrazovnim, pravnim i gospodarskim obilježjima spalo na toliko nisku razinu da se pretvorilo u močvaru, onda tu ni istinski prorok ne može zapaliti neki "novi plamen". Jedan od intimnih razloga prilikom moje odluke da se kandidiram je bilo moje, još uvijek postojeće, uvjerenje da prostor ove države još nije postao "ustajalom močvarom". I kako joj je ovo posljednja prilika da to ne postane.
Recite nam neki konkretan primjer?
Pa mogu. I to na vašem polju, u medijima. U ovoj kampanji ja sam potpuno nezavisno napravio DVD- snimku u kojoj sam iznio svoje osnovne stavove, definicije i rješenja kritičnih problema. Neosporno je da taj uradak djeluje dosadno jer je pravljen u uvjetima gdje ne može biti puno bolji, ali je isto tako neosporno da se na veoma kvalitetan način bavi kritično važnim problemima ovog društva. Ono što u imalo pametnim sredinama dijeli intelektualno od glupog je neprihvaćanje pristupa "apperance before substance" (u prijevodu, izgled je važniji od pameti) i za očekivati je da bi svaki osrednji intelektualac i u ovom slučaju morao imati taj pristup i bar se malo žrtvovati i obratiti pozornost na smisao poruke. YouTube poveznice poslao sam četvorici hrvatskih komentatora čije članke čitam već godinama i čije tekstove sam smatrao nečim vrijedim. Radi se o gosp. Jajčinoviću, gospođi Popović i gosp. Ivkošiću iz Večernjaka te gosp. Klauškom s Indexa od kojih se ni jedan nije potrudio ni kurtoazno odgovoriti na moj e-mail jer, očigledno, gospoda "opinion makeri" sebi umišljaju društvenu poziciju koja ne dopušta traćenje vremena na pogled u nešto od nekog "novog ridikula".
I kako se to uklapa u temu o "močvari"?
Ako na samom vrhu medija imate ljude koji su po svojim osnovnim karakteristikama nešto s prefiksom "lumpen", koliko je realno očekivati da se močvara može smanjiti ili isušiti? Kako od nekog tko godinama vrlo širokom krugu ljudi nešto blebeće pretvarajući se da mu je stalo do općeg dobra, a u trenucima pravog testa ne smatra shodnim potruditi se u ni najmanjem opsegu, očekivati da pridonese napretku? Važi i za političare.
Na čemu temeljite svoju tvrdnju za ono "lumpen"?
Na temelju definicije onog "lumpen" i ravnajući se po osnovnom principu intelektualizma da se širina znanja stječe otvorenošću prema nepoznatom.
Kad smo kod nepoznatog, što za vas sada spada u tu kategoriju?
Ono što će ostati nepoznato do trenutka kad se vidi tko otpada, a tko pobjeđuje, to je jesmo li močvara u kojoj moje želje/ciljevi da se zemlji povrati dignitet, upristoji pravni sustav i značajno promjeni smjer kretanja gospodarstva mogu potaknuti dovoljno glasača da pomognu "zapaliti novi plamen".
Kako gledate na ostale kandidate i njihove kandidature?
Josipović – kandidatura čiji bi pravi naziv bio "osveta štrebera". Zanimljivo da obećava "novu pravednost" time potvrđujući kako vjeruje u različite pravednosti koje se vjerojatno razlikuju prema stupnju doprinosa njegovom karijerizmu i oportunizmu. Koliko je meni poznato, do sada je pravednost bila jedinstvena i sveopća, a nikada u imalo pristojnom obliku nije uključivala mogućnost da netko koga narod plaća kao zastupnika u Saboru usput bude zaposlen i na drugim radnim mjestima. Time neizbježno varajući bar jednog od poslodavaca. Pokušajte naći nekog zastupnika u američkom, njemačkom, francuskom ili bilo kojem parlamentu u bilo kojoj pristojnoj državi koji ima dodatni posao. Nema teorije, ili kako moja supruga reče: "To je nemoguće, nešto si krivo čuo". Hebrang – kandidatura koja neodoljivo podsjeća na audiciju za ulogu "brata Đura" u filmu Balkanski špijun. Vidošević – Lep ko greh (što bi rekla Ceca) i bogat ko krez. Mržnju prema vlastitom glasu nadoknađivao je ljubavlju prema novcu. Ma gdje bio i ma odakle dolazio. „Šuškav novac volem uz rebarca suva“, rekli bi Rokeri s Moravu, a njegovo moguće presjedanje državom bi za građane moglo biti poput onoga kad su Rokeri održavali zabavu „Ulaz besplatan, izlaz deset iljadarki“. Preporuka "ljepšem spolu", pogledati u rječnik engleskog što znači izraz "male bimbo". Naravno, isključivo u cilju obrazovanja. Za "nouveau riche" ne treba gledati u rječnik jer nam dekadencija vulgarnog potrošačkog materijalizma dnevno servira dovoljno primjera na ulici. I u Gloriji. Vesna Pusić – definitivni ulazak u povijest kao jedina osoba koja je ikada željela predsjedati državom koju mrzi i zapovijedati vojskom koju ne može ni smisliti. Upozorenje hrčcima diljem države, čuvajte se jer vam ime vrste počinje na "hr", a nemate iskustva s frustriranim ženkama. Primorac – kod nekih vjera u izreku "što je laž veća, to će više ljudi povjerovati" nikada ne umire. Mjesto testiranja, laboratorij koji se proteže od Prevlake do Kopačkog rita. Bandić – maratonac trči posljednji krug. Gledajući ga kako trči Ilicom, posumnjao sam u Božju milost, jer da je Bog istinski milostiv, valjda bi ga konačno razriješio muka. Mikšić – zašto mene pitate, nisam ja psihijatar.
Razgovarala: Anđelka Kelava
Ovdje je link na Dubrovački vjesnik, a pored intervjua su i linkovi na razgovor objavljen na YouTubeu.